hoćemo samo tvoju dušu
DESCRIPTION
Rock scena iokultizamTRANSCRIPT
1
U. Bäumer
HO∆EMO SAMO TVOJU DU©U
32
Naslov izvornika:
U. Bäumer
WIR WOLLEN NUR DEINE SEELE
Rockszene und Okkultismus:
Daten - Fakten - Hintergründe
IzdavaË:
Christliche Literatur Verbreitung e.V.
Postfach 110135 • 33661 Bielefeld
ISBN 3-89397-103-3
Prvo izdanje 1984.
Deseto izdanje 1993.
Copyright 1984. by CLV
Copyright za hrvatski prijevod
by EUROLIBER, Zagreb, MaruliÊev trg 17
U. Bäumer
HO∆EMOSAMO
TVOJU DU©U
Rock scena iokultizam
S njemaËkog prevelaViπnja BartoloviÊ
HKZ “MI” - EUROLIBERZagreb, 1998.
54
SADRÆAJ
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Prvo poglavlje: Nastanak okultne
rock-glazbe . . . . . . . . . . . . . .9
Drugo poglavlje: Sympathy for the Devil . . .25
TreÊe poglavlje: Zauzimanje stava . . . . . . . .39
»etvrto poglavlje: Pod demonskim
utjecajem? . . . . . . . . . . . . . .55
Peto poglavlje: Hotel California . . . . . . . . . .71
©esto poglavlje: Highway to Hell . . . . . . . . .87
Sedmo poglavlje: Umanjivanje znaËenja ili
pretjerivanje? . . . . . . . . . . .101
Osmo poglavlje: Kakvu ulogu ima glazba? .107
Deveto poglavlje: “Eksplozija okultnog” . . . .121
Biljeπke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .137
Biblioteka DUHOVNAKU∆A, knjiga 11.Niz ZNACI VREMENA, knjiga 2.
NakladnikHKZ “MI”, ZagrebEUROLIBER, Zagreb
OdgovaraAnelko KaÊunko
UrednikVladimir LonËareviÊ
PrijevodViπnja BartoloviÊ
GrafiŁka pripremaPAGIgraf, Zagreb
TisakTRGOTISAK-M, Zagreb
Naklada5.000
ISBN 953-6455-05-6
CIP- Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, Zagreb
UDK 78.036:133.4
BAEUMER, Ulrich
HoÊemo samo tvoju duπu : rock scena i okultizam / U. [Ulrich]
Baeumer ; s njemaËkog prevela Viπnja BartoloviÊ. - Zagreb : HKZ “Mi” :
Euroliber, 1998. - 142 str. ; 18 cm. - (Biblioteka Duhovna kuÊa ; knj. 11). - (Niz
Znaci vremena ; knj. 2)
Prijevod djela: Wir wollen nur deine Seele. - Bibliografija str. 137-142.
ISBN 953-6455-05-6 (HKZ “Mi”)
981007043
PREDGOVOR
HRVATSKOM IZDANJU
Jako se radujemo da hrvatskom Ëitateljstvu
moæemo predstaviti knjigu HoÊemo samo
tvoju duπu. Ta je knjiga na njemaËkom go-
vornom podruËju potaknula veliko zanima-
nje zbog osobite i malo poznate pro b l e-
matike. Bila je povod cijelom nizu pisama
Ëitatelja, razgovora, pitanja i rasprava. Neka
pitanja redovito su se ponavljala, meu osta-
lim i pitanje o tome treba li ovu knjigu shvati-
ti kao neku vrstu okruænice protiv ro c k -
glazbe opÊenito ili barem protiv stilskog
pravca hard-rocka.
Da pojasnimo: knjiga HoÊemo samo tvoju duπu
æeli upozoriti na povezanost koja postoji
izmeu razliËitih rock-izvoaËa i tajanstve-
nog podruËja okultizma.
Osim filmskih redatelja, spisatelja i umjetni-
ka, postoje i glazbenici koji se bave crnom
magijom, spiritizmom i sotonskim kultovi-
ma, te svoju “poruku” æele predati ljudima.
Nerijetko je s okultnom “fasadom” povezan
joπ jedan motiv, a to je beskrupulozna zarada.
To na osobit naËin vrijedi za zle pojave u
7
“Oduvijek su glazba i magija u svim kulturama
iπle ruku pod ruku. »ini se da je glazba, koja ne
æeli utjecati samo na razum, veÊ prije svega i na
Ëovjekove osjeÊaje (koji seæu sve do podsvjesti),
ona kljuËanica kroz koju moæemo ‘zaviriti’ u
djeliÊe jedne druge stvarnosti - Ëak i u samome
sebi. Elektronskim kompozitorima poput
Karlheinza Stockhausena ta je veza veÊ odavno
poznata. U rock-glazbi zapadnog kulturnog
kruga osobito se pak stvara i doæivljava magija.”
“Rock-glazba i magija”, Rock Session1
“Koriπtenje ouija-dasaka, Ëarolija i droga, zazi -
vanje okultnih sila nije tek odnedavna sastavni
dio umjetniËke djelatnosti. Praznovjerje i Ëaro -
bne rijeËi oduvijek su pripadale svijetu umjet -
nosti. U svim podruËjima umjetniËkog djelovan -
ja mogu se naÊi takvi tragovi, pa ni rock’n’roll
nije toga ostao poπteen. Moæda je rock’n’roll
Ëak osobito pogodan za utjecaje takve vrste...”
“Rock & crna magija”, Spotlight10/1978.
“Neke rock’n’roll-grupe stoje zajedno uokrug i
ispijaju πalice pune krvi. Neki padaju na koljena
i klanjaju se avlu.”
bivπa rock-zvijezda Little Richard , ljeto 1980.
6
1.
NASTANAK OKULTNE
ROCK-GLAZBE
Godina je 1969. Tri godine nakon πto jeoglaπeno “vrijeme klanjanja avlu” osniva-njem Prve sotonske crkve u San Franciscu,okultizam i sotonski kult poËinju drsko na-stupati u javnosti i putem ro c k - s c e n e .PoËetak je oznaËio engleski sastav B l a c kS a b b a t h (Crni sabat). Ime daje ono πtoobeÊava: sa svojim novim scenskim nas-tupom, u kojem je teπka rock-glazba popra-Êena crnim misama, prizivanjima avla i kul-tom vjeπtica, ova se grupa razvila u prototip iutjelovljenje “okultnog rocka” - one posebnevrste rock-glazbe u kojoj su okultni elementi(magija, spiritizam, sotonizam itd.) u prvomplanu u tekstovima pjesama i izvedbi napozornici. Ta kombinacija hard-rocka s okult-nim i sotonskim trebala je prokrËiti putdrugim grupama: Black Sabbat je postaop reteËa onih bendova mlae heavy-metalgeneracije, koji su posljednjih godina svojojpublici ulili strah u kosti.
Leksikon rock-glazbe izvjeπtava:B l a c k S a b b a t h se godine 1969. u Birmi-nghamu zakleo na totalni rock, te je za sebe
9
hard-rocku i heavy-metalu, koji se posljed-
njih godina ubrajaju u najopasnije i zabri-
njavajuÊe razvojne pravce na rock-sceni.
Autor knjige u svojim je istraæivanjima sku-
pio zanimljive i malo poznate podatke o pop-
ularnim rock-grupama. Misteriozni, najËeπÊe
nepoznati “zakulisni” æivot razliËitih rock-
izvoaËa autor osvjetljava na temelju brojnih
podataka i Ëinjenica, donoseÊi πokantna
otkriÊa.
Autor pri tome zauzima kritiËko stajaliπte,
daje vaæne i istodobno izazovne poticaje na
razmiπljanje, te Ëitatelju na temelju Biblije
ukazuje na moguÊe posljedice prihvaÊanja te
glazbe.
IzdavaËe hrvatskog izdanja radovalo bi kada
bi ova knjiga i u Hrvatskoj izazvala mnoπtvo
reakcija - pisama, pitanja i rasprava.
8
EUROLIBER
MaruliÊev trg 17
10000 Zagreb
Trg Mihovila
PavlinoviÊa 1
21000 Split
HKZ “MI”
MesniËka 2
10000 Zagreb
SAD-u. Osbourne je to obrazloæio drukËije:
“Amerika je najsotonskija zemlja na svijetu.
Jenkiji Êe za dolare uËiniti sve. Ljudi su tamo
(u svojoj pohlepi za drogom) prava noÊna
mora. »udi me πto barem pola njih ne dolazi
na koncert s mrtvaËkim sandukom.”1
S t ruËnjak za rock-glazbu Tibor Kneif
komentirao je prvi album Black Sabbatha
ovim rijeËima: “Iste godine kad je sastav
Deep Purple izdao svoj album ‘In Rock’,
grupa Black Sabbath , takoer iz Engleske,
izdala je svoj prvi album. Otada je u hard-
rocku utemeljen novi pravac, koji bi se zbog
inspiriranosti Hitchcockom mogao nazvati
‘rock strave i uæasa’ - u njemu se nasilje sub-
limira kao strah pred zastraπujuÊim.
Naslovna pjesma tog albuma praÊena je
zvukom zvona i sniæenom kvintom, tzv.
tritonom, koji najavljuje zlu kob, a koji u sta-
rijim ruskim programskim kompozicijama
kod sluπatelja izaziva tjeskobu. Kao πto u
kvalitetnijim filmovima o Drakuli u biti sama
igra sjena izaziva stravu, tako i tu tekst
pjesme samo ugoajno ukazuje na uæas
p rethodne noÊi, umjesto da ga izriËito
spomene. Bliskost s crnom magijom jasno je
vidljiva na nutarnjoj strani omota albuma iz
11
izabrao ime jednog horor-filma s BorisomKarloffom u glavnoj ulozi. Godinu dana kas-nije taj je kvartet svojom luaËkom pjesmom“Paranoid” (sastavljenom za deset minuta)postao hit-bend na obje strane Atlantika.
Ozzy Osbourne (vokal), Tony Iommi
(gitara), Geezer Butler (bas-gitara) i B i l l
Ward (bubnjevi) isprva su se na pozornici
iæivljavali u okultnim ritualima i hvalili svo-
jim igrama iz djetinjstva punim nasilja u
radniËkim Ëetvrtima Birminghama, sve dok
nisu postali popularni kao romantiËni rock-
odmetnici. Njihov uspjeh kod maloljetne
publike bio je potpuno opreËan ocjeni
kritiËara. Prijamljivi zvuk “lave” s kreπtavim
solo glasom prenosio je tekstove koji su πoki-
rali javnost, kao: “Oduzmi si æivot, on postaje
jeftin; ubij nekog, nitko neÊe plakati. Sloboda je
tvoja, uËini samo svoju duænost, æelimo samo
tvoju duπu”(“Cornucopia”).
Takvi tekstovi u tolikoj mjeri su oduπevili
ameriËku mladeæ da je bend tamo neprestano
bio na turnejama i ubirao zlatne albume. Tek
nakon πto su se neki sviraËi na koncertima
poËeli ruπiti zbog iscrpljenosti, grupa je pre-
stala sa svojim grozniËavim putovanjima po
10
“Neki ljudi kaæu da moja ljubav ne moæe biti
istinita. Molim te, vjeruj mi, najdraæi moj, i ja Êu
ti pokazati. Oh, voli me sada, i neÊe ti biti æao
prekinuti sa æivotom kojim si æivio prije susreta sa
mnom... Moje je ime Lucifer - uzmi moju ruku!”
Prvi LP grupe Black Sabbath izazvao je val
srdæbe i odbijanja, ali i privole. Povrh toga
izazvao je i naglu rasprodaju na træiπtu knji-
ga: knjige na temu crne magije, kulta vjeπtica
i prizivanja duhova iznenada su se razgra-
bile.3
Na omotnici LP-ploËe “Reflection - B l a c k
Sabbath” hvalisavo piπe:
“Odmah na prvoj LP-ploËi prizivali su
Sotonu - koji je onda uistinu i doπao. ObeÊao
im je uspjehe u cijelom svijetu. Radi toga
moraju svake godine svirati na veliki sabat
(subotu). I jedna i druga strana do danas je
odræala rijeË.
©est uspjeπnih LP-ploËa, golemi koncerti
pred oboæavateljima iz cijelog svijeta. Na tim
koncertima svirali su svoj pakleno vru Ê i
hard-rock, idealnu glazbu za paklena slavlja -
za crne, krvave sabate (subote).
13
1970. godine, i to u obliku tajanstvenog kriæa
postavljenog naglavaËke. Vanjska strana
omota prikazuje oronulu kuÊu, osuπene
grane, i blijedu kÊi Drakule koja izgleda ne-
stvarno.”2
Anton LaVey , πtovalac avla i utemeljitelj
prve sluæbene sotonske crkve u Sjedinjenim
AmeriËkim Dræavama (“First Church of
Satan”), izjavio je u studenom 1968.: “Masa
koja pristaje uz Zloga iskrivljuje OËenaπ,
unosi u nj besramnosti i gazi Kristov kriæ
nogama, ili ga vjeπa naglavaËke.”
IsjeËak naslovne pjesme Black Sabbatha
glasi:
“©to je to?! Stoji preda mnom. Lik u crno odjeven,
koji pokazuje na mene! Okreni se æurno i bjeæi!
Pronai izabranog!
Crni lik s oËima od vatre pokazuje ljudima nji-
hovu æudnju.
Vidim plamen kako suklja sve viπe i viπe! Oh, ne,
ne, ne, ne!! Molim te, Boæe, pomozi mi!!!”
U pjesmi “NIB” Lucifer (sotona) mami duπu
sluπatelja:
12
Njegov kolega iz grupe Ozzy Osbourne
tvrdi da je bio prisiljen gledati okultni horor-
film “Egzorcist” dvadeset πest (!) puta.5
Jednom prilikom je za sebe rekao: “Ne znam
jesam li medij neke izvanjske sile. U svakom
sluËaju, nadam se, naravno, da nije ono πto
mislim: Sotona.”6
Nevjerojatno, ali istinito
Nakon ovih izjava glazbenika ne Ëudimo se
tome πto u nekim svojim pjesmama daju rijeË
Sotoni osobno: “Gospodar ovoga svijeta”
(“Lord of this World”)7:
“Istraæujeπ svoj duh i ne znaπ gdje da poËneπ. Ne
moæeπ naÊi pravi kljuË za svoje srce. Misliπ daznaπ, ali nikad nisi posve siguran. Tvoja je duπabolesna, ali neÊeπ naÊi lijeka.
Tvoj svijet za tebe je stvorio netko u nebu, ali tibiraπ zle putove - umjesto ljubavi. Gdjegod æivio,Ëiniπ da ja budem gospodar ovog svijeta. Tvojaduπa, koju sam ti uzeo, nikome Ëak ne nedostaje.
Gospodar ovoga svijeta - zli posjednik!Gospodar ovoga svijeta - on je sad tvoj ispovje-dnik!
15
A ti, bijedni luaËe, koji dræiπ ovu LP-ploËu u
rukama, znaj sada, da si s njom prodao svoju
duπu, jer Êe te ona brzo uloviti u ovom paklenom
ritmu, u avolskoj snazi ove glazbe. I ovaj divlji
glazbeni ugriz tarantule uËinit Êe da pleπeπ bez
kraja, bez prestanka.”
Za oboæavatelje postoje Ëak naljepnice na
kojima otvoreno piπe: “I’m possessed by
Black Sabbath” (Opsjednut sam Black
Sabbathom)!
Izrazito demonske oznake moæemo vidjeti i
na omotu LP-ija “Sabbath Bloody Sabbath”,
na kojem je naslikan gnusan sotonski ritual.
Na omotu se pojavljuje i poznati i ozloglaπeni
broj 666, broj “Antikrista” (Otk 13,18), koji
kod oboæavatelja Sotone ima veliku ulogu.
Broj 666, koji se zajedno s mrtvaËkom glavom
i prekriæenim kostima pojavljuje na nekim
majicama kluba oboæavatelja, slobodno
moæemo ocijeniti kao znak otvorenog prista-
janja uz sotonizam.
Bubnjar Black Sabbatha Bill Ward ,
otvoreno je jednom priznao da osjeÊa da bi
“Sotona mogao biti bog”.4
14
Prije nego πto te kritiziraju, trebali bi spoznati daje Bog jedini put do ljubavi...
Mislim da je istina da su ljudi poput tebe raspeli
Krista. I mislim da je æalosno πto je tvoje miπljenje
bilo miπljenje veÊine. Da li Êeπ biti siguran u svoje
miπljenje kada se pribliæi tvoja smrt i da li Êeπ tada
reÊi da ne vjerujeπ? Imao si πansu, ali si je odbio -
i sada to viπe ne moæeπ ispraviti.
Moæda Êeπ jednom konaËno promisliti prije nego
πto kaæeπ da je Bog mrtav i zaboravljen. Otvori
svoje oËi i jednostavno uvidi da je on jedini koji te
sada moæe spasiti od tvojeg grijeha i mrænje. Ili
Êeπ se i dalje izrugivati tome πto sada Ëujeπ? - Da!
- Mislim da je za tebe prekasno.”
Nadam se da ovaj kratki odlomak jasno
pokazuje kako i krπÊani - vjernici mogu biti
zavedeni lukavoπÊu avla. “Poboæan” tekst
(poput ovog “After Forever”) nikako ne daje
pouzdanu informaciju o duhovnosti autora.
VeÊ je i apostol Pavao upozoravao na to da se
Sotona zna vrlo vjeπto prikriti i prevariti
ljude, kako bi upali u njegovu zamku.8
Zasigurno Êe neki upozoriti na to da Ëlanovi
g rupe B l a c k S a b b a t h ipak nose metalne
17
Ti misliπ da si neduæan i da se nemaπ Ëega bojati.Kaæeπ da me ne znaπ - ali zar to nije jasno?O p redjeljujeπ se za mene svojom svjetovnompoæudom i oholoπÊu. Da li Êeπ se opredijeliti zamene i kada umreπ?”
Ta pjesma potjeËe s LP-a “Master of Reality”(1971). Black Sabbath na istoj ploËi donosi isljedeÊe “umjetniËko djelo preobrazbe”, koje- nevjerojatno, ali istinito - zvuËi veomakrπÊanski:
“After Forever”7
“Da li si ikad razmiπljao o svojoj duπi - da li se onamoæe spasiti? Ili moæda pak misliπ da Êeπ jedno-stavno ostati u grobu kada jednom umreπ?
Da li je Bog samo puka misao u tvojoj glavi ili jeon dio tebe? Da li je Krist samo neko ime koje sijednom proËitao u nekoj knjizi kad si joπ iπao uπkolu?
Ja sam vidio istinu. Da, ja sam vidio svjetlo, ipromijenio sam svoje putove. I bit Êu spreman nakraju naπih dana, kada budeπ sam i kada te budestrah.
Da li je moguÊe da se bojiπ toga πto bi mogli reÊitvoji prijatelji - kad bi znali da vjerujeπ u Boga?
16
glavni pjevaË Ozzy Osbourne odijelio od
svojih kolega, kako bi zapoËeo solo-karijeru.
Osbourne , koji se odao piÊu, saæeto je o svom
odlasku iz Black Sabbatha rekao sljedeÊe:
“Zapravo me ovdje uopÊe ne bi trebalo biti,
veÊ bih trebao biti u lijesu. Bilo je pet do
dvanaest. Da sam ostao u Black Sabbathu,
uskoro bi se dogodio Keith Moon broj dva.
PijanËevanje je bilo moj hobi...”11
“Bez pjevaËa Black Sabbath vrijedi toliko
koliko televizor bez ekrana” - glasio je
komentar jednog rock-magazina. Grupa je
uspjela u bivπem pjevaËu grupe Rainbow
Ronnieu Jamesu Diou - koji je i u Rainbowu
pokazivao veliku sklonost prema okultnom -
konaËno naÊi prikladnu zamjenu.
Godine 1980. iziπao je LP “Heaven and Hell”
(“Raj i pakao”). Na crnom omotu ove ploËe
prikazana su tri anela s aureolama, ali s
crvenim lakom na noktima, kako kartaju i
puπe cigarete! Prije bi to, dakle, bili pakleni
aneli, a mjesto viπe “pakao” nego “raj”!
Koncem 1981. uslijedio je LP “Mob Rules”,
Ëija je naslovna pjesma postala glavna
prateÊa glazba u okultno-fantastiËnom filmu
19
kriæeve. Je li to izraz njihova krπÊanskog
nazora? Nipoπto! PoznavajuÊi opasnosti koje
prijete od demona neki se okultisti (“bijeli
magiËari”) zaπtiÊuju metalnim kriæevima.
Prema njihovim izjavama, zle sile boje se tog
znaka. Ipak, Ëetvorica “paklenih rockera” ne
prezaju pred tim da povremeno kriæ objese
naopako...9
Bob Larson, koji je u Sjedinjenim AmeriËkim
Dræavama poznat kao krπÊanski struËnjak za
rock-glazbu, bio je vrlo uznemiren brojem
albuma Black Sabbatha koje posjeduje krπÊa-
nska mladeæ:
“Bio sam πokiran kada sam otkrio da zabri-
njavajuÊe velik broj mladih ljudi koji vjeruju
u K r i s t a kupuju i sluπaju albume B l a c k
Sabbatha , iako znaju da je ta grupa naklonje-
na Sotoni. Neki su pokuπali stati u obranu
Black Sabbatha , navodeÊi njihovu pjesmu
‘After Forever’.”10
Raj i pakao
Nakon osmog LP-ija Black Sabbatha “Never
Say Die” (1978) doπlo je do skandala kad se
18
vatelja pomisle pri spomenu imena “Black
Sabbath”.
Ronnie James Dio prilikom jednog koncerta
uæivo pozdravio je publiku sotonskim po-
zdravom, pri Ëemu je ispruæio kaæiprst i mali
prst (time su simbolizirani rogovi). PjevaË je
zaurlao prema mnoπtvu, a mnogi su mu od-
zdravili istim sotonskim pozdravom. Dio je
tada pogledao u znak koji je rukom naËinio i
rekao: “Mnogi ljudi misle da znaju πto ovaj
znak znaËi, ali mi znamo πto uistinu znaËi.
On znaËi: ‘Æivio rock’n’roll’.”12
Ulazak u grupu popularnog bivπeg pjevaËa
grupe Deep Purple Iana Gillana , bio je spek-
takularan. On je iznenada preuzeo posao
Ronniea Jamesa Dioa , koji je napustio grupu
u oæujku 1983.
“Sviraju kao da ih je vrag opsjeo”, opisuje
nastup nove formacije jedan Ëasopis za
mlade te nastavlja: “Na vanjskoj strani omot-
nice ceri se grimasa paklenog novoroenËeta
vraæjih, zelenih oËiju. Ima rogove na Êelavom
tjemenu, zube vampira koji svjetlucaju iz
kutova usta, i duge, πiljate, æute nokte. Kao
πto obeÊava naslov najnovije LP-ploËe Black
Sabbatha ‘Born again’ (‘Ponovo roen’) -
takvima su se pokazali ‘velikani’ hard-rocka
21
“Heavy Metal”. “Live Evil” (“Æivo zlo”)
naslov je dvostrukog live-albuma grupe; taj
naslov saæeto izraæava ono πto bend sam o
sebi misli, i ono na πto tisuÊe i tisuÊe oboæa-
20
Omotnica solo-LP-a Ronniea Jamesa Dioa “Holy Diver”
(1983). Sablasna scena prikazuje avla koji kupca ploËe
pozdravlja sotonskim pozdravom. Upravo je Ëovjeka
svezana u lance - kojeg lako moæemo raspoznati kao
sveÊenika - bacio u pobjeπnjelo more.
nekoliko milijuna primjeraka).
Dio Osbournova gnusnog showa uæivo bio je
i obiËaj da pticama odgriza glavu, sve dok
jednom nije odgrizao glavu mrtvog πiπmiπa
kojeg mu je netko bacio na pozornicu, nakon
23
u rujnu na dugooËekivanoj turneji po Nje-
maËkoj.
I uistinu, ‘klanjatelji avlu rock-glazbe’, kako
Black Sabbath rado sam sebe naziva, joπ
privlaËe na tisuÊe vjernih oboæavatelja u kon-
certne dvorane, u kojima uz pakleno glasnu
glazbu slave svoje crne rock-mise. U debelim
slojevima navire zelenkasto-bijela magla
preko pozornice dok bend poËinje s bubnjan-
jem uvodne pjesme ‘Born again’. Na platnu
iznad pozornice svjetlucaju obrisi engleskog
ærtvenika ‘Stonehenge’, a sasvim naprijed,
kleËeÊi u magli, I a n G i l l a n t rese svojom
smeom glavom kao da je opsjednut, i urla
‘Paranoid’ ili ‘Iron Man’ prema pobjeπnjeloj
masi, koja kao zaËarana pleπe na toj crnoj
misi i stalno hoÊe joπ.”13
Jedan je oboæavatelj primijetio: “Uz njihovu
glazbu moæe se i bez droge pasti u trans.”
Luciferov miljenik
Ozzy Osbourne (“Luciferov miljenik”, kako
ga je nazvao jedan glazbeni Ëasopis) sasvim
se predao tome da obnovi sjaj svog okultnog
imagea, πto mu je i uspjelo i donijelo cijeli niz
zlatnih i platinastih ploËa (nakon prodaje
22
Nutarnja strana omotnice live-LP-a Ozzya Osbournea
“Speak of the Devil” (1982), na kojoj se na najgnusniji
naËin pokazuje kao vampir koji siπe krv. Na ploËi “Bark at
the Moon” (1984) on se Ëak pretvorio u vukodlaka. Na LP-
ploËi “Diary of a Madman” (1981), koja je puna
tajanstvenih πifri, “Luciferova miljenika” vidimo kako
gestikulira ispod naopako okrenutog kriæa.
2.
SYMPATHY FOR THE DEVIL
(SIMP ATIJA ZA VRAGA)
Velika Zvijer 666
Ozloglaπeni magiËar Aleister Crowley (1875-
1947) smatra se najveÊim sotonistom dvade-
setog stoljeÊa. Godine 1896. u Stockholmu je
navodno imao viziju, koja mu je dala sigur-
nost da je on Antikrist. Otada sebe naziva
“ Velikom Zvijeri 666”, “Zvijeri Bezdana”
(Otk 11,7) i vjeruje da ga okultne sile s
nadljudskim znanjem i sposobnostima æele
upotrijebiti kao komunikacijski kanal s
ËovjeËanstvom.
Crowley je tumaËio da je cilj njegove misije:
“...pokrenuti okultne sile koje Êe krajem ovog
stoljeÊa kulminirati u prosvjetljenju svih
25
Ëega je morao primiti niz bolnih injekcija pro-
tiv bjesnoÊe.14
Osbourneov prvi album “Blizzard of Ozz”
(1981) jedan je Ëasopis za mlade opisao
sljedeÊim rijeËima:
“Ozzy Osbourne , kao uvijek pun simbola,
ponovno se javio nakon odlaska iz grupe
Black Sabbath LP-ploËom ‘Blizzard of Ozz’.
Na omotu ploËe Ozzy leæi umotan u crveno
sveÊeniËko ruho, usred krajolika punog
magle, mrtvaËkih glava, s crnom maËkom, i
velikim kriæem podignutim za napad... I zato
uopÊe ne Ëudi kada se Ozzy u jednoj pjesmi
obraÊa najbrutalnijem πtovatelju avla i okul-
tistu novijeg vremena, Ëiji je sljedbenik i
Jimmy Page iz grupe Led Zeppelin:
‘Mr. Crowley, I wanna know what you meant.’
(Gospodine Crowley , æelim znati πto ste mis-
lili.)15
Time πto je odao πtovanje A l e i s t e r u
C r o w l e y u , O z z y O s b o u r n e “vinuo” se u
Guinnessovu knjigu rekorda: “Mr. Crowley”
n a j p rodavaniji je “picturedisc” (ploËa sa
slikom na vinilu) koji je ikad napravljen!16
24
eseja i opisa svoje okultistiËke filozofije i
iskustava. VeÊi dio tih spisa bio je porno-
grafske prirode. Njegovim glavnim djelom
smatra se The Book of the Law(Knjiga zakona),
koje mu je u travnju 1904. u Kairu diktirao
njegov duh-voa, demon Aiwass . Radi se o
Antibibliji, u kojoj je Crowley formulirao
svoje sotonsko uËenje i misao vodilju: “Do
what thou wilt shall be the whole of the law”
- Radi πto hoÊeπ - to je sav zakon!
Prema toj zapovijedi i Crowleyevu uzoru,
razvio se mraËni svijet tajanstvenih rituala i
tajnih okultnih loæa, u kojima se prakticirala
crna magija, klanjanja avlu i Ëudna ærtvo-
vanja koja su iπla sve do ærtvovanja ljudi.
Aleister Crowley bio je sav proæet straπÊu
prema zlu i razvratnosti. Bio je kliconoπa zla;
svojim crnomagijskim vizijama i praksama
zarazio je nebrojeno mnoπtvo ljudi te ih tako
stavio pod utjecaj Zloga. Njegove se knjige
joπ i danas prodaju na desetke tisuÊa.
Novinar Horst Knaut piπe u svojoj knjizi
“ Testament zla”: “Ono πto je A l e i s t e r
Crowley u svom æivotu izmislio, nauËavao,
objavio i prakticirao postalo je za mnoge
27
ljudi”. Samog je sebe vidio kao proroka koji
Êe uvesti novo razdoblje, i zbrisati ostatke
zastarjelog krπÊanstva koje viπe nije sposobno
opstati. Vrlo su informativne rijeËi samog
Crowleya : “Sotona nije neprijatelj ljudi: On
je... æivot... ljubav... svjetlo!”, i “Put do raja
vodi kroz pakao!” Crowleyev cilj bio je da
Ëovjek prisvoji sile i snage demonskog svijeta
kako bi postao gospodar svijeta.
Osim crne magije i sotonizma, kao i inten-
zivnog drogiranja, veliku ulogu na C r o-
wleyevu æivotnom putu igrala su seksualna
osvajanja. Njegovi su ga poznanici i prijatelji
opisivali kao nezasitnog. Tijekom Ëitavog
æivota imao je nebrojene veze, kako s muπka-
rcima, tako i sa æenama, iako, s druge strane,
kaæu da mu je potpuno nedostajala naklonost
ljudi. OslanjajuÊi se na indijski tantra-kult,
promicao je teoriju da su seksualna zastran-
jenja Ëinovi seksualne magije. S godinama
Crowley je postajao sve sotonskiji pa mu se
poËeo dopadati tjelesni sadizam. Jedna od
njegovih brojnih perverzija bila je da je vrπio
nuædu na tepihe. Pri tom je tvrdio da su nje-
gove izmetine svete.
Aleister Crowley napisao je mnogo pjesama,
26
vodi i okultni duÊan. Taj gitarist, koji je
istodobno i majstor zena, o tome kaæe: “Nije
postojala dobra zbirka okultne literature u
Londonu, a meni je bilo mrsko iÊi na sva ona
razliËita mjesta gdje bih mogao dobiti knjige
koje sam æelio.”2
Jedna od najpoznatijih i najuspjeπnijih pje-
sama Led Zeppelinaje “Stairway to Heaven”,
koja opisuje istoimeni kult iz egipatske
mitologije. Ali tekst te pjesme sadræi u πifrira-
nom obliku i sotonsko vjerovanje! Ako se
“Stairway to Heaven” na ploËi svira unatrag
(πto nije moguÊe na obiËnim gramofonima),
mogu se Ëuti sljedeÊi dijelovi reËenica:
“Listen! We have been there... I will sing, because
I live with Satan... Serve me!... There is no escap-
ing it... with Satan... if we’ve got to live for
Satan... Master Satan...”
“Sluπajte! Bili smo tamo... Pjevat Êu, jer æivim
sa Sotonom... Sluæi mi!... Tome se ne moæe
pobjeÊi... sa Sotonom... ako trebamo æivjeti za
Sotonu... gospodaru Sotono...”
Snimanje ploËa unatrag - πto omoguÊuje
posredovanje tajnih poruka (“backward mask-
29
okultne grupe smjerodavno. U Crowleyevoj
filozofiji naπli su novi æivotni put, novi stav
duha, novu religiju. Crowley nije doæivio
veliki procvat i nove plodove svojeg uËenja
nakon Drugog svjetskog rata u Europi, i oso-
bito, Americi. Nakon svog avanturistiËkog
æivota umro je, ovisan o drogi, pomuÊena
uma i osamljen, u svojoj domovini Engleskoj
1947.”1
Led Zeppelin
TrenutaËno se najznamenitijim sljedbenicima
Crowleyeva uËenja smatraju Jimmy Page ,
voditelj poznate ro c k - g rupe Led Zeppelin
(koja se u meuvremenu raspala), kao i pro-
ducent Kenneth Anger , koji je svojedobno u
C r o w l e y e v svijet duhova uveo gru p u
Rolling Stones .
Kada Jimmy Page nakon turneja i snimanja
ploËa æeli crpsti novu snagu, povlaËi se u
svoju kuÊu “Boleskine” na obali Loch Nessa.
Prije je ta kuÊa sablasti bila u posjedu
Aleistera Crowleya , koji je tu slavio svoje
okultne posvetne rituale.
Osim πto se bavi okultnom glazbom, Page
28
umjetnost - glazba, slikarstvo ili knjiæevnost -
izvorno je bila prizivanje duhova i magija,
koja se koristila za postizanje odreenih cilje-
va.
Cilj je koncerata Led Zeppelinaenergija kod
sviraËa i publike. Da bi se to postiglo, potreb-
no je posegnuti za izvorima magijskih sila,
koliko god to bilo opasno.”5
Jimmy Page , vodeÊi gitarist Led Zeppelina
Rolling Stones
Grupa Rolling Stones takoer se jedno vri-
jeme upustila u avanturu sa sotonskim kul-
tom. VeÊ 1967. godine su s naslovom LP-
ploËe “Their Satanic Majesties Request” udo-
voljili “æelji njegovog sotonskog veliËanst-
va”. Kao πto je pjevaË Stonesa Mick Jagger
kasnije priznao, grupu je kod izrade ove
ploËe inspirirao nitko drugi nego A n t o n
LaVey, prvosveÊenik Sotonske crkve u San
Francisku.6
Nedugo zatim nastala je ozloglaπena pjesma
“Sympathy for the Devil” (“Simpatija za
31
ing”) u meuvremenu je postalo ozloglaπeno.
Vrlo je vjerojatno da tu metodu moæemo
pripisati Aleisteru Crowleyu , koji je
nauËavao da osoba koja se zaista æeli baviti
sotonizmom mora znati govoriti, Ëitati,
pisati, misliti i razumjeti taj obrnuti jezik.”3
Evo joπ jednog sablaænjivog primjera za
“ b a c k w a rd masking”. U pjesmi “When
Electricity Came to Arkansas” grupe Black
Oak Arkansas pjevaË na jednom mjestu
ispuπta Ëudne glasove. Svirano unatrag, raza-
znaje se ovo: “Sotona, Sotona, Sotona. On je
bog, on je bog, on je bog”.4
“OdluËujuÊi Ëimbenik za svaku uspjeπnu
ro c k - g rupu je energija: sposobnost dati
energiju, primiti energiju od publike i opet je
dati natrag.
Rock-koncert u svojoj biti nije niπta drugo
nego ritual prilikom kojega se oslobaa i
p renosi psihiËka energija. Koncerti L e d
Zeppelinatemelje se na jaËini zvuka, ponav-
ljanjima i ritmu.
Jako su sliËni marokanskoj trans-glazbi, koja
je po svom porijeklu i svrsi magijska. Svaka
30
ploËe “Goat’s Head Soup” (1973) Ëak su sni-
mani uæivo pri jednom voodoo-ritualu. U
jednoj od pjesama Ëuju se krikovi Ëovjeka koji
je demonski opsjednut.9 Unutraπnjost omot-
nice prikazaje odsjeËenu kozju glavu, koja
pliva u kotlu punom kipuÊe vode. Kozja
glava klasiËan je simbol sotonizma (simbol
Lucifera ).
Nakon ovog uvida ne Ëudi πto je K e i t h
Richard primijetio da pjesme Stonesa Ëesto
nastaju sasvim spontano, sliËno inspiraciji pri
spiritistiËkom sastanku. On je objasnio da iz
autora “izlazi” velik broj pjesama, pod uvje-
tom da su posluπni i otvoreni mediji.10
Igra s vatrom
Posebnu paænju zasluæuje veza izmeu
Rolling Stonesa i C r o w l e y e v a u Ë e n i k a
Kennetha Angera . A n g e r, koji sam sebe
naziva “Ëarobnjakom kina”, optiËki je prenio
Crowleyeve izreke o magiji, seksualnosti i
nasilju u svoje filmove. Njegovo æivotno
djelo je film “Lucifer Rising” (Lucifero v a
pobuna), koji je definitivno filmska verzija
Crowleyevih predodæbi o Sotoni.
33
vraga”), koja je postala himnom ameriËkih
πtovatelja Sotone.
Tony Sanchez , prijatelj Stonesa , izvijestio je o
jednom njihovom nastupu uæivo: “Pri kulmi-
naciji pjesme ‘Sympathy for the Devil’ Jagger
je sa sebe strgnuo svoju jarko crvenu majicu i
time otkrio golemu i ruænu tetoviranu sliku
vraga. PoËeo sam se pitati, bavi li se on
moæda crnom magijom intenzivnije nego πto
smo mi to slutili.” 7
U intervjuu za Ëasopis Rolling Stonegitarist
Keith Richard naglasio je: “Crna magija neπto
je πto bi svatko trebao istraæiti.U njoj se kriju
velike moguÊnosti. Mnogi su se ljudi s njom
igrali; svatko ima neπto od toga u sebi. Zaπto
postoje ËarobnjaËki kultovi? Sve se te stvari
odbacuju kao praznovjerje i bapske priËe. Ja
nisam struËnjak - to nikad ne bih tvrdio. Samo
pokuπavam stvari pomalo otkriti javnosti...
Postoje magiËari koji misle da smo
Luciferovi tajni agenti, i drugi koji misle da
smo Lucifer osobno.”8
Naslov albuma S t o n e s a “Get Yer Ya - Ya ’ s
Out” (1970) potjeËe od jedne reËenice koja se
Ëesto pojavljuje u odreenim voodoo-kul-
tovima (crna magija Afrikanaca). Dijelovi LP-
32
zapuπtenom automobilskom trkaliπtu u blizi-
ni San Francisca Stonesi su htjeli odræati
besplatan rock-festival zajedno s drugim gru-
pama, kao zavrπnicu svoje turneje po Sjedi-
njenim AmeriËkim Dræavama. No “Alta-
mont-koncert” je, s viπe od 300.000 posjetite-
lja, postao mjesto uæasna i krvava izgreda
rokerske grupe HellÕs Angels (Aneli pakla),
koje je management Rolling Stonesa naruËio
kao redare, a koji su se ponapili i na najbru-
talniji naËin terorizirali publiku.
Do potpune katastrofe doπlo je na kraju kad
su kao vrhunac festivala naveËer nastupili
S t o n e s i . Kod pjesme “Carol” nekoliko se
mladih ljudi svuklo do gola, te su “dopuzili
do pozornice, kao da je glavni oltar, i htjeli se
prinijeti kao ærtva Ëizama i πtapova grupe
Angels”, izvijestio je Tony Sanchez . “©to su
ih brutalnije tukli, to je viπe izgledalo da ih
neka natprirodna sila tjera da se tim agenti-
ma sotone prinose kao ljudska ærtva. Mjera
nasilja nadilazila je svaku moÊ predodæbe, a
izgledalo je gotovo kao arhaiËni ritual: ærtve
ne samo da su prihvaÊale bol i brutalnost, veÊ
su je upravo zahtijevale.”13
Kada su potom Stonesi zasvirali “Sympathy
35
Kao glumca u glavnoj ulozi u filmu “Lucifer
Rising” Kenneth Anger zamislio je pjevaËa
Stonesa Micka Jaggera . Njegov prethodnik u
toj ulozi, gitarist Bobby Beausoleil , iz neob-
jaπnjivih je razloga dobio napad amok-bjesni-
la te je poËinio zvjersko ubojstvo. Krvlju svoje
ærtve naslikao je tajne slovne znakove po
zidu.
“Svi smo se pomalo bojali Kennetha ,” pri-
znao je Tony Sanchez , “uvijek bi se u njegov-
oj blizini dogaale neobjaπnjive stvari.”11
Bez obzira na takve zastraπujuÊe osjeÊaje,
Mick Jagger je za “Invocation of My Demon
B rother” (Zazivanje mojeg brata-demona)
(dio filma “Lucifer Rising”) komponirao na
synthesizeru hipnotiËku melodiju, i u filmu
glumio L u c i f e r a . Jedan filmski kritiËar o
filmu je rekao: “...(to je) paklena fantaz-
magorija, u kojoj Anger priziva duhove, slavi
neku vrstu crne mise i gomila tajanstvene
vizionarske slike.”12
Mick Jagger zacijelo bi i duæe stavljao svoje
talente na raspolaganje Angeru, da nije doπlo
do sudbonosne i pogubne nezgode. Bio je 6.
prosinca 1969. Na “Altamont Speedwayu”,
34
“Plymouth” se, vozeÊi velikom brzinom,
zabio u mnoπtvo i ubio dvoje ljudi. Opijen
LSD-om, jedan se mladiÊ utopio u kanalu, a
drugi, Ëije je noge zahvatila vatra, s teπkim je
opeklinama odvezen u ambulantu. Devet-
naest lijeËnika i πest psihijatara do iznemo-
glosti je obraivalo narkomane, preuranjene
porode, ozljede od tuËnjave.”16
Micka Jaggera je sotonizam prakticiran u
“Altamontu” pogodio do te mjere da je
odmah prekinuo kontakte s K e n n e t h o m
A n g e r o m, kao i sudjelovanje u njegovu
filmu. “On je valjda prije”, komentirao je
Anger, “magiju shvaÊao samo kao igru, a
sada je sve na neki naËin postalo stvarnost
koja je mogla razoriti grupu. Stonesi ne bi
preæivjeli dva ili tri ‘Altamonta’. Jagger je
film shvatio kao πalu, a onda je odjednom
bio odveÊ u sve uvuËen da bi mu joπ bilo
zabavno.”17
Dok su se Rolling Stonesi pod dojmom
k a t a s t rofe u “Altamontu” distancirali od
C r o w l e y e v e magije, povukli se u manje
riskantne poslove i ostali na rock-sceni, nji-
hov je kolega Graham Bond platio mnogo
veÊu cijenu za svoje bavljenje magijom.
37
for the Devil”, “Angelsi” su, ne birajuÊi, po-
Ëeli mlatiti po sluπateljima. Krvava tuËnjava
pred pozornicom viπe se nije mogla zausta-
viti, koncert je bio potpuno izvan kontrole.
Mick Jagger je mumljao: “Uvijek se neπto
dogodi kad sviramo ovu pjesmu!”14
“U pjesmi ‘Sympathy for the Devil’ koncen-
trirao se sav razarajuÊi bijes koji je kuhao u
mnoπtvu”, objaπnjavao je Sanchez . “HellÕs
A n g e l s mirisali su krv, ubijanje je bilo u
zraku, zasvjetlucali su noæevi. Stonesi su se
uvijek igrali s nasiljem, i sada se viπe nisu mogli
osloboditi duhova koje su prizvali.”15
Kada je nakon toga Mick Jagger , odjeven kao
Lucifer , i u demonskoj pozi, poËeo pjevati
pjesmu “Under my Thumb”, HellÕs Angelsi
su neposredno pred pozornicom hlad-
nokrvno proboli crnca Mereditha Huntera !
Tako je nastup Stonesa zavrπio ubojstvom i
nasiljem.
U “Altamontu” su se dogodila joπ tri smrtna
sluËaja, a bilo je i veoma mnogo ozlijeenih:
“na mjestu odræavanja festivala - krcatom
ljudima, πatorima i vozilima - zabiljeæeno je
najmanje dvadeset teπkih nezgoda. Jedan
36
3.
ZAUZIMANJE ST AVA
Okultizam, magija, sotona i demoni - πto se
krije iza toga? Ima li u tome uopÊe istine? U
ovom “prosvijetljenom” vremenu usmje-
renom prema materijalizmu te se stvari
mnogima Ëine nestvarnima, a vjerovanje u
njihovo postojanje kao ostaci “mraËnog sred-
njeg vijeka”. Samo neπkolovani i praznov-
jerni ljudi vjeruju u postojanje Sotone i nje-
govih demona - tako glase “argumenti”, ili bi
u tim “besmislicama” ipak bilo istine...?
V j e rojatno nam je u meuvremenu ipak
postalo jasno da uistinu postoje ljudi, meu
njima i poznati rock-glazbenici, koji Ëvrsto
vjeruju u postojanje Zloga i njegovu moÊ.
Do sada smo se upoznali s malim brojem
takvih primjera. Upoznat Êemo joπ ro c k -
g rupa i glazbenika koji veoma jasno
potvruju prisutnost i djelovanje mraËnih
39
Saksofonist i klavijaturist Bond , koji se sma-
trao izvanbraËnim sinom Aleistera Cro-
wleya , platio je æivotom: “Prema izjavi svog
menadæera Bond viπe nije bio ovisan o drogi,
i bio je optimistiËno raspoloæen zbog novog
ugovora o snimanju kad je 8. svibnja 1974. u
londonskom Finsbury parku krenuo prema
podzemnoj æeljeznici. Vlak pod koji je pao
smrvio ga je do te mjere da su ga tek nakon
dva dana mogli identificirati na temelju oti-
saka prstiju. Jedino πto je na njemu ostalo
neoπteÊeno bila je magijska srebrna amajlija
koju je nosio oko vrata.
Bondova prijateljica Diane Stewart nakon
nesreÊe se u intervjuu za Ëasopis New Musical
E x p re s s s jezom prisjeÊala snimanja jedne
ploËe, prilikom kojeg je glazbenik B o n d
slavio cjelokupni C r o w l e y e v ritual ‘The
Bringing Down of the Light’ i prigodom Ëega
je cijeli zid studija iznenada i bez vidljiva
razloga proædrla vatra.”18
38
Od ovog broja joπ je veÊi broj onih koji se
bave spiritizmom, koji se u svijetu procjenju-
je na sedamdeset do sto milijuna. Ve l i k o
srediπte je Brazil, gdje izlazi Ëak 150 spiri-
tistiËkih glasila.
Milijuni ljudi, mnogi od njih visokoobrazo-
vani, Ëvrsto su uvjereni u postojanje nadna-
ravnog. Broj onih koji imaju iskustvo sa sila-
ma i moÊima koje iz nevidljive dimenzije
utjeËu na vidljivu stvarnost ne bismo smjeli
podcijeniti niti opovrgavati.
O postojanju tih nadnaravnih stvarnosti
jasno nam svjedoËi i Sveto pismo. Za pisce
Biblijebjelodana je Ëinjenica da uistinu posto-
ji nadnaravno. Os Guinness o tomu piπe: “U
o k v i ru krπÊanskog razmiπljanja razlika
izmeu naravnog i nadnaravnog nije u tome
πto bi prvo bilo stvarnije od drugoga, veÊ je
prvo vidljiva, a drugo nevidljiva zbilja, a
jedno i drugo u jednakoj je mjeri stvarno.”2
Nevidljive stvarnosti: Bog
Bog je stvoritelj svemira, vidljivog i nevid-
ljivog svijeta. On je Ëovjeku nevidljiv jer je
41
sila. Da bismo πokantne Ëinjenice o kojima
Êemo joπ govoriti dobro razumjeli i ocijenili,
potrebne su nam joπ neke vaæne informacije.
Vjera u demone, koji su doduπe nevidljivi, ali
s kojima Ëovjek moæe uspostaviti kontakt, i
koji zahvaÊaju u æivot Ëovjeka, proπirena je
po cijelom svijetu. Nisu samo takozvani
“primitivni” narodi proæeti vjerom u demone
i iskustvom strahovitog, veÊ u velikoj mjeri i
zapadni kulturni krug.
“U danaπnje vrijeme dvadeset milijuna
Europljana je odano okultizmu”, tvrdi novinar
Horst Knaut, “viπe od tri milijuna Nijemaca
poklonici su okultizma, a uz njih joπ dodatnih pet
do deset milijuna simpatiziraju s okultnim uËenji-
ma, i æele se putem njih ‘reosigurati’.”1
Podaci iz Amerike govore nam da se broj
Amerikanaca koji se bave vradæbinama,
sotonskim kultovima i crnom magijom pro-
cjenjuje na najmanje deset milijuna.
VraËarske grupe i sotonski kruæoci niËu
poput gljiva iz trulog, kasnojesenskog tla
bivπeg “krπÊanskog Zapada”; broj onih koji
aktivno prakticiraju je peteroznamenkast.
40
nitko ne razmiπlja - tvoja metoda do sada bila
kriva.”3
Ali kako ljudi mogu spoznati Boga? Sveto
pismo odgovara na to pitanje tako πto
pokazuje da “je oËito ono πto se moæe doznati oBogu: Bog je to zapravo objavio”.4 ©to je to o
Bogu spoznatljivo ili Ëak vidljivo? I u tome
nam Biblija, RijeË Boæja, daje odgovor: Boæja
se “nevidljiva svojstva, njegova vjeËna moÊ i
boæanstvo, promatrana (vidljiva, spoznatljivarazumom) po djelima, opaæaju od postanka svije-
ta.”5
Kako je ËovjeËanstvo reagiralo na ovu objavu
o Bogu u stvorenju? Ljudi nisu Bogu iskazali
slavu kao Bogu, niti mu zahvaljivali, veÊ su -
kako konstatira Biblija- “postali isprazni u mis-
lima svojim i njihovo je nerazumno srce potam-njelo.”6
Razmiπljanja ljudi o Bogu degenerirala su.
Posljedica toga su najrazliËitiji oblici idolo-
poklonstva i klanjanja kumirima. KonaËno
potpuno nijekanje Boæjeg postojanja - kako to
danas uËi nadaleko raπireni materijalizam -
nije niπta drugo nego suvremeni i istodobno
popularni oblik te degeneracije ljudskog
miπljenja. Ali ateistiËka misao nipoπto nije
43
Ëovjek - za razliku od Boga - vezan za vidljiv
svijet. Naravno ljudsko miπljenje potpuno je
vezano za prostor (koji ima tri dimenzije:
duæinu, πirinu i visinu) i v r i j e m e ( Ë e t v r t a
dimenzija). Jednako kao πto je Ëovjek
ograniËen u svojoj moguÊnosti spoznaje, tako
su i prirodne znanosti ograniËene, pa stoga
mogu izricati samo ono πto se odnosi na
podruËje ovog “svijeta”. Stvarnost koja je
izvan toga je neistraæiva; stoga je o njoj
nemoguÊe dati znanstveno sigurne iskaze.
“Ono πto se ne moæe znanstveno istraæiti, to
ne postoji!” - tako glasi pogreπan zakljuËak
mnogih ljudi. Za njih nepostojanje neke
stvari poËinje tamo gdje spoznajne metode
prirodnih znanosti zataje u njezinu istraæi-
vanju. Ortwin Schweitzer , koji se intenzivno
bavio tom problematikom, ispravno je
zakljuËio: “Svaki predmet spoznaje zahtijeva
odreenu metodu da bi se mogao spoznati.
Ako se ta metoda ne primjenjuje rezultata
nema ili je pogreπan. Iz toga proizlazi: ako
negdje dobijem rezultat ‘nula’, tada je to zbog
toga πto ne postoji dotiËni predmet ili moja
metoda za spoznavanje toga predmeta nije
dobra. Primijenjeno na Boga kao predmet
spoznanja to znaËi: ako Boga ne spoznajeπ,
tada njega nema ili je pak - a o tome obiËno
42
onaj koji mu æeli pristupiti mora vjerovati da On
postoji i da nagrauje one koji ga traæe.”10
Ali - da li je uopÊe moguÊe uspjeπno traæiti
Boga, odnosno, stupiti s njim u kontakt? ©to
koristi Ëovjeku znati da Bog postoji, a ipak ga
istinski ne upoznati unatoË vlastitom trudu?
©to je to izmeu Boga i Ëovjeka πto sprjeËava
njihovu vezu? Biblijski odgovor na ovo
pitanje nipoπto ne stavlja ljudsku narav u
dobro svjetlo: naime, svaki je Ëovjek pred
Bogom kriv, tj. Ëovjek grijeπi protiv Boga.
Grijeh svoj izvor ima u zahtjevu Ëovjeka da
æivi svoj æivot neovisno o Bogu i u vlastitoj
reæiji. Bez obzira na to hoÊe li to imati oblik
svjesne pobune protiv Boga, gre π n o g
neposluha ili ljudske zablude - svi su ljudi u
Boæjim oËima zasluæili smrt: “Nema razlike, jer
su svi sagrijeπili i liπeni su Boæje slave”11 - “PlaÊa
grijeha je smrt.”12
Grijeh donosi vjeËnu i potpunu odvojenost
od Boga: “Ta πto ima pravednost s bezakonjem?
©to li je zajedniËko svjetlu i tmini?”13
Postoji li za Ëovjeka izlaz? Da, jer Bog hoÊe
“da se svi ljudi spase i dou do potpune spoznaje
istine”14, stoga “Bog poruËuje ljudima da se svi i
45
nova. Ateizam se spominje prije gotovo 3000
godina u Bibliji, gdje se kratko i jezgrovito
kaæe: “Bezumnik reËe u srcu: Nema Boga!”7
Utvrdili smo, dakle, da je naËelno moguÊe
razumom spoznati i priznati postojanje Boga.
Iz toga proizlazi daljnje vrlo vaæno pitanje:
Da li osim razumske spoznaje postoji i neki
drugi naËin na koji moæemo Boga u æivotu
osobno doæivjeti? Da, postoji! Biblijski
odgovor glasi: vjera. Pri tom se pod pojmom
“vjera” ne misli na nesigurnu i neobvezu-
juÊu, bezsadræajnu stvar (npr. “Vjerujem da
tamo negdje mora postojati Bog, ali nisam
sasvim siguran”), veÊ grËka rijeË “pisteuein”,
od koje potjeËe rijeË “vjera”, u biblijskom
prvotnom tekstu znaËi “pouzdavati se, povjeri-
ti se”.
Biblija daje sljedeÊu definiciju takve vjere:
“Vjera je pak jamstvo(ili temelj) za ono Ëemu se
nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo.”8
Nadalje se objaπnjava: “Vjerom doznajemo da je
svijet stvoren Boæjom rijeËju, tako da je vidljivo
p roizvedeno od nevidljivoga(odnosno, od
onoga πto se ne moæe percipirati osjetilima)”.9
O izvanrednom se znaËenju vjere osim toga
kaæe: “A bez vjere nemoguÊe je ugoditi Bogu, jer
44
jemo u Gospodina Isusa , tada u naπem æivo-
tu dolazi do promjene gospodstva: “A on je
umro mjesto sviju, da oni koji æive ne æive viπe za
same sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo
za njih.”19 Isus Krist æeli æivot svakog Ëovjeka
kog je spasio uzeti u svoju zaπtitu i uËiniti
novim.
Nevidljive stvarnosti: Sotona
Tko veÊ ne poznaje kozonogi lik s repom i
rogovima? Taj proizvod ljudskih predodæbi
koji se Ëesto koristi u πalama, trebao bi pred-
stavljati ono uæasno biÊe koje Biblija naziva
“Sotonom ” ili “–avlom”. “Lucifer” je joπ
jedno ime tog biÊa. Biblija u svojoj cijelosti
svjedoËi stvarno, osobno postojanje –avla i
njegovih pristaπa. On je jednostavno nepri-
jatelj Boga i Ëovjeka; svojim navoenjem
Ëovjeka na grijeh æeli razdvojiti Boga i Ëovje-
ka. Zbog toga se zagriæljivo bori pro t i v
Boæjeg djela spasenja Ëovjeka u Isusu Kristu .
Sam Isus nam ukazuje na zloÊu Sotone time
πto ga naziva “ubojicom ljudi od poËetka”, koji
nije Ëvrsto stajao u istini i kad god “govori
laæ”, govori svoje vlastito, jer je “laæac i otac
laæi”.20
47
svagdje obrate.”15 “Obratiti se” znaËi promijen-
iti svoj stav glede grijeha, Boga i sebe samo-
ga; Boæju poraznu, ali savrπeno pravednu
presudu moramo nad sobom potvrditi i pri-
znati se pred njim krivima (“...jer po pravdi
primamo zasluæenu plaÊu za svoja djela”16). Bog
ne zahtijeva samo da pred njim priznamo
krivicu i da se stavimo pod njegovu osudu,
veÊ æeli da krivnja svakog pojedinog Ëovjeka
bude zbrisana. Radi toga je Bog prije gotovo
2000 godina na svijet poslao svoga sina Isusa
Krista , da bi on umjesto nas uzeo na se naπu
smrtnu kaznu. Svojom smrÊu na kriæu Isus
Krist je pred Bogom zbrisao krivnju svakog
Ëovjeka koji tu smrt za sebe prihvati. VeÊ smo
citirali dva mjesta u Svetom pismu koja
ukazuju na izgubljenost svih ljudi. Nastavak
tih dvaju citata od presudnog je znaËenja:
“Nema razlike, jer su svi sagrijeπili i liπeni su
Boæje slave - i svi su opravdani darom njegove
milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu.”17
“Jer je plaÊa grijeha smrt, a milosni dar Boæji
jest æivot vjeËni u Kristu Isusu, Gospodinu
naπemu.”18
Isus Kris t - naπ Gospodin? Ako uistinu vjeru-
46
u njegova Sina Isusa Krista , isto tako se moæe
otvoriti i mraËnim, sotonskim silama i s
njima stupiti u kontakt. Osobito bavljenje
okultizmom(grijesi Ëaranja, posjeÊivanje gata-
laca i spiritistiËkih seansi, noπenje amajlija
itd.) dovodi Ëovjeka pod vlast Sotone .
RijeË “okultizam” je latinskog porijekla:
“occultus” znaËi “skriven, mraËan, tajan”.
Pojam “okultizam” znaËi “nauku o skriven-
om, tajnom” (okultne znanosti), i opÊenito
svako bavljenje “mraËnim”, tajanstvenim.
Znanstvenici prezaju pred pojmom okulti-
zam, i radije za to koriste izraz parapsi-
hologija (prema Drieschu “znanost o ‘okult-
nim’ pojavama”). U sekularnomsmislu mnogi
pod okultizmom misle vrlo opÊenito na
“teoriju i praksu pojava u prirodi, Ëiji se uzro-
ci ne mogu objasniti do sada poznatim
prirodnim zakonima”.21
Taj naËin gledanja na okultizam nipoπto ne
odgovara biblijskomstavu, prema kojem se -
kako je to jednom vrlo prikladno formulirala
dr. Helge Stadelmann - radi o “protuboæjim
pojavama nadËulne vrste, (tj. pojavama koje Bog
zabranjuje), u koje se Ëovjek upuπta pokuπavajuÊi
sruπiti granicu svojih pet osjetila glede znanja i
49
Sadaπnje ustrojstvo svijeta, koje se temelji na
naËelima sile, pohlepe, sebiËnosti, Ëastohle-
plja i greπnih uæitaka, Sotonino je djelo, i bilo
je mito koje je on ponudio Isusu Kristu (koji
je to odbio). Sotonu Biblija naziva “knezom
ovoga svijeta”, i “bogom svijeta”. Te k s t
pjesme “Lord of this World” grupe Black
Sabbath , s kojim smo se veÊ upoznali, toËno
ocrtava ta svojstva Sotone . Kao “knez koji
vlada u zraku”, on je glava silnog mnoπtva
demona. Tekstovi Novog zavjeta obilno svje-
doËe o stvarnom postojanju i osobnosti
demona. Demoni su bivπi aneli (“glasnici
Boæji”), koji su zajedno sa svojim voom,
Sotonom , jednom otpali od Boga. Demoni
nastoje utjecati na Ëovjeka, kako bi sprijeËili
njegovo zajedniπtvo s Bogom, uprljali njegov
duhovni æivot, naveli ga na zlo, i uniπtili nje-
gov duπevni i tjelesni æivot. Zli duhovi su u
pravom smislu rijeËi u stanju zaposjesti
Ëovjeka koji im se preda. Takvo “opsjednuÊe”
se u pravilu oËituje negativno - tjelesno-
duπevnim raspadom, ili prividno pozitivno -
sposobnostima koje Ëovjek ne bi imao da nije
nastanjen demonom.
Kao πto Ëovjek ima pristup Bogu putem vjere
48
i duπe predaka ili se obraÊao pokojnicima. Jer, tko
god takvo πto Ëini, gadi se Jahvi; zbog takvih
odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj.
Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. Narodi koje
Êeπ naskoro otjerati s posjeda sluπaju vraËare i
gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopuπta.”24
»ovjek koji eksperimentira i “igra se” okult-
nim praksama - s kojih god razloga - stavlja
se pod osudu Boæju: “Jer tko god takvo πto Ëini,
taj se gadi Jahvi”! Pazite! Ne stoji pisano: tko
takvo πto Ëini, taj Ëini neπto gnusno, veÊ piπe:
taj se gadiGospodinu. Ne samo da se Bogu
gadi Ëin, veÊ i Ëovjekkoji to Ëini!
»ini se da je svijet rock-glazbe, u kojem tisuÊe
bendova sanja o tome da po svaku cijenu
postanu popularni i naprave karijeru, predo-
dreen za eksperimentiranje s magijom. U
uobiËajenom znaËenju se pod pojmom “mag-
ija” krivo misli na “hokus-pokus” scenskih
maioniËara, koji u lijepim odijelima umiju
izvlaËiti bijele kuniÊe iz crnih cilindara. Ali to
nije ono πto pravi magiËari (i Sveto pismo)
misle pod pojmom “magija”; u magiji se ne
radi o spretnosti prstiju i Ëaroliji, veÊ o
u p o t rebi paranormalne moÊi: djelovanje
magiËara usmjereno je na to da putem
51
moÊi, a to znanje i moÊ opet moæe uzvratno utje-
cati i odreivati njegovu egzistenciju.”22
Ugledni teolog Merill F. Unger vrlo je jasan
kada piπe: “Okultizam je ukupni izraz za sva
uËenja i prakse kojih srediπte nije Isus Krist , veÊ
Sotona (gatanje, Ëaranje, zazivanje duhova,
telepatija, vidovnjaπtvo, idolopoklonstvo,
Ëitanje horoskopa, astrologija itd.)”23
B i b l i j a izriËito priznaje stvarnost okultnog
svijeta. KrπÊanski nauk ne govori samo o
vidljivom svemiru koji je padom postao
izopaËen, veÊ opisuje i nevidljivi svijet, u
kojem postoje avao i zli duhovi koji u svojoj
pobuni aktivno utjeËu na svijet i Ëovjeka. Iza
svih okultnih pojava stoji Sotona , neprijatelj
Boæji. Upustiti se u okultne prakse stoga
znaËi Bogu okrenuti lea i stati na stranu
Sotone .
Zbog toga RijeË Boæja izriËe svoj jasni “NE”
okultnim praksama. Mojsije nareuje izrael-
skom narodu: “Kad ueπ u zemlju koju ti daje
Jahve, Bog tvoj, nemoj se priuËavati na odvratne
Ëine onih naroda. Neka se kod tebe ne nae nitko
tko bi... se bavio gatanjem, Ëaranjem, vraËanjem i
Ëarobnjaπtvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove
50
bijela i crna magija - u jednakoj mjeri imaju
svoj izvor u djelovanju okultnih, demonskih
sila, iza kojih se krije nitko drugi nego
So t o n a. Tako je to shvatio i H. E. M i e r s u svom
Leksikonu okultnih znanja: “U biti ne postoje bijelaili crna magija, veÊ samo bijeli i crni magiËari, jer jemagija zapravo koriπtenje okultnih sila radi pro m -jene zemaljskih datosti, bez obzira na namjeru.”2 5
U magiji su na djelu ljudi koji æele raspolagati
d o b rom i zlom. To je bila i prva napast Zloga
(Post 3,5).
PoremeÊaji zbog okultnih utjecaja
Kada se Ëovjek bavi okultnim praksama, tada
π i rom otvara vrata svim zlim silama, koje onda
na njega utjeËu - bio on toga svjestan ili ne.
Tako kod takvog Ëovjeka moæe doÊi do
ozbiljnih poremeÊaja. Osim moguÊeg nastu-
panja fiziËkih i psihiËkih anomalijai dobivanja
okultnih sposobnosti, poremeÊaje Ëesto moæemo
svrstati u ove dvije kategorije:2 6
1 . P o remeæaji u komunikaciji s Bogom - javlja-
ju se najËeπÊe kod krπÊana ili onih koji æele
postati krπÊanima (demoni oËito nisu osobito
zainteresirani za pripadnike drugih religija).
53
nadËulnih sila stvarnost stave pod svoju
vlast, ili barem na nju utjeËu.
Pri tom se opÊenito razlikuju dvije vrste mag-
ije: bijela i crna magija. Koja je razlika izmeu
njih? »esto se polazi od pretpostavke da je
vrsta “predznaka” odluËujuÊa: prije nego πto
poËne s magijskim postupcima, magiËar
izriËe stare formule. Pri tom se moæe pozivati
na Boga ili izgovoriti ime Presvetog Trojstva
(to je bijela magija). Ali takoer moæe zvati u
pomoÊ sile poganskih bogova, demona ili
samog Lucifera (crna magija). Ali o Ëemu se
radi kad se u nekoliko formula kombiniraju
obje vrste zaziva? Aleister Crowley kaæe:
“Upotreba rijeËi je sporedna. Ona poveÊava
ekstazu magiËara. RijeËi zaziva su, kao i tam-
jan i opojna sredstva, samo sredstva sugesti-
je.”
Stoga je uputnije bijelu i crnu magiju razliko-vati po svrsi: bijela magija je usmjerena naodvraÊanje zla, na poboljπanje meusobnihodnosa, na ozdravljenje. Cilj crne magije jenaπkoditi ljudima, biljkama ili æivotinjama,uËiniti da se razbole, ili ih ubiti. »ak i kad seprimjena ovog kriterija za razlikovanje ËiniproblematiËnom, ipak se rasprava o ispra-vnom nazivu pokazuje suviπnom, jer obje - i
52
4.
POD DEMONSKIM
UTJECAJEM?
“Ponekad to ulijeva strah”
Nakon koncerta grupe AC/DC i luaËkog
showa njihova gitarista Angusa Yo u n g a,
pitali su ga:
“Odakle ti ta energija?”
Odgovor: “Odozgo”(pokazuje gore).
Pitanje: “Odozgo?”Odgovor: “Odozgo ili odozdo. Vjerojatno odoz-do. Tamo gore nema rock’n’rolla.”Komentar novinara je bio: “Utjeπno je znati dasad imamo objeπnjenje za naslov LP-ja ‘Highwayto Hell’.”1
Youngov kolega iz benda, Cliff Williams ,
otkriva i druge pojedinosti: “Angus je kao u
transu kad svira svoj luaËki solo. Kasnije se
viπe niËega ne sjeÊa.”
Gitarist John McLaughlin , koji je preπao na
55
Kod krπÊana se javljaju teπkoÊe u molitvi i
Ëitanju Svetog pisma. »este su ove posljedice:
zastoj u duhovnom rastu, nestanak sigurnos-
ti da je spaπen kao krπÊanin, bogohulne misli,
nedostatak duhovnog razluËivanja, smanje-
na vjera i radost, sve veÊa nezainteresiranost,
Ëak odvajanje od Evanelja Isusa Krista .
2 . Smetnje na moralnom i psihiŁkom
podruŁju: depresija ili agresivnost, strahovi i
prisilne radnje, seksualna zastranjenja, zaro-
bljenosti i, osobito, nagnuÊe za samoubo-
jstvom. Ponekad su seksualne perverzije -
Ëak i neprirodno prisilna seksualnost - poslje-
dica prelaæenja granica okultnog.
Ozbiljno se pitam nije li seksualna izopa-
Ëenost i ovisnost o drogi, koju tako Ëesto
moæemo uoËiti kod rock-glazbenika, pone-
kad ono πto okultisti nazivaju “vraæjom
naplatom”: stanja koja su uzrokovana ili se
b a rem intenziviraju prijelazom granica
okultnoga...
54
trzajuÊi i grËeviti pokreti udova, kao i
izvoenje Ëudnih, “robotskih” kretnji - sve te
pojave moæemo ponekad vidjeti kod rock-
glazbenika koji nastupaju uæivo, a rado se
tumaËe samo kao dio nastupa i izraz osjeÊaja
glazbenika.
Ali te iste pojave jednako su tako poznate u
spiritizmu; mogu se vidjeti kad spiritistiËki
medij doe pod utjecaj duha koji ga kontroli-
ra i bude demonski zaposjednut. Stoga sma-
tram potrebnim uputiti na Ëinjenicu da gore
navedenim i njima sliËnim pojavama naËelno
moæe rukovoditi demonska sila. Ta k v o
tumaËenje je osobito na mjestu ako glazbenik
sam prizna da je “neπto” ovladalo njime.
PjevaË hard rock-grupe Meat Loaf sasvim je
otvoreno priznao: “Kada doem na pozor-
nicu, postajem opsjednut.”5 Tijekom jednog
nastupa uæivo u sijeËnju 1982. moglo se vid-
jeti kako taj korpulentni pjevaË postaje
opsjednut. Nakon πto je otpjevao jednu od
posljednjih pjesama na koncertu, poËeo se
potpuno nekontrolirano tresti, te su ga za-
hvatili tako jaki grËevi kakve nikad prije nije
doæivio.6
Jim Steinman , kompozitor grupe Meat Loaf ,
57
hinduizam, tvrdio je da glazbom njegova
benda Mahavishnu Orc h e s t r a ru k o v o d i
jedan duh. PriËao je: “Kad smo jedne veËeri
svirali, u mene je odjednom uπao duh - i svi-
rao sam, ali to viπe nije bilo moje sviranje!”2
D rugi, svjetski poznat gitarist, priznaje:
“Ponekad stojim na pozornici, i imam osjeÊaj
kao da nisam ja taj koji tamo svira gitaru, veÊ
Ëovjek koji svira doduπe izgleda kao ja, i svira
kao ja, ali to nisam ja. Imam osjeÊaj kao da
sâm sebe izvana promatram, kao da stojim
pokraj osobe koja svira gitaru, i sâm se Ëudim
melodijama i improvizacijama koje ta osoba
izvodi na gitari.”3
SliËno svjedoËi i poznati rock-bubnjar Ginger
Baker : “»esto se dogaa da imam osjeÊaj da
svoj instrument ne sviram ja, nego ‘neπto’, i
to isto ‘Neπto’ svira i sve druge instrumente u
bendu. Na to mislim kada kaæem: nekad to
ulijeva strah.”4
Svatko tko je upoznat s okultnim fenomeni-
ma, odmah Êe ovdje prepoznati nesumljive
znakove demonske kontrole!
»udna, groteskna izobliËenja lica, koja seæu
sve do poprimanja neljudskih izraza lica,
56
mi je prijatelj koji je radio s narkomanima i
‘otpadnicima’. Tijekom nekoliko tjedana
dolazio je u doticaj s jednim πesnaesto-
godiπnjim mladiÊem, koji je rekao da kontak-
tira s demonima. Jednog dana taj je mladiÊ
zamolio mog prijatelja da ukljuËi radio i nae
neku stanicu s rock-glazbom. Dok su sluπali,
teenager je mogao - prije nego πto je pjevaË
uopÊe poËeo pjevati - reÊi rijeËi pjesama koje
nikad prije nije Ëuo. Kad su ga pitali kako mu
to uspijeva, πesnaestogodiπnjak je odgovorio
da su te pjesme inspirirali isti oni demoni
koje on poznaje. Objasnio je nadalje da u
svom LSD-transu moæe Ëuti demone koji pje-
vaju neke od onih pjesama koje je tek kasnije
Ëuo na snimkama ‘acid rock’-grupa (narko-
manski rock).”8
Mnoge grupe svoje pjesme piπu pod utjecam
droge. Neki priznaju da inspiraciju za svoje
kompozicije dobivaju od neke “sile” koja
kontrolira glazbenike, odnosno grupu.
Album “Presence” grupe Led Zeppelin
prikazuje crni, Ëudno oblikovani pre d m e t
koji je izazvao πpekulacije glede znaËenja.
Jimmy Page otkrio je da ta tajanstvena
tvorevina simbolizira onu snagu koja grupu
59
priznao je: “Oduvijek me je fasciniralo nadna-ravno, i oduvijek sam rock doæivljavao kao idealanmedij za to.”7
Nedavno sam proËitao izvjeπÊe skupine
krπÊana koji su imali prigodu vidjeti
povezanost izmeu rock-glazbe, droge i
okultizma, kad su se susreli s jednom
mladom æenom koja je bila demonski opsjed-
nuta. Bila je πkolovana “vjeπtica”, uzimala je
heroin i velike koliËine alkohola te je prakti-
cirala heteroseksualne odnose. Ta je mlada
æena sada æeljela “iziÊi” iz toga, i vratiti se
Bogu. Demoni koji su iz nje govorili prilikom
oslobaanja koje je uslijedilo, dahtali su i
k reπtali te proizvodili iste zvukove kao
mnogi rock-glazbenici. Mladi ljudi koji su
promatrali tu uæasnu borbu bili su tako πoki-
rani da su pobacali sve svoje ploËe s rock-
glazbom.
Izazivanje mraËnih sila - igra s
vatrom
Bob Larson izvjeπÊuje: “Ja nisam jedini koji je
iskustvom stekao znanje o demonskim sila-
ma koje su prisutne u rock-glazbi. Jednu od
najuæasnijih priËa koju sam ikad Ëuo, ispriËao
58
vladaju svakim rock-nastupom i kojima podlijeæe
svaki rock-glazbenik - a ipak su atributi magije.
Zbog toga nije velik korak koji umjetnici i
glazbenici moraju uËiniti da bi se izloæili mraËnim
silama magije, da bi ih izazvali, uËinili ih sebi
podloænima i pokuπali se s njima susresti.”
Marc Bolan , vodeÊi gitarist i pisac pjesama
grupe T-Rex rekao je da je u Parizu dvije
godine æivio s jednim crnim magiËarom, od
kojeg je nauËio prakticiranje one magije kojoj
pripisuje uspjeh nekih svojih ploËa.11
Bolan je teenagere u Engleskoj dovodio u
“rextazu”; za godinu i pol prodao je 18 mili-
juna ploËa. Dnevne novine izvjeπtavale su o
koncertima grupe T-Rex na kojima je polovi-
ca æenske publike leæala u dubokoj nesvijesti,
a druga se polovica savijala histeriËno
vriπteÊi.12 Marc Bolan umro je u misterioznoj
automobilskoj nezgodi u Engleskoj.
Nedvojbeno najveÊi utjecaj na rock-glazbu
imali su Beatlesi . Tony Sheridan , koji je 1962.
zajedno s Beatlesima svirao u “Starclubu” u
Hamburgu, odao je tajnu koja bi mogla biti
objaπnjenje za izuzetno velik uspjeh te grupe.
Sheridan je rekao da je John Lennon 1962.
61
osposobljava da snaæno utjeËe na sluπatelj-
stvo, silu koja se jednostavno oznaËava kao
“Presence” - πto se moæe prevesti s “prisut-
nost”, ali i “prisutnost viπe sile”! Na temelju
takvih otkriÊa postavlja se opravdano pita-
nje, da li se tako dugotrajna popularnost
grupe (koja je u meuvremenu postala legen-
darna) moæe, barem djelomiËno, svesti na
neπto “viπe” od njihova hard rock-zvuka.9
»ovjeka obuzimaju mraËne slutnje kad
Jimmy Page otvoreno obznanjuje: “Magija
nikad nije dobra ni loπa, bijela ni crna, nego jed-
nostavno naËin da Ëovjek postane dionikom
demonske stvarnosti, te da tu stvarnost uËini sebi
dostupnom.”10
“»ovjek koji se bavi magijom pokuπava sebi
podloæiti i za se iskoristiti viπe sile koje raz-
abire oko sebe.” (Aleister Crowley )
Velika opasnost kojoj se izlaæu rock-glazbeni-
ci kada dolaze u doticaj s demonskim silama
i zapadnu u okultizam, jasno se istiËe u
Ëlanku “Rock & Schwarze Magie” (Rock &
crna magija) (Spotlight10/1978): “Kreativnost,
emocionalno ‘izlaæenje iz sebe’, eksplodirajuÊa
energija, trans, i ‘sav se predati’ - atributi su koji
60
LaBianci, dao inspirirati Beatlesima tako πto
je vjerovao da je u nekim njihovim pjesmama
otkrio tajne poruke.
Prema izjavi Mansona , njegovu izopaËenu i
ubilaËku filozofiju odredile su pjesme
Beatlesa “Helter Skelter” i “Blackbird”. U
kuÊi Sharon Tate je na zidu pokraj ubijenih
tijela bilo krvlju napisano “Pigs” (od pjesme
“Piggies”), a kod jedne druge ærtve takoer je
na zidu sobe pronaeno krvlju napisano
“Helter Skelter”.16
Vratimo se Johnu Lennonu . Za LP-ploËu
“Mindgames” (1973) napisao je pjesmu
“Bring on the Lucie”, u kojoj doslovno
izraæava πtovanje avlu:
“Ovdje postoji neπto πto odmah moraπ uËiniti:
oslobodi sad ljude. UËini to, uËini to, uËini to
sada! Uhvatile su nas ruke iz zraka... IzreÊi Êemo
to kao molitvu: oslobodi ljude... 666 tvoje je ime.”
Johna Lennona je 8. prosinca 1980. u
tajanstvenim okolnostima ubio njegov
oboæavatelj Mark Chapman . C h a p m a n j e
motiv svog Ëina pripisao “glasovima i
vragu”. Je li to bila cijena koju je vrag traæio
63
godine bio vrlo zainteresiran za okultizam, i
da je i sâm s njim bio na jednom
spiritistiËkom sastanku u Hamburgu. Tamo
mu je Lennon rekao: “Znam da Êe Beatlesi
imati uspjeha kao ni jedna druga grupa. ToËno to
znam - jer sam za taj uspjeh svoju duπu prodao
avlu.”13
I uistinu su 1963. godine Beatlesi po cijelom
svijetu imali hit za hitom, te tako uveli “beat-
lemaniju” koja se pobrinula za glavne
naslove u novinama, superlative i rekordnu
prodaju.
Beatlesi su 4. travnja 1964. sa svojih pet pje-
sama u Americi bili istodobno na prvom,
drugom, treÊem, Ëetvrtom i petom mjestu na
top-listi singlica, a njihove dvije LP-ploËe
“Meet the Beatles” i “Introducing the
Beatles” takoer su zauzimale prva dva
mjesta na top-listi LP-a.14 Samo do 1973. pro-
dano je 90 milijuna LP-a i 125 milijuna singli-
ca s njihovom glazbom.15
Vrijedno je spomenuti da se ozloglaπeni
sotonist Charles Manson , koji je postao po-
znat po sedam uæasnih ubojstava u Tate-
62
valu” povlaËi sa sobom u vjeËno prokletstvo,
u ognjeno jezero (Otk 20, 10-15). Sotona Ëesto
tako dugo zavarava svoje ærtve obeÊanjima
“neba”, dok se one zajedno s njim ne strovale
u pakao.
O Isusovu pitanju “Ta πto koristi Ëovjeku da
zadobije Ëitav svijet, a sebi samom naudi?”(Mt
16,26) - svaki bi Ëovjek trebao ozbiljno
razmisliti.
Isus sâm uzor je svima koji æele sluæiti Bogu,
i istodobno onaj koji se odupro napastima i
zamamnim ponudama S o t o n e , odvrativπi
mu RijeËju Boæjom (Pnz 6,13 i 10,13):
“Gospodinu, Bogu svom, se klanjaj i njemu jedi-
nom sluæi.” Isto nam kaæe i prva zapovijed
Boæja: “Nemoj imati drugih bogova uz mene!”
(Izl 20,3)
Tome se Sotona viπe nije mogao suprotstavi-
ti te je morao odstupiti neobavljena posla.
Uputa koja vrijedi za Isusove sljedbenike
dakle glasi: “Podloæite se Bogu! Oduprite se
avlu, i on Êe pobjeÊi od vas” (Jak 4,7).
Bog svima koji mu se joπ nisu podloæili
poruËuje preko proroka Izaije:
65
od bivπeg Beatlesa ?
Napasti i njihovo nadvladavanje
Mnogi Ëitatelji zasigurno su upoznati s
izvjeπtajem o Isusovoj kuπnji, u kojem se
kaæe:
“Ponovo ga odvede avao na goru vrlo visoku te
mu pokaza sva kraljevstva ovoga svijeta i njihovu
raskoπ, pa mu reËe: ‘Sve Êu ti ovo dati ako padneπ
niËice te mi se pokloniπ.’ Nato mu Isus reËe:
‘Odstupi, sotono, jer je pisano: ‘Gospodaru, Bogu
svojemu, klanjaj se i njemu jedinom sluæi!’ Tada
ga ostavi avao, a pristupiπe aneli te su mu
sluæili”(Mt 4, 8-11).
Ovaj nas dogaaj dovodi do vaænih
zakljuËaka: avao æeli Ëast i πtovanje u ovom
svijetu, koje pripada samo Bogu, prisvojiti za
se. On Ëovjeku za to πtovanje obeÊava Ëast,
spoznanje, moÊ, a ponekad i nadnaravne
sposobnosti - dakle ono za Ëim Ëovjek Ëezne
u svojoj odvojenosti od Boga. Ali sve to ima i
svoju negativnu stranu, koja se temelji u zloj
naravi Sotone : on najprije Ëovjeka zarobljuje
da Ëini njegovu volju, a potom ga za “zah-
64
Osim toga su se u uæem krugu grupe Can
πirile glasine o Ëudnim parapsiholoπkim
dogaajima, te se u recenzijama sve ËeπÊe
pojavljivala rijeË ‘telepatija’. Dakle, zacijelo
Êe se jednom o magiji kod Cana i javno gov-
oriti...
Prema rezultatima parapsihologijskih istraæi-
vanja, danas je sigurno da postoje nadosjetne
moguÊnosti percepcije i komunikacije (kao
πto su telepatija, vidovnjaπtvo, znanje unapri-
jed buduÊih dogoaja), koje pro t u r j e Ë e
povrπnoj logici. Grupa Can to moæe osobno
potvrditi. Tako je primjerice njihov gitarist
Michael Karoli u C a n o v u studiju pokraj
Kölna improvizirao jednom sa sluπalicama
radi snimanja direktno na vrpcu, a da se elek-
triËna gitara nije Ëula preko zvuËnika. Vani je
neki obiËan, ali vjerojatno kao medij osjetljiv
stanovnik sela sjekao drva. Glazbenici su
uoËili da bi taj Ëovjek svaki put kad je
Michael prekinuo svirati iritirano prestao
raditi. »im bi gitarist nastavio, opet bi se Ëulo
udaranje sjekire - u identiËnom ritmu...
Oko Cana se uvijek ponovo dogaaju neob-
jaπnjive stvari, o Ëemu glazbenici nerado i s
oprezom govore, kao, na primjer, o dogaaju
67
“Nek bezboænik put svoj ostavi, a zlikovac naume
svoje. Nek se vrati Gospodu, koji Êe mu se smilo-
vati, k Bogu naπem, jer je velikoduπan u
praπtanju”(Iz 55,7).
“Opasno je uzbuniti duhove”
Ovo poglavlje zavrπava odlomcima knjige o
rocku i magiji Pierrea Graninia . On u
poglavlju “Opasno je uzbuniti duhove.
Magijski svijet grupe C a n” impre s i v n o
izvjeπÊuje o okultnim pojavama koje je doæiv-
jela njemaËka rock-grupa Can.17
“Nakon albuma ‘Tago Mago’ (1971) senzibil-
ni su sluπatelji mogli kod osobito inspiriranih
nastupa sastava C a n primijetiti auru
neobiËnog, Ëak nestvarnog. Gotovo sablasna
usklaenost glazbenika pri improvizacijama
ostavljala je dojam da svaki veÊ unaprijed
zna, πto Êe drugi u sljedeÊem trenutku svirati.
Zanosni zvukovi kao da su izvirali izravno iz
podsvijesti, ali kako su ih glazbenici
meusobno mogli tako savrπeno uskladiti?
Sigurnost kojom su dijelove publike dovodili
u trans daleko je nadilazila druge bendove.
66
lje, koje su se nalazile u Canovu studiju irijetko se svirale, na to da prestanu i opetpoËnu svirati.SliËne se stvari ovim glazbenicima Ëestodogaaju. Jaki na to kaze: ‘Kada “sablast”proe, najËeπÊe se sve zaboravlja. A πto je ustvari bilo, kasnije se viπe ne moæe utvrditi.’Ipak je sigurno da se u sluËaju Cana radi oosobama koje su nadarene kao mediji, koje suzbog dugogodiπnje senzibilizacije postali pri-jamljivi ili Ëak mogu izazvati fenomene kojidrugim osobama ostaju skriveni. Kada je ulistopadu 1975. I r m i n posjetio pariπkuvidovnjakinju Madame LeBeau i molio je zasavjet, njene prve rijeËi nakon dodira s nje-govim rukama bile su: ‘Aha, i sami stemedij!’
Madame LeBeau , koja je slavna u magijskim
krugovima, tom je prigodom Irminu detaljno
prorokovala razvoj i dogaaje, koji su se -
ukoliko se nisu trebali dogoditi u daljoj
buduÊnosti - do sada toËno ispunili. Povrh
toga, njemu je kasnije uspjelo s njom
uspostaviti telepatski kontakt, te joj rado
potvruje gotovo ‘stopostotne pogotke’.
Osim mnogih proroπtava o privatnom æivo-
tu, Canu je pretkazala komercijalni uspjeh u
jesen 1976, koji je uistinu i nastupio albumom
69
sa zidnim satom u studiju prilikom snimanja
za englesku TV-emisiju ‘Old Grey Whistle
Test’ u veljaËi 1974. Nakon znaka za poËetak
snimanja bubnjar Jaki Liebezeit ustanovio je
da neπto nije u redu s bubnjevima. Prekinuo
je snimku, i u tom istom trenutku zaustavila
se na satu kazaljka za minute. Nakon neko-
liko minuta bubnjar je dao znak da je opet
sve spremno, a kazaljka je opet kre n u l a .
Nitko od glazbenika to nije primijetio, ali je
cijela scena snimana s Ëetiri video-kamere, i
zbog toga se sve moglo provjeriti. Jedan od
snimatelja je, blijed kao zid, rekao: ‘Na vama
je stvarno neπto Ëudno.’
Moæda je u pitanju bila samo mehaniËka
greπka kad su u kazaliπtu u Zürichu, gdje je
bend glazbeno pratio izvedbu jednog kaza-
liπnog komada, uvijek pri poËetku predstave
orgulje Irmina Schmidta bile iskljuËene, iako
je svaki put provedena provjera zvuka, a
slomljena pregibna sklopka se samo odvi-
jaËem i fiziËkom silom mogla iskljuËiti, a
tehniËar, nakon viπestrukog ponavljanja istog
problema ureaj viπe nije ispuπtao iz vida. Ali
ipak je neobiËno. Zakonima fizike ipak se
nikako ne moæe objasniti kako je Michael
jednom misaonim naprezanjem i verbalnom
naredbom, uspio navesti stare Selmer-orgu-
68
5.
HOTEL CALIFORNIA
Eagles
Juænokalifornijska grupa Eagles nastala je
pod utjecajem okultnih uËenja pisca Carlosa
Castanede .1 Eagles se svojim uravnoteæenim
rockom sa Zapadne obale od 1972. ubrajaju
meu najuspjeπnije ameriËke grupe. Njihove
se pjesme sastoje od vrlo pjevne glazbe,
praÊene tekstovima koji se lako pamte i
upeËatljivim refrenima koji se izvode s puno
osjeÊaja. Pjesme su omiljeni hitovi.
Sluπatelj jedva moæe biti svjestan da neke nji-
hove pjesme prenose okultne sadræaje, jer su
glatke poput svile i zvuËe kao da ih pjevaju
aneli.
Upravo njihova dva najpoznatija hita “One
of these Nights” (1975) i “Hotel California”
(1976) pojaπnjavaju Ëinjenicu da Eagles ni iz
daleka nisu tako bezazleni kao πto zvuËe.
7170
‘Flow Motion’ i singlicama ‘I Want More’ i
‘Silent Night’.”
bio u “Hotelu California” od 1969. NoÊni
posjetitelj tada postaje svjedokom sotonskog
rituala:
“Ogledalo na stropu, ruæiËasti πampanjac s
ledom. I ona je rekla ‘Tu smo svi zarobljenici, po
vlastitom izboru’. Au meπtrovoj sobi su se svi
okupili na gozbu. Bodu je svojim ËeliËnim noæevi-
ma, ali zvijer nikako ne mogu ubiti.”
Posjetitelj je zaprepaπten, bjeæi iz “Hotela
California”. Ali vani u noÊi mora s uæasom
ustanoviti, da se, doduπe, u svako doba moæe
odjaviti, ali da viπe nikad ne moæe otiÊi iz
“Hotela California”:
“Opusti se”, rekao je Ëovjek noÊi. “Programirani
smo za to da primamo naredbe. Moæeπ se odjaviti
u svako doba, ali otiÊi ne moæeπ nikada.”
Tekst pjesme “Hotel California” vjerojatno je
aluzija na sotonsku crkvu u San Francisku.
Ona se nalazi u ulici California. SluËajnost?
Na unutarnjoj lijevoj strani omotnice ploËe
“Hotel California” vidljiva su tri otvora
sliËna prozoru. Na srednjem prozoru prepoz-
natljivo je jedno lice - lice Êelavog Antona
Szandora LaVe y a, poglavara sotonske
73
U pjesmi “One of these Nights” mogu se Ëuti
rijeËi:
“Jedne od ovih noÊi... traæio sam avlovu kÊer.
Traæio sam jednu æenu, koja ima neπto od obojeg.
OsjeÊam njenu blizinu, ali je nigdje ne mogu
naÊi... Ti imaπ svoje demone, imaπ svoje æelje, ali
ja imam djeliÊ sebe...”
Sadræaj pjesme “Hotel California” sjeÊanja su
jednog Ëovjeka koji je imao zastraπujuÊi su-
sret sa svijetom okultnog. Ono πto je u toj
pjesmi mraËno krije se “izmeu redova”,
tako da refren pjesme koji poziva “Dobro
doπli u hotel ‘California’” u stvari zavarava
sluπatelja s obzirom na stvarnu poru k u
pjesme.
Jedan Ëovjek pripovijeda kako se jedne kasne
veËeri vozio auto-cestom kroz pustinju, i
odjednom zapazio svjetlo u daljini. BuduÊi
da je bio umoran, zaustavio je vozilo, kako bi
u tom mjestu prespavao. Kada je uπao u
“Hotel California”, nije mu bilo jasno gdje se
zapravo nalazi (“This could be heaven or this
could be hell” - Ovo bi mogao biti raj ili
pakao). »uje glasove u noÊi, naruËuje vino;
onda mu kaæu da “taj duh” (“this spirit”) nije
72
(seanse) kako bi “doπao bliæe Bogu”. Tijekom
svojih koncerata doæivljava pojavu “ekskurz-
ije duπe”, koja je vrlo poznata u spiritizmu, a
prilikom koje napuπta svoje tijelo i lebdi kroz
koncertnu dvoranu.5
Blackmore je objasnio da ga je u spiritizam
uveo Nick Simper , basist grupe D e e p
Purple.6 Blackmore snima ploËe u jednom
dvorcu koji navodno obilazi demon πto tvrdi
da je sluga 4000 godina starog babilonskog
boga Baala : “Zanimaju me Ëudnovate stvari
koje se dogaaju, osobito duhovi.”7
V j e rojatno je B l a c k m o r o v o zanimanje za
crnu magiju, koje javno priznaje, bilo inspi-
racija za pjesme poput “Stargazer” (o robu
jednog egipatskog vraËa), “Tarot Woman” (o
proricanju pomoÊu okultnih tarot-karata) i
“Gates of Babilon”. B l a c k m o r e , koji je
ozloglaπen zbog svog temperamenta, agre-
sivnosti i loπih raspoloæenja, dosljedno se
odijeva u crno.
KISS
“Demoni koji bljuju vatru u ro c k ’ n ’ ro l l
paklu” - tako jedan rock-magazin naziva
75
c r k v e .2 Manager E a g l e s a Larry Salter ,
otvoreno je priznao da se neki glazbenici
grupe Eagles druæe s Ëlanovima sotonske
crkve.3
Moramo dati pravo Johnu Rockwellu ,
autoru knjige “Paljba bubnjeva”, kada piπe:
“Glazba kakvu sluπamo u pjesmi ‘Hotel
California’, dovodi nas do toga da se oprav-
davamo kada je sluπamo. Potiskujemo
stvarno znaËenje rijeËi jer nas zaokuplja
ritam, ugoaj pjesme i gitare.” 4
Æivotnu filozofiju Eaglesa vjerojatno najbolje
prikazuje tekst njihove pjesme “Good Day in
Hell”: “U onoj dobroj knjizi s imenom æelim ne-
stati u plamenu i pri tom promatrati kako nesta-
jem. Oh, da, bio je dobar dan u paklu, a sutra Êu
biti odreen za divotu.”
Ritchie Blackmore
Jednim od najveÊih rock-okultista smatra se
gitarist grupe Deep Purple R i t c h i e
B l a c k m o r e , koji je 1975. godine osnovao
svoju vlastitu grupu Rainbow . On otvoreno
priznaje da odræava spiritistiËke sastanke
74
Criss ponosno je govorio: “Sam sebe sma-
tram zlim. Jednako vjerujem u avla kao u
Boga. »ovjek moæe uvijek jednoga od njih
iskoristiti kako bi obavio neke stvari.”9 Gene
Simmons , koji javno priznaje svoje zanima-
nje za kanibalizam, poznat je po tome da
pohotno plazi svoj dugi jezik - πto je stari
poganski simbol πtovanja demona!
Jedan mladi oboæavatelj ubio je svog kolegu
iz razreda, jer se taj s njim svaao zbog
KISS .10 Ime KISS navodno je skraÊenica za
“Kings In Satanic Service”(Kraljevi u soton-
skoj sluæbi)...11
Paklena pjesma “God of Thunder” sadræi
poticaj: “Oko sebe sabirem tamu da bi me
obradovala, i zapovijedam ti da poklekneπ pred
bogom groma, bogom rock’n’rolla.”
Jednom su me izvijestili o sluËaju u kojem je
oduπevljeni oboæavatelj grupe KISS posluπao
taj poticaj, tako πto je prema savjetu svog pri-
jatelja u ponoÊ molio pred posterom KISS -a.
Na to je poster zasvijetlio, a Gene Simmons
je pomaknuo svoj isplaæeni jezik. Zbog tog
jezovita dogaaja mladiÊ je bio toliko πokiran
da viπe nikad nije sluπao glazbu tog sastava.
77
ameriËki sastav KISS . »ak je producent te
grupe Bob Ezrin Ëetvoricu njenih Ëlanova
nazvao “simbolima razbuktalog zla i
neobuzdane putenosti”.8 Bivπi bubnjar Peter
76
KISS - “Love Gun” (1977): “Simboli razbuktalog zla i
neobuzdane putenosti” poznati su po tome πto propagira -
ju seksualne nastranosti, i πto se umiju obaviti aurom zla.
Na slici desno vidi se da Gene Simmons pozdravlja soton -
skim pozdravom.
Veliki broj danaπnjih ploËa s rock-glazbom i
rock-izvoaËa otvoreno svjedoËe o djelova-
nju zlih sila - ali Ëini se da to nikoga ne smeta!
Na nizu omotnica ploËâ mnogih gru p a
nalaze se okultni simboli i slike, sve do ilus-
tracija demonskih biÊa. NajËeπÊi okultni sim-
bol je pentagram (“zvijezda magiËarâ”), koji
je Ëesto sluæio kao znak tajnih dru π t a v a .
79
Iron Maiden
Britanski heavy metal-bend I ron Maiden
pobrinuo se za pozornost javnosti 1982. svo-
jom LP-ploËom “The Number of the Beast”
(Broj zvijeri). Izvedba naslovne pjesme s te
ploËe uvijek oznaËava vrhunac njihovih kon-
cerata. Bruca Dickinsona publika obasipa
fanatiËnim oduπevljenjem kada pjeva o broju
Antikrista: “666 the number of the beast. 666 the
one for you and me.”
Jedan od Ëlanova grupe rekao je u jednom
intervjuu: “Iron Maiden daleko je od benda
koji πtuje avla, iako su nas neka iskustvakoja
smo imali tijekom snimanja novog albuma
‘The Number of the Beast’, nauËila da poπtuje-
mo moÊ okultnoga. Tijekom snimanja te ploËe
dogodio se Ëitav niz Ëudnih stvari.”12
»ini se da nikoga ne smeta...
Kada bi krπÊanski roditelji vidjeli da im djeca
dolaze u kuÊu sa sotonskom biblijom ili
sliËnom literaturom, velika veÊina njih
odmah bi oduzela djeci te demonske pred-
mete i bacila ih u smeÊe.
78
Iron Maiden - “Broj Zvijeri” (1982)
81
Pentagram je sim-
bol sotonizma ako
je postavljen na
vrπak kraka, pri
Ëemu su dva go-
rnja kraka znak
rogovâ jarca, od-
nosno sotone. Ta-
kozvanim penta-
gram-ritualom u
c e remonijalnoj se
magiji prizivaju i
gone demoni.
Kod niza omotnica ploËâ moæe se naslutiti dasu one rezultat demonski ili drogom nadah-nute umjetnosti. Javna je tajna da uistinu po-stoje slikari koji dopuπtaju da im demonskiduhovi kontroliraju pokrete ruku. Znakovitoje da je statistika kojom su bili obuhvaÊeni svislikari u Engleskoj pokazala da su njih 57“spiritistiËki slikari”, koji su se u svojemstvaranju specijalizirali za prikazivanjeduhova i aveti engleskih dvoraca.13
Kad tama æeli zavarati osjetila
Mnogi Ëitatelji krπÊani vjerojatno Êe reagiratikao i ja kad sam prikupljao podatke za ovu
80
Pentagram
Omotnica LP-ploËe “Brain Salad Surgery” grupe Emerson,
Lake & Palmer (1973). Slika potjeËe od demonski inspiri -
ranog, nadrealistiËkog slikara H. R. Gigera. Giger je
postao poznat svojim djelom “H. R. Giger’s Necro-
nomicon”, koje je vizualizacija tajanstvene vraËarske
knjige koja sadræi slike “uæasnih stvorenja koja vrebaju u
dubini zemlje i mora, kako bi jednog dana uniπtili
ËovjeËanstvo i konaËno preuzeli vlast nad svijetom”.
“Bog nam je zaklon i utvrda, pomoÊnik spreman
u nevolji. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja,
kad se bregovi ruπe u more. Nek buËe i bjesne va-
lovi morski, nek bregovi drπÊu od æestine nji-
hove!... S nama je Gospod nad Vojskama, naπa je
utvrda Bog Jakovljev!”(Ps 46, 2-4.8).
83
knjigu. Bio sam vrlo potiπten pod teretom
Ëinjenica i okolnosti. Bavljenje ovom mra-
Ënom tematikom kidalo mi je æivce, i gotovo
sam rezignirao suoËen s koncentriranom
moÊi demonskih sila koju sam spoznao.
Ali tada sam jedne veËeri proËitao Psalam 46,
gdje pouzdano piπe:
82
Omotnica ploËe grupe N a z a re t h - “Expect no Mercy”
(1977). Jasnije ne moæe biti.
Album “Presence” (1976), grupe Led Zeppelin, prikazuje
crni obelisk koji simbolizira magijsku snagu kojoj grupa
pripisuje svoj uspjeh. Na poleini LP-a vidi se kako neka
uËiteljica polaganjem ruku prenosi magijsku, demonsku
energiju obeliska na jednog svog uËenika.
na to mogli upozoriti. Ali pogreπno je svoj
pogled odvratiti od Isusa i umjesto toga dati
se zavarati avlovim trikovima.
U Isusu Kristu “skrivena su sva blaga mudrosti
i spoznaje” (Kol 2,3), “u njemu stanuje punina
utjelovljenog boæanstva” (Kol 2,9). Ali ta blaga
ostaju nedostupna onomu koji ne æeli naslje-
dovati Isusa i njemu sluæiti. “U njemu imate
puninu”, uvjeravao je Sv. Pavao Koloπane
(Kol 2,10). Zar se neÊemo i mi dati dovesti do
te punine?
85
Boæja snaga jest, i bit Êe, uvijek jaËa od svih
sotoninih napora. Naæalost, lako zapadamo u
greπku da svoja osjetila toliko dajemo zaro-
biti negativnim i mraËnim stvarima da oko
sebe vidimo samo mrak, te nam ponestaje
snage i radosti. A upravo je to namjera avla,
koji koristi istu taktiku kao i zmija, koja svo-
jim pogledom hipnotizira i blokira svoj pli-
jen, kako bi ga onda lako zgrabila. ©to mi to
trebamo uËiniti, ako ne æelimo da nas zarobi
i blokira Sotonina demonstracija sile?
Odgovor nam daje poslanica Hebre j i m a
12,1.2: Oni koji æele nasljedovati Isusa , neka
slijede ovaj poticaj: “Odbacimo od sebe svako
breme i grijeh koji lako zavodi, te ustrajno trËimo
na utakmici koja nam je odreena! Uprimo pogled
u zaËetnika i zavrπitelja vjere, u Isusa”.
GrËku rijeË “aphhorõntes”, koja je ovdje preve-
dena sa “uprimo pogled”, trebalo bi, ustvari,
prevesti s “odvratiti pogled (od svega drugog) -
prema Isusu”. Kod bilo kakvog suoËenja sa
sotoninom moÊi nuæno je odvratiti pogled od
Sotone , ne dati se zanijeti njegovim pogle-
dom, veÊ sasvim svjesno gledati u Isusa .
Zacijelo nije besmisleno poznavati oru æ j e
koje koristi avao, kako bismo onda i druge
84
6.
HIGHWAY TO HELL
Heavy-metal i black-metal
Vrlo je upadljiva pojava da gotovo svi rock-sastavi koji otvoreno i javno prakticirajuokultizam pripadaju hard-rocku ili heavy-metalu. »ak je i Ëasopis Newsweek21. stu-denog 1983. sasvim jasno pisao o “satanicimages” (sotonskom imidæu) i “demonicovertones” (demonskom prizvuku) ekstrem-nih heavy metal-bendova, koji su u Americiuzrokovali prosvjede krπÊanskih skupina.
Kada muzikolog Tibor Kneif h a rd - ro c kopisuje kao “glazbu estetski preobraæenog tero -ra”, koja “uvijek iznova svoju ærtvu - poput psi-hijatra koji pozna duπu - zna dovesti u stanjejeze”1, tada se Ëini da to svojstvo hard rock-glazbu zaista Ëini prikladnim prijenosnimsredstvom za sotonske i demonske sadræaje,od kojih Ëovjeka podilazi jeza. Znakovito jeda je i basist grupe Black Sabbath GeezerButler , rekao da “teπkoj glazbi najbolje odgo-varaju i teπki tekstovi” - misleÊi pod tim naokultne tekstove.
Temeljno svojstvo heavy-rocka Tibor Kneifnaziva “veliËanje nasilja”2 - pojava koja je odu-
8786
Hell” (C ro s s f i re, Grim Reaper), “Give ‘em
Hell” (Witchfynde) i “Friend of Hell” (Witchfi -
nder General).
Sukladno tome naslovi pjesama seæu od “The
Antichrist” i “Black Magic” preko “Signs of
Satan” sve do bogohulnog naslova “God
Bless the Children of the Beast” M�tleya
Cr�ea. Nijedna pak od navedenih grupa nije
ni sluga paklenog sastava Venom. “Venom”
znaËi “zmijski otrov”, i tri glazbenika te
grupe, Cronos , Mantas i Abaddon , daju tom
nazivu svu Ëast, time πto velikim æaro m
masovno rasprπuju avolski otro v, otro v
“stare zmije” (Otk 20,2).
Jedan Ëasopis o heavy-metalu piπe: “S
glazbenog se stanoviπta grupa Venom duπom
i tijelom odala black-metalu, ekstremnom i
tvrem obliku heavy-metala, te se jedva viπe
mogu usporediti s grupama poput Accept,
Judas Priest ili Ozzyijm Osbournom . Black
S a b b a t h je doduπe 1970. prvi poËeo
obraivati svakojake okultne, magijske i
spiritistiËke teme u nekim svojim pjesmama;
ali ni jedna od tih grupa se ne bavi toliko
crnim okultizmom kao πto to Ëini gru p a
Venom, πto se oËituje, primjerice, u tekstovi-
89
vijek bila usko povezana s velikom pobunomprotiv krπÊanskih ideala i vrijednosti. Vrijemeu kojem su se “ro c k ’ n ’ ro l l - p o b u n j e n i c i ”ograniËavali na propagiranje slobodnogseksa, droge i prostaËkog naËina govora, jeproπlo - sada je na redu pakao i sotona.
PoËetkom osamdesetih godina razvila se
nova generacija heavy-metala kojoj pripada
Ëitav niz grupa, koje se po uzoru na rano raz-
doblje grupe Black Sabbath obavijaju aurom
zla, u svojim pjesmama zazivaju avla - i
barem za tisak - sudjeluju na crnim misama.
Mnoge omotnice njihovih ploËa mogle bi se
smjestiti u muzej horor-rekvizita.
PjevaË jedne od tih grupa, koji si je dodao ime
“Sotona”, rekao je: “Bendu æelimo od samog
poËetka dati demonski image, a πto bolje pristaje
uz heavy-metal od vraga?! Kao mladim deËkima
luaËki nam se sviao Black Sabbath , i danas
ustvari æelimo svirati kao naπi nekadaπnji idoli,
ali, eto, neπto tvri rock.”3
Koje teme obrauju novije heavy-metal
grupe pojaπnjava sljedeci izbor naslova LP-
ploËa, koji izaziva zle slutnje: “Shout at the
Devil” (Mötley Crüe), “Night of the Demon”
(Demon), “Fire from Hell” (Mass), “See You in
88
ritualima na pozornici, u kojima su glavni
rekviziti krv, kosti i oltar.
Jedan Ëasopis o rock-glazbi piπe o jednom nji-
hovu koncertu: “‘Straight from Hell’ - King
Diamond ! Deset tisuÊa ruku vinulo se u zrak
da bi pozdravile sotoninog sina! Mnoπtvo je
buËalo; pjevalo je svaku pjesmu s grupom.
Tada je M e rciful Fate p r i redio luaËki
show...”6
U razgovoru s voom grupe, pjevaËem
Kingom Diamondom , novinar je konstati-
rao:7 “Vaπi tekstovi i show izrazito su sotons-
ki! Privatno djelujeπ mnogo umjerenije.”
Odgovor: “U stvari sam privatno isti tip kao na
pozornici, sotonizam me jako zanima. U stanu
skupljam kriæeve i relikvije koje sam ukrao u
crkvama. Kad Ëuju za crne mise ili prizivanja
duhova, veÊina ljudi odmah misli na ærtvo-
vanje male djece ili ubijanje ljudi, kao πto o
tome opπirno piπu mediji. Ali to su ekstremi.
Ljudi ne æele shvatiti da se male bebe ærtvuju
zato jer je njihova krv neπto najËiπÊe i
najnevinije πto postoji.”
Pitanje: “Jesi li ikad zbog svog neobuzdanog
nastupa u glazbi imao problema s Crkvom?”
Odgovor: “Ne moæe se reÊi da sam imao
91
ma pjesama koji gotovo iskljuËivo govore o
Sotoni , paklu, smrti i avlu.”4
Naslovi pjesama poput “Sons of Satan”,
“Seven Gates of Hell” i “Leave Me in Hell”
naglaπavaju taj zakljuËak u jednakoj mjeri
kao i naslovi triju LP-ploËa te gru p e :
“Welcome to Hell”, “Black Metal” i “At War
with Satan”.
Na pozornici Ve n o m stvara pravi pakao
“sotonskog metala”, koji je sliËan crnoj misi i
koji je proæet mnogobrojnim eksplozijama,
poput bombi. U intervjuima Ëlanovi benda
nimalo ne kriju da sebe smatraju “lijevom
rukom gospodara Sotone na zemlji”.5
“Venom - to viπe nije heavy metal-glazba, to
je veÊ gotovo kult” - tako je jedan oboæavatelj
heavy-metala okarakterizirao tu grupu, Ëiji je
klub oboæavatelja u NjemaËkoj preplavljen
pismima Ëitatelja. Iako tri paklena rockera
znaju mnogo o okultizmu, tvrde da nisu
πtovatelji avla - nasuprot, primjerice, Kinga
D i a m o n d a , voe heavy metal-grupe M e -
rciful Fate . Merciful Fate priziva Zloga pjes-
mama poput “Black Funeral” (Crni pogreb) i
“Black Masses” (Crne mise), kao i kultnim
90
struja/izmjeniËna struja”, a u australskom
govornom jeziku koristi se i kao aluzija na
dvospolnost. BuduÊi da se bend bavi
mraËnim temama, bilo je i drugih pretpostav-
ki o znaËenju kratice “AC/DC”. Tako je jedan
rock-autor rekao:
“Izabrao sam hard rock-grupu AC/DC jer ta
kratica znaËi ‘Antichrist, death to Christ’
(Antikrist, smrt Kristu). Osim toga ta grupa
pjeva o slavi paklenih zvona: ‘Hell’s Bells’.”8
AC/DCje veliki medijski proboj uËinio 1979.
LP-ploËom “Highway to Hell”, Ëija je
istoimena naslovna pjesma postala meuna-
rodnom himnom koja joπ i danas za veliko
mnoπtvo poklonika hard-rocka predstavlja
neku vrstu ispovijesti vjere:
Livin’ easy, lovin’ free
Season ticket on a one way ride
Askin’ nothin’, leave me be
Takin’ everything in my stride
Don’t need reason, don’t
Need rhyme
Ain’t nothin’ I would rather do
Goin’ down, party time
My friends gonna be there too
-
eeNeean
e
Od odlaska dolje na fe„tu
Gdje æe i moji prijatelji biti
Ja sam na izravnom putu za pakao
Na izravnom putu za pakao
Izravnom putu za pakao, ja sam na
Izravnom
Putu za pakao
Nema znakova za zaustavljanje,
Nema ograniŁenja brzine
Nikog tko bi me mogao usporiti
Poput kotaŁa æu se tamo sjuriti
Nitko me neæe zadr¾ati
Hej, Sotono, plaæam svoje dugove
Jer sviram u rock-bendu
Hej, mama, pogledaj me
Na putu sam
U obeæanu zemlju, wow
Ne zadr¾avaj me, hej, hej, hej
Jeah, idem tim putem do kraja
Na izravnom putu za pakao
U ovoj pjesmi sadræano je sve πto je
95
On a highway to hell
Highway to hell, I’m on a highway
To hell
No stop signs, speedlimit
Nobody’s gonna slow me down
Like a wheel, gonna spin it
Nobody’s gonna mess me ‘round
Hey Satan, payin’ my dues
Playin’ in a rockin’ band
Hey mama, look at me
I’m on my way to the
Promised land, wow
Don’t stop me, hey, hey, hey...
Yeah, an’ I’m goin’ down
All the way, wow
On the highway to hell
Lak ¾ivot, slobodna ljubav
I karta za put bez povratka
Bez pitanja, ostavi me na miru
Sa sobom æu na svoj put uzeti sve
Ne trebam razloge
Lijepe rijeŁi
Nema niŁeg „to bih radije Łinio
94
za pakao” - vriπtao bi Bon Scott , pjevaË
AC/DC, okrenut publici. Bon Scottov je æiv-
otni put uistinu zavrπio 19. veljaËe 1980.:
nakon probanËene noÊi uguπio se pri
povraÊanju. Takvom smrÊu ostao je vjeran
svom æivotnom stilu. VeÊ je 1977. pjesmom
“Hell ain’t a bad Place to be” navijeπtao da
“pakao uopÊe nije tako loπe mjesto.”
Jedan je Ëasopis za mlade nakon B o n
Scottove smrti komentirao:
“‘I’m on the highway to hell, I’m on the high-
way to hell’ - koliko je samo puta Bon Scott
pjevao, tj. izvikivao ove rijeËi u posljednjih
nekoliko mjeseci? Na omotnici istoimene LP-
ploËe on se πepiri s rogovima - onakvima
kakve znamo sa slika koje prikazuju Sotonu .
‘SluËajnost’ uvijek kaæemo onda kada o
neËem ne æelimo viπe razmiπljati. Pre m a
mom pak miπljenju smrt Bona Scotta
pokazuje viπe: avao i pakao nisu igraËke. ©to se
viπe s njima budem lakomisleno ophodio, to prije
Êu postati igraËka tih stvarnosti...”9
Ali prevario bi se onaj tko bi pomislio da Êe
AC/DCzbog ruæne smrti Bona Scotta “ubac-
iti u manju brzinu” glede teme “pakao”.
97
glazbenicima AC/DCbilo vaæno. Da je “rock-
’n’roll direktni put u pakao” potvrdio je i nji-
hov gitarist Angus Young . Tko bi pomislio
da Êe ta pjesma imati ozbiljan kraj?
“Ne zadræavaj me, hej, hej, hej... Jeah, idem
tim putem do kraja, wow, na izravnom putu
96
AC/DC- “Highway to Hell” (1979). Ova je LP-ploËa
grupi donijela komercijalni uspjeh.
TisuÊe oboæavatelja na koncertima oduπev-
ljeno je pjevalo pjesmu “Highway to Hell”.
©to se to dogaa u nutrini mladih ljudi, koji
uznosito viËu: “Ja sam na izravnom putu u
pakao... Ne zadræavaj me, hej, hej, hej... Jeah, idem
tim putem do kraja, wow, na izravnom putu za
pakao”?
Mnogi ovu pjesmu pjevaju bez razmiπljanja,
sadræaj rijeËi im ne dolazi do svijesti; za
druge pak ta je pjesma himna vlastitog stava
o æivotu. Je li Biblija u krivu kada kaæe:
“Nemaju straha Boæjega pred oËima”( R i m
3,18)?
Pakao nije nikakvo ugodno mjesto, kako to
æele prikazati neke ro c k - g rupe. Pakao je
mjesto kazne za proklete. On je peÊ, u kojoj Êe
biti plaË i πkrgut zuba (Mt 13,43-50), vjeËna
vatra (Mt 3,12), gdje njihov crv ne umire i nji-
hova vatra se ne gasi (Mk 9,43-44), mjesto
vjeËne muke (Mt 25,46). Sve πto Biblijagovori
o paklu, govori s velikom ozbiljnoπÊu. Stoga
je veoma ludo lakomisleno se igrati i πaliti s
paklom.
Ljudima je odreeno da “jednom umru, potom
99
Umjesto toga je A C / D C pjesmom “Hell’s
Bell’s” (Paklena zvona) ubacio u joπ veÊu brz-
inu, tako πto je njihov novi pjevaË Brian
Johnson Ëak govorio u ime Sotone :
“Ja sam grom koji se valja, olujna kiπa, dolazim
kao vihor. Moja munja sijeva nebom; ti si, doduπe,joπ mlad, ali moraπ umrijeti.”
Jezovita aluzija na smrt Bona Scotta ? Jedva
da to moæemo nazvati crnim humorom, jer se
pjesma nastavlja sljedeÊim rijeËima: “Ne uzi-
mam zarobljenike, ne poπteujem niti jedan æivot,nikoga ne zaobilazi borba. Imam svoje zvono,
dovest Êu te u pakao, uhvatit Êu te, Sotona Êe tedobiti.”
Uskoro su se prosvjedom oglasili praktiËni
krπÊani koji su upozoravali na uæasnu “igru”
kojom se grupa poigrava sa sobom i svojim
oboæavateljima. To je Briana Johnsona ,
pjevaËa AC/DC, jako razljutilo:
“Te glupe face, koje se busaju u prsa da su
veliki vjernici, ËeπÊe spominju vraga nego
mi... Ono πto mi radimo samo je zafrkancija...
Nas ne vode nikakve sotonske poruke, ali
moramo naÊi redak koji se rimuje s j......
sljedeÊim.”10
98
7.
UMANJIVANJE ZNA»ENJA
ILI PRETJERIV ANJE?
U istraæivanjima koja se tiËu mraËnogpodruËja okultizma na rock-sceni redovito sesusreÊemo sa sljedeÊa tri problema:
1. 'utnja i prikrivanje
U prirodi je ezoteriËnih i okultnih aktivnostida su oni koji se njima bave vrlo zainteresi-rani da se sve skriva od javnosti. Ta j n eokultne loæe obavijaju se zidom πutnje; onajkoji se usudi neovlaπteno prodrijeti u njihovetajne ili se iznevjeri okultnom druπtvu viπenije siguran za svoj æivot. Iz ovih razlogamoguÊe je da je broj glazbenika i rock-sastavakoji se aktivno bave okultizmom vrlo velik.
2. Beskrupulozno vrbovanje
S druge pak strane danas se viπe nego ikadp ropagiraju magija i okultizam, i takozarauju veliki novci. Sve veÊe zanimanje zaokultizam - “okultnu eksploziju” - beskrupu-lozno iskoriπtavaju financijski meπetari.Prisjetimo se da iza rock-grupa koje imaju
101
je sud”(Heb 9,27) - ako ne prije, a ono Êe tada
pred Bogom zanijemiti svaki pogani jezik.
“Tko moæe izdrzati pred bijesom njegovim? Tko
Êe odoljeti pred gnjevnom srdæbom njegovom?”
(Nah 1,6).
Ali Bog ne æeli da ljudi propadnu, veÊ, napro-
tiv, da se spase: “Æivota mi moga - rijeË je Jahve
Gospoda - nije meni do smrti bezboænika, nego da
se odvrati od zloga puta svojega i da æivi!... Zaπto
da umrete...?”(Ez 33,11).
Jednom Êe Bog sve bezboænike pozvati na
odgovornost i suditi im. Ali danas potiËe
svakog da prihvati Njegova sina Isusa Krista
kao Spasitelja i Gospodara svog æivota. Za sve
koji se nalaze “na izravnom putu za pakao” to je
jedini izlaz i spas.
100
svoju sektu - jer je to πto piπu izmiπljeno, i
svako dijete zna da AC/DCsamo pjeva i ne
misli tako; nisu oni krivi za smrt Bona Scotta .
I mi vjerujemo u Boga, i Bog zna da je to nji-
hov stil, i da oni to ne misle tako. Moæda Êe
ljudi koji piπu takve gluposti prije zavrπiti u
paklu nego mi.”
Zbog takve kritike, koju treba shvatiti
ozbiljno, pokazalo se nuænim provesti dife-
rencijalnu procjenu onih rock-sastava kod
kojih su prepoznatljive veze s okultizmom.
Temeljita analiza tog problema dovela je do
sljedeÊe vrlo ozbiljne postavke:
Prigovori ili isprike koji se svode na to da je: a)
rock-grupa bezazlena, ako se, primjerice, samo
radi πto djelotvornije reklame (uspjeha, prodaje)bavi okultizmom (i, navodno, tako uopÊe ne
misli); ili b) da Ëovjek mirne savjesti moæe sluπati“okultni rock”, “naravno ne zbog toga da bi
πtovao sotonu”, veÊ zbog toga πto grupa “supersvira” - smatram Ëistim skretanjem od stva -
rnog problema iz sljedeÊih razloga:
1. Poznato je da postoje grupe koje su
odabrale okultni image da bi tako zaradile
novac. Ali bez obzira na to donosi li koketi-
ranje s okultnim grupi uistinu veÊi uspjeh ili
103
ugovor o snimanju ploËe redovito stojeprivredna poduzeÊa, kojima je gotovo sve-jedno koja Êe se reklamna sredstva (Ëak iokultna!) koristiti, da bi donijela gotov novac- prodajom ploËa, koncertima itd. To sedodatno pospjeπuje i preko tiska o rocku, kojije uvijek æeljan senzacija.
3. Radoznalost ili ¾elja za uspjehom
Glazbenici i grupe nerijetko koketiraju sa svi-
jetom okultnoga, naizgled “radi zabave”, pri
Ëemu su im motivi radoznalost ili æelja za
postizanjem veÊeg uspjeha.
ZakljuËci iz toËke 2. i 3. ponekad izazivaju
veliko protivljenje. KritiËari prigovaraju da je
moja ocjena i ocjena mojih kolega o okultnoj
problematici na rock-sceni pretjerana ili jed-
nostavno bespredmetna, jer “okultne” grupe
navodno ni same ne shvaÊaju ozbiljno ono
πto sviraju i izvode pred publikom, da je to
sve radi reklame, itd... »ak dobivamo odgo-
vore poput sljedeÊeg (u ovom sluËaju to je
odgovor na listiÊ koji je podijeljen o grupi
AC/DC- pismo je anonimno):
“...Da uopÊe postoje ljudi koji piπu takve glu-
posti, samo da bi pridobili nove Ëlanove za
102
Iskusni duπobriænici kod takvih izjava mogu
samo tresti glavom! Jedan od njih to je izrazio
ovako: “©anse bi ti bile bolje da dræiπ
Ëegrtuπu kao kuÊnog ljubimca, nego da se
upuπtaπ u okultne prakse.”
Svoja osobna iskustva izrazit Êu rijeËima
Dennisa Wheatleya , koji je ustanovio:
“Osobna zapaæanja dovela su me do apsolutnog
uvjerenja da sudjelovanje u okultnim praksama sa
sobom donosi vrlo realne opasnosti.”
3. Ako se neki rock-glazbenik uistinu otvorio
demonskim duhovima i dobio jednog ili viπe
njih da ga prate, tada oni neprestano borave
u njegovoj blizini, te mu daju tajanstvene
moÊi, okultne “energije”. Posredstvom tih
demonskih energija glazbenik je u stanju
govoriti podsvijesti svojih “ærtava” na medi-
jalnoj razini, i na taj naËin omoguÊiti ulazak
tih sila u podsvijest.
Pretpostavka tome je da se ukloni aktivni
prag svijesti Ëovjeka, s pomoÊu kojeg se nje-
gov duh otvara svemu πto treba ili æeli uÊi.
Potpunim iskljuËenjem volje i svjesne
aktivnosti razuma (stanje “pasivnosti”) vrata
se podsvijesti otvaraju svim stranim duhovi-
105
ne, glazbenici na taj naËin πirom otvarajuvrata Sotoni , πto on moæe iskoristiti kakoæeli. Drugim rijeËima: Sotoni je svejedno tkoza njega pravi reklamu. Potpuno je nevaænoda li neka grupa iz uvjerenja ili samo “radizabave” propagira okultizam - u oba sluËajasu ljudi zavedeni. R o c k w e l l piπe o
posljedicama: “Djeca i mladeæ sve viπe pri-hvaÊaju i prakticiraju πtovanje S o t o n e ,vraËanje, vraËarske kultove, Ëarobne for-mule, fantastiËne kultne postupke, astrologi-
ju, te se podlaæu sotonskim sveÊenicima,vjeπticama i vidovnjacima.”1
2. Rock-grupe koje se igraju s okultizmom na
taj se naËin automatski otvaraju sotonskim
silama, te se izlaæu opasnosti da se prvotna
“zabava” bræe pretvori u “vraæju” ozbiljnost
nego πto bi to grupi bilo milo. S o t o n a
“okultne igre” uzima ozbiljno: s uæasom uvi-
jek iznova uviamo kako on svaku ruku koja
mu se pruæa prije ili kasnije uzima u svoj
ËeliËni stisak, i viπe je ne puπta. Tko posegne
za vatrom, taj Êe se opeÊi - vjerovao on u
razorno djelovanje vatre ili ne - to je nebitno.
B e z b rojni sluËajevi potvruju da aktivno
sudjelovanje u okultizmu nikada ne ostaje
bez posljedica. Neki Êe reÊi: “Ali to sam
uËinio samo radi zabave, iz radoznalosti.”
104
8.
KAKVU ULOGU IMA
GLAZBA?
P o t rebno je razmotriti joπ jednu vaænu
Ëinjenicu, a to je da glazba moæe dovesti do
nadÊutilnog iskustva. Okultna i crna umijeÊa,
kao i razliËite religije, znaju za tu Ëinjenicu.
Zbog toga se svjesno koriste odre e n i m
vrstama glazbe, kako bi izazvali stanje transa
ili stvorili ozraËje koje Êe pogodovati djelo-
vanju demonskih duhova. Osobno sam
stekao dojam da se opÊenito taj problem
prikazuje bezazlenijim nego πto jest te da se
podcjenjuju potencijalne opasnosti s tim u
svezi.
ZnajuÊi za vezu izmeu okultnih pojava i
glazbe, parapsiholog W. F. Bonin rekao je:
“Glazba oËito ima stimulirajuÊe djelovanje, koje
moæe pospjeπiti parapsihiËke pojave. Glazba moæe
promijeniti stanje svijesti, dovesti npr. do transa,
ili jednostavno pospjeπiti primanje informacija
‘nadosjetilnog opaæanja’.”1
Samu sræ stvari pogaa Ëlanak “Rock & crna
magija” u Ëasopisu o glazbi S p o t l i g h t
107
ma. Aktivan razum zapreka je djelovanju
demona. Iz tog je razloga jedan od najvaæni-
jih ciljeva demona da Ëovjekov razum dove-
du u stanje praznine, odnosno, da stvore
vakuum u koji Êe onda moÊi uÊi. Zbog toga
nije bezopasno podcijeniti moguÊnost da
okultne sile mogu utjecati na Ëovjekov duh.
Poticaj koji vrijedi za sve krπÊane: “Trijezni
budite, bdijte! Vaπ neprijatelj, avao, obilazi kao
riËuÊi lav traæeÊi koga da proædre.” (1 Pt 5,8),
ima svoje opravdane razloge.
Jedan bivπi sotonist posvjedoËio je da je
grupa Pink Floyd tijekom jednog svog kon-
certa prisutnim sotonistima medijalnim
putem priopÊila da su glazbenici “od nji-
hovih”.
Slavni je gitarist Jimi Hendrix prije svoje
smrti bio duboko upleten u spiritizam.
Priznao je da ima vienja, da komunicira s
duhovima, i da je u kolovozu 1969. na festi-
valu u Woodstocku vidio nebo puno NLO-a.2
Jednom prilikom je otkrio: “Ljude je moguÊe
hipnotizirati glazbom; kada ljude na taj naËin
pogodimo u najslabiju toËku, moæemo njihovoj
podsvijesti reÊi sve πto æelimo... Glazba struji iz
zraka; stoga mogu stupiti u vezu s duhom.”3
106
Nobelove nagrade Sir John Eccles , Ëovjekov je
mozak nazvao “strojem”, koji, opÊenito govoreÊi,
moæe pokretati duh - bilo koje vrste. Eccles nije
jedini koji je to rekao: sliËno potvruju noviji
radovi njegovih kolega iz struke Wildera
Penfielda i Rogera Sperrya . Rezultati nji-
hovih istraæivanja opovrgavaju materijal-
istiËko shvaÊanje, prema kojem su sva
Ëovjekova duπevno-duhovna djelovanja
puke funkcije mozga, koje u njemu poËinju i
s njime se zavrπavaju.
Mozak se prema duhu odnosi kao instru-
ment prema sviraËu. Naravno da sviraË ne
moæe svirati ako se instrument polomio, ali
on sam nije instrument, niti njegova funkcija,
veÊ njegov upravitelj i gospodar.
NaËelno pak taj instrument moæe “opsluæi-
vati” i neki drugi sviraË, ako mu uspije
“maknuti s poloæaja” “zakonitog” sviraËa.
“U normalnom stanju moja je osobnost onaj ‘duh’
koji opsluæuje moj mozak”, objaπnjava poznati
pisac Dave Hunt , “ali ako uem u promijenjeno
stanje svijesti, koje spiritisti i uËitelji meditacije
nazivaju kozmiËkom energijom, ili mediji duhom,
tada tog novog ‘duha’ niπta ne sprjeËava u tome
da upravlja mojim mozgom i u njemu izaziva
109
(11/1978): “Da bismo shvatili vezu koja po-
stoji izmeu glazbe i okultizma, moramo
posegnuti u proπlost, u vrijeme kad su
vraËari (ili πamani) otkrili da glazba posjedu-
je snagu koja moæe izazvati odreene naËine
ponaπanja, πto se nije moglo protumaËiti na
naravan ili shvatljiv naËin.
To stanje stvari odavno je veÊ spoznato, ali ne
i objaπnjeno, i Shakespeare nije bio prvi koji
je rekao: ‘Glazba moæe umiriti Ëak i zvijeri!’
Ljudi koji su razmiπljali, zakljuËili su da glaz-
ba moæe izazvati i suprotno djelovanje -
dakle izmijeniti ljudska raspoloæenja - a to je
ono πto magija i okultizam æele, πto se tim sred-
stvima æeli postiÊi.”
Posizanje za mozgom
Namjera je πamana i mnogih drugih okultista
da ljude dovedu u trans; radi se o izmije-
njenom stanju svijesti u kojem Ëovjek viπe
nema potpunu kontrolu nad sobom, i u
kojem strani duhovi mogu djelomice ili pot-
puno preuzeti kontrolu nad mozgom i
tijelom Ëovjeka. Kako moæemo predoËiti taj
proces? Poznati istraæitelj mozga i dobitnik
108
ili medija. Tada je dotiËnoj osobi vrlo lako
pasti u trans i izazvati izmijenjena stanja svi-
jesti.
Stanja transa razlikuju se po stupnjevima, te
seæu od lakog transa (kod kojeg je prisutno
sjeÊanje) do potpunog transa, pri kojem
dolazi do amnezije (gubitka pamÊenja). W. F.
Bonin , koji je trans definirao kao “psiho-
fizioloπko stanje koje je pretpostavka para-
normalnih manifestacija”, navodi sljedeÊe
u z roke transa: hipnoza, medijalno posre-
dovanje, droge, glazba, ples, fiziËke traume,
tehnike disanja, autosugestija.3
Sotonist Aleister Crowley p redloæio je
sljedeÊe djelotvorne metode, koje Ëovjeka
dovode u ekstatiËno stanje ili stanje transa:
1. glazba koja se te-
melji na ponavljanju
i ritmu;
2. droga;
3. poseban oblik se-
ksualne magije.
Crowley danas ima
viπe sljedbenika
nego za æivota. Rock-
glazbenik Ian Dury
111
dogaaje koji mi se, doduπe, Ëine vrlo realnima, ali
se zapravo uopÊe nisu dogodili”2
U stanju transa Ëovjekov je duh onemoguÊen.
Stoga je trans naËelno pretpostavka za
pojavu “opsjednuÊa” stranim duhom. Na taj
naËin Ëovjek postaje sposoban za postupke
koje u normalnom stanju uopÊe ne bi mogao
uËiniti.
Osobe u transu Ëesto se ponaπaju agresivno
ili izvode seksualne radnje koje u normalnom
stanju ne bi mogle uËiniti, i koje su i samoj
osobi koja ih Ëini neshvatljive. S jedne strane,
trans je za okultista stanje svijesti koje on sam
nastoji postiÊi da bi zadobio paranormalne
sposobnosti, tzv. “energije”. S druge strane,
trans je stanje u koje okultist æeli dovesti
svoje “ærtve” kako bi im nametnuo svoju
volju, jer je u transu svaki Ëovjek psihiËki
bespomoÊan, i stoga se tada u velikoj mjeri
moæe na nj utjecati.
Jedan od temeljnih preduvjeta za πamane i
spiritistiËke medije jest da posjeduju sposob-
nost da Ëesto i bez veÊih teπkoÊa mogu pasti
u trans i postati opsjednuti. Osim toga Ëesto
je potrebna i “medijalna nadarenost” πamana
110
Aleister Crowley
vijesti:
“Oboæavatelj rock-glazbe iz Engleske umro
nakon pretjerane ‘tréπnje glavom’, javlja DPA
London. Jedan je tinejdæer iz Engleske
navodno umro jer je prilikom ‘heavy metal’
rock-koncerta prejako tresao glavom u ritmu
glazbe. Uzrok smrti sluæbeno je za sud potvr-
dio i patolog, izvijestile su britanske novine
krajem tjedna. ‘Head-Banging’ uobiËajen je
kod mnogih mladih poklonika hard-rocka, i
smatra se plesom. Prema izjavama svjedoka
petnaestogodiπnjak je prije smrti tri sata trzao
glavom tamo-amo u taktu glasne glazbe.
SljedeÊeg dana iznenada je bio oduzet na jed-
noj strani tijela, i viπe nije mogao govoriti.
LijeËnici su utvrdili izljev krvi u mozak.
Osam dana kasnije djeËak je umro.”5
Ne tvrdim da osoba koja izvodi “head-bang-
ing” svjesno priziva zle duhove, veÊ æelim
ukazati na to da ona na taj naËin ispunjava
uvjete za demonsko opsjednuÊe.
Tijekom uzbudljive plesne drame, koju Ëesto
moæemo vidjeti na otoku Bali, neki plesaËi
zapadaju u ekstatiËno bjesnilo, i svoje oruæje
upotrebljavaju protiv sebe. PlesaËe obuzima
115
boga Rame , stanovnici sela zapadaju, hipno-
tizirani vlastitim kretnjama i pjevanjem, u
religiozni zanos koji obiljeæava stanje sliËno
transu i nevjerojatna okretnost. Tr a n s p l e-
saËima omoguÊuje da izvode brze i komplici-
rane pokrete, bez greπke ili znakova iscr-
pljenosti. Na rock-koncertima moæemo pro-
matrati sliËne fenomene, kada mladi u eksta-
tiËnim plesovima neumorno izvode pokrete
koji bi ih u normalnim okolnostima brzo iscr-
pili.
PrizivaËi duhova nekih azijskih naro d a
prizivaju svoje “bogove” (koji su zapravo
demoni) na taj naËin πto raspuste kosu i uz
pratnju monotonog bubnjanja tako dugo
tresu glavom dok im se ne zavrti, i razum
potpuno otkaæe svoju funkciju. U toj fazi usta
im se poËinju nesvjesno pokretati, tijelo se
poËinje postupno tresti, i njihov “bog” se
spuπta u njih. Krajnji je rezultat stanje opsjed-
nutosti avlom.
NaËelno istu tehniku susreÊemo u tako-
zvanom “head-bangingu” (treπnji glavom)
mnogih poklonika hard-rocka. Da taj postu-
pak ni s medicinskog stanoviπta nije be-
zopasan, potvruju i sljedeÊe novinske
114
u nas ne ue duh naπeg boga’, odgovorio je.
S osjeÊajem straha promatrao sam kako jedan
za drugim krikne i poËne se trgati tamo-amo
pod utjecajem demonskih sila, uz grËevite
trzaje i savijanje tijela.” 7
AfriËki kultovi igraju izrazito veliku ulogu u
rock’n’rollu. EncyclopaediaBritannica to vrlo
jasno definira: “AfriËki plesovi opsjednuÊa
stigli su do zapadnog svijeta... Tijekom tih
plesova afriËko boæanstvo obuzima plesaËa i
izaziva luaËki ples, sukladno karakteru
boga.”8
U struËnom Ëasopisu Medizin heute(“Me-
dicina danas”) (8/1982) iziπao je vrlo infor-
mativan Ëlanak pod nazivom “Glazba kao
droga i zagaivaË okoliπa”, u kojem se na
temelju istraæivanja iznose sljedeÊe Ëinjenice:
“ZavijajuÊi zvuci gitara koje su elektro n s k i
pojaËane, grozniËavi staccato bubnjeva od kojih
vibriraju æivci - sve to onemoguÊava ikakvo
razmiπljanje: rock i beat-glazbenici svoje preteæito
mlade sluπatelje pretvaraju u urlajuÊe nakaze, a
padanje u nesvijest smatra se uspjehom.”
LijeËnik dr. E. Knaul nadopunjuje: “Gubi se
kontrola nad tjelesnim funkcijama. Stanje zanosa
117
iznenadna æelja za samouniπtenjem i ærtvo-
vanjem. PoËinje vladati ludilo, te demonski
zanos dovodi plesaËe u stanje transa. Dolazi
do padanja u nesvjest, i u grozniËavoj plesnoj
orgiji oËaja i samopredaje plesaËi padaju na
tlo, potpuno iscrpljeni i bez svijesti.6
U hinduizmu postoji ritual samosakaÊenja
(“Thaipusam”) u kojem se hindusi uz pulsi-
rajuÊi ritam bubnjeva, koji traje satima,
p robadaju noæevima, iglama, kukama i
kopljima. Bob Larson izvjeπtavao je o svojim
zapaæanjima u Singapuru: “Oni koji nisu
sami sebe muËili, promatrali su sa strane ili
plesali. Na desetke mladih divlje se vrtilo i
izvodilo iste kretnje koje sam veÊ zapazio na
plesovima ameriËke mladeæi. Ritam glazbe
imao je isti pulsirajuÊi i sinkopirani tempo
kao u hard-rocku. Ono πto se dogaalo u
S i n g a p u ru moæe se isto tako vidjeti na
plesnim zabavama tinejdæera u A m e r i c i .
Odjednom je jedan od tih mladiÊa kriknuo.
Njegovo se tijelo ukrutilo, pao je na tlo,
zgrËio se i ritao. »etvorica su ga morala
dræati. Kod drugih su se plesaËa poËeli
pojavljivati isti simptomi. ‘©to se to ovdje
dogaa?’, viËuÊi sam upitao Ëovjeka koji je
stajao postrani. ‘Pleπemo uz ovu glazbu dok
116
preπli fazu u kojoj im je uspijevalo shvatiti
ono πto su time πirili. Oni koji se sjeÊaju prvih
intervjua s Elvisom Presleyem , Beatlesima i
Rolling Stonesima - kako su se nespre t n o
izvlaËili pri pitanju odakle i Ëemu tolika histerija
na njihovim koncertima - sjetit Êe se da ti pjevaËi
tada ni sami nisu znali odgovor na to pitanje.”9
Bob Larson , koji je prije nego πto je po-
vjerovao u Isusa Krista i sam bio aktivni
rock-glazbenik, bio je duboko zabrinut zbog
zastraπujuÊih Ëinjenica koje je otkrio u svojim
istraæivanjima: “Sotona zna da, ako u ove
posljednje dane prije I s u s o v a p o n o v n o g
dolaska æeli biti djelotvoran, mora zadobiti
k o n t rolu nad mladima. S o t o n a se koristi
hard-rockom kako bi masovno ovladao tom
generacijom. Vlastitim sam oËima gledao
kako mlade pri plesanju uz ro c k - g l a z b u
opsjedaju demoni. To se osobito moglo pri-
mijetiti kod djevojaka. »ovjek bi od mlade
dame oËekivao da Êe kod plesa donekle
saËuvati pristojnost; ali ipak sam promatrao
kako mlade djevojke zapadaju u grËevito
trzanje - πto se moglo protumaËiti samo kao
manifestacija demonskog djelovanja. Zahva-
tio bi me strah kad bih vidio da se takve
stvari dogaaju dok bi plesale uz moju
119
koje prate trzaji udova kao kod epilepsije, urlanje,
ugrizanje, smijeh, mokrenje i trganje odjeÊe
doæivljava se kao sreÊa i zadovoljstvo.”
“Moæda je iskustvo jakosti te energije (ili,
kako su rado pisali mas-mediji: masovne his-
terije) ono πto je navelo njezine producente da
se pobrinu za izvore te energije. Moæda su
zbog toga rock-glazbenici bili prvi koji su
udovoljili volji i æelji da se odaju drogi - kako
bi viπe ‘iskusili’, te se poËeli baviti magijom i
astrologijom kako bi pronaπli temelj za svoje
razmiπljanje i djelovanje. Ta veÊ su odavno
118
Masovna histerija na rock-koncertu u Londonu.
Osamsto je osoba palo u nesvijest.
“EKSPLOZIJA OKULTNOG”
“Ipak se ljudi koji ne poginuπe od tih zala ne
odvratiπe od djela svojih ruku, tako da se viπe ne
klanjaju demonima i zlatnim, srebrnim, mjeden-
im, kamenim i drvenim idolima koji ne mogu ni
vidjeti, ni Ëuti, ni hoditi. Ne odvratiπe se ni od
svojih ubojstava, ni od svojih vraËanja, ni od
svoga bluda, ni od svojih kraa”(Otk 9,20-21).
U svom apokaliptiËnom vienju apostol Ivan
pokazuje na zamraËeno biÊe ËovjeËanstva
koje je otpalo od Boga i koje je zavedeno od
Sotone , a koje je zadesio sud Boæji. »ovjek sa
svojim oholim i prkosnim duhom viπe ne
nalazi mjesta obraÊenju i kajanju, on ne æeli
kapitulirati pred Bogom. To je krajnja faza
trajnog prezira Boga i pobune protiv Njega.
Biblija nam jasno nagovijeπta otpadod Boga u
razdoblju koje prethodi Isusovu ponovnom
dolasku (2 Sol 2,3; Mt 24, 37-39) koji je vezan
uz prevlast bezakonja, tj. otpad od Boæjeg poretka
(Mt 24,12). Ako pogledamo danaπnji svijet,
121
glazbu.
Demon nije prisiljen trajno ostati u jednoj
osobi... ali ako se ta osoba prepusti ritmu
rock-glazbe, demon moæe nastupiti trenu-
taËno, ‘opustoπiti’ osobu moralno i duπevno,
a potom je opet napustiti. Petkom i subotom
uveËer avao uspostavlja kontrolu nad
tisuÊama mladih æivota.”10
Na kraju potrebno je dodati: preglasna glaz-
ba, praÊena ritmom koji zagluπuje i ne-
prestano “nabija”, mirisi, mrak, izmjene boja
i svjetlo koje para poput munje, mnogobrojni
sluπatelji koji sugestivno utjeËu jedni na
druge - sve su to zbiljske oznake rock-kon-
cerata i diskoteka. Vrijedno je spomenuti da
su to isti Ëimbenici koji se koriste i u magi-
jskim postupcima, kako bi sudionici zapali u
stanja sliËna transu, u kojima su osobito pri-
jamljivi za sugestije i hipnozu, kao i otvoreni
za ulazak zlih duhova. Opojna stanja i
zamagljenost razuma instrumenti su Sotone.
Sveto pismo govori o trijeznosti i budnosti.
9.
120
grafije odavno nas je veÊ preplavio putem
mas-medija. Ako je vjerovati ameriËkim nov-
inama, u SAD-u se svake 23 minute poËini
jedno ubojstvo, svakih 75 sekundi razbo-
jniËki napad i svakih 10 sekundi provala.
Klanjanje demonima i magija . Pod pojmom
klanjanja demonima misli se na mnogo viπe
nego klanjanje duhu vremena, ideologijama i
idolima. Klanjanje demonima i magija odnosi
se na okultnu katastrofu koja se sruËila na
ËovjeËanstvo u apokaliptiËnim razmjerima.
Okultni utjecaj rock-scene koji smo opisali
samo je vrh tog brijega.
N e p restano raste zanimanje za okultne
znanosti, a isto tako i za parapsihologiju. U
Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama viπe od
stotinu koledæa nudi teËajeve iz parapsi-
hologije. Knjige o medijima s nadprirodnim
sposobnostima, astrologiji, magiji i Ëaranju
imaju sve veÊe Ëitateljstvo. U svjetlu tih
Ëinjenica Friedrich W. Doucet napisao je u
svojoj knjizi Povijest okultnih znanosti
(Geschichte der Geheimwissenschaften):
“Milijuni su se ljudi, mahom mladih, prik-
lonili najrazliËitijim sektama Ëija vjerovanja
imaju magiËan karakter, i koje obeÊavaju pos-
123
ustanovit Êemo da se to veÊ odavno dogaa,
Ëak kod brojnih ljudi koji sebe nazivaju
krπÊanima. SvjedoËanstvo krπÊana vjernika i
djelovanje Duha Svetoga za sada joπ zadræa-
va konaËnu katastrofu. Znakovi o kojima
govori knjiga Otkrivenja 9, 20-21 jasno se veÊ
mogu raspoznati u vidu sve jaËih “podrhta-
vanja”:
UoËljiva je sve veÊa tvrdoÊa srca u odnosu
prema Bogu i njegovoj RijeËi. Oholost ljudi
zbog njihove “prosvijetljenosti” i znanstve-
nih i filozofskih dostignuÊa sprjeËava Ëovje-
kovo obraÊenje Bogu.
Umjesto toga ljudi se klanjaju idolima koji su
im omiljeli. Zlatni idolinjihova je ekonomska
moÊ, mjedeni idolinjihova je tehnika i
n a o ruæanje, a kameni idolinjihove silne
graevine - na njih se oslanjaju, u njih polaæu
svoje pouzdanje.
Bludnost, kraðe i ubojstva posvuda su
postali uobiËajeni i raπireni. To su posljedice
bezakonja koje je uzelo maha. Bludnost,
odnosno predbraËni i izvanbraËni spolni
odnosi, u mnogim se krajevima danas sma-
traju “kavalirskim prijestupima”. Val porno-
122
stvari.”3
Ali ta je okultna opasnost izrazito stvarna!
LijeËnik d r. Ulrich Senn doπao je do
zakljuËka: “U naπem stoljeÊu ‘eksplozije
okultnog’ i ‘demonske invazije’, avlov je
plan da svakog Ëovjeka - bio on vjernik ili ne,
obrazovan ili neobrazovan - demonski uprlja
svojom duhovnosti i njime ovlada.”
“Eksplozija okultnog”, objaπnjava jedan poz-
nati evangelizator, “demonski je oru æ a n i
napad, kojemu je cilj da ruπevne krπÊanske
tvrave osvoji na juriπ. AteistiËki obojena
teologija pobrinula se u meuvremenu za
duhovno razrijeenu zonu, koju okultizam
moæe bez ikakve muke svladati. To je naπa
situacija.”4
S obzirom na demonsku invaziju koja napre-
duje, ugledni teolog Peter Beyerhaus izriËito
zahtijeva da:5
1. val okultizma u njegovim razliËitim oblicima i
sotonskom pozadinom ne smijemo smatrati
bezazlenim;
125
jedovanje magiËnih sila... Sve πto je neis-
traæeno, neobjaπnjivo i neobiËno fascinira
danaπnjeg Ëovjeka. Ukratko, moæemo go-
voriti o valu okultizma.”1
S t a d e l m a n n piπe: “Okultizam u danaπnje
vrijeme cvjeta. To iznenauje, jer naπe
‘prosvijetljeno’ doba smatra da se uzdiglo
iznad sveg nadosjetilnog. Vrag, demoni,
praznovjerje i magija pojmovi su koje je mod-
erni Ëovjek naoko nadrastao. Tome da se te
pojave prikazuju zastarjelima i nestvarnima,
pridonijela je i teologija, koja vjeruje isklju-
Ëivo razumu.”2
Moderna teologija, koja je usmjerena materi-jalistiËki i ovostrano, nije bila sasvim neduæ-
na πto se rascvjetao okultizam (πto jeparadoksalno), te je Os Guinness Ë a k
zakljuËio: “KrπÊanstvo, koje je okultne pojavepoËelo smatrati nepostojeÊima, izgubilo jesvoje srediπnje mjesto izmeu skeptika, koji
su nijekali postojanje tih pojava, i onih koji suih otvoreno i potpuno prihvaÊali. Tako je
svatko tko je traæio duhovnu dimenziju - anije je mogao naÊi u Crkvi - posegnuo zaokultizmom. IroniËno je da su teolozi, koji su
se ravnoduπno uljuljali u racionalizam svojeteologije, posljednji koji vjeruju u takve
124
dolazak biti, dakako, uz suradnju Sotone,
popraÊen svakovrsnim silnim djelima, varavim
Ëudesnim znakovima”(2 Sol 2,9). U Otkrivenju
16, 13-14 joπ jednom se pojaπnjava da se ti
nadprirodni fenomeni temelje na djelovanju
neËistih duhova - “demonskih duhova, koji Ëine
Ëuda”.
Prema Boæjem planu æivimo u vremenu u
kojem nam Bog svoju volju i put spasenja
objavljuje u svojoj RijeËi, Bibliji, vremenu u
kojem “joπ ne vidimo a ipak vjerujemo” (Iv
20,29; 1 Pt 1,8). Oni koji su povjerovali Isusu
“kreÊu se u podruËju vjere, a ne podruËju
gledanja” (2 Kor 5,7).
Ali Ëovjek koji je otpao od Boga æeli ponaj-
prije vidjeti, æeli gledati Ëuda i znakove.
Sotona zna udovoljiti toj æelji, on iskoriπtava
potrebe svojih ærtava: Ëovjek æeli vidjeti - i
Zavodnik mu daje da vidi, slaveÊi pri tom velike
pobjede.
Na putu do pobjede
Naæalost, Ëesto stjeËemo dojam da se Isusova
zajednica vjernika veÊ toliko navikla na “val
127
2. valu okultizma moramo suprotstaviti najveÊu
budnost u vlastitom duhovnom æivotu;
3. s obzirom na val okultizma, praktiËni krπÊani
trebaju joπ savjesnije spoznati svoj poziv da u
duhovnoj borbi stanu na stranu svjetla.
Pozor! Zavoenje na krivovjerje...
Dobro Êemo uËiniti ako ozbiljno shvatimo i
posluπamo I s u s o v e uvjerljive opomene:
“Pazite da vas tko ne zavede!”(Mt 24,4) i “©to
vama velim, to velim svima: Bdijte!”(Mk 13,37).
Gospodin Isus to svojim nasljedovateljima
ne kaæe bez razloga, jer Êe u razdoblju prije
Njegova drugog dolaska doÊi do preplav-
ljenosti okultnim i demonskim, te rafiniranog
zavoenja na krivovjerje:
Evanelisti Matej (Mt 24,24) i Marko (Mk
13,22) govore o laænim Kristima i laænim pro-
rocima koji Êe pomoÊu okultnih sila Ëiniti
velike, laæne znakove i Ëuda, i mnoge zavesti.
Neki Êe slijediti laæne duhove i demonska
uËenja (1 Tim 4,1). Nakraju Êe demonsko
djelovanje uzeti toliko maha da Êe veliki
zavodnik, Antikrist , javno nastupiti, “Ëiji Êe
126
kako bi se oni koji vjeruju u Isusa mogli
oduprijeti lukavπtinima Sotone: “Jer naπa
borba nije protiv krvi i tijela, nego pro t i v
Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika
ovoga mraËnog svijeta: protiv zlih duhova koji
borave u nebeskim prostorima!” (Ef 6,12).
I apostol Petar nas uporno poziva na budnost
i postojanost u borbi protiv avla i njegovih
napada (1 Pt 5,8-9a): “Budite trijezni i bdijte!
Vaπ protivnik, avao, obilazi kao riËuÊi lav, traæeÊi
koga da proædre. Oduprite mu se Ëvrsti u vjeri...”
U pitanju je borba koju svaki krπÊanin smije i
t reba hrabro i s pouzdanjem izboriti.
KrπÊanin zna da se pobjeda nad sotoninim
lukavim napadima moæe izboriti silom i
moÊi Isusovom , i tu silu krπÊanin smije isko-
ristiti. I ovdje vrijedi uzvik: “Ali hvala Bogu
koji nam dade pobjedu po naπem Gospodinu Isusu
Kristu!” (1 Kor 15,57). Kraljevstvo I s u s a
Krista i kraljevstvo Sotonino dva su pro-
tivniËka tabora, jer se Gospodin Isus pojavio
zato “da uniπti avolska djela”(1 Iv 3,8)!
I s u s o v o djelovanje i S o t o n i n o d j e l o v a n j e
apsolutno je nespojivo - meusobno se
odnose kao vatra i voda. Ta Ëinjenica uvijek
iznova dolazi jasno do izraæaja:
129
okultizma” u ovim “posljednjim danima”, da
je toliko otupila i uspavala se, te jedva da se
joπ tko uzbuuje nad takvim Ëinjenicama, a
kamoli da netko - πto bi bilo hitno potrebno -
ukljuËi zvona za uzbunu, da bi zajednice
probudio iz sna.
KrπÊani vjernici ne bi smjeli sjediti skrπtenih
ruku s obzirom na uæasnu stvarnost okult-
nog i demonskog djelovanja. Tamo gdje su
okultne sile uistinu na djelu, tamo su one iza-
zov za sve koji su svjesno stali na Boæju
stranu.
U okultizmu se radi o djelovanju sila koje su
neprijatelji Bogu, a iza kojih stoji sam Sotona
kao organizator i onaj koji povlaËi konce!
Njegov je cilj ljude dræati pod svojim gospod-
stvom, u “mraku”, odnosno u grijehu i udalj-
enosti od Boga, da bi ih na kraju povukao u
vjeËnu propast. –avao se svim silama bori
protiv onih koji su u Isusu Kristu spaπeni iz
nemilosrdnih pandæa Sotone , te pokuπava
krπÊanima postaviti stupice zbog kojih Êe
posrnuti i koje Êe ih dovesti do pada.
Zbog toga je apostol Pavao opominjao Crkvu
u Efezu (Efez je tada bio srediπte okultizma!)
da obuËe “bojnu opremu Boæju” (Ef 6,10-17),
128
samo do onog trenutka kad je dotiËna osoba
postala krπÊaninom, a nakon toga viπe ne!
Uvijek iznova dolazi do napetosti kada prak-
tiËni krπÊani dou u doticaj s magijskim “is-
cjeliteljima”. Ozbiljna molitva takvog vjerni-
ka moæe blokirati izvor moÊi i spoznaje
takvih “iscjelitelja”. Zbog toga takvi susreti
Ëesto zavrπavaju primjedbama poput ove:
“Ne mogu vam pomoÊi. Imate drugaËijeg
duha od mene!”
Isus Krist posjeduje najveÊi autoritet i moÊ.
On je “glava svakog Poglavarstva i svake Vlasti”
(Kol 2,10). Tamo gdje se sile tame i zla
suËeljavaju s tim vrhovnim autoritetom
I s u s o v i m , one moraju bjeæati od JaËega.
Gospodin Isus sam objaπnjava:
“Dok jaki (= Sotona), dobro naoruæan, Ëuva svoj
dvor, sigurno je imanje njegovo. Ali kada doe
jaËi od njega, tada ga svlada i oduzme mu oruæje
u koje se uzdao te razdijeli πto zaplijeni od njega”
(Lk 11, 21-22).
“Isus je doπao, jaki izbavitelj, ulazi u kuÊu
jakog i naoruæanog, razbija utvrde nepri-
jateljske, i pobjedniËki izvodi zatoËene.
131
Bivπi medij Victor Ernest pitao je na jednom
spiritistiËkom sastanku (seansi) jednog duha,
da li vjeruje da je Isus Krist prolio svoju krv
za oproπtenje grijeha. Duh je osobu-medij -
koja je vikala od bolova - sa stolice bacio na
tlo.
Bijeli magiËar Cruz izvjeπtava kako su ga
napali duhovi: “Duhovi su navalili na mene
sa svih strana. Govorili su mi da Êe me liπiti
svoje zaπtite i oduzeti mi svu moÊ koju sam
imao nad njima. Takoer su mi rekli da Êe me
ubiti onog Ëasa kad se javno budem opredije-
lio za Krista . I prijetili su mi da Êe poubijati
svu moju rodbinu.”
Bivπi spiritist R. Gasson osvjedoËio se pri-
likom svoje posljednje seanse, kada je
razmiπljao o tome da prekine sa spiritizmom
i preda svoj æivot Isusu Kristu , da ga je nje-
gov duh, koji ga je kontrolirao, pokuπao
udaviti.
Viπestruko je utvreno da je za seansu smet-
nja (ili se duhovi Ëak ustruËavaju pojaviti)
kada praktiËni krπÊani u blizini mole.
Isto tako, viπe je puta ustanovljeno da su
astroloπka i gatalaËka proroπtva bila istinita
130
stva nebeskog” koji Ëuvaju i Ëitaju opasne
knjige o magiji kao πto su 6. i 7. knjiga Mojsi -
jeva , obiËno imaju duhovno mrtvu zajed-
nicu.
Biblija takvom lakomislenom ophoenju sa
Zlim jasno suprotstavlja sljedeÊe istine:
“Strah Gospodnji izvor je æivota: on izbavlja iz
zamke smrti” (Izr 14,27), “i strahom seGospodnjim uklanja zlo”(Izr 16,6). “Æivotni je
put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svojput, Ëuva æivot svoj”(Izr 16,17).
Strah Gospodnji znaËi povjerenje u Gospo-
dina koje je puno strahopoπtovanja, a koje
ukljuËuje mrænju na zlo.
Ukoliko sluπamo ploËe s okultnim, bogohul-
nim i prljavim sadræajem - nije li to Ëista
uvreda Bogu?! Kakav urod tada moæemo
oËekivati?
Svaki bi krπÊanin trebao svoj æivot
prosuivati u svjetlu Boæje RijeËi, i “svuÊi sasebe djela tame, a obuÊi se u oruæje svjetla”(Rim
13,12). ©to bi ti sada trebao uËiniti ako, obuzet
rock-glazbom, stojiπ u “sluæbi S o t o n e ” ?
Walter Kohli u svojoj knjizi Rock-glazba ikrπÊanski naËin æivotaukazuje na rjeπenje:
133
OsjeÊaπ li JaËega, Sotono , ti zlikovËe? Isus je
doπao, jaki izbavitelj” (Ludwig Allendorf).
Pobjednik u toj borbi dodaje vaænu Ëinjenicu:
“Tko nije sa mnom, taj je protiv mene! Tko sa
mnom ne sabire, taj prosipa”(Lk 11,23).
Te rijeËi jasno pokazuju da u Boæjim oËima ne
postoji neutralno stajaliπte glede djela i djelo-
vanja Isusa Krista . Nedjeljivo je od Njegova
djela da “uniπti avolska djela”- a jedan dio
toga je okultizam.
Moæemo li prema tome ostati ravnoduπni?
Naæalost, moguÊe je da i oni koji pripadaju
I s u s u u konkretnoj situaciji ne stanu na
stranu svoga Gospodina, te se tako - najËeπÊe
nesvjesno - okrenu protiv Njega. U takvom
sluËaju moæemo doslovce primijeniti ono πto
se kaæe u GalaÊanima 6,7: “Ne varajte se: Bog
se ne da ismjehivati! ©to tko sije, to Êe i æeti.”
Ne znaËi li to da bismo morali izbjegavati i
najmanji kontakt (pa bilo to samo radi
“zabave” ili eksperimenta) sa svijetom okult-
nih duhova? VeÊ nas i samo okultno πtivo
moæe staviti pod nadmoÊni utjecaj tih sila.
Vrijedno je napomenuti da “radnici kraljev-
132
dosljedno uniπtavali svoju okultnu literaturu -
nije im padalo na pamet da je prodaju!(Dj 19,19).
Pri tom nisu prezali pred financijskim ærtva-
ma: vrijednost spaljenih knjiga iznosila je
50.000 srebrnih drahmi. Ako poemo od
Ëinjenice da je dnevna plaÊa jednog radnika
prema Mateju 20,2 sl. bila jedan denar (= 1
drahma), tada se tim novcem moglo platiti
160 radnika cijelu jednu godinu! Kolika je
naπa spremnost na ærtvu?
Mora nam uvijek biti pred oËima Ëinjenica da
je “Bog svjetlo i da nikakve tame nema u njemu”
(1 Iv 1,5)! On je savrπeno svet i u svojoj blizi-
ni ne trpi nikakva grijeha. Prva I v a n o v a
poslanica 1,6 nam kaæe: “Ako tvrdimo da smo u
zajedniπtvu s njim, a æivimo u tami, laæemo i ne
postupamo prema istini.”
Ali svatko tko pripada I s u s u , moæe biti
radostan zbog ove sigurnosti: “Ako priznaje-
mo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit
Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepraved-
nosti” (1 Iv 1,9).
Bog je jednom izraelski narod stavio pred
izbor o kojem sve ovisi: “Uzimam danas za
svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas
135
“U apostolsko vrijeme spaljene su skupo-
cjene vraËarske knjige (Dj 19,19). Jednako
tako bi danas zarobljenici rock-glazbe morali
uniπtiti svoje ploËe s okultnim, bogohulnim i
prljavim sadræajem, ako æele da RijeË Boæja u
njima raste i prevlada (Dj 19,20). »ovjek se ne
moæe namjerno i stalno izlagati bezboænim
utjecajima i istodobno imati æivo zajedniπtvo
s Bogom.”6
Zbog Ëega su mnogi Efeæani koji su po-
vjerovali u Isusa uniπtili svoje knjige o magi-
ji? Zbog straha od Sotonine moÊi i prijetnji
zlih duhova? Nipoπto! Spaπenike je toliko
obuzela sila i slava Isusova i Njegov autoritet
nad silama tame, da ih je nukalo straho-
poπtovanje, ljubav i predanje prema njiho-
vom Gospodinu i Spasitelju.
Prva posljedica bila je: “Sve ih obuze strah, te se
veliËalo ime Gospodina “(Dj 19,17).
D ruga posljedica: “I mnogi su obraÊenici
dolazili da priznaju i otkriju svoja vraËarska
djela”(Dj 19,18).
TreÊa posljedica: Nakon obraÊenja i priznanja
grijeha uslijedila su potrebna djela: mnogi su
134
BILJE©KE
Prvo poglavlje:
1. Siegfried Schmidt-Joos, Barry Graves: “Rock-
Lexikon”, Rowohlt Taschenbuch Verlag, Reinbek
bei Hamburg, aktualizirano i proπireno izdanje
1975, 54. str.
2. Tibor Kneif (izdavaË): “Rock in den 70ern”,
Rowohlt Taschenbuch Verlag, Reinbek bei
Hamburg 1980, 114. str.
3. “Rock & Schwarze Magie”, Teil III, objavljeno u
“Spotlight” 12/1978, 11. str.
4. “Circus”, prosinac 1971, 46. str.
5. Isto, 22. travnja 1976, 35. str.
6. “Hit Parader”, veljaËa 1978, 24. str.
7. Tekstove je s engleskog preveo autor.
8. Usp. 2 Kor 11,14-15
9. “Rolling Stone”, 28. listopada 1971, 41. str.
10. Bob Larson: “The Day Music Died”, Bob Larson
Ministries, Denver/Colorado, 6. izdanje 1978, 83.
str.
11. “Metal Hammer”, 2/1984, 62. str.
12. Jacob Aranza: “Backward Masking Unmasked”,
Huntington House Inc., Shreveport/Louisiana
1983, 69. str.
13. “Bravo”, 6. listopada 1983.
14. “Newsweek”, 21. studenog 1983, 48. str.
15. Hans-Jürgen Trabert u “Punkt” 10/1981, 28. str.
16. “Metal Hammer” 1/1984, 25. str.
137
stavljam: æivot i smrt, blagoslov i prokletstvo.
Æivot, dakle, biraj, ljubeÊi Jahvu, Boga svoga,
sluπajuÊi njegov glas, prianjajuÊi uz njega; ta
on je æivot tvoj...” (Pnz 30,19-20a).
©TO SI TI IZABRAO?
136
Ako imate pitanja, primjedbi ili æelite
dodatne informacije,
piπite nam.
2. Os Guinness: “Asche des Abendlandes”,
Hänssler-Verlag, Neuh.-Stuttgart, 1976, 266. str.
3. Ortwin Schweitzer: “Beweise mir Gott!”,
Hänssler-Verlag, Neuh.-Stuttgart, 1978, 9. str. sl.
4. Rim 1,19
5. Rim 1,20
6. Rim 1,21
7. Ps 14,1
8. Heb 1,1
9. Heb 11,3
10. Heb 11,6
11. Rim 3,22b-23
12. Rim 6,23a
13. 2 Kor 6,14b
14. 1 Tim 2,4
15. Dj 17,30b
16. Lk 23,41a
17. Rim 3,22b-24
18. Rim 6,23
19. 2 Kor 5,15
20. Iv 8,44
21. Horst E. Miers: “Lexikon des Geheimwissens”,
Grenzwissenschaften, Wilhelm Goldmann
Verlag, 4. izdanje 1981, 300. str.
22. Helge Stadelmann: “Das Okkulte”, Brunnen
Verlag, Gießen 1981, 3. str. sl.
23. Merrill F. Unger: “Bibel Aktuell Band 7 -
Christsein heute”, Verlag Hermann Schulte,
Wetzlar 1974, 84. str.
24. Pnz 18,9-14
25. Horst E. Miers, isto, 264. str.
26. Potrebno je, doduπe, napomenuti da pojave
navedene pod toËkom 1 i 2 uzrokuju i pospjeπuju
i drugi Ëimbenici, ne samo okultni utjecaji.
139
Drugo poglavlje:
1. Horst Knaut: “Das Testament des Bösen”,
Seewald Verlag, Stuttgart 1979, 135. str.
2. “Hit Parader”, srpanj 1975, 64. str.
3. Jacob Aranza: isto, 12. str.; John Rockwell:
“Trommelfeuer”, Verlag Schulte + Gerth, Aßlar
1983, 68. str.
4. Jacob Aranza: isto, 7. str.
5. Siegfried Schmidt-Joos: “Sympathy For the
Devil. Aleister Crowley, Kenneth Anger und die
Folgen”, izdano u: J. Gülden, K. Humann (izda-
vaË): “Rock Session 1”, Rowohlt Taschenbuch
Verlag, Reinbek bei Hamburg 1977, 10. str.
6. “Rolling Stone”, 19. kolovoza 1971.
7. Tony Sanchez: “Die Rolling Stones”, Moewig
Verlag, München 1980, 132. str.
8. “Rolling Stone”, 19. kolovoza 1971: citirano kod
Tony Sancheza, isto, 154. str. sl.
9. Bob Larson: “Rock”, Tyndale House Publishers,
Wheaton/Illinois 1980, 44. str.
10. “Rolling Stone”, 5. svibnja 1977, 55. str.
11. Tony Sanchez, isto, 13. str.
12. Siegfried Schmidt-Joos, isto, 13. str.
13. Tony Sanchez, isto, 196. str.
14. Ibid.
15. Ibid, 196. str. + 198. str.
16. Siegfried Schmidt-Joos, isto, 17. str.
17. Ibid, 17. str. sl.
18. Ibid, 18. str.
TreÊe poglavlje:
1. Richard Kriese: “Okkultismus im Angriff”,
Hänssler-Verlag, Neuh.-Stuttgart, 1976, 14. str.
138
5. “Circus”, 16. kolovoza 1976, 30. str.
6. Ibid, 30. travnja 1981, str. 45. sl.
7. Ibid, 22. lipnja 1978, 15. str.
8. “Rolling Stone”, 25. oæujka 1976, 9. str.
9. Ibid, 7. travnja 1977, 49. str.
10. Bob Larson: “Rock”, isto, 133. str.
11. Druge dvije verzije glase: “Kids In Satanic
Service” i “Knights in Satanic Service”.
12. “Hit Parader”, jesen 1982, 27. str.
13. Richard Kriese, isto, 21. str.
©esto poglavlje:
1. T. Kneif: “Rock in den 70ern”, isto, 112. str.
2. Ibid, 113. str.
3. “Metal Hammer” 4/1984, 7. str.
4. Ibid, 2/1984, 10. str.
5. Ibid, 1/1984, 15. str.
6. “Desaster” br. 6/7, srpanj 1984, 16. str.
7. Ibid, br. 1/2, veljaËa 1984, 12. str.
8. “Diagnosen” 10/1983, 81. str. Jedna druga verzi-
ja glasi: AC/DC = “Antichrist/Devil
Cooperation”.
9. Hans-Jürgen Trabert u: COGO, br. 27,
lipanj/kolovoz 1980, 11. str.
10. “Metal Hammer” 4/1984, 62. str.
Sedmo poglavlje:
1. John Rockwell, isto, 40. str.
2. “Rolling Stone”, 26. listopada 1972, 12. str.
3. “Life”, 3. listopada 1969, 74. str.
141
»etvrto poglavlje:
1. “Music-Scene Suisse/Schweiz”, br. 19, veljaËa
1981, 77. str.
2. “Circus”, travanj 1972, 38. str.
3. “Rock & Schwarze Magie”, Teil I, izdano u
“Spotlight” 10/1978, 12. str.
4. “Hit Parader”, studeni 1968, 38. str.
5. “Time”, 11. rujna 1978.
6. John Rockwell, isto, 78. str.
7. “Circus”, 22. prosinca 1977, 12. str.
8. Bob Larson: “The Day Music Died”, isto, 181. str.
9. Bob Larson: “Rock”, isto, 135. str.
10. Siegfried Schmidt-Joos, isto, 11. str.
11. “Rolling Stone”, 16. oæujka 1972, 32. str.
12. S. Schmidt-Joos, B. Graves: “Rock-Lexikon”, isto,
357. str.
13. “Pop” br. 23, 1976.
14. Guinness Book of World Records, Sterling
Publishing Co., 1965, 181-183. str.
15. S. Schmidt-Joos, B. Graves: “Rock-Lexikon”, isto,
46. str.
16. “Rolling Stone”, 19. oæujka 1970, 10. str.
17. Pierre Granini: “Es ist gefährlich, die Geister zu
verwirren. Das magische Weltbild der Can”,
izdano u: J. Gülden, K. Humann (izdavaËi):
“Rock Session 1”, isto, 3-9. str.
Peto poglavlje:
1. “Time”, 15. kolovoza 1975, 4. str.
2. Jacob Aranza, isto, 18. str. sl.
3. “Waco Tribune-Herald”, 28. veljaËe 1982.
4. John Rockwell, isto, 76. str.
140
Osmo poglavlje:
1. Werner F. Bonin: “Lexikon der Parapsychologie
und ihrer Grenzgebiete”, Scherz-Verlag, Bern
und München 1976, 351. str.
2. Dave Hunt: “The Psychic War”, neobjavljeni
rukopis, 190. str.; citirano kod: Samuel Pfeifer:
“Gesundheit um jeden Preis?”, Brunnen Verlag,
Basel 1980, 105. str.
3. Werner F. Bonin, isto, 498. str.
4. Gerhard Bergmann: “...und es gibt doch ein
Jenseits”, Schriftenmissionsverlag Gladbeck, 3.
izdanje 1976, 199. str.
5. “Siegener Zeitung” od 29. oæujka 1982.
6. Joost A.M. Meerloo: “Rhythmus und Ekstase”,
Forum-Verlag, Wien 1959, 124. str.
7. Larson: “The Day Music Died”, isto, 183. str.
8. Encyclopaedia Britannica, Vol. 7, 1965, 39. str.
9. “Rock & Schwarze Magie”, Teil I, isto, 13. str.
10. Larson: “The Day Music Died”, isto, 184. str.
Deveto poglavlje:
1. Friedrich W. Doucet: “Geschichte der
Geheimwissenschaften”, Wilhelm Heyne Verlag,
München 1982, 42. str.
2. Helge Stadelmann, isto, 3. str.
3. Os Guinness, isto, 264. str.
4. Richard Kriese, isto, 24. str.
5. Peter Beyerhaus: “Die okkulte Welle”,
Missionsverlag der Ev.-Luth. Gebetsgeme-
inschaften e.V., Bielefeld 1979.
6. Walter Kohli: “Rock-Musik und christliche
Lebenshaltung”, Das Haus der Bibel,
Zürich/Basel/Genf 1981, 70. str.
142
144