rudolf stajner - poljoprivredni kurs kompletna knjiga
DESCRIPTION
Rudolf Stajner - Poljoprivredni Kurs Kompletna KnjigaTRANSCRIPT
1
Rudolf Štajner
POLJOPRIVREDNI KURS
GA 327
Naslov originala
Rudolf Steiner
Geisteswissenschaftliche Grundlagen zum Gedeihen der
Landwirtschaft
Landwirtschaftlicher Kursus
Acht Vorträge, eine Ansprache und Fragenbeantwortungen,
Koberwitz bei Breslau 7. bis 16. Juni 1924.
2
SADRŽAJ
Umesto predgovora
Dornah, 20. jun 1924.
Izveštaj Rudolfa Štajnera o poljoprivrednom kursu
Prvo predavanje
Kobervic, 7. jun 1924.
Osamostaljivanje ljudskog i ţivotinjskog ţivota od
spoljašnjeg sveta
I deo: Uslovi za napredovanje poljoprivrede
Drugo predavanje
Kobervic, 10. jun 1924.
Snage Zemlje i kosmosa
Treće predavanje
Kobervic, 11. jun 1924.
Iskorak u delatnost prirode
Delovanje duha u prirodi
Obraćanje Rudolfa Štajnera
Kobervic, 11. jun 1924.
Četvrto predavanje
Kobervic, 12. jun 1924.
Snage i supstance koje doseţu do duhovnog:
pitanje Ċubriva
Prva rasprava
Odgovori na pitanja
Kobervic, 12. jun 1924.
RazreĊivanje, mešanje i rasturanje Ċubriva iz kravljeg roga;
ĉuvanje i upotreba kravljih rogova; podsticanje semena u
haos; sposobnost reprodukcije i hranljivost ţitarica
II deo: Posmatranje makrokosmičkog kao zadatak
duhovne nauke: napredovanje zemlje i biljaka
Peto predavanje
3
Kobervic, 13. jun 1924.
Pravilna supstancijalizacija Ċubriva
Druga rasprava
Odgovori na pitanja
Kobervic, 13. jun 1924.
Uopšteno o Ċubrivu; pojedinosti o preparatima za Ċubrenje;
uzimanje hrane iz atmosfere
IIIdeo: Individualizacija mera u poljoprivredi
Šesto predavanje
Kobervic, 14. jun 1924.
Suština korova, ţivotinjske štetoĉine i takozvane biljne
bolesti pred forumom prirode
Treća rasprava
Odgovori na pitanja Kobervic, 14. jun 1924.
O vodenom korovu, kupusnoj kili, gljiviĉnim oboljenjima
vinove loze, plamenjaĉi; pitanje konstelacija; mineralno
Ċubrivo
Sedmo predavanje
Kobervic, 15. jun 1924.
Intimnija uzajamna delovanja u prirodi: odnos zemljoradnje,
voćarstva i stoĉarstva
Osmo predavanje
Kobervic, 16. jun 1924.
Suština ishrane
Četvrta rasprava
Odgovori na pitanja
Kobervic, 16. jun 1924.
Đubrivo i osoka; pitanje zvezdanih konstelacija; uloga
elektriciteta u prirodi; kiseljenje stoĉne hrane; zelenišno
Ċubrenje; upotreba ljudskog Ċubriva; moralnost i uverenje
Pogovor
Napomena švajcarskog izdavaĉa
Praktiĉna primena smernica datih u poljoprivrednom kursu
4
UMESTO PREDGOVORA
Dornah, 20. jun 1924.
Izveštaj Rudolfa Štajnera o poljoprivrednom kursu
Upravo sam se vratio iz Kobervica kod Breslaua,1 sa puta koji je ovom prilikom sluţio
jednom odreĊenom cilju, a taj cilj je bio povezan sa opšteantroposofskim. Pre svega, radi se o
tome, kao što već znate, da je izvestan broj poljoprivrednika, ĉlanova Antroposofskog društva,
izrazio ţelju da im odrţim kurs o stvarima koje se tiĉu poljoprivrede. I zaista, naši ĉlanovi, koji
se bave poljoprivredom, su doputovali izdaleka uglavnom sa namerom da na vrlo ozbiljan naĉin
doĊu do stanovišta o ovoj oblasti ljudske delatnosti, koja bi bila zasnovana na antroposofskim
istraţivanjima.
Kod takvog praktiĉnog ţivotnog podruĉja, prirodno je da se radi o stanovištima vezanim za
praksu, a ne teoriju. Stoga su tamo oĉekivana sasvim praktiĉna stanovišta.
No, dešavanje je bilo zatvoreno i izuzetno zadovoljavajuće za uĉesnike, pošto su svi oni kao i
ĉlanovi uprave Geteanuma, gospoĊa Štajner, gospoĊica Vrede i dr Vaksmut,2 mogli da budu
gosti zamka Kobervic i našeg dragog prijatelja grofa Kajzerlinka.3 Moţe se sa zadovoljstvom
reći da smo tamo bili primljeni, u antroposofskom smislu, na sasvim izvanredan naĉin. Jer nije
sitnica na jednom mestu – do koga se od Breslaua vozi automobilom tri ĉetvrti sata – smestiti
ceo skup ljudi i pri tom ih bogato ugostiti. A taj skup se sastojao od preko stotinu uĉesnika, koje
je trebalo ugostiti svaki dan.
Društvo se obiĉno sastajalo oko jedanaest sati u Kobervicu. Nisu svi mogli tu da stanuju, pa
su mnogi putovali iz Breslaua u Kobervic. Poĉinjalo se sa predavanjem, koje je trajalo otprilike
do jedan sat. Potom se predavanje pretvaralo u doruĉak, pri ĉemu su gosti mogli da koriste skoro
ceo zamak, što je bilo vrlo zanimljivo. To je onda trajalo do pola dva ili ĉetvrt do dva. Onda bi se
do tri sata odrţao još jedan razgovor na poljoprivredne teme. Eto to je bio udeo Kobervica u
celoj organizaciji. I tako je to trajalo deset dana.
Vidite, dakle, kolika je to bila velikodušnost. Moram da kaţem da ni grofici ni grofu
Kajzerlinku nije bilo lako da organizuju ovaj kurs, koji je bio odavno obećan, a ja, meĊutim,
dugo nisam mogao da doĊem. Još za vreme Boţićnog zasedanja4 boravio je sinovac grofa
Kajzerlinka ovde u Dornahu. Njemu je, kada je bio poslat ovamo, reĉeno: ili ćeš mi doneti
sasvim konkretno obećanje da će se taj kurs odrţati u narednih pola godine ili se uopšte ne
vraćaj. Pošto je taj sinovac došao sa takvom namerom, a on je inaĉe mnogo toga znaĉajnog
uradio u svetu, i pošto je govorio tako odluĉno, ja sam mu rekao, ako ikako bude moguće taj kurs
će se odrţati.
Ali to nije moglo biti pre Duhova. Bio je to lep praznik Duhova, pravi antroposofski praznik
Duhova.
1 Breslau danas Vroclav u Donjoj Šleskoj, Poljska.
2 Marie Steiner-von Sivers, 1867-1948, druga ţena Rudolfa Štajnera i jedna od njegovih najbliskijih saradnica;
Elisabeth Vreede, 1879-1943, holandska matematiĉarka, astronom i antroposof; Guenther Wachsmuth, 1893-1963,
nemaĉki pravnik, ekonomista i antroposof. Prvi sekretar i blagajnik Antroposofskog društva u Dornahu. 3 Carl Wilhelm Graf von Keyserlingk, 1869-1928.
4 Boţićno zasedanje sa osnivanjem Opšteg antroposofskog društva 1923/24.
5
Bilo je stvarno izuzetno videti poljoprivredno dobro Kobervic i okolinu. To poljoprivredno
dobro obuhvata trideset hiljada jutara. Ono spada u jedno od najvećih poljoprivrednih dobara. Tu
se, dakle, moţe videti vrlo mnogo od poljoprivrede. A i mnogo se videlo, jer smo naišli na
izvanrednu predusretljivost.
Kada ĉovek doĊe u Kobervic i hoće prvo da opere ruke, moţe odmah da primeti da u
umivaoniku ima gvoţĊa. Naime, zemljište u Kobervicu sadrţi mnogo gvoţĊa. Stvarno mislim da
se za to zemljište mogu naći još mnogi naĉini upotrebe pošto je izvanredno bogato gvoţĊem.
I zaista svuda smo nailazili na gvoţĊe. Zato sam odmah prilikom prvog ruĉka, pozdravljajući
domaćine kuće, rekao da mi pre svega pada u oĉi da je kod Kajzerlinka sve od gvoţĊa. Već je o
Boţiću grofov sinovac ovde u Dornahu nastupio na gvozden naĉin; zemljište je potpuno
natopljeno gvoţĊem, tako da tu vlada nešto što je svesno cilja i tako energiĉno da nisam mogao
da kaţem ništa drugo nego gvozdena grofica i gvozdeni grof. TakoĊe je u moralnom stavu tamo
bilo neĉeg sasvim gvozdenog.
Kod poljoprivrednog kursa je prvo trebalo razraditi preduslove razvoja razliĉitih oblasti
poljoprivrede. Tu postoje izuzetno zanimljive oblasti: ratarstvo, stoĉarstvo, šumarstvo,
povrtarstvo itd. Zatim ono što spada u najzanimljivije – tajne Ċubriva, koje su izvanredne tajne.
Za sve ovo su prvo postavljeni principi, veze, što se danas smatra naroĉito znaĉajnim zato što
je, verovali ili ne, upravo poljoprivreda pod uticajem materijalistiĉkog pogleda na svet. Ona se
najviše udaljila od racionalnih principa. Vrlo malo ljudi zna da su se u toku poslednjih decenija u
poljoprivredi svi proizvodi, od kojih ljudi u stvari ţive, degenerisali i dalje se u velikoj meri
izvanredno brzo degenerišu. Već je tako, da je u naše vreme, u epohi prelaza od kali juge prema
vremenu svetlosti, ne samo degenerisan moralni razvoj ĉoveĉanstva, nego je i ono što ĉovek
svojim trudom izvlaĉi iz zemlje i neposredno iznad nje u ubrzanoj degeneraciji. To je danas
statistiĉki utvrĊeno. O tome se govori u poljoprivrednim udruţenjima, na primer, ali u odnosu na
to su ljudi nemoćni.
I današnji materijalistiĉki poljoprivrednik, ako se nije sasvim tupo u to uţiveo, nego ako
malo razmišlja o stvarima sa kojima se svakodnevno ili bar jednom godišnje suoĉava, moţe
otprilike da izraĉuna za koliko će se decenija ti proizvodi toliko degenerisati da će još u toku
ovog veka postati neupotrebljivi za ishranu!
Dakle, kod ovoga se apsolutno radi o pitanju koje je u najeminentnijem smislu, rekao bih,
kosmiĉko-zemaljsko pitanje. Upravo se u poljoprivredi pokazuje da se iz duha moraju uzeti
snage koje su danas sasvim nepoznate i ĉiji znaĉaj nije samo u tome što će se u poljoprivredi
nešto popraviti, nego su vaţne i za dalji opstanak ţivota na Zemlji u fiziĉkom smislu – pošto
ĉovek mora da ţivi od onoga što nosi zemlja.
Radi se, dakle, o sasvim znaĉajnoj temi. I principi koji su zatim tokom kursa navedeni, da bi
se pokazalo pod kojim se uslovima razvijaju najrazliĉitije vrste biljaka, ţivotinje, principi prema
kojima se Ċubri, prema kojima se suzbija korov, uništavaju štetoĉine i paraziti u poljoprivredi,
prema kojima se suzbijaju biljne bolesti, sve su to danas goruća pitanja u oblasti poljoprivrede.
Pošto se govorilo o principima, prešlo se potom na ono što treba prvo uraditi da bi se došlo
do reforme Ċubrenja, do reforme suzbijanja korova, biljnih i ţivotinjskih štetoĉina, parazita i
suzbijanja biljnih bolesti. A u vezi sa kursom i sa razgovorima koji su se nadovezivali na njega,
obrazovan je Ogledni krug, kako ga je nazvao grof Kajzerlink, koji su saĉinjavali tu prisutni
antroposofski poljoprivrednici, koji su spremni da tesno saraĊuju sa prirodnonauĉnom sekcijom
pri Geteanumu. Prema tome, prirodnonauĉna sekcija bi trebalo da prema dobijenim osnovama
izradi principe, poĉevši od geoloških osobina tla, zatim od ostalih osobina tla, o mogućnostima
prehrane stoke, o mogućnostima Ċubrenja, od svih ĉinjenica koje uopšte dolaze u obzir: blizina
6
šume, klimatski uslovi itd. Pošto poljoprivredni struĉnjaci na odgovarajući naĉin prikupe ove
podatke, ovde će biti izraĊeni principi prema kojima treba vršiti dalje oglede, da bi se isprobalo
ono što je na kursu dato u obliku praktiĉnih uputstava ili je bilo navedeno u raspravama, da
svako moţe da kaţe, iako danas ponešto od toga još uvek moţe izgledati ĉudno: mi smo to
isprobali, to deluje.
To su razlozi zbog kojih mora da postoji taj poljoprivredni istraţivaĉki krug, koji bi trebalo
najtešnje da saraĊuje sa prirodnonauĉnom sekcijom a i sa gospoĊicom dr Vrede, pošto su za to
potrebni astronomski podaci.
Podrazumeva se da će pri tom na najrazliĉitije naĉine tu takoĊe biti zastupljena ĉitava
Slobodna visoka škola uopšte, naroĉito medicinska sekcija. Tako da će upravo prema
nastojanjima, koja su za vreme kursa razradili naši prijatelji grof Kajzerlink i gospodin
Stegeman,5 stvar verovatno sada zauzeti praktiĉniji tok nego ponešto što je pod drugim
pokroviteljstvom, pod ne tako struĉnim pokroviteljstvom, u poslednje vreme preduzimano od
strane nekih prijatelja.
MeĊutim, uslovi za uspeh se sastoje u sledećem, i strogo se naglašavalo i neprestano
ponavljalo da ono što je bio sadrţaj ovog kursa ostaje u poĉetku duhovna svojina kruga
poljoprivrednika praktiĉara. Bilo je i onih zainteresovanih za poljoprivredu koji tada nisu mogli
da uĊu u ovaj krug. Njima je izriĉito traţeno da – po starom antroposofskom obiĉaju – ne
izbrbljaju okolo odmah sve o tome, pošto stvar moţe postići svoj praktiĉni znaĉaj samo ako
sadrţaj ovog kursa prvo ostane u struĉnom krugu i ako sve to prvo ispitaju sami poljoprivrednici.
Poneke stvari se moraju isprobavati ĉetiri godine. Za to vreme praktiĉna uputstva koja su ovde
data, ne bi trebalo da izaĊu van okvira kruga poljoprivredne zajednice, pošto nema nikakvog
smisla da se o ovim stvarima samo priĉa, nego je taj sadrţaj dat zato da stvarno uĊe u ţivotnu
praksu. I ne bi bilo pravedno da neko ko je taj sadrţaj samo ĉuo brblja okolo o tim stvarima.
To su stvari koje se pre svega odnose na ovaj, kako verujem, plodonosan poljoprivredni kurs.
U Breslau je na Duhovsku nedelju prireĊena i jedna euritmiĉka predstava, koja je bila
izuzetno dobro posećena i izvanredno primljena.
Pored ove predstave bilo je i više drugih dešavanja. Prvo su poljoprivredne rasprave trajale
otprilike od jedanaest i ĉetvrt do tri sata posle podne. To se odrţavalo napolju u Kobervicu.
Druge stvari su bile u Breslau unutra – ono što je bilo u meĊuvremenu, o tome ću govoriti
naknadno – a svaki dan je završavan jednim predavanjem za ĉlanove Antroposofskog društva,
koje se uglavnom bavilo pitanjima karme, što je ovde već nedeljama predmet razmatranja. Tamo
su ona obuhvaćena u devet predavanja.6 Celu stvar sam već dao u „saopštenjima“ koja su
dodatak „Geteanumu“, koji je baš danas izašao. Tu je izveštaj o svim dešavanjima u Breslau.
Ovom prilikom mogu opet da naglasim, iz onoga što se na raznim mestima moglo proveriti, u
Pragu, Bernu, Parizu, a sada opet u Breslau, mogu da kaţem da ono što je proizašlo iz Boţićnog
zasedanja, ta ezoterna struja koja danas proţima ĉitavo Antroposofsko društvo, to novo, moglo bi
se tako reći, što je zaista prisutno posle ponovnog osnivanja Antroposofskog društva, a ĉega
ranije nije bilo, to se zaista svuda od srca prihvata na jedan ne samo jasan već i izuzetno duševan
naĉin. Zato postoji opravdana nada, pošto je Antroposofsko društvo Boţićnim zasedanjem steklo
svoju duhovnost i pošto ezoterno predsedništvo već svesno spiritualno radi u Dornahu, da
strujanja ne teku samo napolje, nego i da im u susret kreću srca uĉesnika.
To je moglo vrlo jasno da se vidi na veĉernjim predavanjima za ĉlanove. Ta se srdaĉnost, sa
kojom su u Breslau i Kobervicu doĉekana ova predavanja, ispoljavala na jedan spiritualno-
5 Ernst Stegemann, 1882-1943.
6 Ezoterna posmatranja karmiĉkih veza, deo V, GA 239.
7
organizacioni naĉin, pošto je postojalo duboko antroposofsko razumevanje, pa se takoreći
ostvarila u materiji. Treba samo da pomenem da se poslednje veĉeri, u ponedeljak u Breslau,
umesto sa predavanjem, sve završeno jednim prijateljskim skupom. Mnogi ĉlanovi su doputovali
izdaleka. Odavno ĉlanovi nemaĉkih oblasti nisu doţiveli nešto sliĉno. Dakle, mnogi su
doputovali iz udaljenih krajeva, iz juţne Nemaĉke, zapadne Nemaĉke, a naravno, i iz bliţe
okoline, tako da je velika sala bila prepuna ĉlanova. Poslednje veĉeri, na tom prijateljskom
skupu, pošto su mnogi morali da otputuju već u nedelju, još uvek ih je bilo trista sedamdeset
ĉlanova, koje je sve, ovog puta u Breslau, ugostila veĉerom kuća Kajzerlink.
Moţete zamisliti da je u jedan lokal u Breslau, teretnim vozilom doneto sve ono što je bilo
potrebno za veĉeru trista sedamdeset antroposofa, koji su, kako sam prilikom obilaska mogao da
primetim, imali izvanredno dobar apetit. To se dešava i kada se gledaju slike, ĉovek nikada nije
tako gladan kao kad proĊe kroz galeriju slika. Oĉigledno tako deluju i antroposofska predavanja.
Njih se nakupilo tih dana. Najlepše je pri tom bilo to što je, i pored toga što su antroposofi imali
veliki apetit – njih trista sedamdeset na broju – ipak preostala velika koliĉina hrane.
Predavanja su, dakle, predstavljala kraj dana, tako da je ĉitavo dešavanje bilo zaokruţeno
poljoprivrednim kursom i skupovima antroposofskih ĉlanova.
U meĊuvremenu je gospoĊa Štajner odrţala kurs umetniĉkog oblikovanja govora. Odrţana su
i dva sastanka za omladinsku grupu u Breslau, odrţana su i dva razredna ĉasa.7 Tu se našao i
gospodin Kugelman sa svojom pozorišnom trupom, koji je razvio nov pozorišni izraz
podstaknutu kursom govora, koji je odrţan pre dve godine ovde u Geteanumu. Izveli su nam
„Ifigeniju“, što je s obzirom na sve ono što je proizašlo iz kursa govora bilo zaista nešto što puno
obećava.
Vreme je bilo bogato, zaista bogato ispunjeno, ali bilo je moguće ĉlanovima dati još ponešto,
pošto nisu dugo imali priliku da prisustvuju nekom antroposofskom skupu.
IzmeĊu tih dogaĊanja obilazilo se imanje. Razgledalo se ono što je na imanju bilo za
razgledanje, pri ĉemu se, naravno, kod svih tih stvari u celoj Srednjoj Evropi danas odigrava ono
što se jasno dâ primetiti u apsolutno uništenoj privredi. Mislim na privredni ţivot uopšte. Na
imanju Kobervic se odliĉno gazduje. Poljoprivreda, naravno, mora ići dalje, ali je privredni ţivot
u Nemaĉkoj u uţasnom stanju. No, u ponedeljak su dešavanja bila završena, ĉini mi se oko
jedanaest sati uveĉe.
... Ovo je izveštaj koji sam hteo da vam podnesem, dragi moji prijatelji, o dešavanju koje vas
bez sumnje mora interesovati već i stoga što je ipak na jednom odreĊenom podruĉju, polazeći od
antroposofskog, moglo nešto neposredno da se unese u ţivot. Iz toga se moţe videti da se na
podruĉju antroposofije moţe delovati s obe strane, sa strane najviše spiritualnosti i potpuno
praktiĉne strane. A tek onda se ispravno deluje kada se obe strane utkaju jedna u drugu i
meĊusobno usklade.
Antroposofi mogu vrlo lako da upadnu u grešku koja nastaje usled toga što s jedne strane ono
što je spiritualno ne prelazi u stvaran ţivot, što ostaje neka vrsta teorije ili neka vrsta, rekao bih,
vere u reĉi, ĉak ni u misli, nego vera u reĉi, i što na drugoj strani opet nije stvoren uvid u to kako
spiritualno moţe neposredno da zahvati u praktiĉne postupke.
Razmislite samo o tome, dragi moji prijatelji, da danas, u stvari, niko ne razume suštinu
Ċubrenja. Naravno, sa time se radi instinktivno prema tradiciji iz starih vremena. Ali suštinu
Ċubrenja niko danas ne razume. U osnovi uzevši niko ne zna – osim onih koji to mogu da
7 Razredni ĉas Visoke škole za duhovnu nauku.
8
saznaju iz duhovnog – šta, u stvari, Ċubrivo znaĉi za njivu i zašto je ono u izvesnim predelima
neophodno i nuţno, i kako s njim treba postupati. Danas, na primer, niko ne zna da upravo
mineralna Ċubriva doprinose degeneraciji o kojoj sam govorio, i kvarenju poljoprivrednih
proizvoda. Danas svi misle da je za rast biljaka potrebna odgovarajuća koliĉina azota i nalaze da
je sasvim svejedno na koji je naĉin pripremljen azot i odakle on potiĉe. Ali nije svejedno odakle
potiĉe. Postoji velika razlika izmeĊu azota i azota; izmeĊu azota koji je u vazduhu spojen sa
kiseonikom, izmeĊu tog mrtvog azota i jednog drugog azota. Vi, dragi moji prijatelji, ne moţete
poreći da postoji razlika izmeĊu ĉoveka koji se ţiv kreće okolo i nekog leša, nekog ljudskog leša.
Jedno je mrtvo a drugo je ţivo i ima dušu.
Isto vaţi za azot i druge materije. Postoji mrtav azot. To je onaj koji je u našem vazdušnom
okruţenju, koji je pomešan sa kiseonikom i koji igra ulogu u procesu našeg disanja i u procesu
zajedniĉkog ţivota sa vazduhom. On ne sme da bude ţiv iz prostog razloga što kada bismo ţiveli
u ţivom vazduhu bili bismo stalno onesvešćeni. Vazduh je mrtav, kiseonik je mrtav, azot je
mrtav – takav vazduh, kakav ljudi treba da udišu, je uslov da ljudi budu svesni, da mogu jasno da
misle.
Azot koji je u zemlji, koji mora da uĊe sa Ċubrivom u zemlju, koji mora da se obrazuje pod
uticajem celog neba, taj azot mora da bude ţiv.
To su dva razliĉita azota: onaj iznad nivoa zemlje i onaj ispod nivoa zemlje; prvi je mrtav,
drugi je ţiv.
A tako je to sa svim ostalim. Ono što je potrebno za odrţavanje prirode, potisnuto je u
zaborav tokom materijalistiĉke epohe. Ljudi ne znaju najvaţnije stvari. Radilo se na stari naĉin,
izvesno iz jednog sasvim dobrog instinkta, ali to postepeno nestaje. Tradicija se gubi. Ljudi će
njive Ċubriti na nauĉni naĉin. Krompir, ţitarice, sve će postajati sve lošije. Ljudi znaju da postaje
sve gore; to se utvrĊuje statistiĉki. Ali ljudi se upravo opiru praktiĉnim merama koje mogu da se
dobiju iz duhovnog posmatranja. Od ogromnog je znaĉaja da se jednom na te stvari gleda
ispravno.
Ovde sam ĉesto govorio, kada bi neko imao magnetnu iglu koja uvek zauzima odreĊeni
pravac, ĉiji je jedan vrh usmeren prema magnetnom Severnom polu, a drugi prema magnetnom
Juţnom polu, smatrali bi ga glupim kada bi tvrdio da je u magnetnoj igli razlog zbog koga ona
jednim vrhom uvek pokazuje prema severu, a drugim prema jugu. Kaţe se: ovde je Zemlja, ovde
je magnetna igla; zašto jedan njen vrh pokazuje prema Severnom polu, a drugi prema Juţnom
polu? Zato što je ovde magnetni Severni pol, a ovde magnetni Juţni pol; to je ono što odreĊuje
pravac magnetne igle, a ne sama igla. Uzima se u pomoć cela Zemlja da bi se objasnio pravac
magnetne igle. Smatrali bi glupim onoga ko bi tvrdio da uzrok njenog kretanja leţi u njoj samoj.
Isto je tako glupo kada se veruje da ono što današnja nauka nalazi u biljkama ili u
neposrednoj okolini, da to zavisi od onoga što se tu vidi. U rastu biljaka uĉestvuje celo nebo sa
svojim zvezdama! To mora da se zna. To konaĉno mora da uĊe u glave ljudi. Ljudi moraju biti
sposobni da sebi kaţu, da je isto tako glupo postupati na današnji naĉin u botanici, kao što je
glupo govoriti o magnetnoj igli na naĉin kako sam rekao.
Svaki obrazovan ĉovek moţe danas da usvoji izvesne stvari. Svaki obrazovan ĉovek, koji je
razvio smisao za najjednostavnije uslove antroposofskog ţivota, moţe da usvoji izvesne
pojmove.
To što sam prošle godine prvi put izneo u Penmenmoru,8 to je izvanredno vaţno. Ljudi danas
ne znaju ni kako se hrane ĉovek i ţivotinja, a kamoli biljka. Ljudi veruju da se ishrana sastoji u
tome da ĉovek jede supstance iz svoje okoline. On ih unosi u usta; one zatim odlaze u ţeludac.
8 Penmenmor (Penmaenmawr), Vels, Velika Britanija.
9
Tu se jedan deo zadrţi, a drugi izbacuje napolje. Taj koji je zadrţan, taj se potroši. A onda se i to
izbacuje napolje. Zatim se opet nadoknaĊuje. Danas se ishrana zamišlja na sasvim spoljašnji
naĉin. Ali nije tako. Misli se da se namirnicama koje ĉovek prima kroz svoj ţeludac izgraĊuju
kosti, mišići, tkiva – to izriĉito vaţi samo za ĉovekovu glavu. Sve ono što se daljom preradom
zaobilaznim putem kroz organe varenja širi u ĉoveku, to obrazuje materijal za njegovu glavu i za
sve ono što se odlaţe u nervno-ĉulni sistem i ono što tome pripada, dok, na primer, za sistem
udova ili za organe razmene materija, supstance koje su potrebne da bi se, recimo, oblikovale
šuplje kosti nogu ili ruku, ili da bi se oblikovala creva u kojima se vrši razmena materija, za
varenje, uopšte se ne obrazuju od hrane primljene kroz usta i ţeludac, nego se primaju iz cele
okoline putem disanja, pa ĉak i kroz ĉulne organe. U ĉoveku se neprestano dešava takav jedan
proces: ono što je primljeno kroz ţeludac struji naviše u glavu i tamo se preraĊuje, a ono što se
prima glavom, odnosno nervno-ĉulnim sistemom iz vazduha i iz ostale okoline opet struji nadole
i iz toga nastaju organi varenja i udovi.
Dakle, ako hoćete da znate iz koje se supstance sastoji palac na nozi, onda ne morate da
gledate na ţivotne namirnice. Ako pitate svoj mozak: odakle je njegova supstanca? – onda
morate da gledate na namirnice. Ako, meĊutim, hoćete da upoznate supstancu svog noţnog
palca, ukoliko to nije ĉulna supstanca, dakle snabdevena toplotom i tako dalje – u tom sluĉaju i
nju hrani ţeludac – nego je skeletna supstanca itd., onda se to prima preko disanja, ĉulnih organa
i ĉak delimiĉno preko oĉiju. I to sve ide u organe, kao što sam ĉesto govorio, u sedmogodišnjem
ciklusu, tako da je ĉovek supstancijalno, u odnosu na svoj sistem udova i sistem razmene
materija, to znaĉi organe, izgraĊen iz kosmiĉke supstance. Samo je nervno-ĉulni sistem izgraĊen
od telurske, zemaljske supstance. Vidite, to je tako fundamentalno znaĉajna ĉinjenica, da se o
fiziĉkom ţivotu ĉoveka i ţivotinje moţe uopšte rasuĊivati samo onda ako se to zna. A niĉega,
ĉak ni put i naĉin da se nešto takvo zna, niĉega o toga nema u današnjoj nauci. Toga nema zato
što današnja nauka radeći na svoj naĉin ne moţe nikako da doĊe do tako neĉega. To je
nemoguće, to je bez izgleda na uspeh.
To su stvari o kojima mora da se razmišlja. Zato danas imamo razdvojenost teorije i prakse.
Današnja praksa je bez duha, ona je samo rutina, rad po navici.
Ali ono što dolazi iz duha prestaje da bude nepraktiĉno ako zaista dolazi iz duha. Ono onda
postaje praktiĉno u najeminentnijem smislu.
10
PRVO PREDAVANJE
Kobervic, 7. jun 1924.
Osamostaljivanje ljudskog i ţivotinjskog ţivota od spoljašnjeg sveta
Sa dubokom zahvalnošću se osvrćem na ono što je upravo rekao grof Kajzerlink. Ne radi se
samo o opravdanom osećanju zahvalnosti onih koji mogu nešto da prime iz antroposofije, nego
se radi i o stvarnoj zahvalnosti same antroposofske stvari, zahvalnosti koja u našim današnjim
teškim vremenima pripada svima koji zastupaju antroposofske interese. Stoga bih ţeleo da iz
duha antroposofskih uverenja na najsrdaĉniji naĉin iskaţem zahvalnost na malopre izreĉenom.
Veliko je zadovoljstvo to što smo u mogućnosti da ovaj poljoprivredni kurs odrţimo upravo
ovde, u kući grofa i grofice Kajzerlink. Iz svojih ranijih poseta znam kakva divna atmosfera,
prvenstveno duhovno-duševna atmosfera, vlada ovde u Kobervicu i kako je to što ţivi u ovoj
duhovno-duševnoj atmosferi najlepši preduslov za ono što treba da se kaţe u okviru ovog kursa.
Mada je grof skrenuo paţnju na to da ponekom moţe biti neudobno – u ovom sluĉaju
damama euritmiskinjama, ali to moţe da se odnosi i na druge posetioce spolja – s druge strane, s
obzirom na ono što nas je ovde okupilo, mora se ipak reći: sumnjam da bismo u pogledu na ovaj
poljoprivredni kurs mogli negde biti bolje smešteni nego ovde, na tako izvrsno i uzorno
voĊenom gazdinstvu. Za sve što danas iskrsava na antroposofskom polju potrebno je i to da se
ĉovek, takoreći, nalazi u potrebnom osećajnom okruţenju. A ovde će za poljoprivredu to sasvim
sigurno biti sluĉaj.
Stoga me sve ovo navodi da kući grofova Kajzerlink izrazim najdublju zahvalnost, a sigurno
će se s tim saglasiti i gospoĊa Štajner. Zahvalni smo što ćemo prazniĉne dane, a biće tu i radnih,
provesti ovde. Pri tom smatram, da će upravo zbog toga što smo ovde u Kobervicu, u ovim
prazniĉnim danima vladati poljoprivredni duh povezan sa antroposofskim pokretom. Grof
Kajzerlink je ipak bio onaj koji je od samog poĉetka savetom i delom poţrtvovano pomagao
poljoprivredne delatnosti koje smo preduzeli u Štutgartu sa „Kommende Tag“.9 Njegov duh, koji
je duboko srastao sa poljoprivredom, prevladava u svemu što ĉinimo u tom pravcu. Rekao bih da
su nas snage koje vladaju u dubinama našeg pokreta, na izvestan naĉin prirodno privukle ovamo
u Kobervic u trenutku kada je grof to ţeleo. Stoga sam sasvim uveren da je svaki od nas rado
došao u Kobervic na ovaj kurs. Mi koji smo ovde izraţavamo svoju duboku zahvalnost što se
kuća Kajzerlink spremno izjasnila da nas zajedno sa našim nastojanjima ovih dana primi.
Što se mene tiĉe, ta zahvalnost je iz sveg srca i molim kuću Kajzerlink da je od mene
posebno primi. Znam šta znaĉi, na takav naĉin kako osećam da će se desiti, na više dana primiti
toliko posetilaca i mogu, verujem, toj zahvalnosti dati potrebnu nijansu, pa molim da se ona u
potpunosti primi. Pri tom mogu da zamislim kakve sve teškoće mogu da stoje na putu odrţavanju
jednog ovakvog skupa u kući toliko udaljenoj od grada. Uveren sam, ma kakve bile neprijatnosti
koje je pominjao grof Kajzerlink, koje, razumljivo, ne predstavljaju unutarnju nego spoljnu
politiku ovdašnje organizacije predavanja, kao i neprijatnosti koje ne mogu da se izbegnu, da će
svako od nas otići zadovoljan iskazanom gostoljubivošću.
Ali, da li ćete isto tako otići zadovoljni sa samog kursa, to je, naravno, drugo pitanje.
Verujem da će mnogo toga biti sporno, ali i pored toga ţelim da uĉinim sve da se u danima koji
dolaze sporazumemo o svemu reĉenom. Treba da uzmete u obzir da ja i pored, sa više strana,
9 „Dolazeći dan“, akcionarsko društvo za unapreĊenje privrednih i duhovnih vrednosti sa sedištem u Štutgartu.
Obuhvatalo je nekoliko preduzeća.
11
dugo izraţavane ţelje za odrţavanjem jednog ovakvog kursa, sada prvi put iz krila
antroposofskih teţnji preduzimam jedan takav zadatak. Takav kurs zahteva mnogo toga što će
nam pokazati kako su interesi poljoprivrede sa svih strana srasli sa najširim krugovima ljudskog
ţivota i kako jedva da postoji neka oblast koja ne pripada poljoprivredi. Sa bilo koje strane i iz
bilo kog ugla, svi interesi ţivota uviru u poljoprivredu. Naravno da ovde moţemo dotaći samo
središnje podruĉje poljoprivrednih pitanja. Već to će nas samo po sebi odvesti ponekim
sporednim putem, što se nameće kao nuţno, jer ono što se ovde kaţe mora da proistekne iz
antroposofskog tla. Naroĉito ćete morati da mi oprostite što današnji uvod mora da bude toliko
zaobilazan, pa se ne vidi odmah kakve će veze postojati izmeĊu uvoda i onoga što moramo
posebno da kaţemo o poljoprivredi. Ipak će ono što treba da se izgradi, morati da poĉiva na
ovom što je danas reĉeno, a što prividno izgleda udaljeno.
Upravo je poljoprivreda na izvestan naĉin pogoĊena, na ozbiljan naĉin pogoĊena,
celokupnim savremenim duhovnim ţivotom. Vidite, ĉitav savremeni duhovni ţivot je, naroĉito u
odnosu na karakter privrede, poprimio razorne oblike, mada njegovu razornost mnogi ljudi danas
jedva naslućuju. A ono što leţi u našim namerama, u onom što ekonomski preduzimamo u
privrednim preduzećima proisteklim iz našeg antroposofskog pokreta, trebalo bi da se suprotstavi
ovim stvarima. Ta privredna preduzeća su osnovali privrednici i komercijalisti; samo oni nisu
postigli ono što se prvobitno htelo prosto već stoga što u našoj sadašnjosti postoji previše
protivniĉkih snaga da bi se za jednu takvu stvar probudilo pravilno razumevanje. Pojedinac je
prema tim snagama mnogostruko nemoćan. Iz tih razloga nijednom nije došlo do onoga što je u
tim privrednim nastojanjima najosnovnije, što je trebalo da proizaĊe iz krila antroposofskog
pokreta. To ĉak, što je najbitnije, nije dovedeno ni do diskusije. Jer, o ĉemu se praktiĉno radi?
Objasniću to na primeru poljoprivrede, da ne bismo govorili uopšteno, nego konkretno.
Danas, na primer, postoje svakakve knjige i predavanja na temu politiĉke ekonomije; u njima
postoji i poglavlje o poljoprivredi. Tu se razmatra kako treba urediti poljoprivredu na socijalno-
ekonomskim principima. Danas postoje dela koja obraĊuju socijalno-ekonomske ideje kako bi
trebalo urediti poljoprivredu. Sve je to, poĉev od odrţavanja politiĉko-ekonomskih predavanja,
do pisanja takvih knjiga, oĉigledna besmislica. MeĊutim, te oĉigledne besmislice danas vladaju u
najširim krugovima. Jer, trebalo bi da se podrazumeva, trebalo bi svi da znaju da o poljoprivredi,
pa i njenoj društvenoj organizaciji, moţe da govori samo onaj kome je poljoprivreda pre svega
posao, tj. ako zaista zna šta je to proizvodnja repe, proizvodnja krompira, proizvodnja ţita. Bez
toga nije moguće govoriti ni o politiĉko-ekonomskim principima. Te stvari moraju da se utvrde
iz same stvari, a ne iz nekakvih teorijskih razmatranja. Ako se nešto takvo govori pred ljudima
koji su na univerzitetu odslušali nekoliko predavanja o politiĉkoj ekonomiji, a u vezi sa
poljoprivredom, onda se to njima ĉini sasvim apsurdno, pošto im se ta stvar ĉini sasvim utvrĊena.
Ali to nije sluĉaj. O poljoprivredi moţe da rasuĊuje samo onaj ko svoje rasuĊivanje izvodi iz
polja, šume, stoĉarstva. Trebalo bi da prestane svako naklapanje o politiĉkoj ekonomiji koja nije
uzeta iz same stvari. Sve dok se ne bude uvidelo da je svaki razgovor o politiĉko-ekonomskim
odnosima – svako zaobilaţenje stvarnosti – šuplja priĉa, sve dotle se neće doći do neĉeg što
obećava, niti u poljoprivrednoj, niti u nekoj drugoj oblasti.
Da je to tako, da se veruje da je moguće govoriti o stvarima sa razliĉitih stanovišta, iako se ne
razumeju, to dolazi odatle što ljudi nisu sposobni da se ponovo vrate na same osnove pojedinih
oblasti ţivota. Da neka repa izgleda kao repa, da se moţe lakše ili teţe seći, da ima odgovarajuću
boju, ove ili one sastojke u sebi, sve to moţe da se kaţe. Ali time se repa ni iz daleka ne razume,
a prvenstveno njen ţivot zajedno sa njivom, sa godišnjim dobom u kome sazreva itd., itd., nego
treba biti naĉisto o sledećem.
12
Izneću jedno poreĊenje, koje sam ĉesto koristio da bih pojasnio nešto u drugim ţivotnim
oblastima. Posmatrajmo magnetnu iglu. Ona stalno jednim krajem pribliţno pokazuje sever, a
drugim jug. Ako razmišljamo zašto je to tako, ako traţimo uzroke, saznajemo da oni nisu u
magnetnoj igli, nego u celoj Zemlji – to što sa jedne strane postoji magnetni Severni pol i sa
druge magnetni Juţni pol. Ako bi neko traţio taj uzrok u samoj magnetnoj igli, to što se ona tako
postavlja, onda bi se to smatralo za glupost. Poloţaj magnetne igle moţe se razumeti samo ako se
zna u kakvom je ona odnosu prema celoj Zemlji.
Sve to što kod magnetne igle izgleda glupo, ljudima za mnoge druge stvari vaţi kao pametno.
Na primer, repa raste u zemlji. Ako bismo je samo uzeli u tim uskim granicama to bi bila
besmislica, jer rast repe ipak zavisi i od mnogih okolnosti koje se ne nalaze na Zemlji, nego u
kosmiĉkoj okolini Zemlje. A tako se danas objašnjavaju mnoge stvari u ţivotu, kao da se radi o
usko ograniĉenim stvarima, a ne o uticajima i delovanjima koja dolaze iz celog univerzuma.
Zbog toga su pojedine poljoprivredne oblasti strahovito trpele i još mnogo više bi trpele, rekao
bih, da nije, uprkos svoj nauci novog vremena, postojao instinkt iz onih vremena kada se radilo
instinktom, a ne naukom. U jednoj drugoj oblasti, recimo, kada nekim ljudima lekari propisuju
koliko će grama mesa jesti, koliko kupusa – neki ljudi imaju pri ruci vagu i mere sve što stavljaju
na tanjir – ipak uvek moram nanovo da pomislim – to je, razume se lepo, o tome treba nešto da
se zna – pa, ipak je dobro da onaj ko oseća glad, ako u tom izmerenom još nema dovoljno, što
još postoji taj instinkt.
Tako je zapravo instinkt leţao u osnovi svega što su ljudi radili pre nego što se pojavila
nauka. I ti su instinkti vrlo ĉesto sasvim sigurno delovali; ĉovek moţe naroĉito da se iznenadi
ako u starim poljoprivrednim kalendarima ĉita pravila za seljake, koliko je u njima mnogo
mudrog napisano. Jer ĉovek sa sigurnim instinktom nije u takvim stvarima praznoveran. Isto kao
što tu postoje izvanredno duboke izreke za sejanje i ţetvu, tu se nalaze i sve moguće ludorije. Na
primer: kada petao kukuriĉe na bunjištu biće kiše ili će ostati kako jeste. U instinktivnom uvek
ima potrebnog humora da bi se odstranilo ono što je praznoverno. Govoreći sa antroposofskih
gledišta, ovde se ne radi o povratku na stare instinkte, nego da se iz jednog dubokog duhovnog
uvida naĊe ono što današnji nesigurni instinkti mogu sve manje da pruţe. Zato je neophodno da
se oslonimo na šire posmatranje ţivota biljaka i ţivotinja, ali i ţivota same zemlje; moramo da
proširimo naš pogled na ĉitav kosmos.
Izvesno da je, s jedne strane, sasvim ispravno da se kiša ne dovodi na trivijalan naĉin u vezu
sa Meseĉevim menama, ali sa druge strane, postoji i ono što se u tom smislu nekada saopštavalo.
Već sam ĉesto pominjao da su u Lajpcigu predavala dva profesora, od kojih je jedan bio Gustav
Teodor Fehner,10
inaĉe sklon ponekim oštroumnim pogledima na duhovne stvari. On je iz
spoljašnjih posmatranja, a ne samo iz praznovernih razloga, zakljuĉio da su izvesni periodi kiše i
suše u vezi sa Mesecom i njegovim kruţenjem oko Zemlje. To mu se iz statistiĉkih ispitivanja
nametnulo kao nuţnost. Njegov je kolega, ĉuveni profesor Šlajden,11
u vreme kada su takve
stvari previĊane, sve to osporavao. Oba profesora sa lajpciškog univerziteta su bila oţenjena. I
Gustav Teodor Fehner, inaĉe ĉovek ponešto sklon humoru, predloţi: „Eto, neka odluĉe naše
ţene“. Tada je u Lajpcigu vladao obiĉaj, jer nije bilo lako doći do vode za pranje veša, da se
podmeću bokali i sudovi pod oluk i da se tako hvata kišnica. To je radila i gospoĊa profesora
Šlajdena i gospoĊa profesora Fehnera. MeĊutim, nije bilo mesta da se istovremeno podmeću
sudovi obe ţene. Onda je profesor Fehner rekao: „Pošto je sasvim svejedno, i ako moj poštovani
kolega ima pravo, onda neka gospoĊa Šlajden svoje sudove podmeće u doba kada prema mojim
10
Gustav Theodor Fechner, 1801-1887, istraţivaĉ prirode, osnivaĉ psihofizike. 11
Jacob Schleiden, 1804-1881, istraţivaĉ prirode.
13
podacima, u skladu sa Meseĉevim menama, pada manje kiše, a moja gospoĊa neka stavlja
sudove u vreme kada prema mojim proraĉunima pada više kiše. Ako je sve to glupost, na to će
gospoĊa Šlajden rado pristati“. MeĊutim, gospoĊa Šlajden na to nije pristala, nego se radije
upravljala prema podacima profesora Fehnera, a ne prema mišljenju sopstvenog supruga.
Tako je to. Nauka moţe biti taĉna, meĊutim, praksa ne moţe da se osloni na tu nauĉnu
taĉnost. Nećemo ovde govoriti na taj naĉin, pošto ţelimo da govorimo ozbiljno. Ovo je trebalo
reći samo da bi se skrenula paţnja na to da treba gledati nešto šire nego što je danas obiĉaj. Treba
gledati na ono što ljudima ipak omogućava fiziĉki ţivot na Zemlji, a to je ipak poljoprivreda. Ne
mogu da znam da li će to što moţe danas da se kaţe antroposofijom moći da nas zadovolji sa
svake strane. Ali treba pokušati reći ono što moţe iz antroposofije da se dâ poljoprivredi.
*
Ţeleo bih da poĉnem time što bih ukazao na ono što je najvaţnije za poljoprivredu u našem
zemaljskom postojanju. Danas smo navikli, kada o neĉemu govorimo, da pridajemo najveću
vaţnost hemijskim i fiziĉkim sastojcima. Ovoga puta nećemo poći od hemijsko-fiziĉkih
sastojaka, nego ćemo poći od neĉega što se krije iza hemijsko-fiziĉkih sastojaka, a ipak je od
sasvim naroĉite vaţnosti za ţivot biljaka, s jedne strane, i ţivotinja s druge.
Vidite, ako posmatramo ţivot ljudi, a u izvesnoj meri i ţivotinja, onda primećujemo veliko
osamostaljivanje ljudskog i ţivotinjskog ţivota od spoljašnjeg sveta i, što se više pribliţavamo
ĉoveku primećujemo veće osamostaljivanje. U ljudskom i ţivotinjskom ţivotu nalazimo pojave,
koje se u poĉetku ĉine sasvim nezavisne ne samo od vanzemaljskih uticaja, već takoĊe i od onih
uticaja koji neposredno okruţuju Zemlju, atmosferskih i sliĉnih. To ne samo da tako izgleda,
nego je u odnosu na mnogo toga u ljudskom ţivotu ĉak izuzetno taĉno. Znamo da se usled
odreĊenih atmosferskih uticaja pojaĉavaju bolovi kod nekih bolesti. Već manje znamo da se neke
bolesti kod ljudi tako odvijaju, ili neke druge ţivotne pojave tako protiĉu, da u svojim
vremenskim odnosima oslikavaju spoljašnja prirodna zbivanja. Ali one se po svom poĉetku i
kraju ne poklapaju sa prirodnim zbivanjima. Treba samo da se setimo da jedna od najvaţnijih
pojava, ţenska menstruacija, u svom toku podraţava vremenski tok Meseĉevih mena, samo što
se njihov poĉetak i kraj ne poklapaju. Postoje i brojne druge finije pojave, kako u muškom, tako i
u ţenskom organizmu, koje su podraţavanje prirodnih ritmova.
Ako se dublje zaĊe u stvari, moglo bi se, na primer, mnogo toga što se odigrava u socijalnom
ţivotu bolje razumeti, ako se taĉno razume periodiĉnost Sunĉevih pega. Takve stvari se nisu
videle stoga što to što u ljudskom socijalnom ţivotu moţe da odgovara periodiĉnosti Sunĉevih
pega, ne poĉinje kada i Sunĉeve pege, i ne završava se kada prestaju Sunĉeve pege, zato što se to
kod njih već osamostalilo. Pokazuje se ista periodiĉnost, isti ritam, ali ne i vremensko
podudaranje. Unutrašnje se ĉvrsto drţi periodiĉnosti i ritma, ali se periodiĉnost i ritam
osamostaljuje, emancipuje se od njih. Naravno, svako kome se kaţe: ĉovekov ţivot je
mikrokosmos, on oponaša makrokosmos, moţe da odgovori da je to besmislica. Ako neko tvrdi
da postoje neke bolesti u kojima se dešavaju sedmodnevni periodi groznice, onda taj moţe da
odgovori: onda bi morala, kada nastupi bilo koja spoljašnja pojava, da se javi i groznica i da
protekne paralelno sa spoljnim pojavama i prestane sa nestankom spoljnih pojava. Doduše to
groznica ne ĉini, ali se ĉvrsto drţi unutrašnjeg ritma, iako se vremenski poĉetak i vremenski kraj
ne poklapaju sa spoljašnjim pojavama.
Ovo osamostaljivanje je za ljudski ţivot sprovedeno u kosmosu skoro u potpunosti. Za
ţivotinjski je već nešto manje, ali za biljni svet se u visokom stepenu nalazi u opštem ţivotu
14
prirode, pa i one vanzemaljske. Stoga ne moţe biti razumevanja za ţivot biljaka, a da se kod tog
razumevanja ne uzme u obzir da je sve što je na Zemlji odraz onoga što se dešava u kosmosu.
Kod ĉoveka je to samo prikriveno, pošto se on osamostalio. On u sebi nosi samo unutrašnji
ritam. Kod biljaka to je još tako u najeminentnijem smislu. Na to hoću da skrenem paţnju ovim
uvodnim reĉima.
Vidite, Zemlja je u nebeskom prostoru okruţena prvo Mesecom, a zatim planetama našeg
planetarnog sistema. U staroj instinktivnoj nauci, u kojoj je Sunce ubrajano u planete, postojao je
sledeći raspored: Mesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter, Saturn. Sada bih hteo, bez
rasprave sa astronomijom o planetarnom ţivotu, da skrenem paţnju na taj planetarni ţivot, na
ono što u tom planetarnom ţivotu stoji u vezi sa zemaljskim.
Tu najpre treba da uzmemo u obzir ĉinjenicu, kada pogledamo zemaljski ţivot u celini, da u
njemu, koliko se moţe zamisliti, veliku ulogu igra sve ono što bih nazvao ţivotom kremene
supstance u svetu. Supstancu kremena nalazimo, na primer, u našem lepom kvarcu, u obliku
prizme i piramide. Tu supstancu kremena spojenu sa kiseonikom nalazimo u našim kristalima
kvarca. Ako zamislite da je kiseonik, koji je u kvarcu sjedinjen sa kremenom, odstranjen onda
dobijate takozvani silicijum. Ovu supstancu današnja hemija svrstava u elemente – kiseonik,
azot, vodonik, sumpor itd. Taj silicijum, koji se ovde spaja sa kiseonikom je, dakle, hemijski
element. Ali ne smemo zaboraviti da to što ţivi u kvarcu kao silicijum zahvata 27-28% Zemljine
površine. Sve druge supstance su zastupljene u manjem procentu; samo kiseonik sa 47-48%.
Silicijuma ima veoma mnogo.
Svakako, taj silicijum, ako se naĊe u kamenu kakav je kvarc, pojavljuje se u takvom obliku
koji, ako se posmatra ono spoljno materijalno Zemlje sa njenom vegetacijom – a to se upravo
zaboravlja – ne pokazuje neki veliki znaĉaj. On se ne rastapa u vodi. Ne propušta vodu. Na prvi
pogled, izgleda da sa opštim banalnim uslovima ţivota, nema mnogo veze. Ali, ako, pak, uzmete
rastavić (equisetum), naći ćete u njemu do 90% silicijumove (kremene) kiseline, ono isto što u
kvarcu, vrlo fino rasporeĊene. Iz svega ovoga moţete uvideti koliko ogroman znaĉaj mora da
ima kremen. Skoro polovina onoga što srećemo na Zemlji sastoji se iz kremena.
Ipak, najĉudnovatije je to što se kremen tako malo primećuje, on je priliĉno iskljuĉen ĉak i
kod stvari kod kojih moţe da deluje izuzetno blagotvorno. U medicini koja proizlazi iz
antroposofije, supstanca kremena je bitan sastojak mnogih lekova. Ĉitav niz bolesti se leĉi, bilo
oralnim unošenjem, bilo kupkama u kremenoj kiselini, jer skoro sve ono što se pokazuje, u
sluĉajevima oboljenja, u abnormalnim stanjima ĉula, ne nalazi se u samim ĉulima, nego se u
ĉulima izraţava, a i u unutrašnjim ĉulima, što ovde ili onde izaziva bolove u organima, na sve to
na znaĉajan naĉin utiĉe upravo silicijum. Silicijum uopšte igra najveću moguću ulogu koja se
moţe zamisliti u onome što se starinski naziva – domaćinstvo prirode. Jer se silicijum ne nalazi
samo tamo gde ga mi nalazimo, u kvarcu ili nekom drugom kamenu. Silicijum se nalazi
izvanredno fino rasporeĊen i u atmosferi. Njega svuda nalazimo. Polovina raspoloţive zemlje je
u stvari kremen, u njoj ga ima 48%.12
Pa šta radi ovaj kremen? To se moramo zapitati u jednoj
hipotetiĉkoj formi.
Pretpostavimo da u našoj zemaljskoj okolini postoji samo polovina kremena. Tada bi sve
biljke manje ili više bile piramidalnog oblika. Cvetovi bi bili krţljavi, a biljke bi izgledale kao
kaktus, što bi nam izgledalo abnormalno. Ţitarice bi takoĊe izgledale vrlo ĉudno: stabljike bi
prema dole bile debele, mesnate, klasovi zakrţljali, uopšte ne bi bilo punih klasova.
12
U mineraloškoj literaturi navodi se da se sadrţaj zemljine kore sastoji iz kremena – kremene tj. silicijumove
kiseline = SiO2, odnosno kvarca sa 45-50%.
15
To je na jednoj strani. Na drugoj strani nalazimo, iako ne toliko proširenu kao kremenu,
supstancu kreĉa i njoj srodne; svuda se u zemlji nalazi kreĉ, potaša, supstanca natrijuma. Kada bi
ovoga bilo manje, dobili bismo biljke sa iskljuĉivo tankom stabljikom, biljke koje bi većim
delom imale izuvijanu stabljiku, dobili bismo same biljke puzavice. Cvetovi bi se doduše
otvarali, ali bi bili prazni, ne bi davali nikakve naroĉite hranljive materije. Samo u ravnoteţi i
saradnji obe ove snage – a ako izdvojim dve supstance – u toj saradnji kreĉnih i kremenih
supstanci, napreduje ţivot biljaka u obliku koji danas vidimo.
Krenimo dalje. Vidite, sve ono što ţivi u kremenom poseduje snage koje ne potiĉu iz Zemlje,
nego od takozvanih udaljenih planeta, planeta udaljenih od Sunca: Marsa, Jupitera, Saturna. Ono
što dolazi od tih planeta deluje zaobilaznim putem na biljni ţivot kroz kremen i srodne materije.
A sve ono što ĉine Zemlji bliţe planete: Mesec, Merkur, Venera, deluje zaobilaznim putem,
preko kreĉnih materija na biljni, pa i na ţivotinjski ţivot na Zemlji. Tako, za svaku obraĊenu
njivu moţemo reći: u njoj deluju kremene i kreĉne materije. Na kremene deluju Saturn, Jupiter i
Mars; na kreĉne Mesec, Venera, Merkur.
Pogledajmo sada same biljke. U njihovom ţivotu moramo posmatrati dve stvari. Prvo, da
ĉitavo biće biljke, pa i pojedinaĉna biljna vrsta moţe samu sebe da odrţava – što će reći u njoj
samoj se razvija snaga reprodukcije, snaga razmnoţavanja, biljka, dakle, moţe proizvesti sebi
jednaku biljku itd. To je jedno. Drugo je, da biljka, kao biće jednog relativno niţeg prirodnog
carstva, sluţi kao hrana bićima viših carstava. Te dve struje u ţivotu i razvoju biljaka, u prvi mah
imaju malo veze jedna s drugom. Jer u odnosu prema procesu razvoja biljke-majke prema biljci-
kćerci, unuci itd., gradilaĉkim snagama prirode moţe biti svejedno da li mi biljke jedemo i tako
se hranimo ili ne. Tu postoje dva sasvim razliĉita interesa, a ipak deluju te stvari u zajedniĉkoj
sprezi snaga prirodnog tako, da u svemu onome što je u vezi sa unutrašnjom snagom
reprodukcije i sa rastom – svim što doprinosi tome da jedna generacija biljaka sledi drugu, deluje
ono što od Meseca, Venere, Merkura, zaobilazno, preko kreĉne materije, iz kosmosa deluje na
Zemlju.
Pogledajmo jednostavno na ono što se ispoljava kod takvih biljaka koje ne jedemo, koje se
jednostavno stalno obnavljaju. Na ove gledamo kao da nas interesuje jedino kosmiĉko delovanje
snaga Venere, Merkura, Meseca, koji uĉestvuju u onome što se reprodukuje u biću biljaka na
Zemlji. Ali, ako biljke u najeminentnijem smislu postaju ţivotne namirnice, ako se one razvijaju
tako da se u njima obrazuju supstance za ishranu ţivotinje i ĉoveka, onda su u tome delatni Mars,
Jupiter i Saturn zaobilaznim putem preko kremenih materija. Kremeno otvara biće biljke prema
svetskim daljinama i budi njena ĉula tako da ona, iz celog okolnog svemira, prima u sebe ono što
uobliĉavaju te, od Zemlje udaljene, planete; tada u tome uĉestvuju Mars, Jupiter i Saturn. Iz
oblasti Meseca, Venere i Merkura, nasuprot tome, primaju biljke sposobnost svog
razmnoţavanja. To u prvi mah izgleda samo kao predmet saznanja. MeĊutim, te stvari koje su
primljene iz jednog nešto udaljenijeg vidokruga, vode same po sebi od saznanja prema
praktiĉnom.
Moramo da se zapitamo, pošto snage sa Meseca, Venere, Merkura dolaze na Zemlju i pošto
te snage deluju u ţivot biljaka, šta je to što taj proces ubrzava ili manje ili više koĉi? Šta pomaţe
delovanje Meseca ili Saturna na ţivot biljaka ili šta to delovanje spreĉava?
Ako se posmatra tok godine, onda taj tok protiĉe tako da postoje dani kada kiše ima i kada je
nema. Što se tiĉe kiše, današnji fiziĉari zapravo istraţuju samo ĉinjenicu da kada kiše ima na
Zemlju padne više vode nego kada je nema. Njima je voda apstraktna supstanca, koja se sastoji
iz vodonika i kiseonika, i oni poznaju vodu samo kao nešto što se sastoji iz vodonika i kiseonika.
Ako se voda razloţi elektrolizom, ona se raspada na dve supstance, od kojih se jedna ponaša
16
ovako, druga onako. Ali time se još ne kaţe ništa o vodi. Voda skriva mnogo više nego što
pokazuju hemijske supstance kiseonik i vodonik. Voda u najeminentnijem smislu ima
sposobnost da onim snagama koje dolaze, na primer, sa Meseca, pokaţe put u oblast Zemlje;
voda omogućava raspodelu Meseĉevih snaga na podruĉjima Zemlje. IzmeĊu Meseca i vode na
Zemlji, postoji neka vrsta veze. Uzmimo, dakle, da su kišni dani upravo prošli i posle njih dolazi
pun Mesec. Sa snagama koje dolaze sa Meseca, u dane punog Meseca, na Zemlji se dešava nešto
veliĉanstveno. One se sjure u celu biljnu vegetaciju. One ne mogu da uĊu u nju ako prethodno
nije bilo kišnih dana. Dakle, treba govoriti o tome da li nešto znaĉi sejati seme posle kiše iza koje
je usledila meseĉina punog Meseca, ili se moţe bez razmišljanja sejati u svako doba. Svakako,
nešto će i tada nići, ali postavlja se pitanje: da li je dobro da ĉovek seje posle kiše i meseĉine
punog Meseca? – pošto delovanje punog Meseca posle kišnih dana kod nekih biljaka ubrzava
rast, a pri sunĉanim danima ga slabi ili ĉini oskudnim. Neĉeg takvog je bilo u starim narodnim
obiĉajima. Seljak bi izrekao poslovicu i znao je šta mu je ĉiniti. Takve izreke se danas smatraju
praznovericom. Nema još nauke o ovakvim stvarima; ljudi još nemaju volje da se prilagode
takvim stvarima.
Dalje, oko naše Zemlje nalazimo atmosferu. Atmosferi je, osim što je vazdušasta, pre svega
svojstveno da je nekad toplija, a nekad hladnija. U odreĊeno vreme ona pokazuje znaĉajna
nagomilavanja toplote, koja se ĉak, ako je prejak napon, prazni u olujama. Ali, šta se dešava sa
toplotom? Duhovno posmatranje pokazuje da toplota za razliku od vode, koja nema nikakav
odnos prema kremenu, ima ogromnu vezu sa kremenom i to sa onim snagama koje mogu da
dejstvuju preko kremena, a to su snage koje proizlaze iz Saturna, Jupitera i Marsa. Te snage se
moraju posmatrati u sasvim drugom smislu nego snage Meseca. Jer moramo uzeti u obzir:
Saturnu je potrebno trideset godina za obilazak oko Sunca, a Mesecu je za njegove faze potrebno
trideset ili dvadeset i osam dana. Dakle, Saturn je vidljiv samo petnaest godina. On mora da bude
u vezi sa rastom biljaka na sasvim drugaĉiji naĉin. Svakako, on ne deluje samo kada svoje zrake
šalje na Zemlju, on je delatan i kada svoje zrake šalje kroz Zemlju.
Pošto on polako kruţi trideset godina, onda ćemo videti, ako to nacrtamo (vidi crteţ), tu gde
imamo Saturnovu putanju, da on ponekada neposredno sija na neku površinu Zemlje, a posle
opet moţe da obraĊuje tu istu površinu kroz Zemlju. Koliko jako snage Saturna utiĉu na ţivot
biljaka, to zavisi od toplote vazduha. Kod hladnog vazduha one ne mogu da utiĉu, kod toplog
mogu. A to što one ĉine, gde to vidimo u ţivotu biljaka? To ne vidimo kod nastajanja
jednogodišnjih biljaka, koje u toku godine nastaju i ponovo nestaju, ostavljajući samo seme,
nego to što ĉini Saturn pomoću snaga toplote naše Zemlje vidimo pri nastajanju višegodišnjih
biljaka. Te snage koje ulaze u biljku okolnim putem preko toplote, njihovo dejstvo vidimo u
godovima i na kori drveća, u svemu što biljku ĉini višegodišnjom.
17
To potiĉe iz veze jednogodišnjeg ţivota biljke i njenog kratkog ţivotnog veka sa planetama
koje imaju kratko vreme kruţenja. Njima nasuprot je ono što izvlaĉi biljke iz te prolaznosti, što
drveće obavija korom, što ih ĉini trajnim, to je u vezi sa planetnim snagama koje deluju okolnim
putem, snagama toplote i hladnoće, kojima je potrebno dugo vreme kruţenja, kao što je Saturnu
potrebno trideset, Jupiteru dvanaest godina. Na primer, ako neko hoće da zasadi hrast bilo bi
dobro da se razume u Marsove periode. Jer hrast, pravilno posaĊen u odgovarajućem periodu
Marsa, napredovaće drugaĉije nego ako se bez razmišljanja, jednostavno kako je nekom zgodno,
zasadi u zemlju. Ili uzmite sadnju ĉetinarskog drveća, kod kojih veliku ulogu igraju snage
Saturna. Biće drugaĉije ako se šuma ĉetinara zasadi u takozvanom uzlaznom periodu Saturna, a
drugaĉije ako se to uĉini u nekom drugom periodu. A onaj ko jasno vidi te stvari, moći će sasvim
taĉno da kaţe o stvarima koje hoće ili neće rasti, da li to jeste ili nije sa razumevanjem dovedeno
u vezu sa odgovarajućim snagama. Jer ono što se ne ispoljava tako oĉigledno, u dubljim
odnosima ţivota i te kako postaje vidljivo.
Uzmimo primer: kada drvo, koje je bez razumevanja kosmiĉkih ritmova posaĊeno u zemlju
koristimo za ogrev, ono nam neće dati tako zdravu toplotu kao drvo koje je posaĊeno sa
razumevanjem. Upravo u dubljim odnosima svakidašnjeg ţivota, u kojima ove stvari igraju
ulogu, upravo se tu pokazuje ogroman znaĉaj takvih stvari. MeĊutim, ţivot je danas postao skoro
sasvim nepromišljen. Ĉovek je srećan kada o tome ne mora da misli. Ljudi zamišljaju da sve
funkcioniše kao mašina; odgovarajuće sprave se naviju i one idu. Pretpostavlja se na
materijalistiĉki naĉin, da je to tako u celoj prirodi. Ali to sve vodi do takvih stvari koje se
alarmantno izjalove u praktiĉnom ţivotu. Onda nastaju velike zagonetke. Zašto je danas
nemoguće jesti onakav krompir kakav sam ja još jeo u svom detinjstvu? To je tako, svuda sam ih
probao. Više ne moţe da se jede takav krompir, pa ni tamo gde sam ga ja nekada jeo. Tokom
vremena je mnogo toga nazadovalo u pogledu unutrašnje hranljivosti. To pokazuju poslednje
decenije. Ljudi uopšte ne razumeju dublje uticaje koji su delatni u svemiru, a koji se opet moraju
potraţiti na jednom takvom putu kakav sam vam danas uvodno samo napomenuo. Hteo sam
samo da ukaţem na to gde su pitanja koja uveliko prevazilaze današnje vidokruge. To ćemo ne
samo nastaviti, nego ćemo i produbiti i primeniti na praksu.
18
I deo: Uslovi za napredovanje poljoprivrede
DRUGO PREDAVANJE
Kobervic, 10. jun 1924.
Snage Zemlje i kosmosa
U prvim satima ćemo iz saznanja o uslovima za napredovanje poljoprivrede sakupiti ono što
je iz takvog saznanja potrebno, da bismo potom iz toga izvlaĉili prave praktiĉne zakljuĉke, koji
treba da se ostvare u neposrednoj primeni i koji jedino u neposrednoj primeni imaju svoj znaĉaj.
Dakle, već u prvim predavanjima ćemo morati da se bavimo time što ćemo pogledati kako
zapravo nastaje ono što poljoprivreda daje i kako se to uklapa u sveukupnost sveta.
Zapravo, poljoprivredno gazdinstvo ostvaruje suštinu svoje prirode u najboljem smislu te
reĉi, ako se shvati kao jedna vrsta individualnog bića, kao jedna zaista u sebi zaokruţena
individualnost. Svako poljoprivredno gazdinstvo bi moralo da se pribliţi – to se ne moţe postići
u celini – ali ono bi moralo bar da se pribliţi stanju u kojem bi bilo jedna zaokruţena
individualnost. To znaĉi, trebalo bi da se stvori mogućnost da se sve ono što je potrebno za
proizvodnju ima unutar samog poljoprivrednog gazdinstva. Pri tom se podrazumeva da bi ono
moralo da obuhvata i odgovarajući stoĉni fond. U osnovi uzevši, Ċubrivo i sliĉno, koje se u
poljoprivredno gazdinstvo unosi spolja, moralo bi se smatrati lekom za obolelu zemlju. To bi bio
organizacioni ideal.
Jedno zdravo gazdinstvo bi moralo sâmo da proizvede sve ono što mu je potrebno. Videćemo
zašto je to prirodno. Sve dok se stvari ne sagledaju u njihovoj suštini i stvarnosti, nego samo
spoljašnje materijalno, sve dotle moţe da izgleda opravdano pitanje: zar nije svejedno da li
stajsko Ċubrivo uzimam iz susedstva ili sa sopstvenog imanja? Iako ove stvari ne mogu da budu
strogo sprovedene, ipak je potrebno izgraditi predstavu o nuţnoj samostalnosti gazdinstva,
ukoliko ĉovek hoće celishodno da uredi stvari.
Da ova ovde izloţena tvrdnja ima opravdanje, pokazaće vam se, s jedne strane, iz
posmatranja zemljišta iz koga naša poljoprivreda izrasta i sa druge strane iz onoga što izvan naše
Zemlje na njega deluje. Danas se o stvarima koje su izvan Zemlje i koje na nju odatle deluju
najĉešće govori na apstraktan naĉin. Ljudi su svesni da Sunĉeva svetlost i Sunĉeva toplota i sve
ono što je meteorološki povezano sa Sunĉevom toplotom i Sunĉevom svetlošću, ima neke veze
sa stvaranjem proizvoda koji rastu na tlu. Ali, kako stvari taĉnije stoje, o tome današnji pogled na
svet ne moţe da stvori pravi zakljuĉak, pošto taj pogleda ne prodire u realnost, u ĉinjenice.
PoĊimo danas od toga – stvari ćemo posmatrati i sa drugih gledišta – što ćemo prvo baciti pogled
na zemljište kao osnovu poljoprivrede.
Zemljište – šematski ćemo ga prikazati ovom crtom (vidi crteţ) – se obiĉno smatra neĉim
iskljuĉivo mineralnim, u kome, najviše zbog toga što se na njemu obrazuje humus ili stoga što se
u njega unosi Ċubrivo, ima nešto organsko. U stvari, zemljište kao takvo sadrţi u sebi ne samo
izvestan ţivot, nešto biljno, već je u njemu delatno ĉak i nešto astralno. To je nešto o ĉemu se
danas ni ne razmišlja, a još manje se priznaje da je tako. I kada se u tom pravcu ide dalje, uoĉava
se kako se taj unutrašnji ţivot zemljišta – rekao bih u jednoj finoj doziranosti – potpuno razlikuje
leti i zimi, dolazi se u oblast koja je za praksu od ogromnog znaĉaja, ali se danas uopšte ne uzima
u obzir. Ako se polazi od posmatranja zemljišta, potrebno je obratiti paţnju na to da je zemljište
19
neka vrsta organa u onom organizmu koji moţemo svuda da vidimo u prirodnoj vegetaciji, svuda
gde te vegetacije ima.
Zemljište je pravi organ, ono je organ koji moţemo, ako hoćemo, da uporedimo sa ljudskom
dijafragmom. To nije sasvim taĉno, ali posluţiće kao ilustracija. Dobićemo predstavu o tome ako
kaţemo da su kod ĉoveka iznad dijafragme neki organi, pre svega glava i ono što se zbiva kroz
disanje i cirkulaciju, a ispod dijafragme su drugi organi. Ako sa tog gledišta uporedimo zemljište
sa ĉoveĉjom dijafragmom, onda moramo reći: glava je, dakle, za tu poljoprivrednu
individualnost ispod površine zemlje, a mi, zajedno sa svim ţivotinjama, ţivimo u stomaku te
individualnosti. Sve ono što je iznad zemlje, sve je to ono što pripada utrobi – da tako kaţemo –
te poljoprivredne individualnosti. Na nekom poljoprivrednom dobru mi, u stvari, hodamo po
stomaku tog poljoprivrednog dobra, a biljke rastu naviše u stomak poljoprivrednog dobra. Dakle,
radi se o jednoj individualnosti koja stoji naglavce i koju pravilno gledamo samo ako je vidimo
kao da stoji naglavce, stoji na glavi u odnosu na ĉoveka. U odnosu na ţivotinje – to ćemo videti
u toku predavanja – stvar je nešto drugaĉija. A sada, zašto kaţem da poljoprivredna
individualnost stoji na glavi?
To kaţem stoga, što sve ono što je u neposrednoj blizini Zemlje, vazduh, vodena para, pa i
toplota, to u ĉemu se nalazimo, u ĉemu dišemo, to odakle biljke zajedno sa nama dobijaju
spoljašnju toplotu, spoljašnji vazduh, a i spoljašnju vodu, to je ono što, u stvari, odgovara onom
što su kod ĉoveka trbušni organi. Tome nasuprot je sve ono što je u unutrašnjosti Zemlje, što se
dešava ispod površine Zemlje – to deluje na biljni rast, na vegetaciju kao što naša glava deluje na
naše organe, posebno u detinjstvu, ali i tokom celog ţivota. Stalno imamo vrlo ţivo naizmeniĉno
delovanje onoga što je iznad zemlje i onoga što je ispod nje, a delovanje koje se nalazi iznad
zemlje je istovremeno neposredno zavisno – posmatrajte to pre svega kao lokalizovanje
delovanja – od Meseca, Merkura, Venere, ĉija delovanja dopunjuju i modifikuju uticaj Sunca.
Takozvane planete bliţe Zemlji, šire svoje delovanje na sve ono što je iznad zemlje, a naprotiv
planete koje kruţe izvan Sunĉeve putanje, deluju na sve ono što je pod zemljom i potpomaţu
Sunce u onim delovanjima koja ono vrši ispod zemlje (vidi crteţ). Tako da s obzirom na biljni
rast treba da traţimo dejstvo dalekog neba ispod tla, a iznad tla delovanje bliţe Zemljine okoline.
Dakle, sve ono što deluje iz svemirskih daljina na rast biljaka, to ne deluje neposredno, ne
deluje neposrednim zraĉenjem, nego tako da to prvo prima Zemlja i to opet zraĉi naviše. Ono što
odozdo od zemljišta deluje blagotvorno ili štetno na biljni svet, to je, u stvari, povratno zraĉenje
iz kosmosa, koje neposredno deluje u vazduhu i vodi koji su iznad Zemlje. Neposredno zraĉenje
iz kosmosa se uskladištava ispod Zemljine površine i odatle deluje. Od toga zavisi kako
zemljište, s obzirom na svoj sastav, deluje na rast biljaka. To moramo zatim da proširimo i na
ţivotinje.
20
Razmotrimo zemljište. U njemu najpre postoje oni uticaji koji zavise od delovanja svega što
dolazi iz najdaljih prostranstava kosmosa – najdaljih koje dolaze u obzir kod zemaljskih
zbivanja. To je ono što se obiĉno naziva pesak i kamenje. Pesak i kamenje, ono što ne propušta
vodu, ono za šta se u obiĉnom ţivotu kaţe da ne sadrţi hranljive materije, nije manje vaţno od
drugih ĉinilaca. Oni su izuzetno vaţni za odvijanje rasta i potpuno zavise od snaga najudaljenijeg
kosmosa. A zaobilaznim putem vidimo kako kroz pesak koji sadrţi kremen, u zemljište ulazi ono
– ma koliko to na prvi pogled izgledalo neverovatno – što moţemo da oznaĉimo ţivotno-
eterskim snagama zemljišta i hemijsko-delatnim snagama zemljišta, da bi to zatim delovalo kod
povratnog zraĉenja. Kako sâmo zemljište postaje unutrašnje ţivo, kako ono obrazuje sopstveni
hemijski proces, to potpuno zavisi od toga kakav je peskoviti deo zemljišta. I ono što korenje
biljaka doţivljava u zemljištu zavisno je, u ne maloj meri, od toga koliko je kosmiĉkog ţivota i
kosmiĉke hemije, zaobilazno preko kamenja, koje je – a ono moţe da bude u priliĉnoj dubini
zemlje – u nju ušlo. U svakoj prilici treba pri prouĉavanju rasta biljaka uzeti u obzir i sasvim
razjasniti geološku podlogu iz koje biljke niĉu i nikako ne treba ispustiti iz vida da se biljke, kod
kojih je u prvom planu biće korena, ne mogu lišiti kremenog tla, pa makar ono bilo u dubinama.
Moglo bi se reći, hvala Bogu što kremena, u obliku silicijumske (kremene) kiseline i drugih
jedinjenja ima 47-48% na Zemlji, pa se moţe svuda raĉunati sa njegovim dejstvom. To što na
opisani naĉin kremen ima veze sa korenom, to mora da se sprovede naviše kroz biljku. To mora
da struji naviše; mora stalno da postoji naizmeniĉno dejstvo onoga što je iz kosmosa preko
kremena primljeno u zemlju, sa onim što se gore – oprostite – odigrava u „stomaku“ i što treba
dole da snabdeva „glavu“. Jer, glavu treba da snabdeva kosmos. A to mora biti u pravom
meĊusobnom delovanju sa onim što se odigrava gore iznad tla u stomaku. Ono pak, što se iz
kosmosa dole uhvati, mora uvek imati mogućnost da struji naviše. Da bi to moglo da struji
naviše, za to je zaduţeno ono što je u zemljištu glinasto. Sve glinasto je, u stvari, sredstvo za
prenošenje dejstava svemirskih entiteta u zemljištu odozdo naviše.
To će nam onda, kada već preĊemo na praktiĉne stvari, ukazati na to kako treba da
postupamo sa glinastim, a kako sa kremenim zemljištem, već prema tome koju vrstu biljaka
uzgajamo na glinastom, a koju na kremenom zemljištu. MeĊutim, prvo moramo znati šta se
zapravo dešava. Kako se već inaĉe glina opisuje, kako ona treba da se obraĊuje da bi uopšte bila
plodonosna, to sve sigurno u izuzetnoj meri dolazi u obzir u drugom redu. Ali ono što se prvo
mora znati jeste da je ona prenosnik kosmiĉkih strujanja naviše.
Ali ne treba da postoje samo ta kosmiĉka strujanja naviše, nego mora postojati i drugo,
nazvao bih ga zemaljsko, terestrijalno. Mora postojati i ono što je u stomaku na izvestan naĉin
podvrgnuto, da tako kaţem, spoljašnjem varenju. Dakle, sve ono što se leti i zimi dešava u
vazduhu iznad tla, to je za vegetaciju upravo neka vrsta varenja. Sve što se dešava u toj vrsti
varenja, sve to mora opet da se uvuĉe u tlo. Tako stvarno nastaje uzajamno delovanje. One snage
koje se pomoću vode i vazduha stvaraju iznad zemlje, kao fine homeopatski obrazovane
supstance, to se sada uvlaĉi u tlo kroz veću ili manju koliĉinu kreĉa u zemljištu. Koliĉina kreĉa u
zemljištu i raspršenost supstance kreĉa u homeopatskoj dozi povrh zemljišta, sve to ima zadatak
da opet dovede neposredno terestrijalno zbivanje do zemljišta.
Te će stvari jednom, kada postanu predmet prave nauke, a ne samo današnjeg nauĉnog
naklapanja, izgledati sasvim drugaĉije. Onda će o tome moći da se daju sasvim egzaktni podaci.
Znaće se, primera radi, da postoji ogromna razlika izmeĊu toplote koja je iznad tla, dakle toplote
koja je u oblasti Sunca, Venere, Merkura i Meseca i one toplote koja se obrazuje u tlu, koja je,
dakle, pod uticajem Jupitera, Saturna i Marsa. Te dve toplote, od kojih jednu moţemo da
oznaĉimo kao toplotu cveća i lišća biljaka, a drugu kao toplotu njihovog korenja, te dve toplote
21
se sasvim razlikuju jedna od druge i to toliko da sasvim dobro moţemo oznaĉiti toplotu iznad
zemlje kao mrtvu, a onu ispod zemlje kao ţivu (vidi gornji crteţ).
Toplota pod zemljom ima u sebi, a najviše zimi, neĉega što sadrţi unutrašnji princip ţivota,
neĉeg ţivog. Kada bismo tu toplotu koja deluje u zemlji morali mi, ljudi, da doţivimo onda
bismo svi morali da postanemo jako glupi. Da bismo mogli da budemo pametni, naše telo mora u
sebe da uvlaĉi mrtvu toplotu. U trenutku kada se preko sadrţaja kreĉa u tlo uvuĉe toplota, kada
zemlja sa ostalim supstancijalnostima uvuĉe tu toplotu, kada uopšte spoljašnja toplota preĊe u
unutrašnju, prelazi toplota u izvesno stanje tihe ţivotnosti. Danas se zna da postoji razlika
izmeĊu vazduha iznad zemlje i onog ispod zemlje. MeĊutim, još se ne uzima u obzir razlika
izmeĊu toplote iznad zemlje i one u zemlji! Zna se da vazduh pod zemljom sadrţi više ugljen-
dioksida, a vazduh iznad zemlje više kiseonika. MeĊutim, ne zna se šta je tome uzrok. A uzrok je
ovo: vazduh je, kada ga zemlja primi u sebe i apsorbuje, proţet daškom ţivotnosti. Tako je sa
toplotom i vazduhom. Oni dobiju dašak ţivotnosti kada ih zemlja primi u sebe.
Drugaĉije je sa vodom i samim zemljanim, ĉvrstim. Oni u zemlji postaju još mrtviji nego što
su izvan nje. Oni gube nešto od svog spoljašnjeg ţivota, ali upravo kroz to postaju sposobni da
budu izloţeni najudaljenijim kosmiĉkim snagama. Mineralne supstance moraju se osloboditi od
onoga što je neposredno iznad tla, ako hoće da budu izloţene najudaljenijim kosmiĉkim
snagama. One se najlakše mogu osloboditi od zemljine blizine i doći pod uticaj najudaljenijih
kosmiĉkih snaga koje prodiru u zemlju, u današnjoj svetskoj epohi – moglo bi se reći – u
vremenu izmeĊu 15. januara i 15. februara, dakle u zimsko doba. To su stvari koje će jednom biti
priznate kao egzaktni podaci. To je vreme kada se u zemlji razvija najveća snaga kristalizacije,
najveća oblikotvorna snaga mineralnih supstanci. To je sredinom zime. Tada je unutrašnjosti
zemlje svojstveno da bude najmanje zavisna od sebe, od svoje mineralne mase; ona dolazi pod
uticaj snaga koje oblikuju kristale, snaga koje dolaze iz svemirskih daljina.
Kada je januar na izmaku, mineralne supstance zemlje imaju najveću teţnju za
kristalizacijom. Što se dublje ide, to one imaju veću teţnju da u domaćinstvu prirode postanu
ĉisto kristalne. Za rast biljaka je sasvim svejedno to što se dešava sa mineralima. Biljke su
ostavljene same sebi u zemlji, tada su najmanje izloţene uticaju mineralnih supstanci. Naprotiv,
u periodu pre i posle toga, kada se minerali takoreći spremaju – pogotovo pre – da se oblikuju, da
se kristališu, onda su oni od sasvim naroĉite vaţnosti za rast biljaka. Tada oni zraĉe snage koje
su za rast biljaka posebno vaţne. Tako da moţemo reći: otprilike od novembra-decembra
meseca, postoji trenutak kada to što je ispod površine zemlje postaje naroĉito delotvorno za rast
biljaka. Tu se nameće pitanje: kako to moţemo da iskoristimo za rast biljaka? Jer će se jednom
videti koliko je iskorišćavanje ovakvih stvari izuzetno vaţno za upravljanje rastom biljaka.
Ovde hoću odmah da napomenem, ako se radi o zemljištu koje samo od sebe ne izvlaĉi lako
naviše to što bi u tom zimskom periodu trebalo da dejstvuje naviše, onda je dobro tom zemljištu
dodati odgovarajuću dozu gline – tu dozu ću kasnije navesti. Tu se zemljište onda priprema da
iznese naviše ono što je prethodno bilo u zemljištu, tako da se to moţe upotrebiti u rastu biljaka.
Mislim na snage kristalizacije koje već moţemo da vidimo ako jednostavno pogledamo sneg koji
se kristalizuje. Snage kristalizacije postaju intenzivnije, jaĉe, što se dublje ulazi u zemlju. Prema
tome, te snage moraju biti iznesene iznad zemlje u vreme u kome još nije dostignuta taĉka
kulminacije – a to će biti tek u januaru, februaru.
Na taj naĉin se upravo nameću iz prividno skoro već zaboravljenih saznanja, najpozitivniji
saveti koji mogu biti od izvanredne pomoći, dok inaĉe to u potpunosti ostaje na obiĉnom
isprobavanju. Uopšte, mora nam biti potpuno jasno da poljoprivreda, zajedno sa onim što se
22
nalazi ispod zemlje, predstavlja individualnost, organizam koji takoĊe ţivi u vremenu i da je
ţivot zemlje naroĉito jak u zimsko doba, dok leti on u izvesnom smislu zamire.
Za obradu zemljišta najvaţnije je da se to uvidi. Najvaţnije je – to sam meĊu antroposofima
ĉesto pominjao – da se zna pod kojim uslovima kosmiĉki prostor svojim snagama moţe da
deluje na zemaljsko. Da bismo to shvatili, poĊimo od obrazovanja semena. Seme iz koga se
razvija embrion, obiĉno se smatra izvanredno komplikovanom molekularnom tvorevinom. Veliki
se znaĉaj pridaje tome da se kod obrazovanja semena shvati njegova komplikovana molekularna
struktura. Kaţe se: molekuli imaju izvesnu strukturu, kod jednostavnih molekula ova je
jednostavna; onda ona postaje sve komplikovanija dok se ne doĊe do izuzetno komplikovane
strukture molekula belanĉevine. Ljudi stoje zadivljeni i zaĉuĊeni pred onim što zamišljaju kao
komplikovanu strukturu belanĉevine u semenu, pošto misle sledeće: molekul belanĉevine mora
da je strašno komplikovan, jer iz te komplikovanosti raste sledeći organizam. A taj sledeći
organizam je strašno komplikovan, takav je već u embrionalnom stanju, dakle ta mikroskopska
ili hipermikroskopska supstanca mora da bude takoĊe strašno komplikovane graĊe. To je u
poĉetku do izvesnog stepena tako. Izgradnjom zemaljske belanĉevine, molekularna struktura
dolazi do krajnje komplikovanosti. MeĊutim, iz te krajnje komplikovanosti ne bi nikada
proizašao nikakav novi organizam.
Jer organizam ne proizlazi iz semena na taj naĉin što ono što se iz majke-biljke ili majke-
ţivotinje obrazovalo kao seme nastavlja u ono što nastaje kao dete-biljka ili dete-ţivotinja. To
uopšte nije istina. Istina je upravo da, kada se ta komplikovana graĊa uzdigne do najvišeg
stepena, ona onda raspadne i ostaje na kraju ono što je u oblasti zemaljskog ţivota uzdignuto do
najveće komplikovanosti – jedan mali haos. Moţe da se kaţe, raspada se u svetsku prašinu, a
kada je seme dostiglo najvišu komplikovanost i raspalo se u svetsku prašinu, i pošto je nastao
mali haos, onda poĉinje ceo okolni svemir da deluje na seme, utiskuje se u njega i gradi iz malog
haosa ono što moţe iz njega da se izgradi dejstvom iz svemira sa svih strana (vidi crteţ). U
semenu imamo odraz svemira. U svakom stvaranju semena, zemaljski organizacioni proces se
vodi do samog kraja, sve do haosa. Svaki put se u haosu semena iz celog svemira gradi novi
organizam. Stari organizam ima samo tendenciju da seme uvede u takvo stanje prema kosmosu,
da kroz njegov afinitet prema tom stanju iz ispravnih pravaca deluju snage, da ne bi iz maslaĉka
nastao šimšir, nego opet maslaĉak.
Tako da je ono što se odraţava u nekoj biljci uvek odraz neke kosmiĉke konstelacije, ona se
izgraĊuje iz kosmosa. Ako uopšte hoćemo da kosmos podstaknemo na dejstvo, da dovedemo
njegove snage unutar našeg zemaljskog, onda je za to potrebno da zemaljsko, koliko je moguće
više dovedemo u haos. Svuda, gde kosmos podstiĉemo na dejstvo, moramo zemaljsko, koliko je
moguće više, uterati u haos. Kod biljnog rasta o tome se do izvesnog stepena stara već sama
23
priroda. Ali svakako je potrebno da mi, pošto se svaki novi organizam izgraĊuje iz kosmosa, u
organizmu odrţavamo kosmiĉko stanje tako dugo dok se ponovo ne obrazuje seme.
Recimo: posejemo seme neke biljke u zemlju. Tada imamo u semenu otisak, odraz celog
kosmosa iz nekog od svetskih pravaca. U njemu dolazi do delovanja konstelacija; time ono stiĉe
odreĊen oblik. U trenutku kada se poseje u zemlju, spoljašnje snage Zemlje deluju na njega
toliko jako da je ono u svakom trenutku proţeto teţnjom da se odrekne kosmiĉkog, da buja, da se
širi u svim mogućim pravcima, jer ono što deluje iznad Zemlje, zapravo ne ţeli ĉvrsto da zadrţi
taj oblik. Potrebno je da se seme tera u haos – seme moramo terati do haosa. S druge strane, kada
se iz semena već razvije prva klica biljke i dalji izdanci – potrebno je da nasuprot kosmiĉkom,
koje kao oblik biljke ţivi u semenu, u biljku unese zemaljsko. Moramo biljku u njenom rastu da
pribliţimo zemlji. A to se moţe samo time da mi već na zemlji postojeći ţivot, koji dakle još nije
ušao u potpuni haos, koji nije dospeo u obrazovanje semena, nego je u organizaciji biljke bio
ranije prekinut, pre nego što je nastupilo obrazovanje semena, da mi taj već postojeći ţivot na
zemlji unesemo u ţivot biljke. Tu ĉoveku vrlo koristi, u predelima koji su blagosloveni
naroĉitom srećom, bogato obrazovani humus kojim je domaćinstvo prirode obdarilo ljude. Jer u
osnovi uzevši, ĉovek moţe malo ĉime veštaĉki da zameni ono što, u pogledu plodnosti, moţe da
postigne zemlja prirodnim stvaranjem humusa.
Ali na ĉemu poĉiva stvaranje humusa? Ono poĉiva na tome da se u prirodni proces prima ono
što dolazi iz biljnog ţivota. Ono što još nije stiglo do haosa, to na izvestan naĉin odbija ono što je
kosmiĉko. Ako se to primeni na rast biljaka, onda u biljci ĉvrsto zadrţavamo ono što je zapravo
zemaljsko, a kosmiĉko deluje samo u struji koja se onda opet uspinje do oblikovanja semena.
Tome nasuprot, zemaljsko deluje u razvoju lista i cveta itd. U sve to kosmiĉko samo zraĉi svoja
dejstva. To moţe sasvim taĉno da se prati.
Zamislite neku biljku koja raste iz korena. Na kraju stabljike obrazuje se zrno semena. Šire se
listovi i cvetovi. I sada vidite: u listu i cvetu je zemaljsko koje daje oblik, takoĊe i ispunjenost
zemaljskom materijom. Razlog zašto neki list ili neko zrno odeblja, poprima unutrašnju
supstancijalnost itd., leţi u onome što mi dodajemo biljci kao zemaljsko, što još nije prešlo u
haos. Naprotiv, seme koje svoju snagu razvija kroz stabljiku, ali u vertikalnom pravcu, a ne
unaokolo, prozraĉuje list i cvet biljke snagom kosmosa. To se moţe neposredno videti.
Pogledajte samo zelene listove biljke. Zeleni listovi biljke nose u svom obliku, u svojoj
debljini, u svojoj zelenoj boji zemaljsko. Ali ni oni ne bi bili zeleni, kada u njima ne bi ţivela
kosmiĉka snaga Sunca. Kada doĊete do obojenih cvetova, onda u njima ne ţivi samo kosmiĉka
snaga Sunca, nego ona podrška koju kosmiĉke snage Sunca primaju od udaljenih planeta Marsa,
Jupitera, Saturna. Samo ako se rast biljke gleda kroz taj odnos, pa kada se pogleda ruţa i njena
crvena boja vidi se snaga Marsa. Ako pogledamo ţuti suncokret13
– on nije ispravno nazvan
„Sunĉev cvet“, on je samo zbog svog oblika nazvan tako – zbog svog ţutila morao bi, u stvari da
se nazove Jupiterov cvet, jer snaga Jupitera koja dopunjuje kosmiĉku snagu Sunca, izaziva u
cvetu belu ili ţutu boju. Kad naiĊemo na cikoriju, sa njenom plaviĉastom bojom, onda moramo u
toj plaviĉastoj boji naslutiti dejstvo Saturna koji dopunjuje delovanje Sunca. Dakle, u crvenom
cvetu moţemo da vidimo Mars, u belom ili ţutom cvetu Jupiter, u plavom cvetu Saturn, a u
zelenom listu prvenstveno Sunce.
13
Nemaĉki, Sonnenblume – Sunĉev cvet.
24
A to što se pojavljuje u obojenosti cveta, to sada deluje kao snaga naroĉito jako u korenu. Jer
tu u zemljište sa dalekih planeta deluje ono što oţivljava i ojaĉava. To je tako da moramo da
kaţemo: ako iz zemlje išĉupamo neku biljku, imamo dole koren, u korenu je kosmiĉko, u cvetu
ima najviše zemaljskog, kosmiĉko bi bilo samo u najfinijem nijansiranju boja.
Naprotiv, ako u korenu treba da ţivi zemaljsko, ako u korenu treba snaţno da ţivi zemaljsko,
onda ono stremi u oblik. Jer biljka poprima oblik od onoga što nastaje u oblasti zemaljskog. To
što se širi u obliku, to je zemaljsko. MeĊutim, ako se koren deli, razgranava izgraĊujući se, onda
deluje zemaljsko nadole, kao što u boji kosmiĉko deluje nagore. Kosmiĉko korenje je ono koje je
jedinstveno oblikovano. Naprotiv, u razgranatom korenju imamo delovanje zemaljskog nadole u
zemljište, kao što u obojenosti cvetova imamo delovanje kosmiĉkog nagore. Sunĉevo stoji u
sredini. Sunĉevo deluje prvenstveno u zelenom lišću i u uzajamnom odnosu izmeĊu cveta i
korena, sa svim onim što se nalazi izmeĊu. Sunĉevo je zapravo ono što je spojeno kao
„dijafragma“ sa površinom zemljišta. Ono pak što je kosmiĉko spojeno je sa unutrašnjošću
Zemlje i deluje nagore u gornje delove biljke. No, zemaljsko iznad tla deluje takoĊe nadole i biva
pomoću kreĉnjaĉkog uvuĉeno u biljku. Pogledajte biljku: u njoj je zemaljsko, preko kreĉnjaĉkog,
snaţno uvuĉeno sve do korena. To su biljke kod kojih se koren grana na sve strane, kakav je
sluĉaj, na primer, kod jestivog bilja – tu ne mislim na repu i sliĉno, već na biljke kakva je slatka
detelina (esparzeta); tako da moţemo reći: mora se pogledati oblik biljke ako ĉovek hoće da
razume biljku, mora se gledati oblik i boja cveta, da bismo saznali koliko na nju deluju
kosmiĉke, a koliko zemaljske snage.
Pretpostavite sada da nam nekako poĊe za rukom da u biljci ĉvrsto zadrţimo kosmiĉko. U
tom sluĉaju se ona neće mnogo izraziti u bujanju cveta, nego će se ispoljiti u neĉemu
stablolikom. U ĉemu onda, prema datim podacima, u biljci ţivi kosmiĉko? Ono ţivi u kremenom
(silicijumskom). Pogledajte biljku rastavić, equisetum: za nju je karakteristiĉno da u sebe uvlaĉi
kosmiĉko, da se proţima kremenim. Ona u sebi sadrţi ĉak 90% silicijumske kiseline. U biljci
equisetum je kosmiĉko prisutno u ogromnoj koliĉini, ali to se ne pokazuje u cvetu, već ono
dolazi do izraţaja u rastu donjih delova.
Uzmimo nešto drugo. Pretpostavimo da ono što kod biljke teţi kroz stabljiku i list uvis
hoćemo da zadrţimo u korenu. Za naše zemaljsko vreme to i nije tako vaţno, pošto smo kroz
razliĉite okolnosti uĉvrstili razliĉite biljne vrste. U ranija vremena, u pravremena, to je bilo
drugaĉije, jer je tada jedna biljka mogla lako da se preobrazi u drugu. Stoga je vrlo vaţno znati te
stvari. I danas je to vaţno ako hoćemo da naĊemo uslove koji su pogodni za odreĊenu biljku.
Na šta danas treba da obratimo paţnju, kako treba da posmatramo biljku, kod koje hoćemo
da kosmiĉka snaga ne jurne naviše u cvet i plod, nego da ostane dole, da se na izvestan naĉin
stvaranje stabljike i lista zadrţi u oblikovanju korena. Šta treba tada da uradimo? Tada moramo
takvu biljku da postavimo u peskovito zemljište. Jer će se u kremenom zemljištu zadrţati ono što
je kosmiĉko, ono će tu biti uhvaćeno. Stoga, krompir, kod koga moramo to da postignemo, da
25
dole u samom krompiru zauzdamo obrazovanje cveta, da ga suzbijemo – pošto je krompir, u
stvari, korenski izdanak, on sam zauzdava snagu koja stvara list i stabljiku; krompir nije koren,
nego zauzdana stabljika – krompir treba staviti u peskovito zemljište, inaĉe nećemo uspeti da
kosmiĉke snage zadrţimo u njemu.
Iz svega toga proizlazi da je za prosuĊivanje o celokupnom razvoju biljaka takoreći osnovno,
da se uvek gleda na to šta je u biljci kosmiĉko, a šta terestrijalno, zemaljsko. Kako je moguće
zemljištu obezbediti naroĉita svojstva, da se kosmiĉko, takoreći zgusne i time više zadrţi u
korenu i listu? A kako da se razredi, tako da u svom razreĊenju uĊe u cvetove i ove oboji ili u
obrazovanje ploda i ovaj proţme dobrim ukusom? Jer dobar ukus kajsija ili šljiva, dolazi, kao i
boja cveta, od kosmiĉkog koje prodire sve do ploda. U jabuci stvarno jedete Jupiter, a u šljivi
stvarno jedete Saturn. I kada bi ĉoveĉanstvo sa svojim današnjim znanjem bilo stavljeno pred
zadatak da iz srazmerno malobrojnih biljaka zemaljskog pradoba proizvede raznovrsnost naših
današnjih sorti voća, ono u izvršenju tog zadatka ne bi otišlo daleko da oblici naših sorti voća
nisu već nasleĊeni i proizvedeni u jedno doba kada se iz instinktivne pramudrosti u ĉoveĉanstvu
nešto znalo o proizvodnji iz primitivnih sorti koje su nekada postojale. Da te sorte voća nisu već
postojale i da se one nisu razmnoţavale kroz nasleĊe, današnji ljudi, ukoliko bi sa današnjom
pameću bili u istom poloţaju u pogledu na proizvodnju sorti voća, ne bi postigli ništa. Jer danas
se sve radi ogledima, isprobavanjem, a time se ne prodire razumno u sam proces. A to je osnovni
uslov koji se postavlja ukoliko i dalje hoćemo da privreĊujemo na Zemlji.
Sasvim je pogodio naš prijatelj Stegeman kada je rekao da tako dolazimo do proizvoda manje
vrednosti. A to opadanje vrednosti proizvoda – moţete, što se mene tiĉe, ovu primedbu smatrati
umesnom ili ne – kao i preobraţaj u obrazovanju same ljudske duše, povezano je sa završetkom
kali juge u kosmosu tokom minulih decenija, i decenija koje dolaze. Mi opet stojimo pred
velikom promenom unutar prirode. To što nam je dolazilo iz starih vremena i što smo dalje
prenosili, bilo od darova prirode, bilo od nasleĊenog saznanja o prirodi i sliĉno, pa i ono što nam
je preneto o lekovima – gubi svoj znaĉaj. Moramo steći nova saznanja da bismo ušli u celokupne
odnose takvih stvari. Ljudi nemaju drugi izbor: ili nešto nauĉiti iz celokupne povezanosti
prirode, iz povezanosti sveta ili dopustiti prirodi i ljudskom ţivotu da odumre ili da se
degeneriše. Kao što je u stara vremena bilo vaţno da ljudi poseduju saznanja koja stvarno
prodiru u strukturu prirode, tako su i nama takoĊe potrebna takva saznanja.
Ĉovek danas još ponešto zna o tome kako se vazduh – već sam o tome govorio – ponaša u
unutrašnjosti zemlje, ali ništa ne zna o tome kako se u unutrašnjosti zemlje ponaša svetlost. On
ne zna da kremeno – što će reći kosmiĉko – kamenje prima svetlost u zemlju i tu svetlost dovodi
do delovanja, a da naprotiv ono što je blisko zemaljsko-ţivom: obrazovanje humusa, ne prima
svetlost, ne aktivira ga u zemlji i stoga izaziva delovanja bez svetlosti. Ali to su stvari koje se
moraju saznati, koje se moraju potpuno sagledati.
Ali bilje nije sve što postoji na Zemlji. OdreĊeno podruĉje Zemlje takoĊe pripada i
ţivotinjskom svetu. Iz razloga o kojima će još biti govora, za sada ljude nećemo uzeti u obzir.
MeĊutim, ţivotinjski svet ne moţemo zanemariti, jer ovom je svojstveno da se najbolja, ako tako
mogu da je nazovem, kosmiĉka kvalitativna analiza odvija samo u zajedniĉkom ţivotu nekog
biljem obraslog podruĉja sa ţivotinjama koje ţive u toj oblasti. Interesantno je – i bio bih
zadovoljan da se stvari provere, jer bi provera ovo sigurno potvrdila – da postoji veza izmeĊu
pravog broja krava, konja i drugih ţivotinja na nekom gazdinstvu. Sve te ţivotinje zajedno daju
onoliko Ċubriva koliko je potrebno za obradu poljoprivrednog dobra, da bi se, kao što sam rekao,
dodalo nešto onome što je već postalo haos. Naime, ako postoji pravilan broj konja, krava,
svinja, onda se dobija pravilan odnos mešavine Ċubriva. To je u vezi sa tim da ţivotinje u
26
pravilnoj meri troše bilje, jedu ga, jer ţivotinje u pravilnoj meri pojedu to što zemlja moţe da im
pruţi. Iz tog razloga se u toku njihovih organskih procesa razvija toliko Ċubriva koliko je
potrebno da se vrati zemlji. Stvarno vaţi – to ne moţe sasvim da se sprovede, ali u idealnom
smislu to je taĉno – da ako se pokaţe potreba da se Ċubrivo nabavi sa strane (izvan gazdinstva)
njegovu upotrebu treba smatrati samo lekom za već obolelo gazdinstvo. Ono je zdravo samo
ukoliko Ċubrivo obezbeĊuje iz stoĉnog sastava sopstvenog gazdinstva. Naravno da to zahteva
razvijanje prave nauke o tome koliko je ţivotinja neke vrste potrebno odreĊenom gazdinstvu. Ali
do toga će već doći ĉim ponovo tu bude neko znanje o unutrašnjim snagama koje tu deluju.
To je u smislu onoga što smo na poĉetku naveli – opisujući ono što je iznad tla kao neku
vrstu egzistencije stomaka, i ono što je ispod zemlje kao egzistenciju glave – da to nije potpuno
ukoliko na ovaj naĉin ne shvatimo ţivotinjski organizam. Organizam ţivotinje u celini ţivi u
domaćinstvu prirode. Tako da on, s obzirom na svoj oblik i boju, a takoĊe u odnosu na strukturu
i konzistenciju svoje supstance, od napred prema pozadi, dakle od njuške do srca, potpada pod
dejstvo Saturna, Jupitera i Marsa, u srcu Sunca, a iza srca prema repu pod dejstvo Venere,
Merkura i Meseca (vidi crteţ). U tom smislu oni koji se za tako nešto interesuju ubuduće bi svoja
saznanja trebalo da izgrade na osnovu opaţanja oblika. To je zato što je razvijanje saznanja na
osnovu oblika, na osnovu istraţivanja oblika, od ogromne vaţnosti.
Posetite nekada neki muzej i pogledajte skelet bilo kog sisara, ali idite sa svešću: u
obrazovanju glave je prvenstveno delatno zraĉenje Sunca, dok struji na njušku to neposredno
zraĉeće dejstvo Sunca; i prema tome kako se iz drugih razloga, o kojima ćemo još govoriti –
ţivotinja izlaţe ovako ili onako Suncu – lav se izlaţe drugaĉije nego konj – prema tome je
oblikovana glava i ono što se neposredno nastavlja na glavu. Tako da kod prednje strane
ţivotinje imamo neposredno zraĉenje Sunca, a time i oblikovanje glave.
A sada, pomislite, Sunĉeva svetlost dolazi u okolinu Zemlje i jednim drugim putem,
reflektovanjem sa Meseca. Tako da nije reĉ samo o Sunĉevom svetlu, nego i njegovom svetlu
reflektovanom sa Meseca. Ta sa Meseca reflektovana Sunĉeva svetlost je sasvim bez dejstva
kada sija na glavu ţivotinje. Tu ona nema nikakav uticaj. – Ovo što sada govorim naroĉito vaţi
za embrionalni ţivot. – A svetlost koja zraĉi nazad sa Meseca razvija svoje najveće dejstvo kada
pada na zadnji deo ţivotinje. Pogledajte uobliĉenost graĊe straţnjeg dela ţivotinje u odnosu na
graĊu njene glave. Onda moţete da razvijete osećaj za oblik u pogledu na tu suprotnost, za naĉin
kako je pripojeno bedro, kako se obrazuje probavni trakt prema onome što će se kao potpuna
suprotnost oblikovati unutar glave. Onda imate prednji i zadnji deo ţivotinje kao suprotnost
izmeĊu Sunca i Meseca. Ako idete dalje, nalazite da dejstvo Sunca ide do srca i ispred njega
zastaje, da za oblikovanje glave i krvi deluju Mars, Jupiter i Saturn. Onda od srca nadalje deluje
Mesec koga potpomaţu Merkur i Venera. Ako ţivotinju tako okrenete i uspravite da joj se glava
27
nalazi u zemlji, a zadnji deo naviše u vazduhu, imate poloţaj u kojem je nevidljiva
poljoprivredna individualnost.
Time je data mogućnost da iz tog oblika ţivotinje pronaĊete odnos izmeĊu Ċubriva koje
ţivotinja daje i onoga što je potrebno zemlji ĉijim se biljem ţivotinja hrani. Treba da znate, na
primer, da kosmiĉka dejstva koja dolaze do izraza u nekoj biljci, dolaze iz unutrašnjosti zemlje i
usmeravaju se naviše. Ako je neka biljka naroĉito bogata takvim kosmiĉkim dejstvima i ako je
neka ţivotinja pojede, pa je odmah pretvorenu u Ċubrivo izbaci iz svog organizma, onda ta
ţivotinja daje naroĉito pogodno Ċubrivo za ono tlo na kome raste ta biljka.
Dakle, ako moţete da proĉitate stvari prema njihovom obliku, onda ćete doći do svega što je
potrebno toj u sebi zatvorenoj individualnosti koja saĉinjava poljoprivredno gazdinstvo. Samo
što u ovo mora da se uraĉuna i domaći stoĉni fond.
28
TREĆE PREDAVANJE
Kobervic, 11. jun 1924.
Iskorak u delatnost prirode
Delovanje duha u prirodi
Snage zemlje i kosmosa, o kojima sam vam govorio, deluju u poljoprivrednom gazdinstvu
kroz zemaljske supstance. Stoga će sledećih dana biti moguće preći na razna praktiĉna rešenja
samo ako se danas pozabavimo nešto pobliţe pitanjem: kako kroz zemaljske supstance deluju
snage o kojima smo govorili? A sada ćemo, uopšteno govoreći, morati na neki naĉin da
napravimo iskorak u delatnost prirode.
Najvaţnije pitanje koje moţe da se postavi kada se radi o proizvodnji na poljoprivrednom
podruĉju bilo bi ono o znaĉaju i uticaju azota na celokupnu poljoprivrednu proizvodnju. Samo
što je upravo to pitanje, o suštini dejstva azota, danas zapalo u veliku zbrku. Svuda gde je delatan
azot vide se samo ogranci njegovog delovanja, ono najpovršnije u ĉemu se on ispoljava.
MeĊutim, ljudi ne vide prirodne odnose u kojima azot deluje, a to se ni ne moţe ako ĉovek
ostane unutar samo jednog prirodnog podruĉja. To je moguće samo ako se zagleda u široka
podruĉja prirode i ako se ima u vidu delovanje azota u svemiru. Ĉak moţe da se kaţe – a to će
proizaći iz mojih izlaganja – da azot kao takav, ne igra glavnu ulogu u ţivotu biljaka. Ipak, za
razumevanje ţivota biljaka preko je potrebno upoznati njegovu ulogu.
Azot, time što deluje u biću prirode, ima, rekao bih, ĉetiri brata, ĉija se delovanja moraju
upoznati ako ĉovek hoće da shvati njegovu funkciju, njegov znaĉaj u takozvanom domaćinstvu
prirode. A ta braća su sa njim povezana u biljnoj i ţivotinjskoj belanĉevini na jedan, za
spoljašnju nauku za sada još tajanstven naĉin. Ta ĉetiri brata su: ugljenik, kiseonik, vodonik i
sumpor.
Ako ĉovek hoće potpuno da upozna znaĉaj belanĉevine, onda ne treba meĊu njene vaţne
sastojke da navede samo vodonik, kiseonik, azot i ugljenik, nego mora da navede jednu
supstancu ĉija je delatnost u belanĉevini izuzetno znaĉajna – sumpor. Sumpor u okviru
belanĉevine predstavlja posrednika izmeĊu duhovnog, proširenog svuda u svetu, izmeĊu
oblikujuće snage duhovnog, i fiziĉkog. Moglo bi da se kaţe: onaj ko u materijalnom svetu hoće
da sledi tragove koje ostavlja duh, mora da prati delatnost sumpora. Iako ta delatnost nije tako
oĉigledna kao delatnost onih drugih supstanci, ipak je od najvećeg znaĉaja, jer na putu sumpora
duh deluje u podruĉje fiziĉke prirode; upravo je sumpor nosilac duhovnog. Njegovo staro ime je
sulfur, koje je srodno sa imenom fosfor. To ime on nosi stoga što se u ranija vremena u svetlosti,
u svetlosti koja se širi, u Sunĉevoj svetlosti videlo širenje duhovnog. Stoga su supstance, koje su
imale veze sa delovanjem svetlosti u materiji, sumpor i fosfor, nosioci svetlosti.
Budući da je delovanje sumpora u domaćinstvu prirode toliko tanano, biće najbolje da
posmatramo ostalu braću, ugljenik, vodonik, azot, kiseonik, i shvatimo šta su te supstance u
ĉitavom biću sveta. O tim stvarima današnji hemiĉar ne zna mnogo. On zna kako te supstance
izgledaju spolja, kada ih ima u laboratoriji. MeĊutim, o unutrašnjem znaĉaju tih supstanci, o
njihovom delovanju u svetu kao celini, on ne zna ništa. I znanja koja su poznata hemiji o tim
supstancama nisu veća od znanja koja ima ĉovek koji je video spoljašnji lik nekog prolaznika na
ulici, koga je fotografisao i koga se seća zahvaljujući fotografiji. Jer, ono šta radi nauka sa tim
supstancama, ĉije bi dublje biće morala poznavati, nije mnogo više od fotografisanja, a ono što
se nalazi u našim knjigama, u našim predavanjima o tim supstancama, to ne sadrţi mnogo više.
29
Stoga krenimo – o primeni na biljno ćemo kasnije – prvo od ugljenika. Ugljenik je u novije
vreme sišao sa svoje vrlo aristokratske pozicije – Boţe, taj put su kasnije iskusila mnoga druga
bića sveta – na plebejsku poziciju. U ugljeniku se vidi ono ĉime se loţe peći, ugalj. U ugljeniku
se vidi ono ĉime se piše, grafit. Jedna odreĊena modifikacija ugljenika se još uvek ceni kao
aristokratska, dijamant; ali nema mnogo prilika da ga cenimo, je se ne moţe kupiti. Stoga je ono
što se zna o ugljeniku, s obzirom na njegov ogromni znaĉaj u svetu, vrlo malo. Taj je „crni
momak“, nazovimo ga tako, pre srazmerno kratkog vremena, do pre par vekova, vaţio kao nešto
što je nazivano vrlo plemenitim imenom – „kamen mudraca“.
Mnogo se naklapalo o tome šta je, u stvari, kamen mudraca, ali iz tog naklapanja nije
proizašlo mnogo. Jer kada su stari alhemiĉari i njima sliĉni ljudi govorili o kamenu mudraca,
mislili su na ugljenik u njegovim razliĉitim pojavama. Njegovo ime su ĉuvali u tajnosti jer bi
inaĉe, da ga nisu ĉuvali, svako posedovao kamen mudraca – jer to je, u stvari, bio samo ugljenik.
A zašto je ugljenik bio „kamen mudraca“?
Na ovo moţemo da odgovorimo jednim starijim shvatanjem, do ĉijeg razumevanja bi danas
morali ponovo da doĊemo kada govorimo o ugljeniku. Vidite, ako ne uzmemo u obzir zdrobljeni
oblik, u koji je došao usled odreĊenih zbivanja, a koji nalazimo u prirodi kao ugalj, a i kao grafit,
ako taj ugljenik shvatimo u njegovoj ţivoj delatnosti, kako prolazi kroz ĉoveka, kroz telo
ţivotinje, kako gradi iz sopstvenih stanja telo biljke, onda se pojavljuje taj amorfni, bezobliĉni
ugljenik, kako ga sebi predstavljamo, samo kao poslednji izdanak, kao leš onoga što ugalj,
ugljenik u domaćinstvu prirode, u stvari, jeste.
Ugljenik je naime nosilac svih procesa oblikovanja u prirodi. Sve ono što moţe da se
oblikuje, bilo da se ima u vidu oblik biljke koji opstaje srazmerno kratko, ili neprekidno
promenljiv oblik ţivotinjskog organizma, ugljenik je veliki plastiĉar koji u sebi ne nosi samo
svoju crnu supstancijalnost nego, kada je u punoj delatnosti, u kretanju, svuda u sebi nosi
oblikujuće slike sveta, velike imaginacije sveta, iz kojih proizlazi sve ono što se u prirodi
oblikuje. U ugljeniku vlada skriveni vajar i taj se skriveni vajar sluţi, kada gradi najrazliĉitije
oblike koji se u prirodi izgraĊuju, sumporom. Zbog toga, ukoliko hoćemo da posmatramo na
pravi naĉin rad ugljenika u prirodi, moramo imati u vidu delatnost duhovnosti svemira, kako se,
takoreći, vlaţi sumporom, i kako je delatna kao plastiĉar i kako pomoću ugljenika gradi ĉvrste
oblike biljke, ali i kako osim toga gradi oblike u ĉoveku koji nestanu istog ĉasa kada nastanu.
Upravo zato je ĉovek ĉovek, a ne biljka, što tek nastajući oblik moţe odmah da uništi, zbog toga
što iz sebe izluĉuje ugljenik koji je vezan za kiseonik kao ugljen-dioksid. Upravo stoga što
ugljenik ljudsko telo ĉini krutim, previše ĉvrstim, pravi od njega kao neku palmu – svojstveno
mu je da nas pravi tako ĉvrstim – disanje ga odmah razgraĊuje, izdvaja ga iz ĉvrstog, spaja ga sa
kiseonikom, šalje ga napolje, i mi se oblikujemo u takvoj jednoj pokretljivosti koja nam je
potrebna kao ljudskim bićima.
MeĊutim, on je u biljkama na neki naĉin, ĉak i kod jednogodišnjih biljaka, do izvesnog
stepena zadrţan u ĉvrstom obliku. Jedna stara izreka u vezi sa ĉovekom, kaţe: „Krv je sasvim
poseban sok“,14
i mora se s pravom reći da ĉovekovo Ja pulsira u krvi, ispoljavajući se na fiziĉki
naĉin. Ali, taĉnije reĉeno, to je ugljenik; on tka i vlada, oblikuje se i opet rastvara, on na svom
putu biva ovlaţen sumporom i pokreće u krvi ono duhovno koje nazivamo Ja. I kao što ljudsko
Ja, pravi duh ĉoveka, ţivi u ugljeniku, tako opet na odreĊeni naĉin, posredovanjem sumpora, u
ugljeniku, koji se stalno oblikuje i opet razlaţe, ţivi Ja sveta u duhu sveta.
U ranijim epohama razvoja naše Zemlje, ugljenik je bio izluĉivan. Tek kasnije se pojavilo, na
primer, kreĉnjaĉko, koje je onda ĉovek koristio da bi kao podlogu stvorio nešto ĉvršće, kako bi
14
Gete, Faust I, Mefistofeles.
30
sebi stvorio jednu ĉvrstu potpornu skelu. Da bi ono što ţivi u ugljeniku bilo pokretljivo, ĉovek
svojim kreĉnim koštanim skeletom stvara ĉvrstu podlogu; to ĉine i ţivotinje, bar više ţivotinje.
Time se ĉovek svojom pokretljivom ugljeniĉnom tvorevinom uzdiţe iznad mineralnog sveta,
odnosno ĉvrstog kreĉnog sastava koji ima zemlja. MeĊutim, ĉovek i nju uĉlanjuje u sebe da bi u
sebi imao ĉvrstu zemlju. U kreĉnom sastavu kostiju ĉovek ima u sebi ĉvrstu zemlju.
Iz toga moţemo da vidimo da sve ţivo poĉiva na manje ili više ĉvrstom ili manje ili više
fluktuirajućem ugljenikovom skeletu, i da je to put kojim se u svetu kreće duhovno. Dozvolite mi
da to šematski nacrtam (vidi crteţ) da bih vam stvar uĉinio oĉiglednom. Ovde ću da nacrtam
skelet ili potporu, koju duh izgraĊuje pomoću sumpora. To je, dakle, stalno promenljivi ugljenik,
koji se u vrlo finoj doziranosti kreće u sumporu ili, kao kod biljaka, tu je jedan manje ili više
stvrdnut skelet ugljenika pomešan sa drugim supstancama, sa drugim sastojcima.
Vidite, ako posmatramo ĉoveka ili neko drugo ţivo biće, onda ono mora – to je na našim
skupovima već bilo isticano – biti proţeto eterskim, koje je, u stvari, pravi nosilac ţivota. Dakle,
to što tu predstavlja ugljeniĉni skelet nekog ţivog bića mora opet da bude proţeto eterskim, tako
da se etersko uglavnom mirno, ili manje ili više pokretljivo, drţi te skeletne potpore. Ali etersko
mora da se proširi svuda gde je taj skelet. Dakle, moţemo da kaţemo: tamo gde je taj skelet, tu
svuda mora da bude nešto etersko.
To etersko, kada bi postojalo samo za sebe, bilo bi nešto što kao takvo ne bi moglo da postoji
u našem fiziĉkom zemaljskom svetu. Ono bi, takoreći, propadalo kao u nešto prazno, kada ne bi
moglo da zahvati ono što mora da zahvati u fiziĉko-zemaljskom svetu, kada ne bi imalo fiziĉkog
nosioca. To je ono najĉudnovatije od svega što imamo na Zemlji, da duhovno uvek mora da ima
ono što ga fiziĉki nosi. Materijalisti onda uzimaju u obzir samo fiziĉkog nosioca i zaboravljaju
duhovno. Oni imaju pravo, pošto ono najbliţe na šta nailazimo je fiziĉki nosilac. Ali oni sasvim
ispuštaju iz vida da duhovno mora uvek da ima nekog fiziĉkog nosioca. A taj fiziĉki nosilac
duhovnog, koji deluje u eterskom – moţemo reći u eterskom deluje najniţe duhovno – taj fiziĉki
nosilac koji je proţet eterskim, je tako proţet da se eter, na neki naĉin, ovlaţi sumporom i u
fiziĉko uvodi ono što u biće tog skeleta treba uvesti ne kao oblikovanje, niti u izgradnju skeleta,
nego kao veĉnu pokretljivost, ţivotnost; to fiziĉko koje iz etera pomoću sumpora unosi ţivotna
delovanja, to je kiseonik. Tako ovo, što sam ovde skicirao zeleno, moţete sebi da predstavite,
ako to posmatrate kao fiziĉki aspekt, kao kiseonik, a na putu kiseonika talasajuće, vibrirajuće,
tkajuće biće eterskog.
Na tom putu kiseonika etersko se pokreće pomoću sumpora. Time postaje proces disanja pun
smisla. Mi pomoću procesa disanja uzimamo kiseonik. Današnji materijalista govori jedino o
31
onom kiseoniku koji ima u retorti kada vrši elektrolizu vode. Ali svuda u tom kiseoniku ţivi ono
što je najniţe natĉulno, etersko, ukoliko nije umrtvljeno, kao što mora biti umrtvljeno u vazduhu
koji nas okruţuje. U vazduhu koji udišemo je ubijeno ono ţivo u kiseoniku, da se ne bismo
onesvestili udišući ţivi kiseonik. Kada se u nama dešava neka viša ţivotnost, mi se
onesvešćujemo. Već i obiĉno bujanje izraslina, ako ţive na mestu gde ne bi trebalo, onesvešćuje
nas i još mnogo više od toga. Kada bismo bili okruţeni ţivim vazduhom, bili bismo sasvim
ošamućeni. Kiseonik oko nas mora da bude umrtvljen. MeĊutim, on je od roĊenja nosilac ţivota,
eterskog. On i ovde postaje nosilac ţivota, ako izaĊe iz sfere zadataka koji su mu dodeljeni, zato
da bi nas i naša ĉula okruţivao spolja. Kada disanjem uĊe u nas, gde on treba da bude ţiv,
oţivljava. To nije isti kiseonik, taj koji u nama cirkuliše takav kakav je spolja, onaj koji nas
okruţuje. U nama je on ţivi kiseonik. Tako isto on postaje ţivi kiseonik ako iz vazduha koji se
udiše prodre u zemlju, iako je njegov ţivot niţeg stepena nego u nama ili ţivotinjama. Ali on tu
postaje ţivi kiseonik. Kiseonik pod zemljom nije isti kao onaj iznad zemlje.
O tim stvarima teško je sporazumeti se sa fiziĉarima i hemiĉarima, jer, prema metodama koje
oni primenjuju, kiseonik uvek mora da je izvuĉen iz zemaljskog, tako da pred sobom imaju samo
mrtvi kiseonik. To i ne moţe biti drugaĉije. Tome je izloţena svaka nauka koja polazi samo od
fiziĉkog. Ona moţe da razume samo leševe. U stvarnosti je kiseonik nosilac ţivog etera i taj ţivi
eter vlada kiseonikom tako što zaobilazno koristi sumpor.
Sada sam vam na odreĊen naĉin ukazao na jednoj strani na skelet ugljenika, u kojem svoje
delovanje ispoljava ono najviše duhovno dostupno na Zemlji, ljudsko Ja, ili duh sveta koji je
delatan u biljkama. I, ako posmatramo proces u ĉoveku, imamo pred nama disanje, ţivi kiseonik
koji se pojavljuje u ĉoveku kao nosilac etera; i onda imamo skelet od ugljenika koji stoji iza toga
i koji je kod ĉoveka u stalnom pokretu. Oni moraju da se naĊu. Kiseonik mora da krene putem
koji mu je zacrtao skelet, mora da krene tamo gde mu je ugljenik, duh ugljenika oznaĉio liniju ili
nešto takvo. Svuda u prirodi mora etersko-kiseoniĉno pronaći put ka duhovno-ugljeniĉnom.
Kako ono to radi? Ko je tu posrednik?
Posrednik je azot. Azot uvodi ţivot u oblik koji je ostvaren u ugljeniku. Svuda gde se
pojavljuje azot ima zadatak da posreduje izmeĊu ţivota i duhovnog, koje je prethodno uobliĉeno
u ugljeniĉnom. Azot je svuda u ţivotinjskom i biljnom carstvu, a takoĊe u unutrašnjosti zemlje,
most izmeĊu kiseonika i ugljenika. I ta duhovnost, koja opet pomoću sumpora posluje u azotu, ta
duhovnost je ono isto što oznaĉavamo kao astralno. Astralna duhovnost je u ljudskom astralnom
telu, astralna duhovnost je u okolini Zemlje, tu takoĊe astralno deluje u ţivotu biljaka, u ţivotu
ţivotinja itd.
Tako je, govoreći duhovno, izmeĊu kiseonika i ugljenika umetnuto astralno, ali to astralno se
izraţava u fiziĉkom time što za to koristi azot, da bi moglo da deluje u fiziĉkom. Svuda gde je
azot, širi se astralno. Jer etersko-ţivotno bi svuda prohujavalo, kao neki oblak, ne bi obraćalo
paţnju na skelet od ugljenika kada azot ne bi imao tako ogromnu privlaĉnost. Svuda, gde su u
ugljeniku probijene linije i putevi, tu azot vuĉe kiseonik, tu astralno u azotu vuĉe etersko (vidi
crteţ, ţuto). Azot neprestano vuĉe ţivotno prema duhovnom. Stoga je taj azot, u ĉoveku, ono
najbitnije za duševno, posrednik izmeĊu pukog ţivota i duha.
Azot je zapravo nešto zaista ĉudesno. Ako u ĉovekovom organizmu pratimo njegov put, onda
je on ĉitav ĉovek. Takav azotni ĉovek zaista postoji. Kada bismo mogli da ga izljuštimo iz tela
on bi bio najlepša sablast koja postoji, jer on potpuno odraţava ono što je u ĉvrstom skeletu
ĉoveka. S druge strane, on neprestano utiĉe u ţivot. Pogledajte proces disanja. Tu ĉovek preko
procesa disanja uzima u sebe kiseonik, što znaĉi eterski ţivot. Tu, u unutrašnjost, ulazi azot koji
sada sobom vuĉe kiseonik svuda gde je ugljenik, što znaĉi svuda gde se oblikuje, gde se tka, u
32
stalnom pokretu uobliĉavajući; u to on unosi kiseonik, da bi mogao da dohvati ugljenik i otarasi
ga se. MeĊutim, azot je ipak ono što posreduje u tome da iz kiseonika postane ugljen-dioksid i da
se ovaj izdahne.
Taj azot nas svuda okruţuje. Oko nas je samo neznatan deo kiseonika, tj. nosioca ţivota, i
jedan veliki deo astralnog nosioca duha, azot. Danju nam je izuzetno potreban kiseonik, a noću je
takoĊe kiseonik u okolini. Danju i noću moţda manje cenimo azot, pošto mislimo da nam je –
mislim na azot u vazduhu koji udišemo – manje potreban. Ali azot je ono što ima duhovan odnos
prema nama. Mogli biste da izvedete sledeći ogled.
Mogli biste da pokušate ogled sa ĉovekom koji se nalazi u nekom vazdušnom prostoru, tako
da iz vazduha, koji se tu u tom prostoru nalazi, izvuĉete malu koliĉinu azota, tako da vazduh oko
ĉoveka postane nešto siromašniji azotom nego obiĉno. Uverili biste se, ako ogled izvedete
paţljivo, da bi se azot opet odmah nadoknadio, ne spolja, nego bi se pokazalo da se nadoknaĊuje
iz ĉovekove unutrašnjosti. Ĉovek mora da preda svoj azot da bi azotu vratio onu koliĉinu koju je
navikao da ima. Mi ljudi smo upućeni na to da uspostavljamo pravilan procentualni odnos
izmeĊu celokupnog našeg unutrašnjeg bića i azota koji nas okruţuje; ne moţe napolju biti manje
azota. To bi vaţilo i kada ne bismo udisali azot, njega bi uvek bilo dovoljno, ali za duhovni
odnos, koji je tu prisutan, dovoljna je samo ona koliĉina azota koja je obiĉno u vazduhu.
Dakle, vidite, azot ima vaţnu ulogu u duhovnom. Već iz toga, rekao bih, moţete imati
predstavu o tome da azot mora biti nuţan za ţivot biljke. Biljka, kakva je pred nama na tlu, ima
samo fiziĉko i etersko telo, ali nema u sebi astralno telo kao što ga ima ţivotinja. Ipak spolja
svuda mora da je okruţena astralnim. Biljka ne bi cvetala kada je astralno ne bi spolja dodirivalo.
Ona sama ne prima u sebe astralno kao ţivotinja ili ĉovek, ali ono mora spolja da je dodiruje.
Astralno je svuda i azot, nosilac astralnog, je svuda, on lebdi u vazduhu kao leš, ali u
trenutku kada dospe u zemlju, on oţivljava. Isto kako kiseonik oţivljava, tako oţivljava i azot.
Taj azot ne samo da u zemlji oţivljava, nego je on i nešto – što treba naroĉito u poljoprivredi
uzeti u obzir – ma koliko to paradoksalno izgledalo iskrivljenom materijalistiĉkom mozgu, što ne
samo da je ţivo nego je i osetljivo. On postaje nosilac jedne tajanstvene osetljivosti koja je
izlivena preko celog zemaljskog ţivota. Azot je onaj koji oseća da li na bilo kojem podruĉju
Zemlje postoji dovoljna koliĉina vode. On to oseća kao simpatiĉno, a kao antipatiĉno ako negde
ima malo vode. On oseća kao simpatiĉno ako su na nekom zemljištu odgovarajuće biljke itd.
Tako taj azot izliva preko svega jednu vrstu osećajnog ţivota.
Moţe se reći: o svemu što sam juĉe i prethodnih sati govorio o uticaju planeta Saturna,
Sunca, Meseca itd., na obrazovanje biljaka, na njihov ţivot, o tome se ne zna; o svemu tome se
ništa ne zna. Što se tiĉe svakodnevnog ţivota moţe se slobodno reći da o ovome niko ništa ne
zna. Ali azot, koji svuda postoji, on zna, on zna sasvim taĉno. On je svestan onoga što proizlazi
iz zvezda i što nastavlja da deluje u ţivotu biljaka i u ţivotu zemlje. On je osetljivi posrednik,
isto kao što je azot u ĉovekovom nervno-ĉulnom sistemu onaj koji posreduje osećanja; on je
uistinu nosilac osećanja.
Time moţete dobiti uvid u tananost ţivota prirode, time što svuda uoĉavate fluktuirajuća
osećanja azota koji kruţi okolo. Iz toga proizlazi da upravo u rukovanju azotom za biljke ima
neĉeg neizmerno vaţnog. Ovo će, prirodno, biti predmet daljih posmatranja. Ali, sada je
potrebno napomenuti još nešto.
Dakle, vidite da postoji ţivo zajedniĉko delovanje onoga što iz duha stvara u ugljeniĉnom
oblik skeleta, sa onim što iz astralnog u azotnom taj skelet proţima ţivotom i ĉini ga osetljivim, i
u svemu tome sam ţivot koji je delatan u kiseoniĉnom.
33
MeĊutim, sve to u zemaljskom moţe da deluje zajedno zato što se to još proţima neĉim
drugim, neĉim što uspostavlja vezu fiziĉkog sveta sa daljinama svemira. Jer, ne bi bilo dobro da
naše zemaljsko, da naša Zemlja kao nešto ĉvrsto, luta svemirom i izdvaja se od ostalog sveta.
Kada bi Zemlja to radila, ona bi bila u poloţaju u kome bi bio ĉovek koji ţivi na nekom
poljoprivrednom gazdinstvu, ali hoće da ostane izdvojen, da ono što napolju raste na njivi ţeli
izvan sebe. Budući da je razuman, on to ne ĉini. Na njivama je danas mnogo stvari koje će se
uskoro naći u stomacima ovog poštovanog društva. Zatim će, na ovaj ili onaj naĉin, naći svoj put
natrag na njivu. Uopšte ne moţemo reći da mi kao ljudi moţemo da se izdvojimo. Naprotiv, mi
smo povezani sa našom okolinom, mi joj na kraju krajeva pripadamo isto tako kao što mi pripada
moj mali prst, tako te stvari u našoj okolini, prirodno, pripadaju celom ĉoveku. Mora postojati
stalna razmena materija. Tako to mora biti i izmeĊu Zemlje, sa svim njenim bićima, i ĉitavog
svemira. Sve ono što ţivi na Zemlji u fiziĉkom obliku, mora da se vrati u svemir, da se u svemiru
na izvestan naĉin proĉisti i razbistri.
Tako da moţemo reći sledeće (vidi crteţ). Prvo imamo ono što sam, kao plavo, opisao: to je
skelet ugljenika. Ovo što vidite ovde kao zeleno, to je etersko biće kiseonika. Onda svuda imamo
ono što se, polazeći od kiseonika, preko azota prenosi do razliĉitih linija i uobliĉava kao astralno
(ţuto), što gradi prelaz izmeĊu ugljeniĉnog i kiseoniĉnog. Svuda bih mogao da pokaţem kako
azot unosi u plave linije ono što je šematski oznaĉeno zelenim.
Ali sve ono što je tako u ţivim bićima strukturalno oblikovano, kao u nekom finom i
preciznom crteţu, to mora opet biti u stanju da nestane. Ne nestaje duh, nego ono što je duh
ugradio u ugljenik, za šta sebi privlaĉi ţivot iz kiseonika. Sve to mora biti u stanju opet da
nestane. Ne samo u smislu da nestane na Zemlji, nego to mora biti u stanju da nestane u svemiru.
To ĉini jedna materija koja je, koliko je to samo moguće, u bliskom srodstvu sa fiziĉkim i opet,
koliko je to moguće srodna sa duhovnim: to ĉini vodonik. U njemu se, ako govorimo taĉno – i
pored toga što je on nešto najfinije od svega fiziĉkog – fiziĉko potpuno rasprši i nošeno
sumporom kulja u sveopštost svemira.
Moglo bi se reći: duh u takvim tvorevinama postaje fiziĉki, on ţivi tu u telu astralno, u svom
odrazu kao duh, kao Ja. Tu on ţivi na fiziĉki naĉin, kao duh preobraţen u fiziĉko. Tu mu posle
izvesnog vremena nije prijatno. Ţeli da se raspline. Njemu je opet potrebna, pošto se opet navlaţi
sumporom, jedna materija, u kojoj on sada kao odreĊenost, kao struktura, napušta sve i prelazi u
opšte neodreĊeno, haotiĉno svemira, gde ne postoji nikakva organizacija. A ono materijalno,
koje je toliko blizu duhovnom s jedne strane i toliko blizu materijalnom s druge strane, to je
vodonik. On nosi sve ono što je na bilo koji naĉin oblikovano, oţivljeno, astralno, opet gore u
daljine svemira, tako da to moţe iz svemira da bude ponovo primljeno, kako smo opisali.
Zapravo, vodonik sve rastvara.
Tako imamo tih pet supstanci koje, u stvari, predstavljaju ono što tu deluje i tka u ţivom i u
naizgled mrtvom, onom što je samo privremeno mrtvo: sumpor, ugljenik, vodonik, kiseonik,
azot. Sve su ove supstance u unutrašnjoj vezi prema sasvim odreĊenoj prirodi duhovnog. One su
nešto sasvim drugo od onoga o ĉemu nam govori naša hemija. Naša hemija govori samo o
leševima supstanci. Ona ne govori o pravim supstancama. Njih ĉovek mora upoznati kao nešto
što oseća, što je ţivo. Samo je vodonik, koji je na prvi pogled najreĊi i sa najmanjom atomskom
teţinom, upravo nešto što je najmanje duh.
Kada se meditira – moram to da napomenem da biste videli da takve stvari ne dolaze iz vedra
neba – šta se, u stvari, radi? To je Istoĉnjak radio na svoj naĉin. Mi na srednjoevropskom Zapadu
to radimo na naš naĉin. Naša meditacija se tek posredno oslanja na proces disanja, mi delamo i
ţivimo u koncentraciji i meditaciji. MeĊutim, sve to što mi radimo kada se predajemo duševnim
34
veţbama, ipak ima, mada sasvim laku, suptilnu, telesnu suprotnost. Meditiranjem se uvek, makar
i sasvim tanano, menja pravilan tok disanja, ono što je tako tesno povezano sa ljudskim ţivotom.
Mi meditirajući uvek zadrţavamo ugljen-dioksid u sebi nešto duţe nego u obiĉnom, budnom
procesu svesti. Uvek u nama ostaje nešto više ugljen-dioksida. Time mi ne izbacujemo ugljen-
dioksid kao u obiĉnom „bikovskom“ ţivotu, stalno punom snagom. Nešto i zadrţavamo. Mi ne
izbacujemo svom snagom ugljen-dioksid napolje gde je svuda oko nas azot. Nešto zadrţavamo.
Ako o nešto udarite glavom, recimo o sto, onda ćete biti svesni svog bola. Ali, ako sto blago
dodirujete, onda postajete svesni površine stola itd. Isto je tako i kada meditirate. Tada polako
urastate u doţivljavanje azota u svojoj okolini. To je pravi proces meditiranja. Sve postaje
saznanje, pa i ono što ţivi u azotu. Jer azot je vrlo pametan momak; on će vas poduĉiti o tome šta
Merkur, Venera itd., rade, jer on to zna, on to oseća. Sve te stvari potpuno poĉivaju na realnim
zbivanjima. I to je ono gde, u stvari – na neke od tih stvari ću se još pobliţe osvrnuti – duhovno u
našoj unutrašnjoj delatnosti poĉinje da uspostavlja izvestan odnos prema poljoprivredi. To je ono
što je uvek izazivalo naroĉito interesovanje našeg dragog prijatelja Stegemana, to zajedniĉko
delovanje duševno-duhovnog sa onim što se nalazi u našoj okolini. Ne bi bilo loše kada bi onaj
ko se bavi poljoprivredom meditirao. On bi time postajao osetljiviji na objave azota. Postajao bi
sve osetljiviji za ispoljavanja azota. Tada bi prilazio poljoprivredi u jednom sasvim drugaĉijem
stilu i na jedan sasvim drugaĉiji naĉin nego kad ne meditira. Tada bi odjednom štošta znao. To bi
mu sinulo. Saznao bi razne tajne koje postoje na imanjima i na seoskim gazdinstvima.
Ne mogu da ponavljam ono što sam ovde pre sat vremena govorio, ali mogu to ipak na
izvestan naĉin da okarakterišem. Uzmimo nekog seljaka koga onaj koji je školovan smatra za
neukog. On prelazi preko svoje njive. Školovani ĉovek kaţe, seljak je glup. U stvari, to nije
taĉno. Jednostavno nije istina, jer seljak – oprostite, ali tako je – u stvari, meditira. Ono što on u
svojim zimskim noćima promeditira, to je vrlo, vrlo mnogo. I on se već osposobljava za neku
vrstu sticanja duhovnog saznanja. On to samo ne moţe da izgovori. A to je tako, ono je
odjednom tu. Ĉovek ide preko polja i odjednom je to tu. On zna nešto što kasnije isproba. To
sam već u svojoj mladosti doţivljavao kada sam ţiveo sa seljacima, to je stvarno tako.
I na te stvari se treba zapravo nadovezivati. Puko intelektualistiĉko ne rešava problem. Ono
nas ne uvodi u takve dubine. Treba poći od takvih stvari. U krajnjoj liniji ţivotna tkanja prirode
su nešto tako tanano, da se ne moţe shvatiti grubim pojmovima razuma. Tu grešku je u novije
vreme napravila nauka. Ona hoće grubim pojmovima razuma da stekne uvid u stvari koje su
mnogo finije satkane.
Sve te supstance – sumpor, ugljenik, kiseonik, azot, vodonik – su sjedinjene u belanĉevini.
Sada ćemo još taĉnije shvatiti obrazovanje semena, nego što smo mogli do sada. Ako su na bilo
koji naĉin ugljenik, vodonik, azot došli u list, cvet, ĉašicu, koren, oni su svuda povezani sa
drugim supstancama u ovom ili onom obliku. Oni su zavisni od tih drugih supstanci, nisu
samostalni. Samo na dva naĉina postaju samostalni, ili vodonik to sve iznosi u daljine svemira i
rastvara, raspršuje sve u opšti haos, ili kada vodoniĉno utera u malu semensku tvorevinu
elementarne supstance belanĉevine i tu ih osamostali, tako da one postanu osetljive na dejstva
svemira. U maloj semenskoj tvorevini je haos, a i u celoj okolini je takoĊe haos. Onda mora
jedan haos da deluje na drugi, haos u semenu na haos najudaljenijeg podruĉja svemira. Tada
nastaje nov ţivot.
A sada pogledajmo, kako se u prirodi ostvaruje naĉin delovanja tih takozvanih supstanci koje
su, u stvari, nosioci duha. Vidite, ono što, recimo, deluje u unutrašnjosti ĉoveka kao kiseonik i
kao azot, to se stvarno ponaša priliĉno dobro, da kaţemo pristojno; u ĉoveku ţive osobine
kiseonika i azota. MeĊutim, do toga se ne dolazi obiĉnom naukom, jer se to skriva spoljašnjem
35
gledanju. Ali proizvodi ugljeniĉnog i vodoniĉnog ne umeju da se ponašaju tako pristojno.
Uzmimo prvo ugljeniĉno. Kada ono u svom delovanju iz biljnog carstva preĊe u ţivotinjsko i
ljudsko carstvo, onda to ugljeniĉno privremeno mora da postane pokretljivo – u svakom sluĉaju
na svom prelaznom stepenu. Da bi izneo taj ĉvrsti oblik (ĉoveka ili ţivotinje), onda ono mora da
zida na dublje smeštenoj skeli, odnosno potpori, a ta duboko poloţena skela nalazi se u našem
kreĉnom koštanom skeletu, ali i u onom kremenom koje uvek nosimo u sebi. Tako da ugljenik u
ĉoveku, a i u ţivotinji, do izvesnog stepena maskira svoju snagu oblikovanja. On nalazi oslonac
u oblikotvornoj snazi kreĉa i kremena. Kreĉ mu daje zemaljsku, a kremen kosmiĉku snagu
oblikovanja. I tako se ugljenik u samom ĉoveku, a i u ţivotinji, ne proglašava iskljuĉivo
merodavnim, nego se oslanja na ono što oblikuju kreĉ i kremen.
A kreĉ i kremen nalazimo i kao osnovu za rast biljaka. I zato moramo da steknemo saznanje
o tome šta ugljenik u ĉitavom ljudskom procesu varenja, disanja i cirkulacije razvija u odnosu na
koštanu gradnju i kremenu gradnju, o tome šta se dešava unutra, što bismo u izvesnoj meri videli
kada bismo mogli unutra da se uvuĉemo i kada bi nam proces cirkulacije u ĉoveku pokazao kako
ugljeniĉna delatnost zraĉi u kreĉno i kremeno. Takvu vrstu gledanja bismo morali da razvijemo
kada posmatramo površinu zemlje pokrivenu biljkama i u kojoj je kreĉ i kremen. Ali unutar
ĉoveka ne moţemo da gledamo. No, to saznanje se mora razviti, mora se steći uvid u to kako
azotno preuzima kiseoniĉno i nosi ga u ugljeniĉno, ali u ugljeniĉno koje se oslanja na kreĉno i
kremeno. Moţemo takoĊe reći: jer kroz ugljenik samo prolazi. Moţemo isto tako reći: u zemlju
mora da bude uneto ono što ţivi u okolini, što oţivljava u kiseoniĉnom. To mora da bude uneto
pomoću azota u dubine zemlje, da bi tamo moglo da se osloni na kremeno, oblikujući se u
kreĉnom.
I taj proces, ako se uopšte ima osećaj i osetljivost za to, moţemo na najdivniji naĉin
posmatrati kod leptirnjaĉa, kod mahunarki, kod svega onoga što se u poljoprivredi moţe nazvati
skupljaĉima azota, koje privlaĉe azot kako bi ga prenele onome što je ispod njih. Kada se
pogledaju mahunarke, slobodno se moţe reći: tu dole u zemlji je ono ĉemu je potrebno nešto kao
ĉovekovim plućima kiseonik, ĉemu je potreban azot; a to je ono kreĉno. Tu dole u zemlji je
kreĉno, moţe se reći, zavisno od azota, od neke vrste udisanja azota, kao što su ljudska pluća
zavisna od kiseonika. A leptirnjaĉe predstavljaju nešto sliĉno onome što se dešava u našim
epitelnim ćelijama. Ono što je udahnuto ide nadole. To su u suštini jedine biljke takve vrste. Sve
druge ne stoje blizu udisanja, nego izdisanja. I tako se za naše posmatranje rastvara, mogao bih
reći, ceo organizam biljnog sveta; ako ga posmatramo kao neku vrstu azotnog disanja, rastvara se
ceo organizam biljnog sveta. Jer svuda gde nalazimo leptirnjaĉe, na izvestan naĉin vidimo
disajne puteve, a tamo gde nalazimo druge biljke uoĉavamo druge organe, kod kojih je disanje
mnogo prikrivenije i ĉiji je zadatak da obavljaju druge funkcije.
Ĉovek mora nauĉiti da upozna biće biljke tako da svaku biljnu vrstu posmatra kao
postavljenu u opšti organizam biljnog sveta, kao što je pojedini ljudski organ postavljen u
celokupni organizam ĉoveka. Svaku biljku moramo da gledamo kao deo jedne celine. I ako se ta
stvar tako sagleda, onda se dolazi do velikog znaĉaja leptirnjaĉa. Do toga će se nesumnjivo doći,
to su poznate stvari, ali potrebno je to saznati polazeći iz duhovnih osnova, jer inaĉe postoji
velika opasnost da se uskoro, kad se tradicija još više izgubi, primenom novog krene sasvim
pogrešnim putevima.
Moţe se videti kako, u stvari, deluju te leptirnjaĉe: sve one imaju tendenciju da se ono što
daje plod, što se kod drugih biljaka izvlaĉi više prema gore, zadrţava u regionu lišća. One hoće
da raĊaju pre nego što doĊu do cveta. Svuda imate kod leptirnjaĉe da ona hoće da raĊa pre nego
što doĊe do cveta. To dolazi od toga što te biljke zadrţavaju mnogo bliţe zemlji ono što se
36
izraţava u azotnom – one, u stvari, unose azotno u zemlju. Dakle, kod tih biljaka se sve azotno
iţivljava bliţe zemlji nego kod drugih biljaka, gde se to razvija podalje od zemlje. Te biljke
imaju sklonost da lišće oboje ne obiĉnim zelenilom, nego nešto tamnije. Plod je kod tih biljaka
zakrţljao, a semenje je kratko vreme sposobno za klijanje, a onda izgubi klijavost. Te su biljke
organizovane tako da naroĉito izgraĊuju ono što biljni svet prima od zime, ne od leta. Stoga, bi
se moglo reći: u tim biljkama stalno postoji tendencija da ĉekaju na zimu, one sa onim što
razvijaju hoće da saĉekaju zimu. Rast se usporava kada naĊu dovoljno onoga što im zapravo
treba – dovoljno azota u vazduhu, koji na svoj naĉin sprovode nadole.
Vidite, to su naĉini kako se moţe posmatrati nastajanje i ţivot onoga što se dešava u tlu i
iznad njega. I kada tome dodate i to da kreĉnjaĉko ima ĉudesnu srodnost sa ĉovekovim svetom
ţudnje, onda vidite kako sve postaje organsko, postaje ţivo. A kreĉ, ako je još u svom elementu
– kalcijumu, onda nema mira, on hoće da se ispuni, da postane kreĉ, da kalcijum spoji sa
kiseonikom; ali ni tada nije zadovoljan, ţudi za svim mogućim, ţeli da upije sve moguće
mineralne kiseline, ĉak i bitumen za koga se ne moţe reći ni da je mineralan. Sve to hoće da
privuĉe sebi; u tlu razvija pravu prirodu ţudnje. Onaj ko ima za to osećaj, videće razliku u
odnosu na neku drugu supstancu. Kreĉ nas isisava; jasno moţe da se oseti da je on nešto što
pokazuje prirodu ţudnje, da je ţudnja proširena svuda gde je zemljište kreĉno, što zapravo
privlaĉi biljno. Jer sve ono što kreĉ hoće ţivi u biljnom. Samo što to mora stalno da mu se otima.
Ĉime moţe to da mu se otme? Pomoću neĉeg izuzetno gospodstvenog, onog koje više ništa ne
ţeli.
Postoji jedna takva gospodstvenost, koja uopšte više ništa ne ţeli, koja je sobom sasvim
zadovoljna. To je kremeno. Ovo je došlo do mira u samom sebi. I ako ljudi misle da se kremen
moţe videti samo u onom što ima ĉvrste mineralne konture, varaju se. Kremen je u homeopa-
tskim dozama svuda oko nas, miruje u sebi i nema nikakve zahteve. Kreĉ zahteva sve, kremen ne
zahteva više ništa. On je kao naši ĉulni organi. Oni ne opaţaju sebe, već ono što je izvan njih,
spoljašnji svet. Kremen je opšte spoljno ĉulo zemaljskog, kreĉ je opšta spoljna ţudnja
zemaljskog, a glina u sebi ima oboje. Glina ima nešto više kremenog, ali ipak poseduje i kreĉno.
To treba da se sagleda, da bi se došlo do osećajnog saznanja. Trebalo bi kreĉ osećati kao
nekog ţudnog momka, jer je on taj koji hoće sve sebi da prigrabi, a kremen kao otmenog
gospodina, koji sve što je kreĉ oteo, od njega oduzima, prenosi u atmosferu i tako izgraĊuje
oblike biljaka. On ţivi tako što se utvrdi kao u nekoj tvrĊavi – kao što to ĉini u rastaviću – ili ţivi
svuda raširen u jednom finom stepenu, ponekad u vrlo homeopatskim dozama, i kreĉu oduzima
ono što mu se mora oduzeti. Vidite, tu se ĉovek sreće sa onim što postoji kao izuzetno intimno
dejstvo prirode.
Ugljenik je ono oblikujuće u svim biljkama, oblikotvorac skeletnog, potpornog. Ali mu je to
tokom razvoja Zemlje oteţano. Ugljenik bi mogao da oblikuje sve biljke, kada bi pod njim bila
samo voda. Na tome bi sve raslo. Ali dole je kreĉ, on mu smeta, i stoga se on spaja sa kremenom,
pa ih kremen i ugljenik zajedno sa glinom ponovo oblikuju upravo zato što otpor kreĉnjaĉkog
mora da bude savladan. Kako u tome ţivi neka takva biljka?
Tamo dole kreĉ kao nekom hvataljkom hoće da je uhvati, gore kremen nastoji da je uĉini
sasvim finom i vitkom, da je uĉini vlaknastom, poput vodenih biljaka, ali u sredini stoji,
obrazujući prave biljne oblike, ugljenik, koji to sve sreĊuje. I upravo onako kako naše astralno
telo uspostavlja red izmeĊu Ja i eterskog tela, tako azot, kao astralno, deluje izmeĊu. Sve ovo
moramo da nauĉimo da razumemo, kako azot posluje (u biljci) izmeĊu kreĉnog, glinenog i
kremenog i izmeĊu svega ostalog što kreĉno neprekidno nastoji da privuĉe dole, a kremen
neprestano hoće da izraĉi naviše.
37
Tu se postavlja pitanje: kako se na pravilan naĉin unosi azotno u biljni svet? Tim pitanjem
ćemo se baviti sutra i time ćemo preći na razliĉite vrste Ċubriva.
38
OBRAĆANJE RUDOLFA ŠTAJNERA
Kobervic, 11. jun 1924.
Prvo mi dopustite da izrazim svoje duboko zadovoljstvo što je na predlog grofa Kajzerlinka
obrazovan ovaj Ogledni krug, koji su sada proširili oni zainteresovani za poljoprivredu, koji prvi
put prisustvuju jednom ovakvom skupu. Osnivanje ovog Oglednog kruga dogodilo se tako što se
gospodin Stegeman, posle brojnih molbi, odluĉio da saopšti ponešto od onih uputstava o
poljoprivredi o kojima smo on i ja razgovarali tokom prošle godine i koje je on svojim, toliko
priznanja vrednim nastojanjima na svom poljoprivrednom dobru isprobao na ovaj ili onaj naĉin.
Iz toga je proistekao razgovor izmeĊu našeg mnogo zasluţnog grofa Kajzerlinka i gospodina
Stegemana, prilikom koga je sastavljen danas proĉitan predlog, koji je zatim doveo do toga da
smo se ovde okupili.
Duboko zadovoljstvo pruţa ĉinjenica da se našao izvestan broj ljudi koji će biti nosioci
ogleda, polazeći od smernica – jer to u poĉetku mogu biti samo smernice – koje su izloţene ovde
u predavanjima. Ti ljudi će vršiti oglede koji će potvrditi te smernice i pokazati da se one mogu
praktiĉno primeniti. MeĊutim, neophodno je da danas, u trenutku kada se na tako dobar naĉin
nešto takvo ostvaruje, budemo svesni da nam valja primenjivati iskustva koja smo stekli svojim
nastojanjima na praktiĉnom polju u okviru antroposofskog pokreta. Pogotovo je vaţno da
izbegnemo greške koje su postale vidljive tek onda kada smo tokom godina od centralne
antroposofske delatnosti – ako tako mogu da kaţem – prešli na periferne delatnosti, na uvoĊenje
onoga što antroposofija treba i moţe da bude u razliĉitim oblastima ţivota. Za rad koji treba da
izvrši ovaj Ogledni krug, biće naroĉito zanimljiva iskustva koja smo stekli prilikom uvoĊenja
onoga što je antroposofsko u ono što je tzv. nauĉno.
Vidite, kada se došlo do toga, uglavnom nije bilo dovoljno razumevanja izmeĊu onih koji su
do sada na svoj naĉin vodili centralni antroposofski ţivot sa unutrašnjom odanošću, sa
unutrašnjom predanošću, i onih koji stoje na periferiji i koji hoće da to prerade u korist pojedinih
ţivotnih podruĉja. O tome imamo dovoljno iskustva, naroĉito pri saradnji sa našim nauĉnim
institutom. Tu su sa jedne strane antroposofi kao takvi, antroposofi koji potpuno ţive u tom
centralnom antroposofije kao pogleda na svet, kao ţivotnog sadrţaja, koji moţda u svakom
minutu svom snagom svoje duše nose kroz svet. To su antroposofi koji ţive antroposofiju, vole
je i ĉine je sadrţajem svog ţivota. Oni po pravilu imaju – mada ne uvek – predstavu da su uĉinili
nešto znaĉajno ako su ovde ili onde nekoga ili više njih pridobili za antroposofiju. Oni zapravo
samo hoće, kada deluju izvan Društva, da pridobiju ljude za antroposofiju i smatraju da ljudi
moraju biti pridobijeni – izvinite na izrazu – od glave do pete, na primer, univerzitetski profesor
nekog ogranka prirodnih nauka, koji se utvrdio u nekoj prirodnonauĉnoj delatnosti. Takvi
antroposofi u svojoj prostodušnosti i ljubavi misle, a to je razumljivo, da poljoprivrednik moţe
sve sa zemljištem i onim što je s tim u vezi, sa svim proizvodima koje poljoprivredno imanje
šalje u svet, jednostavno od danas do sutra, od glave do pete da preĊe u antroposofski ţivot. Tako
misle „centralni“ antroposofi. Iako mnogi od njih kaţu da su moji verni sledbenici, ipak ĉesto i
pored toga što su u duši verne pristalice, ipak preĉuju ono što kaţem u presudnim trenucima. Oni
tada ne ĉuju da ja kaţem, primera radi, sledeće: naivno je verovati da je moguće pridobiti nekog
profesora ili, recimo, nekog današnjeg nauĉnika preko noći. To je nemoguće, taj ĉovek treba da
raskrsti sa svojom prošlošću dugom dvadeset ili trideset godina. Time bi iza sebe stvorio ponor;
stvari treba prihvatiti onakve kakve su u ţivotu.
39
Antroposofi ĉesto misle da se ţivot sastoji samo od mišljenja. Ne sastoji se samo od
mišljenja. Te stvari se moraju reći sa nadom da će pasti na pravo tlo. Oni koji bilo koju oblast
ţivota hoće iz dobrog, vernog srca da spoje sa antroposofijom, pa i kada se radi o nauci, nisu sebi
baš ovo objasnili, kada su postali aktivni u okviru antroposofije. Oni uvek polaze od pogrešnog
mišljenja, da bi trebalo raditi tako kako se do sada radilo u nauci, da stvari treba da teku tako
kako su tekle u nauci. Na primer, kod nas postoji odreĊeni broj ljudi koji rade na podruĉju
medicine, vrlo dragih antroposofa, koji smatraju da ono što proizlazi iz antroposofske medicine
treba da primenjuju onako kako su to dosad ĉinili u medicini. U tom smislu gospoĊa dr
Vehman15
je potpuni izuzetak; ona je uvidela ono što je istinska nuţnost u našem Društvu.
Šta tu ĉovek doţivljava? Tu se ne radi o širenju centralnog antroposofskog, nego o širenju
antroposofije u svet. Doţivljava se da ljudi kaţu: pa i do sada smo radili tako, u tome smo
struĉnjaci, to moţemo da savladamo našim metodama, mi o tome bez sumnje moţemo da
prosuĊujemo. MeĊutim, to što vi donosite protivreĉi onome do ĉega smo mi došli našim
metodama. Oni onda kaţu da je to pogrešno. I doţiveli smo da kada antroposofi podraţavaju ono
što rade ĉisti nauĉnici, da ovi kaţu da to mogu bolje. U ovom sluĉaju ne treba poreći da nauĉnici
te svoje metode mogu bolje primeniti, ako ni zbog ĉega drugog ono zbog toga što je poslednjih
godina nauĉna metoda progutala nauku. Nauke imaju još samo nauĉne metode. One više ne
prelaze na samu stvar, njih su pojele metode, tako da danas postoje istraţivanja, ali u njima nema
niĉega. Tako smo doţiveli da su nauĉnici, koji su razvili izvanredno egzaktne metode, besneli
kada su došli antroposofi i kada nisu radili ništa drugo nego primenjivali iste metode. Šta moţe
time da se dokaţe? Pokazalo se, uprkos dobrih rezultata koje smo mogli da dobijemo na ovaj
naĉin, uprkos odliĉnih istraţivanja koja su izvršena u Biološkom institutu, da su ljudi besneli
kada su naši nauĉnici na svojim predavanjima govorili na osnovu istih metoda. Besneli su zato
što jedino što su ĉuli bile stvari na koje su navikli u sopstvenim misaonim koloteĉinama.
MeĊutim, mi smo doţiveli nešto drugo što je vaţno. To je ovo. Nekoliko naših nauĉnika se
potrudilo da do izvesne mere odustane od podraţavanja drugih; ali radili su to pola-pola, i to tako
što bi u prvom delu postupali sasvim nauĉno, primenjivali bi pravilne nauĉne metode u
raspravama. Na to bi slušaoci pobesneli. Šta se oni petljaju u naše stvari, šta to znaĉi? To je
drskost, to su drznici koji se diletantski petljaju u našu struku. Onda su govornici u drugom delu
prešli na pravi ţivot, što nije bilo razraĊeno na stari naĉin, nego antroposofski, uzimajući u obzir
nadzemaljsko. Tada su oni koji su prethodno besneli, postali neobiĉno paţljivi, ţudno su slušali i
zainteresovali su se za to. Ljudi hoće antroposofiju, ali ne mogu da podnesu – priznajem, s
pravom – taj pokušaj pomirenja antroposofije i nauke, taj nejasni mixtum compositum.16
Sa tim
se ne moţe ići napred.
Stoga s velikom radošću pozdravljam što je na predlog grofa Kajzerlinka zakljuĉeno da se
poljoprivredna strukovna zajednica prikljuĉi prirodnonauĉnoj sekciji u Dornahu. Ta
prirodnonauĉna sekcija je, kao i neke druge koje nastaju, proizašla iz Boţićnog zasedanja. Dakle,
iz Dornaha će proizaći ono što treba da proizaĊe. Tu ćemo iz same antroposofije pronaći
najegzaktnije nauĉne metode i smernice. Jedino ne mogu da se sloţim s onim što je rekao grof
Kajzerlink, da navedeni Ogledni krug bude tek izvršni organ. Imaćete priliku da se uverite da iz
Dornaha proizlazi neka vrsta smernica koje od svakoga ko ţeli da saraĊuje, ma gde on bio,
zahtevaju da bude u potpunosti saradnik. Štaviše, mi ćemo – a to će se na kraju predavanja
pokazati, jer ću prve smernice dati na kraju predavanja – osnove za poĉetni rad koji treba da
15
Dr Ita Wegmann, 1876-1943, HolanĊanka, saradnica Rudolfa Štajnera. Osnovala kliniĉko-terapeutski institut u
Arleshajmu u Švajcarskoj. 16
Lat. mešavina, zbrka.
40
uradimo u Dornahu dobiti tek od vas. Mi ćemo smernice dati tako, da ćemo tek iz odgovora koje
dobijamo moći nešto da uradimo. Dakle, nama će od poĉetka biti potrebni najaktivniji saradnici,
a ne samo izvršni organi. Navešću samo nešto – ovih dana sam o tome više puta razgovarao sa
grofom Kajzerlinkom – poljoprivredno dobro je jedna individualnost i nikada jedno nije isto kao
drugo. Klima, osobine zemljišta, to je osnova nekog poljoprivrednog dobra. Jedno dobro u
Šleskoj nije isto kao u Tiringiji ili juţnoj Nemaĉkoj. To su prave individualnosti. Upravo prema
antroposofskim gledištima, uopštavanja, apstrakcije, nemaju nikakvu vrednost, a najmanju
vrednost imaju onda kad hoće da zahvate u praksu. Kakvog ima smisla o praktiĉnom pitanju
pojedinih dobara govoriti uopšteno!
Uopšte treba paziti na ono što je konkretno, tek onda će se uvideti šta je potrebno primeniti.
Kao što se od trideset slova azbuke sastavljaju najrazliĉitiji izrazi, prirodno je da isto tako mora
da se postupa sa onim što je reĉeno u ovim predavanjima, jer će se tek iz toga sastavljati ono što
se oĉekuje. Ako treba govoriti o praktiĉnim pitanjima polazeći od šezdeset saradnika, onda treba
naći praktiĉna uputstva i praktiĉne osnove za tih šezdeset konkretnih poljoprivrednika. A pre
svega će se raditi o tome da se potraţi ono što već znamo u tom pogledu. Tek onda će slediti
poĉetni niz ogleda i zaista će se praktiĉno raditi. Za to su nam potrebni najaktivniji ĉlanovi. Ono
što nam je uopšte potrebno u Antroposofskom društvu su pravi praktiĉari, koji ne odustaju od
principa da upravo praksa zahteva nešto što ne moţe da postane stvarnost od danas do sutra. Ako
oni koje sam nazvao centralni antroposofi, veruju da neki profesor ili poljoprivrednik ili lekar
koji je decenije proveo u odreĊenoj sredini, moţe da primi antroposofska uverenja preko noći,
onda su u zabludi. U poljoprivredi će se to jasno pokazati. Antroposof-poljoprivrednik moţe, ako
je idealista, da i u pogledu poljoprivrede preĊe potpuno u antroposofske vode – recimo izmeĊu
vaše dvadeset devete i tridesete godine – ali da li će sa njim to uĉiniti i oranice, organizacija
gazdinstva itd., oni koji posreduju izmeĊu njega i potrošaĉa itd., itd.? Njih nije moguće od vaše
dvadeset devete do tridesete godine uĉiniti odmah antroposofima. Pa kad ljudi vide da stvar ne
uspeva, vrlo ĉesto se obeshrabre.
MeĊutim, radi se upravo o tome da se ne izgubi odmah hrabrost, nego da se zna da se ne radi
o trenutnom uspehu, nego o upornom radu. Treba raditi koliko je god moguće. Jedan moţe više,
drugi manje. Na kraju će, ma koliko to paradoksalno zvuĉalo, moći da se uĉini više što je
ograniĉeniji komad zemlje na kome se privreĊuje na naš naĉin. Kod male parcele neće se oštetiti
toliko koliko kod neke velike. Tu moţe i ono što se primenom antroposofskih smernica pokaţe
boljim vrlo brzo pokazati, pošto nije potrebno menjati toliko mnogo. A i lakše će se pokazati i
koristan efekat, nego na nekom velikom poljoprivrednom dobru. Ali, ako ovaj poljoprivredni
krug treba zaista da postigne neki uspeh, stvari moraju da budu usaglašene, naroĉito u tako
velikoj oblasti kao što je poljoprivreda. Vrlo je neobiĉno što se posle prvog sastanka Oglednog
kruga mnogo govorilo – ali vrlo dobronamerno i bez ironije, jer smo se tome radovali – o
razlikama koje su se pojavile izmeĊu grofa Kajzerlinka i gospodina Stegemana. Takve stvari
donose izvesnu obojenost; gotovo sam bio uveren da treba razmisliti, nije li trebalo na to veĉe
pozvati upravu Antroposofskog društva ili već tako nekog, da pomiri zaraćene duhove. Ali,
postepeno sam se uverio u nešto sasvim drugo, da to što se tu desilo, da je to osnova za jednu
duboku toleranciju meĊu poljoprivrednicima, za jedno uvaţavanje meĊu kolegama – samo što to
ima izvesnu grublju spoljašnjost.
Stvarno se radi o tome da poljoprivrednik, više nego neko drugi, ima potrebu da ĉuva svoju
koţu, a da mu se ĉesto drugi upliću u stvari koje samo on moţe da razume. Upravo ovde moţe
da se otkrije izvesna tolerancija. Sve se to mora zaista pravilno osetiti u ovom Oglednom krugu,
a ja iznosim ove primedbe samo stoga što stvarno mislim da je potrebno da od poĉetka krenemo
41
na ispravan naĉin. Smatram da još jednom mogu da izrazim svoje najdublje zadovoljstvo onim
što se ovde dogodilo. Verujem da smo dobro ugradili iskustva Antroposofskog društva, da će
ono što je uĉinjeno biti veliki blagoslov i da će i Dornah dati svoj doprinos delotvornoj saradnji
sa onima koji zajedno sa nama ţele aktivno da uĉestvuju u ovome. Treba da se radujemo što je
pokrenuto ovo što se dogaĊa u Kobervicu. Iako grof Kajzerlink kaţe da sam sebe opteretio time
što sam ovamo došao, na to mogu da odgovorim, ne zato da bih izazvao neku raspravu: da to nije
ništa što bi me mnogo zamorilo. Ovamo sam morao da doputujem i sada sam ovde u najlepšim i
najboljim uslovima, a sve što je pri tom bilo neprijatno obavili su drugi. Meni je ostalo samo da
svaki dan govorim. Doduše, da govorim o neĉemu prema ĉemu imam izvesno uvaţavanje, pošto
je ovo za mene nova oblast. Moj napor nije bio veliki. MeĊutim, kada vidim sav trud koji su u
ovo uloţili grof Kajzerlink i ĉitava ova kuća, šta je sve u to uloţeno, sve pojedinosti koje su
morale da se obave da bismo mi mogli da budemo zajedno, onda moram reći da mi izgleda da je
to na kraju krajeva daleko više od truda koji sam ja morao da uloţim. I upravo se po tom pitanju
ne mogu sloţiti sa gospodinom grofom. Stoga bih zamolio da sve ono što naĊete kao vredno
priznanja u odnosu na odrţavanje ovog poljoprivrednog kursa, zahvalimo, pre svega, njemu. Da
on nije svojom gvozdenom snagom o svemu razmislio i poslao svoje predstavnike u Dornah i da
je u svom nastojanju popustio, onda moţda mnogo toga što je trebalo da proistekne iz Dornaha
ne bi bilo uraĊeno i moţda se ovaj kurs ne bi ostvario ovde u ovom krajnje istoĉnom uglu
zemlje. Stoga se ne slaţem sa tim da se osećanja zahvalnosti upućuju meni; ona zaista pripadaju
u najeminentnijoj meri grofu Kajzerlinku i celoj njegovoj kući. To je ono što sam još hteo da
dodam.
*
Za sada nema još mnogo toga da se kaţe, osim da su nama u Dornahu potrebni podaci od
svakog ĉlana ovog Oglednog kruga, koji hoće da saraĊuje, o tome šta ima u zemlji i na zemlji i
kako te stvari uzajamno deluju. Potrebno je, naravno, sasvim taĉno znati, da bi podaci mogli da
se koriste, kako stoje stvari na koje ti podaci ukazuju. To što dolazi u obzir je ono što vi bolje
znate iz prakse nego mi u Dornahu: svojstva zemljišta pojedinih dobara, podaci o šumi i koliko
šume i koliko ĉega ima, šta je od imanja obraĊivano poslednjih godina, kakvi su bili prinosi; mi
moramo u osnovi znati sve ono što mora znati svaki poljoprivrednik koji na razuman naĉin,
upravo na seljaĉki dovitljiv naĉin, hoće dobro da upravlja svojim gazdinstvom. To su prvi podaci
koji su nam potrebni: stvari koje se nalaze na imanju i iskustva koja je svaki pojedinac stekao u
vezi sa njima. Time je uglavnom skoro sve reĉeno. Kako to sve treba da se postavi, pokazaće se
još u toku ovih sastanaka, iz ĉega će još proisteći poljoprivredna polazišta koja će ukazati kakva
je veza izmeĊu onoga što zemljište daje i onoga šta je samo zemljište i njegova okolina.
Verujem da je ovim reĉima već okarakterisan predlog koji je gospodin grof Kajzerlink ţeleo
da izrade ĉlanovi ovog Oglednog kruga. Ljubaznim, prijateljskim reĉima, koje su upućene svima
nama, napravljena je istanĉana razlika izmeĊu seljaka i nauĉnika, ĉime je stvar postavljena tako
da su s jedne strane oni koji se nalaze u Oglednom krugu sve „seljaci“, a oni koji sede u Dornahu
„nauĉnici“. Taj stav ne moţe da ostane. Mi moramo takoreći da srastemo jedni s drugima i u
Dornahu mora biti toliko seljaĉkog koliko i nauĉniĉkog. A to što iz Dornaha izlazi kao nauka,
mora biti takvo da je jasno i najkonzervativnijoj seljaĉkoj glavi. Nadam se da je to što je grof
Kajzerlink rekao bilo samo izraz prijateljstva, naroĉita vrsta prijateljstva. Mislim da ćemo srasti
kao blizanci, Dornah i Ogledni krug. On me je na kraju oznaĉio kao „velikog seljaka“. A to već
znaĉi da on oseća kako bismo mogli da srastemo. MeĊutim, mislim da ne mogu da budem tako
42
nazvan, jer se pokazalo, pre nego što sam došao ovamo, da mi nije uspeo poĉetniĉki pokušaj
mešanja Ċubriva. Morao je taj posao da preuzme neko drugi, pošto ono mora vrlo dugo da se
meša. Ja sam bio u stanju samo da poĉnem, neko drugi je morao da nastavi.
No, sve su to sitnice i to nije ono iz ĉega sam izrastao. Ja sam, zapravo, potekao sa sela. Po
svom naĉinu mišljenja sam uvek u njemu ostao. Ja sam – to je nagovešteno u mojoj
autobiografiji – doduše, ne na nekom velikom dobru kao što je ovo, nego na manjem, sadio
krompir, odgajao, doduše ne konje, ali svinje ili bar pomagao pri tome, a u neposrednom
susedstvu sam uĉestvovao u odgajanju krava. Sve te stvari su mi dugo bile bliske u ţivotu i to me
je interesovalo. Stoga sam voleo poljoprivredu i smatram da sam iz nje izrastao. To mi izgleda
leţi više nego ono malo mešanja Ċubriva. Ţeleo bih u tom smislu ipak da pojasnim još nešto sa
ĉime se ne slaţem. Kada se osvrnem na svoj ţivot, rekao bih da u pravom seljaštvu nije
najvrednije biti veliki seljak, velikoposednik nego mali seljak, maloposednik, koji se već kao
seoski momĉić bavio poljoprivredom. Ako sada moja znanja i iskustva treba da se primene na
velike razmere, preobraţena u nauku, onda to izrasta – tako se kaţe u donjoj Austriji – iz tvrde
seljaĉke glave. To izrastanje mi je više koristilo nego ono što sam kasnije stekao. Stoga me
smatrajte za onoga koji je ljubav za poljoprivredu stekao kao mali seljak, koji se seća svog malog
seljaštva i da je zato u stanju da razume ono što danas ţivi u tzv. seljaštvu poljoprivrednog
ţivota. To će u Dornahu biti primljeno sa razumevanjem. U to moţete biti sigurni. Uvek sam
smatrao, što ne treba shvatiti ironiĉno – iako je, ĉini mi se, tako shvaćeno – da je ta glupost, ta
ludost, rekao sam, mudrost pred Bogom, pred duhom. Uvek sam smatrao da je ono što su mislili
seljaci o svojim stvarima, mnogo pametnije od onoga što kaţu nauĉnici. To sam uvek mislio, a to
i danas nalazim da je pametnije. Radije slušam sve ono što se nekom prilikom preduzima
neposredno na njivi, nego sve one ahrimanske statistike koje proizlaze iz nauke, i uvek sam sa
zadovoljstvom slušao kada sam mogao nešto takvo da ĉujem jer sam to smatrao za posebno
mudro. Upravo u toj oblasti praktiĉne primene, uvek sam smatrao nauku izuzetno glupom. I
upravo sve što tu nauku treba da opameti, to je „glupost“ seljaštva. Potrebno je da se u nauku
unese nešto od te „gluposti“, na tome nastojimo mi u Dornahu. Onda će ta glupost postati
mudrost pred Bogom. Ako saraĊujemo u toj mudrosti, onda će poĉeti prvi konzervativni, ali u
isto vreme i krajnje radikalno napredni poĉetak. Ostaće mi zauvek u vrlo lepoj uspomeni to, kada
je ovaj kurs bio na polaznoj taĉki, da se ovde istinski pravo seljaštvo unelo u moţda ne glupu –
to bi je uvredilo – ali rekao bih umrtvljenu metodiku nauke. Doktor Vaksmut je takoĊe odbacio
tu nauku koja je postala mrtva jer je poţeleo ţivu nauku koja tek treba da se oplodi seljaĉkom
mudrošću. U tom smislu hoćemo da se Dornah i ovaj Ogledni krug spoje kao sijamski blizanci.
Za blizance se kaţe da isto osećaju i isto misle. Tako i mi treba da isto osećamo i isto mislimo.
Tada ćemo i na ovom našem podruĉju najbolje napredovati.
43
ĈETVRTO PREDAVANJE
Kobervic, 12. jun 1924.
Snage i supstance koje doseţu do duhovnog:
pitanje Ċubriva
Videli ste da se kod pronalaţenja duhovnonauĉnih metoda, ĉak i kod poljoprivrede, radi o
tome da se priroda i delovanje duha u prirodi sagleda u celini, u sveobuhvatnosti, dok
materijalistiĉki obojena nauka sve više zalazi u mala, ograniĉena podruĉja. Iako se i kod neĉeg
takvog kao što je poljoprivreda nema uvek posla samo sa najmanjim, mikroskopski malim –
ĉime se ĉesto bave druge prirodne nauke – ipak imamo posla sa onim što deluje u malim
okvirima i sa onim što moţe da se izvede iz malih okvira. MeĊutim, svet u kome ţive ĉovek i
druga bića, uopšte nije nešto o ĉemu moţe da se sudi polazeći samo od malih okvira. Postupati
tako prema onome što ovde, upravo u poljoprivredi dolazi u obzir, kao što je danas uobiĉajeno u
nauci, bilo bi isto kao kada bismo hteli da upoznamo celo biće ĉoveka, recimo, iz njegovog
malog prsta ili ušne školjke i kada bismo na osnovu toga hteli da izgradimo ono što dolazi u
obzir kao celina. Nasuprot ovome mi postavljamo – a to je danas neophodno u najvećoj mogućoj
meri – jednu pravu nauku koja prouĉava velike uzajamne odnose sveta.
Koliko nauka, u danas uobiĉajenom smislu, odnosno u smislu uobiĉajenom pre nekoliko
godina, mora da se ispravlja, vidi se iz gluposti koje su vladale pre ne tako davnog vremena, u
odnosu, na primer, na ljudsku ishranu. Te stvari su bile sasvim nauĉne, bile su i nauĉno dokazane
i protiv tih dokaza, ako se usredsredi samo na ono što je uzeto u obzir, nije moglo ništa da se
prigovori. Bilo je nauĉno dokazano da je ĉoveku srednje teţine od 70-75 kg, u hrani potrebno
otprilike 120 gr belanĉevina, proteina. To je bilo nauĉno dokazano. Danas nijedan ĉovek, koji
polazi sa nauĉnih gledišta, više ne veruje u taj stav. Naša nauka je samu sebe ispravila. Danas
svaki ĉovek zna da 120 gr belanĉevina u hrani ne samo da nije nuţno, nego da je sasvim štetno i
da ĉovek ostaje najzdraviji ako dnevno uzima samo 50 gr. Tu se nauka sama ispravila. Danas se
zna, ako se unosi prevelika koliĉina belanĉevina, da one u crevima stvaraju nusproizvode koji
deluju kao otrovi. I ako se ne istraţuje samo ono razdoblje ĉovekovog ţivota kada je uzimao
belanĉevine, nego ceo njegov ţivot, onda se dolazi do saznanja da u starosti ta otrovna dejstva
viška belanĉevine uglavnom dovode do arterioskleroze. Nauĉna istraţivanja u odnosu na ĉoveka
su ĉesto pogrešna stoga što posmatraju samo jedan trenutak. Ali ljudski ţivot ipak traje, ako je
normalan, duţe od deset godina i štetne posledice prividno povoljnih uzroka se ĉesto pokaţu
mnogo kasnije.
Manja je mogućnost da duhovna nauka zapadne u takvu grešku. Ja ne ţelim da se upuštam u
jeftinu kritiku kakvoj se ĉesto pribegava zato što obiĉna nauka mora da se ispravlja, kako sam
rekao. Shvatljivo je da to ne moţe biti drugaĉije i da je to nuţno. Ali i sa druge strane se moţe
isto tako jeftino napadati i duhovna nauka kada ona stupi u praktiĉan ţivot, pošto postaje
prinuĊena da uzme u obzir šire odnose ţivota i jer joj tu upadaju u oĉi one snage i supstance koje
doseţu do duhovnog. Dakle, ne samo grube materijalne snage i supstancijalnosti. To potpuno
vaţi i za poljoprivredu, a naroĉito ako je u pitanju Ċubrenje.
Danas se u nauci mnogo govori o pitanju Ċubrenja. Već to samo govori koliko se malo zna
šta stvarno znaĉi Ċubrenje u domaćinstvu prirode. Danas se vrlo ĉesto ĉuje fraza: Ċubrivo sadrţi
hranljive materije za biljke. Tih nekoliko prethodnih reĉenica rekao sam samo zato da bih vam
pokazao kako je upravo u najnovije doba u odnosu na ishranu ljudi nauka morala da se ispravi.
44
Ona je morala da se ispravi zato što je u odnosu na ishranu bilo kog stvorenja pošla sa potpuno
pogrešnog stanovišta.
Veruje se da je kod ishrane najvaţnije – ne zamerite što to kaţem tako otvoreno – ono što se
dnevno jede. Ali, najveći deo onoga što se dnevno jede, uopšte ne postoji zato da se kao
supstanca unosi u telo da bi se tu odlagalo. Najveći deo je tu da bi se snage, koje hrana sadrţi,
predale telu i iznutra ga pokrenule. I najveći deo onoga što se na taj naĉin prima zapravo biva
izbaĉen, tako da se mora reći da se kod varenja ne radi o rasporeĊivanju neĉeg koliĉinskog, nego
se uglavnom radi o tome, da li ţivotnim namirnicama moţemo na pravilan naĉin da unesemo u
sebe ţivotne snage. Te ţivotne snage su nam potrebne, na primer, kada hodamo ili kad radimo,
kad pokrećemo ruke.
S druge strane, ono što je telu potrebno da bi u sebi nataloţilo supstance, da bi se
supstancama obogatilo, onim supstancama koje opet odbacuje kada se svakih sedam-osam
godina obnavlja telesna supstanca, to se uglavnom unosi putem ĉulnih organa, preko koţe,
disanjem. Tako da ono što telo unosi u sebe od supstanci i što mora da nataloţi, to neprestano
prima u izuzetno finim dozama, u visoko razreĊenom stanju i tek u organizmu zgušnjava. Ono to
prima iz vazduha i toliko zgušnjava, toliko stvrdnjava da mora da se odseca, kao što je to kod
noktiju i kose. Sasvim je pogrešno ako se postavlja formula: uneta hrana, prolazak kroz telo,
perutanje koţe i noktiju i sliĉno. Pravilno je: disanje, najfinije unošenje kroz ĉulne organe, ĉak
kroz oĉi, prolaz kroz organizam, izbacivanje. U stvari, ono što primamo kroz ţeludac je vaţno
zato što to ima unutrašnju ţivost i pokretljivost – poput goriva. To je vaţno zato što u telo unosi
snage neophodne za volju koja deluje u telu.
Ĉovek prosto pada u oĉaj kada ovu istinu, koja jednostavno proizlazi iz duhovnog
istraţivanja, uporedi sa gledištima današnje nauke koja zastupa upravo obrnuto. Do oĉajanja
dovodi to što ĉovek uviĊa koliko je uopšte teško sporazumeti se sa tom današnjom naukom u
najvaţnijim pitanjima. A do takvog sporazuma se mora doći jer bi inaĉe današnja nauka odvela
praktiĉni ţivot u ćorsokak. Ona na svom putu ne moţe da shvati ni stvari o koje skoro nosom
udara. Uopšte ne govorim o eksperimentima. Ono što nauka o njima govori, to je po pravilu
istina. Eksperimenti se mogu sasvim dobro iskoristiti; ono što se potom teoretiše, to je loše. Iz
teoretisanja, naţalost, proizlaze praktiĉna uputstva za razne ţivotne oblasti. Ako se sve to
sagleda, uviĊa se kako je teško doći do razumevanja. Ali, s druge strane, do tog razumevanja
mora da se doĊe u najpraktiĉnijim oblastima ţivota, kojima pripada i poljoprivreda.
Vidite, za razne oblasti poljoprivrednog ţivota moramo steći uvid u naĉin delovanja
supstanci i snaga, a i o naĉinu delovanja duhovnog, ako ĉovek hoće da sa stvarima postupa na
pravilan naĉin. Dete, sve dok ne zna ĉemu sluţi, na primer, ĉešalj, grize ga, koristeći ga sasvim
neprikladno. Isto tako će se neprikladno koristiti stvari ako ĉovek ne zna šta je njihova prava
suština, o ĉemu se kod njih radi.
Pogledajmo, na primer, neko drvo. Ono se razlikuje od obiĉne jednogodišnje biljke koja
ostaje samo na stepenu trave. Ono je obavijeno korom. Šta je zapravo suština drveta u odnosu na
jednogodišnju biljku? Uporedimo takvo jedno drvo sa nekom humkom, gomilom zemlje,
pretpostavićemo, izuzetno bogatom humusom, koja u sebi sadrţi manje ili više biljnih materija u
raspadanju, moţda i materija ţivotinjskog porekla u raspadanju.
45
Uzmimo da je ovo (levo) humka u kojoj sam napravio udubljenje sliĉno krateru. To je humka
bogata humusom. A ovo je drvo (desno), spolja manje ili više tvrdo, dok u unutrašnjosti raste
ono što dovodi do stvaranja drveta. Moţe vam se uĉiniti ĉudnim što ja poredim te dve stvari. Ali
one imaju više srodnosti nego što mislite. Ono zemljano, što sam vam na ovaj naĉin opisao, koje
je proţeto humusnim supstancama koje se u njemu nalaze u raspadanju, ono u sebi sadrţi
etersko-ţivotno. O tome se radi. Ako imamo takvo zemljano koje nam svojim naroĉitim
svojstvima pokazuje da u sebi sadrţi etersko-ţivotno, onda je ono na putu da postane omotaĉ
biljke. Ali ono ne uspeva da postane omotaĉ biljke koji se uvlaĉi u koru drveta. To mu u prirodi
ne uspeva. Umesto da se oblikuje takva humka i da u nju uĊe humus, koji zahvaljujući naroĉitim
svojstvima koje proizlaze od etersko-ţivotnog, deluje u zemljištu, humka, na jednom višem
razvojnom obliku, obavija biljku.
Ako se na nekom mestu na Zemlji gornji sloj zemlje, njena površina odvoji od njene
unutrašnjosti, onda će sve ono što se uzdiţe iznad normalnog nivoa zemlje, u odreĊenom
predelu, pokazati naroĉitu sklonost prema ţivom, pokazati naroĉitu sklonost proţimanja etersko-
ţivotnim. Stoga će vam biti lakše obiĉnu zemlju, neorgansku, mineralnu zemlju oplemeniti
humusnim supstancama, ili uopšte nekom otpadnom supstancom u stanju raspadanja, ako
napravite humku i proţmete je tom supstancom. U tom sluĉaju će zemljano teţiti da postane
unutrašnje ţivo, srodno biljci. Isti se proces dešava prilikom rasta drveta. Zemlja se uzdigne,
okruţi biljku, okruţi je svojom eterskom ţivotnošću. Zašto?
Vidite, sve vam ovo govorim da bih kod vas probudio predstavu o postojanju unutrašnje
srodnosti izmeĊu onoga što je ukljuĉeno unutar obrisa biljke i onoga što je zemljište oko biljke.
Uopšte nije istina da ţivot biljke prestaje sa obrisom, sa spoljašnjim obodom biljke. Ţivot kao
takav se nastavlja dalje, pogotovo od korena biljke u zemlju, i za mnoge biljke gotovo da ne
postoji oštra granica izmeĊu ţivota u biljci i ţivota u okolini u kojoj ţivi. Pre svega ĉovek mora
biti ovim proţet, to mora temeljno da shvati, da bi mogao stvarno da razume suštinu naĊubrene
zemlje ili bilo kog drugog sliĉno obraĊenog zemljišta.
Treba znati da se Ċubrenje sastoji u oţivljavanju zemlje kako biljka ne bi došla u mrtvu
zemlju. Ona lakše izvršava ono što je nuţno za obrazovanje ploda, ako je već uronjena u ţivot. U
osnovi uzevši svemu biljnom je svojstveno to pomalo parazitsko, da se razvija kao parazit na
ţivoj zemlji. Pošto u mnogim predelima ne moţemo raĉunati s tim da sama priroda obezbeĊuje
zemlji dovoljno organskog otpada, koji se onda u njoj raspada, da bi zemlju dovoljno proţela
ţivotom, moramo u nekim predelima biljnom rastinju priteći u pomoć Ċubrenjem. Najmanje
tamo gde je, takozvana, crnica. Jer tamo se sama priroda pobrinula da zemlja bude dovoljno ţiva.
Vidite da se zaista mora razumeti o ĉemu se radi. Ali treba razumeti još nešto, treba razumeti
– to je teška reĉ – mora se uspostaviti neka vrsta liĉnog odnosa prema tome šta u poljoprivredi
dolazi u obzir, pre svega liĉni odnos prema Ċubrivu, a pogotovo prema radu s njim. To izgleda
kao neki neprijatan zadatak, ali bez tog liĉnog odnosa ne ide. Zašto? To će vam odmah biti jasno
46
ako ste u stanju da uĊete u pitanje: šta je uopšte suština ţivog? Ţivo uvek ima jednu spoljašnju i
jednu unutrašnju stranu. Unutrašnja strana je uvek u nekoj koţi, u nekom omotaĉu, a spoljašnja
strana je izvan nje. Pogledajmo sada unutrašnju stranu.
U unutrašnjoj strani nisu samo struje snaga koje idu napolje u pravcu ovih strelica (vidi
crteţ), nego unutrašnji ţivot nekog organizma ima i struje snaga koje od koţe idu i prema unutra,
koje se potiskuju nazad. Organsko biće je spolja okruţeno svim mogućim strujama snaga. Postoji
nešto što na sasvim egzaktan naĉin, ali u neku ruku liĉni naĉin, izraţava kako organsko biće
uspostavlja odnos izmeĊu svoje unutrašnje i svoje spoljašnje strane. Sve ono što se u
unutrašnjosti organskog bića dešava kao delovanje snaga, u stvari u unutrašnjosti organizma,
dakle unutar obrisa njegove koţe, ono što podstiĉe ţivot i što ga odrţava, sve to mora – oprostite
mi opet jedan oštar izraz – unutar sebe mirisati, mogli bismo takoĊe reći zaudarati. U tome se u
suštini sastoji ţivot, da zadrţi ono što inaĉe širi miris, da stvari koje mirišu ne zraĉe previše
napolje, nego da se zadrţe u unutrašnjosti. Organizam prema spoljašnjem svetu mora da ţivi tako
da kroz svoj omotaĉ od koţe ispušta što je moguće manje onoga što u njemu stvara ţivot koji
podstiĉe mirise, tako da bi se moglo reći: organsko biće je utoliko zdravije, ukoliko miriše više u
unutrašnjosti, a manje napolju.
Organizam, posebno organizam biljke, nije predodreĊen da ispušta mirise, nego da ih prima.
I ako se sagleda ono što ide u korist neke mirišljave livade, prošarane biljkama aromatiĉnog
mirisa, onda će se postati svestan uzajamne podrške koja prevladava u svemu ţivom. To mirisno
što se tamo širi drugaĉije je od obiĉnog mirisa ţivota, prijatno je iz razloga koje ćemo još navesti
i to je ono što sada spolja deluje na biljke. Sve te stvari treba ţivo imati pred sobom i prema
njima razviti liĉni odnos; tada se ĉovek nalazi unutar stvarne prirode.
Sada će se raditi o tome da se uvidi kako se Ċubrenje i sve sliĉno, mora sastojati u tome da se
zemljištu podari izvestan stepen ţivotnosti, ali ne samo da mu se podari izvestan deo ţivotnosti,
nego i da mu se omogući, što sam juĉe posebno napomenuo, širenje azota tako da se pomoću
47
njega, kako sam pokazao, izvesnim linijama snaga unese ţivot. Dakle, kada Ċubrimo moramo u
zemljino carstvo uneti dovoljno azota da prenese ţivotnost do onih struktura u carstvu zemlje do
kojih se mora preneti – tamo gde treba da bude podloga biljkama, ispod biljke. To je zadatak. Taj
zadatak se mora obaviti egzaktno i celishodno.
Dakle, vidite, treba da nam bude jasno da ako se upotrebi mineralno, ĉisto mineralno
Ċubrivo, ono nikada neće dospeti do zemaljskog, nego u krajnjem sluĉaju do onoga što je u
zemlji vodeno. Mineralnim Ċubrivima ćete uticati na vodeno zemlje, meĊutim, njime nećete
uspeti da izvršite oţivljavanje same zemlje. Ako su biljke pod uticajem bilo kakvog mineralnog
Ċubriva one će pokazati rast podstaknut vodenim elementom, a ne oţivljenim elementom zemlje.
Ove stvari moţemo najbolje uvideti ako se prvo okrenemo najnezahtevnijem Ċubrivu,
kompostu, koji je ĉesto potcenjen. To je takvo sredstvo za oţivljavanje zemlje u kome su
pomešane razne vrste otpadaka, kojima se pridaje mala vrednost, sve ono što dolazi iz polja, iz
bašte, istrulela trava, otpalo lišće i tome sliĉno, pa i ono što je ostalo od uginulih ţivotinja itd. Te
stvari ne treba potceniti, one u sebi sadrţe ne samo etersko, nego i astralno. To je vaţno. U
gomilama komposta imamo stvarno sve ono što potiĉe od eterskog, ţivog, ali i od astralnog. U
tome je nešto od eterskog i astralnog, ne u tako jakom stepenu kao u stajskom Ċubrivu ili u
osoki,17
ali u izvesnoj meri postojanije; etersko i astralno se u tome nastanjuju, pogotovo se tu
nastanjuje astralno. Radi se samo o tome da tu nastanjenost na odgovarajući naĉin uzmemo u
obzir. Astralnom će u njegovom delovanju na azot odmah naškoditi ako postoji prejako bujanje
eterskog. Previše razbujani ţivot u eterskom će takoreći onemogućiti pojavu astralnog u
kompostnoj gomili.
U prirodi postoji nešto izvanredno, o ĉemu sam vam već govorio sa razliĉitih gledišta. To je
kreĉnjaĉko. Ako unesete kreĉnjaĉko u vidu gašenog kreĉa u gomilu komposta, onda nastaje
nešto naroĉito: ne utiĉući posebno na isparavanje astralnog, gašeni kreĉ preuzima etersko, time
se isisava i kiseonik i astralno će se na jedan lep naĉin podstaći na dejstvo. Time se postiţe nešto
sasvim odreĊeno. Time se postiţe, ako se Ċubri kompostom, da se zemljištu pruţi nešto što teţi
da vrlo jako proţme astralno zemljanim, bez posredovanja eterskog elementa.
Dakle, astralno, bez zaobilaznog puta preko eterskog, vrlo snaţno prodire u zemlju. Time se
zemlja, rekao bih, sasvim naroĉito astralizuje i zaobilaznim putem, preko astralizovanog se
proţima azotnim, tako da će ono što nastaje zaista biti vrlo sliĉno odreĊenom procesu u ljudskom
organizmu, onom što je u ljudskom organizmu sliĉno procesu u biljci. Ali sliĉno procesu u biljci
na taj naĉin da mu nije mnogo stalo do stvaranja ploda, pa se zadrţava na stepenu obrazovanja
lista i stabljike. Mi moramo taj proces, koji prenosimo zemlji, stoga, imati u sebi da bismo na
odgovarajući naĉin podstakli ţivotne namirnice na delatnost, za koju sam vam govorio da mora
biti prisutna. Na tu delatnost podstiĉemo i zemljište, ako ga obraĊujemo na opisani naĉin. Mi
time pripremamo zemljište tako da nam ono to moţe proizvesti, pri ĉemu je naroĉito dobro, ako
to jedu ţivotinje, tako da pod njegovim daljim dejstvom razviju unutrašnju delatnost, ĉine telo
unutrašnje oţivljenim. To drugim reĉima znaĉi: uĉinićemo dobro da tim kompostom Ċubrimo
naše livade i pašnjake, i ako to strogo sprovodimo, uspećemo – pogotovo onda ako izvršimo i
ostale bitne postupke – da dobijemo dobru sveţu stoĉnu hranu. Ta hrana, kada se pokosi,
upotrebljiva je i kao suva hrana, kao seno. Ali, rekao bih, da bi se kod takvih stvari postupalo na
ispravan naĉin, treba imati uvid u celu stvar. Jer šta mora u pojedinostima da se uradi, to naravno
17
Ono što nastaje iz teĉnog dela ekskremenata i iz stoĉne mokraće. Hemijski sastav osoke zavisi od vrste domaćih
ţivotinja, naĉina ĉuvanja i negovanja i ishrane domaćih ţivotinja. Smatra se za izvanredno Ċubrivo koje utiĉe na
porast i razviće useva.
48
najĉešće zavisi od osećaja. Ali se taj osećaj razvija ako ĉovek ima pravilan uvid u celu prirodu
toga procesa.
Sad opet, ako se gomila komposta jednostavno ostavi tako kako je ranije opisano, moţe se
vrlo lako desiti da ona svoju astralnost proširi na sve strane. I radiće se o tome, da se sada razvije
liĉni odnos prema tim stvarima, da se ta gomila po mogućstvu dovede do toga da što manje
zaudara. To se postiţe time što ćemo prvo polagati tanke slojeve, a onda ćemo preko njih nasuti,
recimo, usitnjeni treset, pa zatim opet jedan tanak sloj itd. Time se zadrţava ono što bi inaĉe
isparavalo, jer azot u svim mogućim spojevima traţi naĉin da se raširi. Miris će tada biti zadrţan.
Time hoću da naglasim, da se celom poljoprivrednom biću mora pristupiti s uverenjem da se
svuda mora razlivati ne samo ţivot, nego i astralno, da bi cela stvar delovala.
A sada, polazeći od toga, moţete doći i do neĉeg drugog. Da li ste ikad razmišljali o tome
zašto krave imaju drugaĉiju vrstu rogova od jelena ili srndaća? To je jedno vrlo vaţno pitanje.
Odgovor koji nam na to nudi nauka je obiĉno nešto krajnje jednostrano i površno. Odgovorimo
na pitanje, zašto krave imaju takve rogove? Rekao sam, organsko ţivo, ne mora uvek imati struje
snaga usmerene prema napolju, nego one mogu da budu usmerene i prema unutra. Zamislite sada
tako nešto organsko, grudvastog oblika sa strujama snaga koje teku napolje i strujama snaga koje
teku unutra. Bio bi to baš nepravilan, grudvast organizam, neko nezgrapno ţivo biće. Ako bi bio
takav sluĉaj, onda bismo imali krave koje izgledaju sasvim ĉudno. One bi sve bile grudvaste sa
malim noţicama, kakve su u prvom embrionalnom stadijumu. Takve bi one ostale, izgledale bi
groteskno. Ali krava nije tako organizovana, ona ima rogove, ima papke. Šta se dešava na
mestima gde rastu papci, rogovi? Na tim mestima se na naroĉito snaţan naĉin šalju struje prema
unutrašnjosti. Tu spoljašnje biva naroĉito snaţno zaustavljeno. Tu ne samo da nema
komunikacije kroz propustljivu koţu ili dlaku, nego su tu u potpunosti zatvorena vrata onome što
struji napolje. Stoga je graĊa rogova sasvim u vezi sa izgledom ţivotinje. GraĊa rogova i papaka
je sasvim u vezi sa ĉitavim uobliĉenjem ţivotinje.
Sasvim je druga stvar sa jelenskim rogovima. Kod ovih se ne radi o tome da se strujanja
vraćaju u organizam, nego se izvesna strujanja delimiĉno puste napolje, tamo su ventili kroz koje
se izvesna strujanja prazne. Ova strujanja ne moraju uvek da budu teĉna ili vazdušna, ona mogu
biti i strujanja snaga koja se nalaze u rogovima. Jelen je lep stoga što ima jaku komunikaciju sa
okolinom time što izvesna svoja strujanja šalje napolje i sa okolinom ţivi, pa usled toga prima
sve ono što organski deluje u nervima i ĉulima. On je brza i nervozna ţivotinja. U izvesnom
smislu sve ţivotinje koje imaju takve rogove su pomalo prostrujane nervozom, što već moţe da
im se vidi u oĉima.
Krava ima rogove da bi u sebe slala ono što treba astralno-eterski da se oblikuje, ono što
probijajući se treba da prodre sve do probavnog organizma, tako da je mnogo posla stvoreno
probavnom organizmu upravo zbog zraĉenja koje iz rogova i papaka dolazi u probavni
organizam. Ko, dakle, ţeli da razume slinavku i šap, dakle povratno delovanje perifernog na
probavni trakt, taj mora da sagleda tu vezu. I naše sredstvo protiv bolesti slinavke i šapa je
spravljeno na osnovu poznavanja te veze. Vidite, time imate kod roga nešto što je usled svoje
naroĉite prirode i bića, pogodno da zraĉi ţivotno i astralno u unutrašnji ţivot. U rogu imate nešto
što zraĉi ţivot, ĉak štaviše i astralno. Kada biste mogli da se uvuĉete u ţivi organizam krave i
kada biste se našli u njenom ţelucu, onda biste po mirisu ustanovili kako se astralno-ţivotno
uliva iz rogova u unutrašnjost. Kod papaka je sliĉan sluĉaj.
To nam ukazuje na stvari koje moţemo da preporuĉimo kako bi se povećala delotvornost
stajskog Ċubriva. Šta je, u stvari, obiĉno stajsko Ċubrivo? Obiĉno stajsko Ċubrivo je ono što je
kao hrana ušlo u ţivotinju, što je organizam do izvesnog stepena, do izvesne taĉke uzeo u sebe i
49
pruţio uslove za dinamiĉko nastajanje delatnih snaga u organizmu, ali ne sluţi prvenstveno
povećanju supstance, već se izluĉuje. Ali ono je bilo u organizmu, proţelo se astralnim i
eterskim. U astralnom se proţelo snagama koje nose azot, u eterskom snagama koje nose
kiseonik. Time se proţela masa koja se sada pojavljuje kao balega.
Zamislite sada da uzmemo tu masu i predamo je zemlji na bilo koji naĉin – o pojedinostima
ćemo još govoriti – mi predajemo zemlji etersko-astralno, koje se opravdano nalazi u stomaku
ţivotinje, i u stomaku ţivotinje proizvodi snage biljne vrste. Jer su snage koje mi proizvodimo u
našem probavnom traktu biljne vrste. Mi, u stvari, moramo da budemo strašno zahvalni što
nastaje balega, jer ona etersko i astralno iz unutrašnjosti organa iznosi napolje. I tu ostaje. To
samo moramo na odgovarajući naĉin da saĉuvamo. Tako kod balege imamo nešto što je eterske i
astralne prirode. Zemljište time biva oţivljeno i astralizovano. Ali ne samo u vodenom, nego
posebno u zemljanom. To ima snagu koja savladava neorgansko u zemlji.
Naravno, ono što se predaje zemlji, mora izgubiti prvobitan oblik koji je imalo ranije kao
ţivotna namirnica; ono mora da proĊe unutrašnjim organskim procesom kroz sistem varenja. U
izvesnom smislu ono prolazi kroz proces raspadanja i rastvaranja. Ali najbolje je kada se nalazi u
taĉki u kojoj krene da se rastvara putem sopstvenog eterskog i astralnog. Tada se u tome
nastanjuju paraziti, sićušna ţiva bića. Tu ona nalaze vrlo hranljivo tlo. Stoga se misli i da ta
parazitska bića imaju nekog udela u kvalitetu Ċubriva. MeĊutim, ona su samo znak da se Ċubrivo
nalazi u ovom ili onom stanju. Njihov je znaĉaj u tome što to pokazuju. MeĊutim, verovanje da
bi se unošenjem bakterija ili neĉeg sliĉnog Ċubrivo radikalno popravilo, to je ipak zabluda. To bi
nam se na prvi pogled uĉinilo taĉno, ali u stvari nije tako. Još ću govoriti o tome zašto to zapravo
nije tako. Ali, krenimo dalje.
Uzmimo Ċubrivo, onakvo kakvo nam je dostupno, napunimo njime kravlji rog i stavimo ga u
odreĊenu dubinu u zemlju – otprilike tri ĉetvrt do metar i po u zemlju, ako ona nije suviše
glinovita ili suviše peskovita. Trebalo bi za to da izaberemo dobru zemlju koja nije suviše
peskovita. Time što smo kravlji rog sa njegovim sadrţajem Ċubriva zakopali, time u kravljem
rogu konzerviramo snage kojima je taj rog navikao da raspolaţe u samoj kravi, vraćajući, naime,
oţivljavajuća i astralna zraĉenja. Time što je kravlji rog spolja okruţen zemljom, sva zraĉenja
ulaze u njegovu šupljinu krećući se u smislu eterizacije i astralizacije. Time će sadrţaj Ċubriva u
kravljem rogu biti unutrašnje oţivljen snagama privuĉenim iz okolne zemlje, što eterski
oţivljava celokupan sadrţaj kravljeg roga tokom cele zime, dakle, kada je unutrašnjost zemlje
najţivlja. Unutrašnjost zemlje je najţivlja zimi. U tom Ċubrivu su konzervirane sve ţivotne snage
pa se u sadrţaju kravljeg roga nalazi izuzetno koncentrisana oţivljavajuća snaga Ċubriva.
Tada kravlji rog moţe da se iskopa i iz njega izvadi Ċubrivo. Prilikom našeg poslednjeg
ogleda u Dornahu, gospoda su se sama uverila da, kada smo Ċubrivo izvadili, ono više uopšte
nije zaudaralo. To je bilo vrlo uoĉljivo. Nije imalo nikakav miris, ali je, naravno, poĉelo pomalo
da miriše ĉim se pomešalo sa vodom. U njemu je ogromna snaga astralnog i eterskog, koju
moţete da upotrebite tako što izvadite to što je prezimilo u kravljem rogu i razredite vodom koju
bi trebalo malo zagrejati. Ja bih prvo pogledao površinu koju bi trebalo naĊubriti – tako se stvara
predstava o koliĉini – i pokazalo se da je za površinu od oko 1200 m² potreban samo jedan
kravlji rog, ĉija je sadrţina razreĊena sa otprilike pola kante vode. Ĉitav sadrţaj kravljeg roga
mora da bude temeljno promešan u vodi. Kada se poĉne sa mešanjem, treba raditi tako da se brzo
meša ivicom kante, po periferiji, tako da se skoro do dna obrazuje krater, da se cela sadrţina
kreće u vrtlogu rotacije. Tada se brzo napravi zaokret, tako da se sve to zakovitla na suprotnu
stranu. Ako se to radi jedan sat, sve će se temeljno proţeti jedno drugim.
50
Zamislite samo koliko je malo tu potrebno rada. Te stvari ne zahtevaju mnogo truda. Osim
toga, pretpostavimo da će inaĉe nezaposleni ĉlanovi nekog gazdinstva imati naroĉito
zadovoljstvo – bar u poĉetku – da mešaju Ċubrivo. Ako to radi ćerka ili sin, oni će to predivno
obaviti. Razvija se prijatan osećaj kada se otkrije kako se iz bezmirisnog razvija laki miris. Taj
liĉni odnos, koji moţe da se razvije prema ovoj stvari, ima u sebi nešto izuzetno prijatno za
ĉoveka koji voli da posmatra prirodu u celini, a ne samo onako kako se predstavlja u nekom
turistiĉkom vodiĉu.
Naš sledeći zadatak biće da se obraĊeno zemljište poprska tako da se sredstvo sjedini sa
zemljom; male površine se mogu prskati obiĉnom prskalicom. Razume se da će se za veće
površine morati konstruisati naroĉite mašine. Ali, ako se već došlo do toga da se obiĉno Ċubrivo
na ovaj naĉin, rekao bih, sjedini sa ovom vrstom „duhovnog Ċubriva“, videće se kolika plodnost
moţe iz toga da proizaĊe. Uvidećete da je tu stvar moguće razviti na sasvim izvanredan naĉin.
Jer se ovom postupku – koji sam opisao – odmah moţe prikljuĉiti i drugi, koji moţe da se sadrţi
u sledećem.
Opet se uzmu kravlji rogovi, ali se ovaj put ne pune Ċubrivom, nego poput brašna usitnjenim
kvarcom ili kremenom, a moţe i feldspatom (glinenac). Od toga treba napraviti kašu gustine
otprilike sasvim retkog testa i time napuniti kravlji rog. Sada se to umesto da se pusti da prezimi,
ostavlja preko leta. Pošto je odstajalo celo leto, izvadi se u kasnu jesen. Sadrţaj se saĉuva do
sledećeg proleća; onda se to što je bilo izloţeno letnjem ţivotu pod zemljom, obradi na sliĉan
naĉin, s tom razlikom što je sada potrebna mnogo manja koliĉina. Moţete od te mase uzeti
koliĉinu veliĉine zrna graška i pomešati sa jednom kantom vode, moţe to biti i koliĉina veliĉine
glave ĉiode. Samo se to takoĊe mora mešati jedan sat. Ako ovo upotrebite za prskanje biljaka –
ovo je naroĉito pogodno za povrtarske biljke i sliĉno – ne za grubo zalivanje, nego fino prskanje,
videćete kako ovo potpomaţe delovanje koje dolazi sa druge strane, iz same zemlje, zahvaljujući
kravljem Ċubrivu iz roga.
I kada se jednom, što nije rĊavo, ovaj postupak proširi na velike površine – a zašto ne bi bilo
moguće za to imati i mašine, njih ne bi bilo tako teško napraviti, da se njima poprskaju ĉitava
polja – onda ćete videti kako kravlje Ċubrivo iz roga gura odozdo, a drugo odozgo vuĉe – niti
prejako, niti preslabo. To moţe na ĉudesan naĉin da deluje upravo kod ţitarica.
Vidite, ove stvari su, rekao bih, izdvojene iz jednog posmatranja većeg obima, a ne iz
trenutne zaokupljenosti jednom stvari, što bi bilo tako kao kada bi neko hteo da izgradi teoretski
celog ĉoveka iz jednog prsta. Svakako i takvim metodama se postiţe nešto što zaista ne treba
potcenjivati. To što se danas ispituje šta poljoprivredniku – kako se to kaţe – moţe biti
produktivno, time se stvar svodi na to kako se proizvodnja moţe finansijski uĉiniti najunosnijom.
Pri tome se ne dolazi na mnogo šta drugo. Naravno, ne misli se uvek na to, ali je to nesvesno
uvek prisutno – kao poljoprivrednik ĉovek je onda zadivljen ako nekim merama trenutno
postigne velike rezultate, ima velike krompire, uopšte ima nešto veliko, što buja. U istraţivanju
se ne ide dalje od toga; ipak sve to nije ono najvaţnije u celoj stvari.
Najvaţnije je ako ljudi proizvedu takve stvari koje su najblagotvornije za ţivot. Moţete da
odgajite neki plod koji izgleda sjajno u polju ili u voćnjaku, ali to moţda moţe da bude samo
nešto što ĉoveku puni stomak, ali ne i ono što organski unapreĊuje njegov unutrašnji ţivot. A do
te taĉke, da ĉovek dobija najbolju vrstu hrane za svoj organizam, savremena nauka nije doprla,
pošto za to ne nalazi put.
MeĊutim, vidite, u tome što se govori iz duhovne nauke, nalazi se ĉitavo domaćinstvo
prirode. Tu se mislilo polazeći od celine; odatle je ono pojedinaĉno, mora se reći, merodavno za
celinu. Iz toga ne moţe da proizaĊe ništa drugo, nego da se u poljoprivredi radi tako da ona za
51
ljude i za ţivotinje daje ono što je najbolje. Štaviše, kod posmatranja se svuda polazi od ĉoveka;
za sve je osnova ĉovek. Stoga se daju uputstva koja najbolje potpomaţu ĉovekovu prirodu. To je
ono što ovaj oblik posmatranja razlikuje od onih koji su danas uobiĉajeni.
_____________
(Dva preprata pomenuta u ovom predavanju su danas poznata kao preparati 500 i 501. Preparati
opisani u V predavanju su u današnjoj literaturi poznati pod nazivom 502-507. Tokom vremena
su razvijene metode spravljanja i primene preparata, ali nisu iznete u ovoj knjizi zbog toga što je
cilj ovog niza predavanja iznošenje principa njihove primene, a ne tehnikalija. Dalja obaveštenja
se mogu dobiti u Biodinamiĉkom udruţenju Srbije, Jaše Tomića 3, 26300 Vršac, 065/8065-806,
http://www.biodinamika.org/.)
52
Prva rasprava
ODGOVORI NA PITANJA
Kobervic, 12. jun 1924.
RazreĊivanje, mešanje i rasturanje Ċubriva iz kravljeg roga; ĉuvanje i upotreba kravljih
rogova; podsticanje semena u haos; sposobnost reprodukcije i hranljivost ţitarica
Pitanje: Da li se razreĊivanje nastavlja aritmetiĉkom progresijom?
Odgovor: Na ovo pitanje moţe da se odgovori ovako. Verovatno će sa povećanjem površine
biti potrebno više vode, a manje kravljih rogova, tako da se sa srazmerno malo kravljih rogova
mogu naĊubriti velike površine. Mi smo u Dornahu imali dvadeset i pet kravljih rogova i to smo
raspodelili na jedan veći vrt. Prvo smo uzeli jedan rog na pola kante. Zatim smo u jednu punu
kantu stavili dva kravlja roga. Potom smo naĊubrili jednu površinu koja je bila znatno veća:
sedam kravljih rogova na sedam kanti.
Pitanje: Moţe li se za veće površine koristiti neka mehaniĉka mešalica za mešanje Ċubriva ili
to nije dozvoljeno?
Odgovor: To je, svakako, nešto ĉega se moţemo strogo pridrţavati ili pak moţemo odluĉiti
da pomalo skliznemo u nešto što je surogat. Nema sumnje da je mešanje rukom nešto drugo nego
mešanje mašinom. Mehanistiĉko shvatanje to neće da prizna. Ali, razmislite samo koliko je
velika razlika ako mešate rukom, pri ĉemu se svi fini pokreti slivaju u mešanje koje izvodi ruka,
sve one stvari koje eventualno ulaze u to, ĉak i osećanja, sve što u to ulazi ili ako se to prosto
mehaniĉki meša. Naravno, ljudi danas ne veruju da tu postoji neka razlika; ali to se moţe sasvim
jasno primetiti i u medicini. Verujte da nije sasvim isto da li se neki lek spravlja ruĉno ili
mašinski. Kada ĉovek sam spravlja neku stvar, on joj dodaje nešto što ova zadrţava. Daću vam
jedan primer. Nekima od vas su poznati lekovi Marije Riter.18
Ne bi trebalo da se podsmevate
takvim stvarima. Ĉesto su me pitali šta mislim o tim lekovima? Moţda znate da su im neki pevali
slavopojke, dok drugi misle da oni nisu naroĉito delotvorni. Naravno, oni su delotvorni, ali
uveren sam da kada se ova sredstva budu uvela u trgovinu, da će bitno izgubiti od svoje
delotvornosti. Upravo kod ovakvih sredstava nije isto da li ih poseduje lekar i da li ih neposredno
daje pacijentu. Naime, ako nešto takvo lekar da pacijentu i ako se to dešava u malom krugu, onda
on to predaje sa izvesnim entuzijazmom. Vi ćete reći, entuzijazam ne pomaţe. Ali, on posreduje
i treperi zajedno s tim, tako da danas lekari koji rade sa entuzijazmom mogu mnogo da pomognu.
Upravo zbog toga lekovito sredstvo Marije Riter vrlo snaţno deluje. Oduševljenjem se mogu
postići veliki rezultati. MeĊutim, ako se to bude radilo zanatski, onda će verovatno taj naĉin
delovanja da izvetri. To je ono što kod ovakvih stvari dolazi u obzir: da li se nešto radi tako da
potiĉe od ljudske ruke – a mnogo toga potiĉe od ljudske ruke – ili se to radi mašinom. Ali
vremenom će se pokazati da preduzimanje tog mešanja priĉinjava veliko zadovoljstvo, tako da se
tamo gde se koriste kravlji rogovi, ne moţe zamisliti neka mašina. Doći će jednom dan kada će
se taj posao raditi nedeljom da bi se zabavilo posle veĉere. Jednostavno će se nedeljom pozvati
mnogo gostiju, pa kad svi prionu na rad postići će se najboljih mogući rezultati i bez mašina.
18
Ritterischen Heilmittel.
53
Pitanje: Raspodela pola kante vode na površinu od jedne trećine jutra moţe da izazove
izvesne tehniĉke poteškoće. Ako se koliĉina kravljih rogova poveća, onda će se i teškoće
srazmerno broju povećavati. To će još više oteţati rasturanje. Da li se ta koliĉina vode moţe još
više razrediti ili meru (pola kante) treba ostaviti kakva jeste? Dakle, da se uzme otprilike pola
kante na trećinu jutra.
Odgovor: To će biti moguće. MeĊutim, verujem, da se onda mora menjati naĉin mešanja. To
moţete raditi ovako: da prvo u kanti vode izmešate sadrţinu jednog kravljeg roga, pa onda to
razredite, a zatim će to morati ponovo da se meša. No, mislim da bi onda bilo bolje da se
izraĉuna koliko manje supstance mora da se umeša u pola kante, iako će je biti manje od jednog
roga. Vrlo je bitno da se postigne unutrašnja proţetost. Ako se supstanca prosto saspe, onda to
još uvek nije prava proţetost. Mora se postići unutrašnje proţimanje. Ako se izvesna koliĉina
guste supstance ulije i ako se snaţno ne izmeša, onda se ne dobija temeljna izmešanost. Verujem
da će ljudima koji mešaju biti lakše ako mešaju po pola kante sa manje supstance, nego kad
ponovo moraju da mešaju ono što je već razreĊeno.
Pitanje: Verovatno će u teĉnosti zaostati neki ĉvrsti sastojci. Da li bi trebalo teĉnost procediti
da bi mogla bolje da se rasprši?
Odgovor: Mislim da to neće biti potrebno. Ako se brzo meša, dobija se priliĉno mutna
teĉnost i nema potrebe da se obazirete na neka strana tela. Đubrivo će se pravilno rasporediti.
Ĉista kravlja balega je najbolja, pa ĉak i kad se u njoj naĊu strana tela ne verujem da je potrebno
muĉiti se oko nekog posebnog ĉišćenja. Ako se unutra naĊu strana tela, pod odreĊenim
okolnostima ona neće biti štetna, ona, štaviše, mogu biti korisna, a pošto pri koncentrisanju i
ponovnom razreĊivanju ne deluje ništa drugo nego zraĉenje, dakle, više ne deluju supstance već
samo dinamiĉko zraĉenje, ne postoji opasnost da se na mestima na koja padne takvo strano telo
dobije krompir sa dugaĉkim klicama, a na njima ništa. Takve opasnosti nema.
Pitanje: Mislio sam samo na upotrebu aparata za prskanje.
Odgovor: Moţe da se procedi, to ne škodi. Najbolje bi bilo da se na prskalicu odmah ugradi
neka vrsta rešeta.
Pitanje: Ne kaţe se da li bi trebalo izmeriti masu iz rogova, da bi se dobio taĉan odnos. Da li
pola kante znaĉi švajcarsku kantu ili se radi o litrama?
Odgovor: Koristio sam švajcarsku kantu,19
onu u koju se u Švajcarskoj muze mleko. To smo
isprobali neposrednim posmatranjem. Sada bi to trebalo prevesti na teţinske odnose.
Pitanje: Da li kravlji rogovi mogu da se koriste više puta ili uvek moraju da budu od tek
zaklane ţivotinje?
Odgovor: To nismo isprobali, ali mislim – prema onome što mogu da znam o tim stvarima –
da se kravlji rogovi mogu upotrebiti tri do ĉetiri puta uzastopce, a da onda više neće biti pogodni.
Moţda bi moglo da se uradi sledeće: da se rogovi posle tri ili ĉetiri upotrebe ostave u štali gde su
krave, da bi mogli da se koriste još jednu godinu. MeĊutim, ne znam koliko kravljih rogova
jedno imanje ima na raspolaganju, da li pri tom treba biti posebno štedljiv ili ne. To je pitanje na
koje ne mogu ovog ĉasa da odgovorim.
19
Kanta od 10 litara.
54
Pitanje: Gde treba nabavljati kravlje rogove? Da li treba da se nabavljaju iz istoĉnoevropskih
ili srednjoevropskih podruĉja?
Odgovor: Sasvim je svejedno sa kog se podruĉja uzimaju rogovi, samo ih ne treba uzimati od
strvine, moraju biti koliko je god moguće sveţiji. Ma koliko to paradoksalno zvuĉalo, ţivot na
zapadu, na zapadnoj polulopti je sasvim druga stvar od ţivota na istoĉnoj polulopti. Ţivot u
Africi, Aziji, Evropi znaĉi nešto drugo od ţivota u Americi. Tako bi moţda trebalo, s obzirom na
okolnosti, sa rogovima ameriĉke stoke postupati drugaĉije. Moglo bi se moţda pokazati da je
kod tih rogova potrebno da se balega malo stvrdne, da se zgusne, da se više sabije. Najbolje je da
se uzmu rogovi iz iste oblasti gde će se koristiti. Postoji vrlo jaka povezanost izmeĊu snaga koje
vladaju u kravljim rogovima i snaga koje vladaju u dotiĉnoj oblasti, dok snage stranih rogova
mogu da ratuju sa stvarima koje su u zemlji. Stoga treba uzeti u obzir, što je ĉest sluĉaj, da krave
potiĉu iz neke druge oblasti, a ne iz oblasti u kojoj će se koristiti njihovi rogovi. No, ako se krava
otprilike tri do ĉetiri godine hranila na odreĊenom zemljištu, dakle na njemu ţivela, onda će
morati da se prihvati da ona pripada tom zemljištu (ukoliko to nije stoka sa zapada).
Pitanje: Koliko rogovi treba da budu stari? Da li treba da budu od stare ili mlade krave?
Odgovor: Mislim da sve to treba isprobati. Prema prirodi stvari najbolji će biti rogovi srednje
starih krava.
Pitanje: Koliko rogovi treba da budu veliki?
Odgovor: Dr Štajner crta veliĉinu roga na tabli – otprilike, 30-40 cm dugaĉki – to je
uobiĉajena veliĉina rogova algojskih20
krava.
Pitanje: Da li je bitno da li je rog uzet od vola tj. od muške ili ţenske ţivotinje?
Odgovor: Velika je verovatnoća da rog od vola uopšte ne deluje, a da će od bika delovati
relativno slabo. Stoga uvek naglašavam – rogovi od krave. Mislim na ţensku ţivotinju.
Pitanje: Kada je najbolje sejati ţitarice, hlebno ţito?
Odgovor: Taĉan odgovor na ovo pitanje dobićete kada budem govorio o setvi. Setva je,
naravno, vrlo vaţna i velika je razlika da li se obavlja bliţe zimskim mesecima ili dalje od njih.
Ako se obavlja bliţe zimskim mesecima, onda usev ima veću reproduktivnu sposobnost. Ako se
obavlja dalje od zimskih meseci, onda se utiĉe na veću hranljivost ţitarica.
Pitanje: Da li je moguće Ċubrivo iz kravljeg roga rasturati sa peskom? Ima li pri tome kiša
neki znaĉaj?
Odgovor: Što se tiĉe peska, to bi moglo da se radi. To nikada nismo probali. Ništa ne govori
protiv. Kako pak deluje kiša, to je nešto što bi jednom moralo da se isproba. Moţe se
pretpostaviti da kiša pri tome ne izaziva nikakve promene. Eventualno moţe da pojaĉa dejstvo. S
druge strane, ipak se radi o vrlo velikoj koncentraciji snaga, tako da bi se moglo pomisliti kako
bi se pod malim udarima kišnih kapi one mogle previše rasuti. To je stvarno zaista fino delovanje
i moralo bi sve da se uzme u obzir. Unošenju peska meĊu kravlje Ċubrivo nema šta da se
prigovori.
Pitanje: Kako treba ĉuvati kravlje rogove i njihov sadrţaj od štetnih uticaja?
20
Algoj (Allgäu) oblast u Bavarskoj.
55
Odgovor: Kod ovakvih stvari, uopšteno govoreći, otklanjanje takozvanih štetnih uticaja, po
pravilu izaziva više štete nego koristi. U novije doba se mnogo polaţe na to da se svuda vrši
dezinfekcija. U tom pogledu se bez sumnje na svim podruĉjima ide predaleko. Na primer, kada
smo kod naših lekova hteli da spreĉimo svaku mogućnost pojave buĊi, morali smo da primenimo
metode koje su ometale svaku njihovu lekovitu snagu. Prema tim „štetnim uticajima“ nemam
nikakav odnos. To uopšte ne šteti tako mnogo. Najbolje je da se ĉovek ne bavi mnogo metodama
ĉišćenja i da ostavi stvari kakve jesu. Mi smo rogove pokrivali svinjskim mehurom da ne bi u
njih upadala zemlja. Ne bih preporuĉio neko veliko ĉišćenje rogova. Mora nam biti jasno da
prljavština nije uvek „prljavština“. Ako, na primer, lice premaţete tankim slojem zlata, to je
prljavština, a ipak, zlato nije prljavština. Ponekad je prljavština upravo ono što štiti, što
konzervira.
Pitanje. Treba li nekim merama podstaći delovanje haosa u semenu?
Odgovor: To bi moglo da se uradi, ali nije neophodno. Kada poĉne da se stvara seme, tada je
već dostignut vrhunac stvaranja haosa. Pri tome nije potrebno nikakvo podsticanje. Ovo će biti
potrebno kod Ċubrenja. Pri stvaranju semena takve potrebe nema, tu stvaranje haosa ne treba
podsticati – ĉim je tu oploĊeno seme, tu je i savršen haos. To je, naravno, moguće time što se u
zemljište unese više kremena, jer kroz kremen deluje ono što u zemlju ulazi iz kosmosa. Tako bi
to moglo da se uradi, ali verujem da to nije nuţno.
Pitanje: Koliko treba da budu velike ogledne površine? Zar takoĊe neće biti neophodno da se
nešto uĉini za kosmiĉke snage koje bi trebalo da budu saĉuvane do novog stvaranja biljke?
Odgovor: Ogledi se mogu vršiti na sledeći naĉin. Za te stvari je uvek srazmerno lako davati
smernice. MeĊutim, pogodnu veliĉinu neke stvari ĉovek mora sam da isproba. U smislu ovog
pitanja ogledi se mogu izvesti relativno lako. Recimo, posejemo pšenicu i slatku detelinu jednu
pored druge u dve ogledne leje. Ako primenite kremen, moći ćete da ustanovite da je kod biljke
koja zbog svojih sklonosti lako uspeva da obrazuje seme, obrazovanje semena ometeno. Kod
deteline ćete videti da je tu obrazovanje semena sasvim potisnuto, odnosno da je usporeno. Uvek
se mogu, ako treba, vršiti istraţivanja o tim stvarima. Moţe se porediti kakva svojstva razvija
plod ţitarica – pšenice, na primer – sa sliĉnim svojstvima deteline ili mahunarki. Na taj naĉin se
vrše vrlo zanimljivi ogledi o obrazovanju semena.
Pitanje: Da li je svejedno kada se razreĊene koliĉine iznose na njivu?
Odgovor: Naravno da nije svejedno, ako hoćemo da saĉuvamo kravlje rogove posle vaĊenja
iz zemlje. Ali po pravilu oni mogu i da se ostave u zemlji sve do upotrebe; time oni neće postati
lošiji, ĉak ako treba da prezime i da ostanu još neko vreme tokom leta, neće se pokvariti.
MeĊutim, ako moramo da ih ĉuvamo na nekom drugom mestu, onda bi trebalo napraviti kutiju ili
sanduk, obloţen iznutra tresetnom prašinom. U to treba staviti kravlje rogove kako bi se zadrţala
jaka koncentracija. Za razliku od toga, ne moţe se savetovati ĉuvanje razreĊene teĉnosti.
Mešanje treba da bude obavljeno malo pre no što hoćemo da koristimo teĉnost.
Pitanje: Ako se obraĊuju ozimi usevi, treba li rogove izvaditi tri meseca ranije iz zemlje?
Odgovor: Uvek će biti najbolje – mada to nije toliko vaţno – da se oni ostave u zemlji sve do
upotrebe. Ako se upotrebljavaju predstojeće rane jeseni, ostavite ih u zemlji do trenutka kad su
potrebni. Đubrivo usled toga neće biti lošije.
56
Pitanje: Da li eterske i astralne snage nešto gube usled upotrebe aparata za fino
rasprskavanje, odnosno, usled njima izvršenog finog rasprskavanja?
Odgovor: Sasvim sigurno ne. Te snage su jako povezane. Kao što se uopšte malo treba bojati
da će ono što je duhovno pobeći – osim ako ga od samog poĉetka ne terate – kao što je to sluĉaj
kod materijalnog.
Pitanje: Kako treba postupati sa kravljim rogovima i sa njihovim mineralnim sastojcima koji
su proveli leto u zemlji?
Odgovor: Njima ništa ne smeta ako ih izvadimo i negde saĉuvamo. Mogu se negde baciti na
gomilu. Njihovoj supstanci koja je provela leto u zemlji to neće ništa škoditi. Mogu da se ostave
i na suncu. To moţe ĉak i da im koristi.
Pitanje: Moraju li se rogovi zakopati u zemljište koje kasnije hoćemo da Ċubrimo ili se oni
mogu zakopati jedan do drugog bilo gde?
Odgovor: Tu neće biti gotovo nikakve razlike i ne treba da brinete o tome. Praktiĉno je
najbolje da se izabere mesto gde je srazmerno dobra zemlja, dakle, ne tamo gde je zemlja previše
mineralna, nego gde je humusna; tu se mogu na jednom mestu zakopati svi potrebni kravlji
rogovi.
Pitanje: Šta je sa korišćenjem mašina na gazdinstvu? Reĉeno je da mašine ne treba
upotrebljavati?
Odgovor: Ovo je pitanje na koje, u osnovi uzevši, ne moţe da se odgovori sa poljoprivrednog
gledišta. Nema sumnje da je u našem savremenom društvenom ţivotu ovo priliĉno nesavremeno
pitanje – smeju li da se koriste mašine? Jedva da je danas moguće biti poljoprivrednik, a ne
koristiti mašine. Prirodno je da nisu svi procesi tako srodni sa najintimnijim prirodnim procesima
kao što je mešanje i tome sliĉno. Kao što u ovakav intimni prirodni proces ne bi trebalo uplitati
mašinu, tako i u odnosu na druge pomenute elemente sama priroda brine o tome da kod onoga
što nije pogodno za mašinsku obradu, mašina ne moţe ništa naroĉito da postigne. Pri formiranju
semena mašina ne moţe biti od velike koristi, o tome se brine sama priroda. Ali, danas je već
problem kako obaviti posao bez mašina? Potrebno je samo ukazati na to da u poljoprivredi ne
valja biti opsednu mašinama. Sasvim sigurno će se pokazati, na primer, da nekom imanju nije
potrebna nova mašina za obradu konoplje. Pokazaće se da će onaj ko ima takvu mašinu imati
manje uspeha i pored toga što nova mašina donosi izvesno poboljšanje, nego ako i dalje
upotrebljava staru mašinu sve dotle dok ona traje. No, to su stvari koje nisu u strogom smislu
reĉi poljoprivredne.
Pitanje: Moţe li se navedena koliĉina u vodi rastopljenog Ċubriva iz kravljeg roga upotrebiti
za polovinu površine koju ste naveli?
Odgovor: Onda ćete dobiti suviše bujne plodove. Dogodiće se ono što sam već ranije nekom
drugom prilikom napomenuo. Ako proizvodite, recimo, krompir ili nešto drugo, dobijate bujne
plodove, razgranat bokor, a ono što zapravo ţelite, ne dobijate. Dobijate ono što se zove
prebujno mesto, to dobijate ako nanesete previše Ċubriva.
Pitanje: Kako stoji stvar sa krmnim biljem kod koga je bujnost poţeljna, kao kod spanaća?
57
Odgovor: Verujem da ćemo i u ovom sluĉaju upotrebiti takoĊe pola kante sa jednim kravljim
rogom. To smo u Dornahu uradili za površinu koja je uglavnom zasaĊena povrćem. Za ono što se
uzgaja na većim površinama biće potrebno već mnogo manje. A ovo je optimum.
Pitanje: Da li je svejedno kakva se balega koristi, kravlja, konjska ili ovĉja?
Odgovor: Najbolji materijal za ovaj postupak je bez sumnje kravlja balega. Trebalo bi ovo
pitanje dalje istraţivati – da li se moţe upotrebiti konjska balega. Tada će sigurno biti vaţno da
se rog obmota konjskom dlakom iz grive, da bi se na taj naĉin podstaklo na dejstvo ono što se
kod konja, koji nema rogove, nalazi u grivi.
Pitanje: Treba li to raditi pre ili posle setve?
Odgovor: Pravilno je da se to radi pre setve. Videćemo kako to deluje. Mi smo ove godine
nešto kasnije prešli na stvar, pa će nešto morati da se uradi posle setve. Dakle, videćemo da li to
škodi. Normalno bi bilo da se to radi pre setve da bi zemljište bilo pripremljeno.
Pitanje: Mogu li se isti oni kravlji rogovi koji su već bili korišćeni za Ċubrivo upotrebiti i za
mineralno?
Odgovor: To se, doduše, moţe, ali i oni se ne mogu upotrebiti ĉešće od tri, ĉetiri puta. Oni
izgube svoje snage već posle tri do ĉetiri upotrebe.
Pitanje: Da li je vaţno koja osoba obavlja rad? Da li to moţe da obavlja bilo koja osoba ili to
treba da bude antroposof?
Odgovor: To je pravo pitanje. Kada se ono postavi danas, izaziva podsmeh. Podsećam vas da
ima ljudi koji na prozorima gaje cveće i ono sjajno napreduje. Kod drugih ono ne napreduje,
nego vene. Takve stvari su poznate. Sve te stvari koje su spolja neobjašnjive, dešavaju se na
unutrašnje vrlo providan naĉin, pod uticajem samih ljudi; to se dešava i time da ĉovek, recimo,
obavlja meditacije i priprema se kroz meditativni ţivot – kao što sam juĉe objasnio. Sasvim
drugaĉije se ţivi sa azotom, koji sadrţi imaginacije, ako se meditira. Time ĉovek prelazi u stanje
koje utiĉe da sve postaje bitno delotvornije; u takvo stanje se postavlja naspram ĉitavog sveta
biljaka. Samo što danas ta stvar nije toliko jasna, kao što je bila u vremenima kada se tako nešto
priznavalo. A takva vremena su postojala. Ljudi su znali da se izvesnim postupcima jednostavno
osposobljavaju za negovanje rasta biljaka. Danas, kada se na to ne pazi, kada je ljudima to
izbledelo, ta suptilna dejstva se gube ako se ĉovek kreće meĊu ljudima koji ne obraćaju paţnju
na tako nešto. Stoga je to vrlo lako odbaciti. Zato nisam sklon da otvoreno govorim o ovoj stvari
pred većim skupom, pošto naravno, u današnjim prilikama to moţe vrlo lako da se ospori. Naš
prijatelj Stegeman je nabacio pre neki dan jedno izuzetno škakljivo pitanje – da li je moguće
parazitska bića suzbiti putem, recimo, koncentracije i sliĉnog. Nema sumnje, ako radite na
pravilan naĉin, da se to moţe; ako se radi kako treba, ako se to radi u vreme od sredine januara
do sredine februara, u vreme kada zemlja razvija velike snage, koje su tada posebno jako
koncentrisane u zemlji, ako ĉovek sebi odredi, takoreći, prazniĉno vreme i koncentriše se baš tog
dana, onda će se već pokazati posledice. Kao što sam rekao, pitanje jeste škakljivo, ali na njega
se moţe potvrdno odgovoriti. To se samo mora obavljati u saglasnosti sa prirodom. Treba znati
da je sasvim nešto drugo ako se veţbe koncentracije obavljaju u vreme zime ili usred leta. Neke
narodne poslovice sadrţe vrlo mnogo toga što današnjim ljudima moţe da bude vaţna opomena.
Juĉe sam takoĊe mogao da navedem i to da sam meĊu mnogim stvarima koje je u ovoj
inkarnaciji trebalo da uradim, ali do toga nije došlo, kao sasvim mlad ĉovek imao ideju da pišem
58
o filosofiji seljaka, da opišem pojmovni ţivot seljaka u odnosu na sve stvari koje ga dotiĉu. Iz
toga je moglo da proizaĊe nešto vrlo lepo, ĉime bi se mogla pobiti grofova tvrdnja da su seljaci
glupi; iz toga bi proizašla jedna suptilna mudrost, jedna filosofija koja na grandiozan naĉin zalazi
u intimnosti ţivota prirode već i u gradnji reĉi. Ĉovek moţe stvarno da se divi šta seljak zapravo
zna o onome šta se dešava u prirodi. Danas više nije moguće napisati takvu filosofiju seljaka; u
naše vreme su se stvari uglavnom potpuno promenile. Danas više nije tako kako je bilo pre
pedeset ili ĉetrdeset godina. To je bilo nešto od izuzetnog znaĉaja, jer se tada moglo od seljaka
nauĉiti više nego na univerzitetu. Ali to je bilo sasvim drugo vreme. Ţivelo se sa seljacima na
zemlji i posete ljudi sa kalabrezima,21
koji su bili preteĉe današnjeg socijalistiĉkog pokreta, bile
su prava retkost. Danas se ceo svet promenio. Ovde prisutne mlade dame i gospoda, nemaju
pojma o tome koliko se svet promenio tokom poslednjih trideset do ĉetrdeset godina. Danas se
već vrlo mnogo izgubilo od prave lepote koja je postojala u narodnom govoru, a još više je
izgubljeno od prave seljaĉke filosofije koja je bila jedna vrsta kulturne filosofije. Ĉak su se i u
samim seljaĉkim kalendarima nalazile stvari kojih danas u njima više nema. Oni su i izgledali
drugaĉije, imali su dušu. Poznavao sam seljaĉke kalendare štampane na lošem papiru, ali sa
crteţima planeta u boji, a spolja se nalazila sasvim mala lizalica, koja se mogla lizati dok se
koristi knjiga. Na taj je naĉin knjiga uĉinjena i ukusnom. Naravno, takva knjiga je išla iz ruke u
ruku.
Pitanje: Ako treba Ċubriti veće površine, da li je dovoljno to raditi ĉisto po sopstvenom
osećaju u odnosu na koliĉinu upotrebljenih kravljih rogova?
Odgovor: To ne bih savetovao. Verujem da ipak mora da se postupa razumno. Savetovao bih
da se u poĉetku uĉini sve da se isprobavanjem, na osnovu osećaja, nastoje postići povoljni
rezultati, pa onda da se poĉne sa pretvaranjem u brojke, tako da se dobiju tabele koje se zatim
mogu primenjivati. Savetovao bih da onaj ko, po svom uverenju, ima sklonosti da to radi prema
osećaju, da tako radi; ali u odnosu na druge ljude neka se ne ponaša kao da ne ceni mnogo tabele,
već da ljudima omogući da doĊu do upotrebljivih raĉunica i tabela. Sve treba da se pretvori u
izraĉunljive brojeve i sume. To je danas stvarno nuţno. Potrebni su nam kravlji rogovi da bismo
ovo ostvarili, ali ne bikovski rogovi da bismo ovu stvar zastupali. To upravo lako moţe da
izazove otpor. Savetovao bih da se kad god je to moguće postigne kompromis i da se koliko je to
moguće uzmu u obzir spoljna mišljenja.
Pitanje: Moţe li se za Ċubrenje u kompostnu gomilu uneti onaj procenat gašenog kreĉa koji
se danas propisuje?
Odgovor: Ovde će se već potvrditi stari postupak. Moraće se izvršiti specifikacija prema
tome da li je zemljište moĉvarno ili peskovito; peskovito zemljište zahteva manje gašenog kreĉa,
a moĉvarno više zbog stvaranja kiselosti.
Pitanje: Kako je sa prekopavanjem kompostne gomile?
Odgovor: To joj ne škodi. Naravno, radi se o tome da kada se prekopa, po mogućstvu opet
zaštiti slojem zemlje koja je štiti, da se, pošto je prekopana, odozgo pokrije sa još zemlje.
Naroĉito je dobro da se za to upotrebi tresetna zemlja ili tresetna prašina.
Pitanje: Na koju vrstu kalijuma se mislilo da se moţe upotrebiti u razdoblju prelazne
poljoprivrede?
21
Šešir širokog oboda kakav su nosili stanovnici Kalabrije, oblasti u juţnoj Italiji, znak republikanstva.
59
Odgovor: Patent kalijum.
Pitanje: Kako je najbolje iskoristiti preostalo Ċubrivo, pošto se njime napune kravlji rogovi?
Da li ga na jesen treba odneti na polje da tamo prezimi ili ga treba ostaviti do proleća?
Odgovor: Treba da vam bude jasno da Ċubrenje supstancom iz kravljih rogova ne zamenjuje
sâmo Ċubrenje. Đubriti se mora i dalje. Radi se o tome da se novo Ċubrenje smatra dodatnim
Ċubrenjem, koje dosadašnje postupke Ċubrenja znaĉajno poboljšava. Mora se nastaviti i sa
drugim Ċubrivima.
60
II deo: Posmatranje makrokosmiĉkog kao zadatak duhovne nauke: napredovanje zemlje i
biljaka
PETO PREDAVANJE
Kobervic, 13. jun 1924.
Pravilna supstancijalizacija Ċubriva
Preparat iz kravljih rogova, o ĉemu sam juĉe govorio, namenjen je, naravno, poboljšanju
Ċubriva. Podrazumeva se da Ċubrenje ostaje; i mi ćemo danas nastaviti da govorimo o tome kako
se prema Ċubrenju treba ponašati, budući da treba krenuti od shvatanja da ono što je ţivo mora
da se odrţava unutar isto tako ţivog.
Videli smo da etersko-ţivotno nikada ne sme da napusti ono što je u oblasti rasta, u sferi
rasta. Stoga je od velike vaţnosti saznanje da je zemljište iz koga raste biljka, koje obuhvata
njeno korenje, neka vrsta nastavka rasta u zemlji, biljno-ţivog u samoj zemlji, dakle nešto ţivo.
Juĉe sam takoĊe napomenuo kako moţe da se zamisli prelaz od nabacane gomile zemlje – sa
njenom unutrašnjom, recimo, ţivošću, nastalom dodavanjem humusa – i onoga što kao kora
obavija stablo i ograĊuje ga od spoljašnjeg. Sasvim je prirodno što je ĉovek tokom novijeg
vremena, izgubivši svaki uvid – što je i moralo da se dogodi – izgubio i uvid u velike prirodne
odnose, što je takoĊe potpuno izgubio uvid u zajedniĉki ţivot zemlje i biljaka, koji se zatim
nastavlja sa proizvodima-izluĉevinama ţivota koje se pojavljuju u obliku Ċubriva. Ĉovek više na
zna ni kako deluju snage ovog sveobuhvatnog ţivota. Uvid u to je morao, manje ili više, da bude
izgubljen.
Duhovna nauka, kao što sam već rekao u juĉerašnjem razgovoru, ne treba da deluje tako što
će burno, revolucionarno, iz nekog fanatizma da se okomi na ono što se u novije vreme postiglo
u najrazliĉitijim oblastima ţivota, nego treba da prizna sve ono što je uĉinjeno. I treba napadati –
ako moţemo tako da se izrazimo – samo one stvari koje poĉivaju na pogrešnim pretpostavkama i
u vezi su sa današnjim materijalistiĉkim shvatanjem sveta; to treba da bude dopunjeno onim što
na najrazliĉitijim ţivotnim podruĉjima moţe da proistekne iz jednog ţivog shvatanja sveta. Stoga
neću posebnu paţnju posvećivati tome kako se iz stajnjaka, osoke i komposta priprema Ċubrivo.
U vezi sa obradom Ċubriva i osoke već je štošta uĉinjeno. U tom pogledu moţda se moţe nešto
reći u današnjem poslepodnevnom razgovoru. Napomenuo bih da je neophodno uvideti da na
našim poljoprivrednim gazdinstvima zapravo mora da se vrši eksploatacija zemljišta. Ta
eksploatacija mora da se vrši jednostavno zato što sa svim onim što od poljoprivrede šaljemo u
svet, stvarno oduzimamo zemlji snage, ĉak i vazduhu oduzimamo snage. To treba da se
nadoknadi tako da se sadrţaj Ċubriva, koji je po svojoj vrednosti u vezi sa onim što je potrebno
osiromašenoj zemlji, postepeno obradi na odgovarajući naĉin, da bi se zemlja pravilno oţivela.
MeĊutim, u poslednje vreme su upravo iz materijalistiĉkog shvatanja sveta proizašla
najrazliĉitija pogrešna mišljenja.
Prvo: danas se vrlo pomno prouĉava kako deluju bakterije, najmanja ţiva bića. Tim malim
ţivim bićima se pripisuje sposobnost stvaranja pravilnih uslova i odnosa supstanci u Ċubrivu, tj.
pravilna supstancijalizacija Ċubriva. Posmatra se ono što rade te bakterije u Ċubrivu i sa tim se
raĉuna. U tom smislu su obavljeni stvarno umni, izvanredno logiĉni, ali najĉešće nedovoljno
trajni i malo korisni ogledi inokulacije zemljišta. Sve to proizlazi iz shvatanja koje moţe da se
61
uporedi sa ovim: u sobi se pojavilo izuzetno mnogo muva, a pošto je toliko muva, soba je
prljava. Soba nije prljava zato što u njoj ima puno muva, nego u njoj ima puno muva zato što je
prljava. I soba se neće oĉistiti tako što će se izmisliti metode kako da se umnoţe muve, pošto se
misli da će muve brţe pojesti prljavštinu ili kako da se broj muva smanji i sliĉno. Tim metodama
se neće mnogo postići, nego će se više postići ako se neposredno krene u napad protiv
prljavštine.
Radi se, dakle, o tome, ako se kao Ċubrivo koriste proizvodi ţivotinjskih izluĉevina, da se
mala ţiva bića posmatraju kao nešto što se javlja u procesima koji tu ili tamo nastaju u supstanci
balege što, dakle, moţe biti izuzetno koristan pokazatelj za odreĊena stanja te supstance, ali
veliki znaĉaj ne moţe da ima njihovo gajenje ili rasaĊivanje, pre će ga imati njihovo suzbijanje.
Uvek se radi o tome da se unutar tog ţivotnog, koje je toliko vaţno za poljoprivredu, ostane u
velikom, a i da se na ta mala bića primenjuje koliko je moguće manje atomistiĉki naĉin
posmatranja.
Naravno, ne treba tako nešto tvrditi ako ĉovek u isto vreme ne bi mogao da pokaţe sredstva i
puteve kako to treba da se uradi. Svakako to što sam sada rekao, to se naglašava sa raznih strana.
Ali je vaţno da ĉovek ne zna samo ono što je ispravno. Jer, sa onim što je ispravno, ĉesto ne
moţe ništa da se zapoĉne ako ne postoje pravila da se nasuprot taĉnom negativnom postavi
pozitivno. Uvek se radi o tome da negativno ne treba ni pominjati ako se ne mogu ponuditi
pozitivni predlozi, jer to samo izaziva zlovolju.
Drugo: opet se postavlja zahtev, proizašao iz materijalistiĉki obojenih shvatanja novijeg
vremena, za tretiranje Ċubriva svakakvim neorganskim supstancama, jedinjenjima elemenata.
Iskustvo je pokazalo da ni to nema neku trajnu vrednost. Treba biti naĉisto da ako Ċubriva hoće
da se oplemene, poboljšaju mineralima, da se time deluje samo na oţivljavanje teĉnog, vode.
MeĊutim, za valjano gajenje biljaka nije dovoljno samo organizovati, oţiveti vodu, jer voda koja
samo curi kroz zemlju, više ništa ne oţivljava.
Zemlja mora neposredno da se oţivi, a to nije moguće ako se polazi od mineralnog. To je
moguće samo ako se koristi organsko koje se dovodi u odgovarajuće stanje, tako da ono moţe da
organizuje, oţivi samu ĉvrstu zemlju. Sve to, davanje podsticaja gomili Ċubriva ili osoke –
svemu što se koristi u tom smislu, pod uslovom da to ostaje u okviru ţivotnog – to je zadatak
duhovnonauĉnih podsticaja koji se daju poljoprivredi. Duhovna nauka uvek pokušava da sagleda
delovanja ţivotnog u velikom i ne uzima u obzir, jer to nema neko veliko znaĉenje, zavirivanje u
malo i zakljuĉke koji se izvlaĉe iz malog – to istraţuje mikroskop – iz mikroskopskog. Zadatak
duhovne nauke je posmatranje makrokosmiĉkog, širokih krugova delovanja prirode. Ali prvo
moramo da znamo kako da prodremo do tih širih delovanja prirode.
Vidite, postoji jedna teza koju ćete u raznoraznim oblicima pronaći svuda u poljoprivrednoj
literaturi – ona proizlazi iz toboţnjeg iskustva – a koja glasi otprilike ovako: azot, fosforna
kiselina, kreĉ, kalijum, hlor itd., ĉak i gvoţĊe, sve to ima veliku vrednost za zemljište na kojem
treba da uspevaju biljke. Ali i kremena kiselina, olovo, arsen, ţiva – ĉak se uz to navodi i soda –
sve to ima za pravo uspevanje biljaka nadraţajnu vrednost, kako se kaţe. Time mogu da se
podstiĉu biljke.
Zastupajući takav stav, potvrĊuje se da se zapravo tapka u mraku i moţe biti dobro –
nesumnjivo zahvaljujući starim tradicijama – samo ako se sa biljkama ne postupa tako suludo,
kako bi se inaĉe postupalo kada bi se pridrţavalo tog stava. Naime, njega se ĉovek ni ne moţe
pridrţavati. Jer, o ĉemu se tu radi?
Vidite, u stvarnosti se radi o tome da nas velika priroda ne ostavlja nemilosrdno na cedilu
ako ne uzimamo u obzir njenu kremenu kiselinu, olovo, ţivu, arsen, kao što nas ostavlja ako
62
pravilno ne cenimo njen kalijum, kreĉ ili fosfornu kiselinu. Jer, kremenu kiselinu, olovo, ţivu,
arsen daje nebo i to daje besplatno sa kišom. A da bi na ispravan naĉin u zemlji imali fosfornu
kiselinu, kalijum, kreĉ, zemlja mora da se obraĊuje i na pravilan naĉin Ċubri. To nebo ne daje.
Pored toga, neprestanim obraĊivanjem zemlja se osiromašuje. Ona se stalno osiromašuje i stoga
se Ċubri. Malo po malo moţe da se dogodi, kao što je to sluĉaj kod mnogih gazdinstava, da
uravnoteţenje Ċubrivom bude nedovoljno. Onda se prelazi u izrabljivanje. Time se zemlja trajno
osiromašuje.
Treba se pobrinuti za to da pravi prirodni proces teĉe pravilo. To što se naziva nadraţujućim
delovanjima je ono najvaţnije. Oko ĉitave Zemlje, u najfinijim dozama, deluju upravo supstance
koje se smatraju nepotrebnim. MeĊutim, biljkama su one potrebne koliko i ono što dobijaju od
zemlje. One ih upijaju iz zemaljskog okruţenja, iz svemira. Ţivu, arsen, kremenu kiselinu
isisavaju iz zemljišta, pošto su te supstance dospele u njega zraĉenjem iz svemira.
Mi ljudi moţemo sasvim onemogućiti zemljištu da iz okolnog sveta pravilno upija ono što je
potrebno biljkama.. Mi moţemo, ako neplanski Ċubrimo, postepeno spreĉiti zemlju da u
najfinijim homeopatskim dozama, ako mogu tako da kaţem, upija ono što je delotvorno u
kremenoj kiselini, olovu, ţivi, a što dolazi iz okolnog sveta. To se mora uneti u rast biljaka, kako
bi biljka – koja zapravo svoje telo, koje oblikuje ugljenik, gradi uz pomoć onoga što u najfinijim
dozama dolazi iz okolnog sveta – preko zemlje uvek imala ono što joj je potrebno.
Zato je moramo dobro obraditi, ne samo onako kako sam juĉe rekao, nego i drugim našim
Ċubrivima. Ne radi se o tome da mi Ċubrivu prosto dodamo supstance za koje verujemo da su mu
potrebne kako bi se podstakao rast biljaka, nego se radi o tome da biljkama dodamo ţive snage.
Jer su biljci mnogo vaţnije ţive snage, nego samo snage supstanci, nego samo supstance. Kako
god obogatili neko zemljište ovim ili onim supstancama, to za rast biljaka neće biti korisno ako
biljku Ċubrenjem ne osposobimo da ona delovanja koja sadrţi zemljište preuzme u svoje telo. O
tome se radi.
Danas se uopšte ne zna koliko mogu male koliĉine, kada se radi o ţivom, izuzetno snaţno da
deluju. Mislim da je sjajno istraţivanje gospoĊe dr Kolisko22
o delovanju najmanjih entiteta, sve
ono što je bilo tek napipavanje homeopatije, postavilo na temeljnu nauĉnu osnovu. Mislim da se
posle toga moţe smatrati sasvim nauĉno utemeljenim da se u malim entitetima, u malim
koliĉinama – naravno, pravilnom primenom malih koliĉina – oslobaĊaju zraĉeće snage potrebne
u organskom svetu.
Prilikom Ċubrenja nije uopšte teško upotrebiti najmanje koliĉine. Videli ste kako pripremamo
snage u kravljim rogovima i kako dodajemo preparate pre ili posle Ċubrenja. Te snage i uticaji
onda pomaţu delovanje samog Ċubriva. Mi dodajemo te snage da bismo Ċubrivu na pravilan
naĉin – nezavisno od homeopatskih doza – pomogli u njegovom delovanju. Ali, postoje i drugi
naĉini da se Ċubrivu dâ prava ţivotnost, da mu se dâ takva konzistencija, da ono sâmo zadrţi
onoliko azota i onoliko drugih supstanci koliko mu je potrebno. Time ćemo Ċubrivu obezbediti
tendenciju ka ţivotnosti koja ga opet osposobljava da i zemlji pruţi odgovarajuću ţivotnost.
Navešću danas, više kao pokazatelj, još nekoliko stvari: preparate koje treba dodati Ċubrivu u
malim dozama, pored onoga što mu dodajemo iz kravljih rogova; preparate koje dodajemo
Ċubrivu i koji ga tako oţivljavaju da ono svoju ţivotnost moţe da prenese zemljištu, onom tlu iz
koga rastu biljke.
Pri tome ću pomenuti razliĉite stvari, ali izriĉno naglašavam, ukoliko je to usled razliĉitih
prilika u ovom ili onom predelu teško ostvarivo, da se to moţe zameniti neĉim drugim. Postoji
22
Dr Lili Kolisko, 1889-1976.
63
samo jedan sluĉaj kada nije moguće naći zamenu, pošto je to toliko karakteristiĉno da jedva da
moţe da se naĊe na isti naĉin kod neke druge vrste biljaka.
Prema onome što sam već rekao, prvo moramo da pazimo da ono što se u organskom
prvenstveno tiĉe sveta, a to je ugljenik, vodonik, azot, sumpor, da se to na pravilan naĉin spoji sa
drugim supstancama u organskom, dakle – recimo – sa kalijumovim solima. Ako gledamo samo
na koliĉine kalijumovih soli potrebnih za rast biljaka – o tome se ponešto zna. Zna se da
kalijumove soli ili kalijum uopšte, usmeravaju rast biljaka više prema onom podruĉju biljnog
organizma koji u brojnim sluĉajevima postaje potpora, tj. koji postaje ono što je ĉvrsto,
stabloliko; zna se da se usled sadrţaja kalijuma zaustavlja rast u stabljici. Ali vaţno je da se taj
sadrţaj kalijuma, u okviru onoga što se dešava izmeĊu zemlje i biljke, tako obradi da se on, u
odnosu na organski proces, ispravno ponaša prema onome što saĉinjava telo biljke,
belanĉevinasto. A tu se nešto moţe postići ako se uradi sledeće:
Uzećemo hajduĉku travu,23
to je biljka koja se uglavnom lako nalazi. U sluĉaju da je nema u
nekom kraju, moţe da se upotrebi i osušena. Hajduĉka trava je ĉudesno delo – doduše, svaka je
biljka ĉudesno delo – ali ako pogledamo neki drugi cvet, onda ĉoveka posebno dirne u srce kada
pogleda hajduĉku travu, to ĉudo od biljke. Govorio sam vam da ona u sebi nosi ono ĉime duh
uvek „ovlaţi prste“ kada razliĉite sastojke – ugljenik, azot itd. – hoće da prenese na njihova
odgovarajuća organska mesta. Hajduĉka trava se u prirodi predstavlja tako kao da je neki tvorac
biljaka u njoj imao model po kome je odredio taĉan odnos izmeĊu sumpora i drugih supstanci u
biljci. Moglo bi se reći: ni jednoj drugoj biljci duhovi prirode nisu tako savršeno iskoristili
sumpor, kao kod hajduĉke trave. I kada je ĉovek upoznat sa dejstvom hajduĉke trave u
ţivotinjskom i ljudskom organizmu, ako se zna kako hajduĉka trava, ukoliko se na pravilan naĉin
unese u biološko, zaista moţe da popravi sve ono što proistiĉe iz slabosti astralnog tela, onda se
moţe dalje pratiti njeno delovanje u ĉitavom procesu rasta biljaka. Ona je izuzetno blagotvorna
već i tamo gde raste divlje, u nekom predelu na ivicama njiva ili puteva, gde se gaji ţito, krompir
ili neki drugi usev. Nikako ne treba iskorenjivati hajduĉku travu. Podrazumeva se da ne bi
trebalo dopustiti da se hajduĉka trava ukoreni tamo gde bi mogla da smeta – štetna, u stvari, nije
nigde – ali ona deluje već kao poneki simpatiĉni ljudi u društvu, samim svojim prisustvom, a ne
onim što govore, tako i hajduĉka trava u nekom predelu gde mnogo raste već svojim prisustvom
deluje izvanredno povoljno.
Sada moţe sa hajduĉkom travom da se uradi sledeće: uzima se upravo ono što se kod
hajduĉke trave upotrebljava i medicinski, cvast, kišobranasti cvet. Ako nam je, po mogućnosti,
na raspolaganju sveţa hajduĉka trava treba je takvu ubrati i samo kratko sušiti. Nije potrebno da
se mnogo suši. Ako nema sveţe hajduĉke trave, nego samo osušene, onda treba pokušati pre
upotrebe, iz listova hajduĉke trave iscediti sok, koji moţe da se dobije kuvanjem ĉak iz osušenih
listova, a onda cvast malo preliti tim sokom. Zatim treba uzeti mokraćni mehur neke plemenite
divljaĉi24
– vidite kako se ovde svuda ostaje u ţivom – i pošto se jedna ili dve pune šake takve
hajduĉke trave jaĉe zgnjeĉe, uvijemo tu zgnjeĉenu supstancu u mehur, uveţemo ga i tako se u
tom mehuru dobija priliĉno ĉvrsta masa hajduĉke trave. Mehur se tokom leta okaĉi na neko
mesto koje je po mogućnosti obasjano suncem. Kada stigne jesen, treba ga skinuti i preko zime
staviti u zemlju i to ne mnogo duboko. Dakle, tokom jedne godine treba cvet hajduĉke trave – ne
škodi ako je i plod zametnut – uvijen u mehur plemenite divljaĉi izloţiti, delimiĉno iznad zemlje,
delimiĉno ispod zemlje, dejstvima kojima moţe biti izloţen. Moţe da se ustanovi da za vreme
zime poprima sasvim naroĉitu gustinu.
23
Achillea millefolium. 24
Od jelena ili srndaća.
64
Ako se onda ta supstanca izvaĊena iz mehura – sad je takvu moţemo ĉuvati koliko god
hoćemo – doda gomili Ċubriva, koja moţe biti velika kao kuća, i ta se supstanca, uzeta iz
mehura, raspodeli – uopšte nije potrebno upotrebiti mnogo rada – ako se to jednostavno ovlaš
raspodeli, deluje zraĉenjem. U njoj je izvanredna snaga zraĉenja – a u snage zraĉenje će i
materijalisti verovati, pošto govore o radijumu – ako se ta supstanca unese, pa ĉak i ovlaš
raspodeli, ona deluje na Ċubrivo i osoku, a i na kompostnu masu.
Ta masa dobijena iz hajduĉke trave zaista deluje oţivljavajuće, osveţavajuće. Ako se tako
obraĊeno Ċubrivo upotrebi na naĉin kako se ono danas koristi, onda će biti popravljeno mnogo
toga što inaĉe iscrpljuje zemljište. Đubrivu se vraća sposobnost oţivljavanja zemlje, tako da ona
postane sposobna da prima kosmiĉke materije, kao kremenu kiselinu, olovo itd., koje u
najfinijim dozama dolaze na Zemlju. Ĉlanovi poljoprivrednih krugova bi morali da vrše takve
oglede; videće da će to uspeti.
Sada je pitanje – jer treba raditi sa uvidom, a ne bez njega: upoznali smo hajduĉku travu, njen
vrlo homeopatski sadrţaj sumpora, spojen na stvarno primeran naĉin sa kalijumom, ne samo da
deluje tako savršeno u samoj hajduĉkoj travi, već time osposobljava hajduĉku travu da svoja
dejstva širi preko udaljenijih prostranstava i kroz velike mase. Ali zašto baš u mehuru neke
plemenite divljaĉi?
To je povezano sa uvidom u veliki proces koji se odvija upravo u vezi sa mokraćnim
mehurom, sa bešikom. Jelen je ţivotinja koja je u sasvim bliskoj vezi, ne toliko sa Zemljom,
koliko sa okolinom Zemlje, sa onim što je u okolini Zemlje kosmiĉko. Stoga jelen ima rogove,
ĉiji sam zadatak izloţio juĉe. A upravo ono što je u hajduĉkoj travi, to se konzervira u ljudskom i
ţivotinjskom organizmu procesom koji se odigrava izmeĊu bubrega i mokraćnog mehura, a taj je
proces opet zavisan od supstancijalnog sastava mokraćnog mehura. Time imamo u mehuru
plemenite divljaĉi, mada je njegova supstanca toliko tanka, ipak snage koje nisu kao kod goveda
– one su opet potpuno drugaĉije – u vezi sa unutrašnjošću, nego je plemenita divljaĉ u vezi sa
snagama kosmosa, ona je gotovo odraz kosmosa. Tada pruţamo hajduĉkoj travi mogućnost da
znatno poveća već postojeće snage za spajanje sumpora sa drugim supstancama. Stoga u toj
obradi hajduĉke trave, koju sam vam izloţio, imamo nešto bitno za poboljšanje Ċubriva, a
ostajemo u okviru ţivog, ne izlazimo iz ţivog, ne prelazimo u neorgansku hemiju. To je ono što
je vaţno.
Uzmimo jedan drugi primer. Radi se o tome da hoćemo Ċubrivu da damo mogućnost da u
sebe primi toliko ţivota da taj ţivot moţe da prenese u zemlju iz koje raste biljka. Mi takoĊe
onda moramo da osposobimo Ċubrivo da u sebi sjedini one materije koje su pored kalijuma
potrebne za rast biljaka – kalcijum, kalcijumova jedinjenja. Kod hajduĉke trave se prvenstveno
radi o delovanjima kalijuma. Ako hoćemo da obuhvatimo i delovanja kalcijuma, onda nam je
opet potrebna jedna biljka koja nas, doduše, neće oduševiti kao hajduĉka trava, ali koja ipak, u
homeopatskim dozama, sadrţi sumpor, kako bi se pomoću sumpora privukle ostale materije
potrebne biljci i uvukle u organski proces. To je kamilica, chamomilla officinalis.
Ne treba samo reći: kamilica se odlikuje time što ima mnogo kalijuma i kalcijuma, nego je
ovako: hajduĉka trava u procesu obrazovanja kalijuma razvija svoju sumpornu snagu. Stoga ima
sumpora taĉno onoliko koliko je potrebno da preradi kalijum. MeĊutim, kamilica preraĊuje i
kalcijum, a time ono što bitno doprinosi iskljuĉivanju štetnih fruktifikacionih delovanja, što
pridonosi odrţavanju biljke zdravom. Ĉudesno je i to što kamilica sadrţi u sebi nešto sumpora,
ali u drugoj koliĉini, pošto mora da preradi kalcijum. Sada opet treba istraţivati. Vidite, ono što
proizlazi iz duhovne nauke uvek uzima u obzir velike krugove – makrokosmiĉke, a ne
mikrokosmiĉke okolnosti.
65
Treba pratiti ono što se dešava sa kamilicom u ljudskom i ţivotinjskom organizmu. Za sve
ono kroz šta prolazi upotrebljena kamilica u ljudskom ili ţivotinjskom organizmu, mokraćni
mehur je gotovo bez znaĉaja; naprotiv, od velikog je znaĉaja supstanca zidova creva. Stoga, ako
hoćemo da delujemo kamilicom kao hajduĉkom travom, onda treba brati kamilicine fine belo-
ţute glavice i te glavice isto tako obraditi kao cvetove hajduĉke trave, ali ne u mehuru, nego u
goveĊim crevima.
Vidite, opet moţete da uĉinite predivne stvari – nije potrebno mnogo – ali to je prelepa stvar.
Umesto svega onoga što se u tom smislu danas radi, umesto da od goveĊih creva pravite
kobasice, napravite drugu vrstu kobasica punjenu onim što se na opisani naĉin priprema od
kamilice. Time je opet dato nešto što treba na pravi naĉin izloţiti dejstvu prirode. I tu se ostaje
stalno u okviru ţivog. Pošto se radi o tome da se izloţi koliko je god moguće uticaju ţivog
povezanog sa zemljanim, potrebno je i te dragocene – a one su zaista dragocene – kobasice, opet
preko cele zime ukopati, ne preduboko, u zemlju bogatu humusom i to naći takva mesta na
kojima sneg ostaje duţe vreme, ali koja su dobro osunĉana, tako da na to – tamo gde su ukopane
te dragocene kobasice – deluju koliko je moguće kosmiĉko-astralna dejstva.
U proleće ih treba iskopati i opet na isti naĉin, onako isto kao hajduĉku travu, uneti u
Ċubrivo. Time se dobija Ċubrivo koje, kao prvo, trajnije zadrţava azot nego druga Ċubriva, i
drugo, ima svojstvo oţivljavanja zemlje da bi ona mogla da deluje na rast biljaka na izvanredno
podsticajan naĉin. Time se pre svega uzgajaju zdravije biljke, proizvode se zaista zdravije biljke,
nego kada se ne Ċubri na taj naĉin.
Sve ovo izgleda ludo – to znam – ali razmislite samo, koliko ima toga što je ljudima
izgledalo ludo, pa je posle nekoliko godina uvedeno u praksu. Trebalo bi samo da proĉitate
švajcarske novine u ono vreme kad je jedan ĉovek govorio o tome da treba graditi brdske pruge,
šta se sve nije svalilo na njega. Ali posle kratkog vremena izgraĊene su brdske pruge i ljudi više
ne misle da je onaj koji je to smislio bio lud. Prema tome, kod tih stvari je vaţno da se otklone
predrasude. Kao što sam rekao, ako je ove dve biljke u nekom kraju teško nabaviti mogu se
zameniti neĉim drugim, ali to neće biti tako dobro. Mogu se takoĊe koristiti i osušene.
Opet, u pogledu dobrog delovanja na naše Ċubrivo postoji jedna, da tako kaţem, nezamenjiva
biljka, koju ĉesto ne volimo, u tom smislu ne volimo što nešto što volimo rado pomilujemo. Tu
biljku nerado milujemo. To je kopriva. Ona je zaista velika dobroĉiniteljka za rast biljaka i
gotovo da se ne moţe zameniti nekom drugom biljkom. Ako negde nije dostupna moţe se
koristiti i u suvom stanju. Kopriva je zaista „devojka za sve“, ona moţe neizmerno mnogo.
Kopriva ima u sebi moć da duhovno svuda uredi i preradi, naime sumpor, ĉiji sam znaĉaj izneo.
Pored toga, kopriva prenosi zraĉenja i strujanja kalijuma i kalcijuma, zatim kopriva ima još jednu
vrstu zraĉenja koja su skoro isto tako povoljna za prirodne tokove kao naša sopstvena zraĉenja
gvoţĊa u krvi. Kopriva, zbog svoje dobrote, ne zasluţuje da napolju u prirodi tako ĉesto bude
prezrena. Nju bi zapravo ljudi morali priviti oko srca, pošto je ona u prirodi po svom
izvanrednom unutrašnjem dejstvu, po svojoj unutrašnjoj organizaciji nešto sliĉno onome što je u
ljudskom organizmu srce. U koprivi prvo treba gledati velikog dobrotvora koji – neka mi ne
zameri gospodin grof što ću u ovom trenutku biti toliko lokalan – moţe da ukloni gvoţĊe iz
zemlje, ukoliko je to potrebno, i bilo bi dobro posaditi koprivu na mestima gde ne moţe da
smeta. Upravo kopriva oslobaĊa gornji sloj zemljišta od dejstva gvoţĊa, pošto ga ona rado uvlaĉi
u sebe. I to ne samo gvoţĊe kao takvo, ona otklanja dejstvo gvoţĊa na rast biljaka. Sejanje
koprive bi u takvim krajevima bilo od naroĉitog znaĉaja. Ipak, hteo bih još samo uzgred nešto da
kaţem. Hteo bih da skrenem paţnju da već sâma prisutnost koprive moţe imati znaĉaj za celu
okolinu u pogledu rasta biljaka.
66
Da bismo poboljšali naše Ċubrivo, treba uzeti koprivu, koliko god je imamo, i pustiti je da
malo uvene, zatim je malo sabijemo i ovaj put je bez mehura plemenite divljaĉi i bez goveĊih
creva jednostavno ukopamo u zemlju, pošto je pospemo tankim slojem usitnjenog treseta, tako
da je malo odvojena od zemlje. To se ukopa pravo u zemlju, no treba dobro zapamtiti mesto, da
se ne desi da se posle prilikom iskopavanja koprive iskopa samo zemlja. Onda se ostavi preko
zime i preko leta – mora da bude zakopana godinu dana – tada se dobija supstanca ogromne
delotvornosti.
Ako se sada doda Ċubrivu na isti naĉin kao i drugi dodaci koje sam naveo, onda to utiĉe da
Ċubrivo postane unutrašnje osetljivo, istinski osetljivo, tako da ono, kao da je postalo razumno,
ne dozvoljava da se u njemu bilo šta na nepravilan naĉin rastvara, da nešto nepravilno ispušta
azot i sliĉno. Upravo ovim dodatkom Ċubrivo postaje jednostavno razumno, to znaĉi
osposobljeno da zemlju u kojoj postaje delatno, uĉini razumnom, tako da se zemlja
individualizuje za one biljke koje hoće da se gaje na taj naĉin. To je zaista kao neko
urazumljivanje zemljišta, što moţete da izvedete dodatkom urtice dioice (koprive).
Vidite, današnje metode poboljšanje Ċubriva, iako ponekad iznenade svojim dejstvom, na
kraju se svedu na to da se vremenom dobiju izvanredni poljoprivredni proizvodi koji samo pune
stomake ljudi. Time oni neće imati pravu hranljivost. A radi se o tome da se ĉovek ne zavara ako
ima nešto veliko i naduvano, nego o tome da u sebi ima nešto što je postojano i hranljivo.
Moţe se dogoditi i takav sluĉaj da se u poljoprivrednoj proizvodnji pojave biljne bolesti.
Govoriću sada samo uopšteno. Danas se ljudi rado specijalizuju u svim stvarima i govore o ovoj
ili onoj bolesti. To je sasvim ispravno, ukoliko se oni bave naukom. Treba znati kako izgleda
jedno, a kako drugo. Ali isto tako lekaru uglavnom ne koristi mnogo ako neku bolest ume lepo
da opiše. Mnogo je vaţnije da ume da je leĉi. Kod leĉenja dolaze u obzir sasvim drugaĉija
gledišta nego ona koja postoje za opisivanje bolesti. Za opisivanje bolesti moţe ĉovek imati
velike sposobnosti; moţe taĉno znati šta se dešava u organizmu prema pravilima današnje
fiziologije ili fiziološke hemije, ali ne moţe da je leĉi. Leĉiti se ne mora prema histološkim i
mikroskopskim nalazima, treba umeti leĉiti polazeći od velikih meĊuzavisnosti. Tako je i u
odnosu na prirodu biljaka. A priroda biljaka je u tom pogledu jednostavnija nego ţivotinjska i
ljudska priroda. Isto tako – rekao bih – leĉenje je nešto što moţe da protiĉe u opštem, tako da se
kod biljke moţe primeniti vrsta univerzalnih lekova. Ako to ne bi bilo moguće, onda bi u stvari,
ĉovek zapao u vrlo neprijatnu situaciju u odnosu na biljni svet, u kakvoj je već ĉesto – o tome
ćemo još govoriti – prilikom leĉenja ţivotinja, a u kakvoj nije kod leĉenja ljudi. Ĉovek moţe da
kaţe šta ga boli. Ţivotinje i biljke to ne mogu. MeĊutim, u tom sluĉaju leĉenje protiĉe uopštenije.
Stoga veliki broj biljnih bolesti, ĉim se primete, mogu da se otklone racionalnim poboljšanjem
Ċubriva i to na sledeći naĉin:
Zemljištu Ċubrenjem treba dodati kalcijum. Ali neće pomoći ako se zemljištu doda kalcijum
zaobilaţenjem ţivog. Ako kalcijum treba da leĉi, mora uvek biti u oblasti ţivog. On ne sme da
ispadne iz ţivog. Ne moţete ništa da uradite sa obiĉnim kreĉom ili sliĉnim.
Ima jedna biljka koja je bogata kalcijumom, 77% supstance njenog pepela ĉini kalcijum, ali u
finim spojevima – to je hrast. I ono što sam vam izloţio o srodnosti oţivljenog zemljišta sa
korom posebno se odnosi na hrastovu koru, koja je neka vrsta meĊuproizvoda izmeĊu biljnog i
ţivog zemljanog. U odnosu na ono što se pojavljuje kao kalcijum, najbolje je ono što se kao
kalcijumova struktura nalazi u hrastovoj kori. Ako je kalcijum u ţivom stanju, a ne u mrtvom – a
i u mrtvom deluje – on ima ono što sam izloţio. On uspostavlja red kada etersko telo prejako
deluje, odnosno kad astralno ne moţe da dopre do organskog. To „ubija“ ili guši etersko telo, i
time oslobaĊa put delovanju astralnog tela – to je sluĉaj kod svakog kreĉa. Ali, ako hoćemo da se
67
nabujalo etersko na vrlo lep naĉin skupi i to tako da je to skupljanje zaista pravilno, da ne stvara
šokove u organskom, onda kalcijum moramo da upotrebimo u strukturi u kojoj ga nalazimo u
hrastovoj kori.
Dakle, prikupimo hrastovu koru, onoliko koliko moţemo. Nije potrebno mnogo, ne više nego
što moţe lako da se prikupi. Prikupimo i iseckamo tako da dobijemo izmrvljenu strukturu. Onda
uzmemo – svejedno od bilo koje domaće ţivotinje – lobanju, gornji deo lobanje. Stavimo u nju
iseckanu hrastovu koru i po mogućnosti zatvorimo koštanom masom, pa to zakopamo u zemlju,
ne preduboko, i pospemo tresetnom prašinom. Zatim pomoću nekog ţleba na to mesto dovedemo
koliko je moguće više kišnice. Moglo bi da se napravi i tako da se u jedno bure, u koje stalno
utiĉe i istiĉe kišnica, stavi takva biljna supstanca koja podstiĉe stvaranje biljnog mulja (moĉvarni
uslovi). U taj biljni mulj stavimo taj koštani sud sa naseckanom hrastovom korom. To onda mora
da prezimi – istopljeni sneg je isto tako dobar kao i kišnica – treba u tom stanju da provede po
mogućnosti celu jesen i zimu.
Iz te mase našem Ċubrivu se dodaje ono što mu zaista daje snage koje preventivno suzbijaju
štetne biljne bolesti. Time smo Ċubrivu dodali ĉetiri stvari. Svakako, to zahteva nešto rada. Ali,
ako dobro razmislite, naći ćete da to prouzrokuje manje rada nego sve one drangulije koje se
prave u poljoprivrednim hemijskim laboratorijama i koje još moraju da se plate. Videćete, ono
što smo izneli, ekonomski je isplativije.
A sada nam treba još nešto što na pravilan naĉin privlaĉi kremenu kiselinu iz cele kosmiĉke
okoline. Jer ta kremena kiselina nam je potrebna u biljci. Upravo u odnosu na upijanje kremene
kiseline, zemlja vremenom gubi svoju snagu. Gubi je postepeno, pa se to ne primećuje. Ljudi
koji gledaju samo na ono što je mikrokosmiĉko, a ne na makrokosmiĉko, ne mare zbog gubitka
kremene kiseline, jer veruju da ona nema znaĉaja za rast biljaka. MeĊutim, to je od najvećeg
znaĉaja. Ali o tim stvarima treba nešto znati. Za današnje uĉene ljude, sasvim sigurno, to više
nije znak velike pometnje, kako bi se to smatralo još pre kratkog vremena – jer danas se već bez
ustruĉavanja govori o preobraţaju elemenata. Posmatranje nekih elemenata je u tom smislu
pripitomilo materijalistiĉkog lava.
MeĊutim, neke stvari, koje se stalno dešavaju oko nas, su sasvim nepoznate. Kada bi o njima
znali, ljudi bi mogli lakše da veruju u takve stvari kao što su ove koje sam sad izneo. Sasvim
dobro znam da će onaj kome je u glavu uliven današnji naĉin mišljenja, reći: ali, ti nam ništa ne
govoriš o tome kako se popravlja sadrţaj azota u Ċubrivu. O tome sam stalno govorio, posebno
kad sam govorio o hajduĉkoj travi, kamilici, koprivi, jer, naime, u organskom procesu se krije
jedna tajna alhemija, koja samo ako u njemu na pravilan naĉin deluje, na primer, kalijum stvarno
pretvara u azot, pa i kreĉ, ako radi pravilno, pretvara u azot. Poznato vam je da su u rastu biljke
delatna sva ĉetiri elementa o kojima sam govorio; dakle, pored sumpora, tu je i vodonik. Izloţio
sam vam znaĉaj vodonika. Postoji uzajamni kvalitativni odnos izmeĊu kreĉa i vodonika koji je
sliĉan kvalitativnom odnosu izmeĊu kiseonika i azota u vazduhu. Moţe da se otkrije na ĉisto
spoljašnji naĉin, kako to pokazuje kvantitativna hemijska analiza, da postoji srodnost izmeĊu
odnosa kiseonika i azota u vazduhu i odnosa kreĉa i vodonika u organskim procesima. Naime,
pod uticajem vodonika stalno se pretvaraju kreĉ i kalijum u azotno i na kraju u pravi azot. I azot,
koji nastaje na taj naĉin, izuzetno je koristan za rast biljaka; ali treba da se proizvede metodama
koje sam opisao.
Kremena kiselina sadrţi silicijum. Silicijum se opet u organizmu pretvara u materiju koja je
od neobiĉne vaţnosti, a danas se uopšte ne ubraja u hemijske elemente, a upravo je kremena
kiselina potrebna da bi se privuklo kosmiĉko. Upravo u biljci mora da nastane uzajamno dejstvo
izmeĊu kremene kiseline i kalijuma, ne kalcijuma. Zato se mora Ċubrenjem oţiveti zemljište da
68
bi se uspostavio pravilan uzajamni odnos. Moramo potraţiti biljku koja je u stanju da svojim
posredovanjem izmeĊu kalijuma i kremene kiseline – a ta se biljka dodaje na neki naĉin u
homeopatskoj dozi Ċubrivu – tom Ċubrivu podari odgovarajuću moć. Tu biljku zaista moţemo
naći. A ta biljka je opet, samim tim što raste na našem poljoprivrednom podruĉju, već u tom
smislu blagotvorna. To je taraxacum, maslaĉak. Ĉedni ţuti maslaĉak je na mestima gde raste
izvanredno blagotvoran. On je posrednik izmeĊu fino homeopatski rasporeĊene kremene kiseline
u kosmosu i potrebe koja za kremenom kiselinom postoji na celom podruĉju. Taj maslaĉak je
zaista neka vrsta nebeskog glasnika; ali ako hoćemo da ga uĉinimo delatnim u Ċubrivu, ako
hoćemo da se on koristi, onda mora da se upotrebi na pravilan naĉin. Naravno, u tu svrhu
potrebno je da ga izloţimo dejstvu zemlje za vreme zime. I ovde se radi o tome da se okolne
snage dobiju istim postupkom kao i ostalo.
Skupimo ţute glavice maslaĉka, ostavimo da malo uvenu, zgnjeĉimo, ušijemo u goveĊu
maramicu i poloţimo u zemlju da prezime. Kada se u proleće izvade kuglice – mogu se negde
skloniti dok nam ne zatrebaju – one su zaista proţete kosmiĉkim dejstvom. Supstanca koja je iz
njih dobijena, opet moţe da se na sliĉan naĉin pridoda Ċubrivu; ona će zemljištu dati sposobnost
da iz atmosfere i svemira privuĉe toliko kremene kiseline koliko je biljkama potrebno. Time te
biljke postaju osetljive na sve ono što deluje u njihovoj okolini, a same privlaĉe ono što im treba.
Da bi biljke mogle zaista da rastu moraju da imaju neku vrstu osećanja. Kao što ja kao ĉovek
mogu da proĊem pored nekog tupog ĉoveka a da on to ne oseti, tako, naravno, moţe sve u
zemljištu i iznad zemljišta da proĊe pored tupe biljke; ona to ne oseća i ne moţe da stavi u sluţbu
svog rasta. Ali ako je biljka na taj najfiniji naĉin proţeta kremenom kiselinom, onda ona postaje
osetljiva prema svemu i sve privlaĉi. Vrlo je lako postići da biljka koristi samo mali deo zemlje
koji je oko nje da bi privukla ono što joj treba. To, naravno, nije dobro. Ako se zemljište obradi
onako kako sam izloţio, onda će biljka postati spremna da stvari privlaĉi izdaleka. Biljci moţe
biti od koristi ne samo ono što je na njivi, nego i ono što se nalazi u zemljištu obliţnje livade.
Biljci moţe biti od koristi i ono što je u šumskom zemljištu koje je u blizini, ako se na taj naĉin
uĉini unutrašnje osetljivom. Tako moţemo podstaći uzajamna dejstva u prirodi dajući biljkama
snage koje im pristiţu zahvaljujući maslaĉku.
Mislim da bi trebalo pokušati da se naprave takva Ċubriva kojima bi se zaista na opisani
naĉin pravilno dodalo tih pet sastojaka ili njihovih zamena. Umesto hemijskih drangulija,
sredstva za Ċubrenje u budućnosti moraju da se obrade hajduĉkom travom, kamilicom,
koprivom, hrastovom korom i maslaĉkom. Takvo Ċubrivo će stvarno imati mnogo toga što je
zaista potrebno.
Ako je ĉovek strpljiv, pa pre nego što upotrebi pripremljeno Ċubrivo, iscedi cvet valerijane,25
i to što je iscedio jako razredi – to moţe da se uradi u bilo koje vreme, a zatim saĉuva – pogotovo
ako se za razreĊivanje upotrebi topla voda – moţe se, ako se taj razreĊeni sok od cvetova
valerijane vrlo paţljivo doda Ċubrivu, u njemu probuditi ono što ga podstiĉe da se pravilno
odnosi prema onome što se naziva supstanca fosfora. Sa ovih šest sastojaka moţe da se
proizvede izvrsno Ċubrivo, kako iz osoke, tako iz stajnjaka i komposta.
25
Valeriana officinalis.
69
Druga rasprava
ODGOVORI NA PITANJA
Kobervic, 13. jun 1924.
Uopšteno o Ċubrivu; pojedinosti o preparatima za Ċubrenje; uzimanje hrane iz atmosfere
Pitanje: Da li se kod mehura od plemenite divljaĉi radi o muškoj ţivotinji, jelenu ili srndaću?
Odgovor: Mislilo se na muški rod.
Pitanje: Da li je reĉ o jednogodišnjoj ili višegodišnjoj koprivi?
Odgovor: Urtica dioica.
Pitanje: Da li treba pokriti jamu za Ċubrivo na podruĉjima gde ima mnogo kiše?
Odgovor: Trebalo bi da Ċubrivo moţe da podnese uobiĉajene koliĉine kiše. Naravno, nije
dobro ako uopšte ne dobije kišnicu, ali mu škodi ako ga kišnica sasvim natopi. O tim stvarima ne
moţe se govoriti uopšteno. Uglavnom je kišnica dobra za Ċubrivo.
Pitanje: Zar ne bi trebalo imati pokrivena mesta za Ċubrivo da osoka ne bi propala?
Odgovor: U odreĊenom smislu izvesna koliĉina kišnice je zapravo potrebna Ċubrivu. Moţda
bi ponekad bilo dobro zadrţati kišu tako što bi se preko Ċubriva posuo treset. MeĊutim, potpuno
spreĉavanje kiše putem krova je nešto što ne bi imalo pravi smisao. Đubrivo bi tako bilo lošije.
Pitanje: Ako navedeno Ċubrivo potpomaţe rast biljaka, onda ono podjednako koristi
kultivisanim biljkama i takozvanom korovu. Moraju li se preduzeti naroĉite mere da bi se suzbio
korov?
Odgovor: Pitanje je sasvim opravdano. Sledećih dana ću govoriti o suzbijanju korova. Ono o
ĉemu sam do sada govorio deluje povoljno na sve biljke, pa se time korov ne moţe suzbiti. No,
biljke postaju mnogo otpornije na parazitske štetoĉine koje ih napadaju. Već postoje sredstva
protiv parazitskih štetoĉina koje se pojavljuju u biljnom carstvu. Suzbijanje korova nije nešto što
zavisi od principa o kojima smo do sada govorili. Korov je deo opšteg biljnog rasta. O tome
ćemo još govoriti. Te stvari su u meĊusobnoj vezi i nije dobro da se bilo šta izdvaja.
Pitanje: Šta mislite o postupku kapetana Kranca, prema kome se masa Ċubriva nagomilava u
labavim slojevima i toplotom koja se u njemu stvara otklanja njegov zadah?
Odgovor: Namerno nisam govorio o stvarima koje se danas već primenjuju na racionalan
naĉin. Hteo sam da navedem ono što moţe da doĊe kao podstrek iz duhovne nauke radi
poboljšanja svake takve metode. Postupak koji ste naveli sigurno ima mnoge prednosti.
MeĊutim, verujem da je postupak nov, nije star i moţe da se pretpostavi da pripada onoj vrsti
postupaka koji u poĉetku bljesnu, a tokom vremena se pokaţe da nisu baš praktiĉni, kako se u
poĉetku pretpostavljalo. Dok zemljište još uvek ima, da tako kaţem, svoju tradiciju, onda ga to
na neki naĉin sve osveţava. A ako se stvar primenjuje duţe, onda se dešava isto kao sa lekovima.
I najneverovatniji lekovi deluju u poĉetku, a onda prestaje njihovo lekovito dejstvo. Kod ovih
stvari uvek traje duţe vreme dok se ne ustanovi da ipak nije tako kao što se prvobitno verovalo.
Ono što je tu od naroĉitog znaĉaja je proizvodnja sopstvene toplote i ta delatnost, koja je
70
potrebna da bi se stvorila sopstvena toplota, sigurno je izvanredno povoljna za Ċubrivo, tako da
iz nje mora da proizaĊe nešto korisno. Moglo bi da bude štetno ako je Ċubrivo labavo naslagano,
a i nisam siguran da je ono sasvim bez mirisa. Ako se pokaţe da je ono bez mirisa, onda je to
znak da bi to mogla biti dobra stvar. To je postupak koji nije isprobavan više godina.
Pitanje: Nije li bolje da se Ċubrište nalazi na površini zemlje, nego ukopano u zemlju?
Odgovor: U principu je bolje da je Ċubrište što više. Samo treba paziti da dno Ċubrišta ne
bude suviše visoko, tako da moţe da ostane u odgovarajućem odnosu sa snagama koje su pod
zemljom. Ono se ne moţe postaviti na nekom breţuljku, ali se moţe podizati poĉevši od nivoa
zemlje; to će biti najpovoljnija visina.
Pitanje: Mogu li se iste metode za kompost primenjivati kod vinove loze, koja je mnogo
trpela u poslednje vreme?
Odgovor: Moţe, ali sa nekim izmenama. Kada budem govorio o voćarstvu i vinogradarstvu,
pomenuću izmene. MeĊutim, ono što sam danas rekao vaţi za poboljšanje svake vrste Ċubriva.
Danas sam naveo metode kojima se Ċubrivo generalno popravlja. A kako ga treba prilagoditi
pašnjacima i livadama, semenskim ţitaricama, voću i vinovoj lozi, o tome ćemo još govoriti.
Pitanje: Da li je u redu da se podloga Ċubrišta poploĉa?
Odgovor: Prema onome što moţe da se zna o celoj strukturi zemlje i njenoj vezi sa
Ċubrivom, svakako je ĉist promašaj ako se mesto za Ċubrište poploĉa. Ne vidim zašto bi uopšte
bilo poploĉano. U tom sluĉaju morao bi oko Ċubrišta da se obezbedi slobodan prostor za
uzajamno delovanje Ċubriva i zemlje. Zašto bismo kvarili Ċubrivo time što ga odvajamo od
zemlje?
Pitanje: Ima li podloga nekog uticaja, s obzirom na to da li je peskovita ili glinovita?
Ponekad se podloga Ċubrišta oblaţe glinom da ne bi bila propustljiva?
Odgovor: Taĉno je da odreĊene vrste zemlje imaju odreĊeni uticaj. On, prirodno, proizlazi od
svojstava koje imaju te vrste tla. Ako je ispod Ċubrišta peskovita podloga, onda će biti potrebno
da se pre nego što se na nju stavi Ċubrivo, obloţi glinom, pošto takva podloga propušta vodu. Ali
kada je zemljište izrazito glinovito, onda ga treba rastresti i posuti peskom. Da bi se postigao
srednji ishod, treba staviti sloj peska pa sloj gline. Onda se dobija oboje. Tada imamo ĉvrstinu
zemlje i delovanje vode. Inaĉe voda procuri. Najbolja je mešavina obe ove vrste zemlje. Zato bi
bilo dobro, ako je to moguće, ne postavljati Ċubrište na lesno zemljište. Les i sliĉno neće biti
naroĉito korisno. U tom sluĉaju bi bilo bolje postepeno napraviti veštaĉko dno za Ċubrište.
Pitanje: Što se tiĉe gajenja navedenih biljaka: hajduĉke trave, kamilice, koprive, da li je
moguće da se u oblastima gde ih nema one jednostavno poseju? Smatrali smo da je hajduĉka
trava opasna u ispaši goveda, kao i maslaĉak. Na pašnjacima smo hteli koliko je god moguće da
iskljuĉimo te biljke. Isto tako i ĉiĉak. Upravo na tome radimo. Pretpostavljam da ih sada opet
moramo sejati na obodima njiva, ali ne na pašnjacima i livadama?
Odgovor: (dr Štajner pita): Ali kako one mogu da budu štetne u ishrani ţivotinja?
Odgovor: (grof Kajzerlink): Kaţe se da hajduĉka trava ima otrovne materije. Kaţe se da
maslaĉak ne bi bio pogodan za ishranu goveda.
Odgovor: (dr Štajner): Na to treba paziti. Stoka na pašnjaku je neće jesti ako je štetna.
71
Grof Lerhenfeld:26
U našem kraju je obrnuto. Maslaĉak se smatra hranom koja podstiĉe
mleĉnost stoke.
Dr Štajner: Te stvari su ponekad samo raširene pretpostavke. Ne zna se da li su proverene.
Moguće je – to treba isprobati – da u senu to nije štetno. Verujem da kada bi bilo štetno,
ţivotinja ne bi seno ni pipnula; ţivotinja ne jede ono što joj škodi.
Pitanje: Nije li hajduĉka trava usled prejake kalcifikacija vrlo proreĊena, jer je njoj potrebno
vlaţno i kiselo zemljište?
Odgovor: Ako se hajduĉka trava koristi divlja – radi se o posebnom homeopatskom doziranju
– onda je u tom sluĉaju potrebna vrlo mala koliĉina hajduĉke trave koja moţe da se raspe preko
celog velikog poljoprivrednog dobra. Hajduĉka trava koja bi rasla ovde u bašti, bila bi dovoljna
za celo imanje.
Pitanje: Na svojim pašnjacima sam video da su goveda rado jela mladi maslaĉak, dok je bio
neposredno pred cvetanje; meĊutim kasnije, kada je maslaĉak poĉeo da cveta, ona ga više nisu
jela.
Odgovor: Morate imati na umu sledeće: to je, naravno, opšte pravilo. Ţivotinja ne jede
maslaĉak ako joj škodi. Ona ima izvanredno dobar instinkt šta treba da jede. No, morate imati još
nešto na umu. I mi bismo, isto tako, ako hoćemo da podstaknemo nešto što se zasniva na nekom
procesu, gotovo uvek upotrebili ono što sâmo ne bismo upotrebili. Na primer, niko u
svakodnevnoj ishrani ne jede hlebni kvasac, pa ipak ga koristimo kod pripreme hleba. Ono što
pod nekim okolnostima moţe da deluje otrovno, ako se pojede u velikim koliĉinama, to pod
drugim uslovima moţe da deluje blagotvorno. Lekovi su najĉešće otrovni. MeĊutim, nije
presudna materija, nego postupak. Stoga mislim da se mirne duše moţe preći preko sumnje da
maslaĉak moţe biti opasan za ţivotinju. Ima toliko ĉudnih shvatanja. Zar nije ĉudno: s jedne
strane grof Kajzerlink naglašava štetnost maslaĉka, dok s druge strane grof Lerhenfeld govori o
tome da upravo maslaĉak podstiĉe mleĉnost stoke. Nije moguće da su na podruĉjima koja se
nalaze toliko blizu jedno drugom, dejstva tako razliĉita; jedno od ta dva gledišta ne moţe biti
taĉno.
Pitanje: Moţda je podloga odluĉujuća? Osim toga, ovo što sam izneo oslanja se na
veterinarska mišljenja. Da li treba hajduĉku travu i maslaĉak sejati na pašnjacima i livadama?
Odgovor: Dovoljna je sasvim mala površina.
Pitanje: Da li je vaţno koliko dugo preparati sa Ċubrivom moraju da se ĉuvaju pošto su
izvaĊeni iz zemlje?
Odgovor: Jednom kad su pomešani sa Ċubrivom besmisleno je pitati koliko dugo ih treba
drţati unutra. Ali sve bi to trebalo da bude uĉinjeno pre nego se Ċubrivo raspe po polju.
Pitanje: Da li pripremljene preparate za Ċubrenje treba sve zajedno staviti u zemlju ili svaki
ponaosob?
Odgovor: To ima znaĉaja samo utoliko što je dobro da tokom tog uzajamnog delovanja jedan
preparat ne smeta drugom, pa bi stoga trebalo da budu zakopani na izvesnom rastojanju jedan od
drugog. Ja bih uvek, kada bi se to radilo na nekom malom dobru, potraţio najudaljenije taĉke i
26
Otto Graf von Köfering Lerchenfeld, 1868- 1938.
72
preduzeo ukopavanje na velikim odstojanjima, tako da jedan ne smeta drugom. Na nekom
velikom dobru rastojanja se mogu birati po volji.
Pitanje: Moţe li zemlja koja se nalazi iznad zakopanih preparata da bude obrasla nekim
biljem?
Odgovor: Zemlja moţe da radi šta hoće. Štaviše, u takvim sluĉajevima je sasvim dobro ako
je zemlja obrasla biljem. To mogu biti i kultivisane biljke.
Pitanje: Kako se postupa sa preparatima u gomili Ċubriva?
Odgovor: Savetovao bih sledeći postupak: preparat treba zabosti ĉetvrt metra ili nešto dublje
u veliku gomilu Ċubriva, tako da Ċubrivo obavije preparat. Preparati ne bi trebalo da budu metar
ili više duboko; vaţno je da Ċubrivo okruţuje preparat sa svih strana. Ako je ovo gomila Ċubriva
(crteţ), a ovde su komadići preparata ... cela stvar poĉiva na zraĉenjima ... sva zraĉenja kreću se
ovako; pa ako je (preparat) preblizu površini, onda to nije dobro. Na samoj površini se zraĉenja
lome, prave odreĊenu krivinu, ne izlaze ako je preparat pokriven Ċubrivom. Dovoljno je pola
metra dubine. Ako je previše blizu površini, gubi se veći deo snage zraĉenja.
Pitanje: Da li je dovoljno da se napravi nekoliko rupa ili treba preparate koliko je moguće
šire rasporediti?
Odgovor: Bolje je rasporediti nego napraviti rupe samo na jednom mestu. Inaĉe bi zraĉenja
smetala jedna drugima.
Pitanje: Da li sve preparate treba istovremeno staviti u gomilu Ċubriva?
Odgovor: Ako se preparati unesu u gomilu Ċubriva, mogu se staviti jedan pored drugog. Oni
nemaju dejstvo jedan na drugog, oni utiĉu samo na Ċubrivo kao takvo.
Pitanje: Mogu li se svi preparati staviti u jednu rupu?
Odgovor: Teoretski bi se moglo pretpostaviti da oni, ako se stave u jednu rupu, neće smetati
jedan drugom. Ali ne bih to ţeleo unapred da tvrdim. Mogu da se stave blizu, ali ipak moţe biti
da oni smetaju jedan drugom, ako ih sve stavimo u jednu rupu.
Pitanje: Na kakav se hrast misli?
Odgovor: Na quercus robur.27
27
Hrast luţnjak.
73
Pitanje: Mora li kora biti od ţivog drveta ili od oborenog?
Odgovor: U ovom sluĉaju po mogućnosti od ţivog drveta, štaviše od drveta kod koga moţe
da se pretpostavi da je smola još priliĉno delatna.
Pitanje: Dolazi li u obzir cela kora?
Odgovor: Samo površina. Spoljašnji sloj kore koji se raspada kada se ljušti.
Pitanje: Da li je neophodno zakopati preparate za Ċubrenje unutar kultivisanog sloja ili bi
trebalo kravlje rogove zakopati dublje?
Odgovor: Bolje je ostaviti ih u kultivisanom sloju. Štaviše, moţe se pretpostaviti da u
podlozi, ispod kultivisanog sloja, neće dati toliko plodonosan materijal. Naravno, najbolja
moguća stvar bi bila ako bi kultivisani sloj bio stvarno dubok. Potraţite mesto gde je taj sloj
najdublji – to bi nesumnjivo bilo najbolje. MeĊutim, ispod tog sloja ne moţe se postići nikakav
koristan efekat.
Pitanje: U kultivisano sloju su stvari uvek izloţene mrazu. Zar to ne škodi?
Odgovor: Kada su izloţene mrazu onda je to upravo vreme kada je zemlja, usled mraza,
izloţena najjaĉim kosmiĉkim uticajima.
Pitanje: Kako da se usitne kvarc i kremen? U nekom malom mlinu ili avanu?
Odgovor: U ovom sluĉaju je najbolje da se prvo istucaju u avanu. Potreban je gvozdeni
tuĉak. U avanu se istucaju tako da postanu poput brašna. Štaviše, kod kvarca je nuţno na ovaj
naĉin usitniti koliko je god moguće, a posle još dodatno na nekoj staklenoj površini. To mora da
se pretvori u sasvim fino brašno, a to je kod kvarca vrlo teško postići.
Pitanje: Poljoprivredno iskustvo pokazuje da dobro uhranjeno govedo nakupi i masne
supstance. Mora li da postoji neka veza izmeĊu hrane i primanja hranljivih supstanci iz
atmosfere?
Odgovor: Drţite se samo onoga što sam rekao. Rekao sam: kod uzimanja hrane bitne su
snage koje se razvijaju u telu. Od pravilnog uzimanja hrane zavisi da li ţivotinja razvija dovoljno
snaga da bi bila sposobna da iz atmosfere uzima supstance i preraĊuje ih. To moţe da se uporedi
sa sledećim: ako ĉovek hoće da navuĉe na ruku usku rukavicu, onda to ne moţe da postigne
guranjem ruke u nju, nego je treba staviti na kalup da bi se rastegla. Tako treba da se radi sa
snagama koje moraju da postoje da bi se iz atmosfere unelo ono što se ne moţe postići hranom.
Hrana širi organizam i time ga osposobljava da iz atmosfere uzme više. Moţe ĉak da nastupi
hipertrofija ako se uzima previše. To se onda plaća kraćim ţivotnim vekom. I ovde postoji nešto
što se nalazi izmeĊu maksimuma i minimuma.
74
III deo: Individualizacija mera u poljoprivredi
ŠESTO PREDAVANJE
Kobervic, 14. jun 1924.
Suština korova, ţivotinjske štetoĉine i takozvane biljne bolesti pred javnim sudom prirode
U nastavku naših razmatranja, oslonićemo se na ponešto od onoga što smo prethodnih dana
ĉuli i saznali o rastu biljaka, a i graĊi ţivotinja. Nastojaćemo da bar saţeto izloţimo nekoliko
duhovnonauĉnih predstava u vezi sa biljnim i ţivotinjskim štetoĉinama u poljoprivredi i onim što
se naziva biljnim bolestima. Posmatraćemo te stvari sasvim konkretno. Stoga ću i tamo gde se
moţe reći malo toga opšteg, budući da stvari moraju da se specijalizuju, navesti primere koji
onda, ako budu polazne taĉke za oglede, mogu da vode i dalje. PoĊimo prvo od suštine korova
ili, kako se to kaţe, od biljnih štetoĉina.
Ovde se ne radi o tome da se manje-više daje definicija korova, nego se radi o tome da se
dobiju uvidi kako mogu te biljke da se odstrane sa nekog polja na kome njihovo prisustvo nije
poţeljno. Ĉoveka ponekad spopadnu ĉudni prohtevi zaostali iz vremena studiranja. Pokušao sam,
iako ne baš rado, da krenem za jednim takvim prohtevom i da u nekim radovima potraţim kakve
sve definicije korova postoje. Tu sam našao da većina autora, koji nastoje da odrede šta je korov,
kaţu: „Korov je sve ono što raste na mestu na kome ga ljudi neće.“ Vidite, to je definicija koja
ne zalazi baš duboko u suštinu stvari. Ni ĉovek baš neće imati previše sreće ako ţeli da razmotri
suštinu korova, iz prostog razloga što korov pred javnim sudom prirode ima isto toliko prava da
raste kao i ono što se smatra korisnim. Vama će već morati da postane jasno da se te stvari
moraju posmatrati i sa nekog drugog stanovišta, sa stanovišta kako da se sa nekog
poljoprivrednog podruĉja odstrani ono što tu nije predviĊeno, ali usled opštih odnosa u prirodi
tamo raste. Na to pitanje ne moţe da se odgovori bez uzimanja u obzir upravo onih stvari koje
sam naveo prethodnih dana.
Naveli smo da se moraju strogo razlikovati one snage koje su delatne prilikom rasta biljaka i
one koje, doduše, potiĉu iz kosmosa, ali koje prvo prima zemlja i iz zemlje deluju na rast biljaka.
Te snage koje po svome biću proistiĉu iz kosmiĉkih uticaja, kao što sam rekao, od Merkura,
Venere i Meseca, ali koje ne deluju neposredno sa tih planeta, nego posredno kroz zemlju, te
snage treba uzeti u obzir kada istraţujemo ono što preko biljke majke prouzrokuje biljku ćerku
itd. Nasuprot tome, u svemu onom što biljka prima iz okoline nadzemaljskog treba obratiti
paţnju na to kakve delatne mogućnosti udaljene planete prenose vazduhu i šta se na taj naĉin
prima. U širem smislu se moţe reći da na sve one snage koje sa bliskih planeta deluju na zemlju
mnogo utiĉe delovanje kreĉa u zemlji, dok na ono što deluje iz okoline utiĉe delovanje kremena.
Stoga moţe da se kaţe: iako delovanja kremena proizlaze od same zemlje, ona ipak prenose ono
što potiĉe od Jupitera, Marsa i Saturna, a ne ono što dolazi od Meseca, Merkura i Venere.
Ljudi danas nisu navikli da uzimaju u obzir te stvari. Ali zbog toga ispaštaju. U mnogim
oblastima civilizovanog sveta ljudi su morali da ispaštaju zbog nepoznavanja kosmiĉkog uticaja
– bilo onog koji deluje pomoću vazduha zaobilazno kroz ono što se nalazi iznad nivoa tla i onih
kosmiĉkih uticaja koji posredovanjem zemlje deluju odozdo – usled nedostatka uvida bilo je
iscrpljeno sve ono što je zahvaljujući staroj instinktivnoj nauci uĉinjeno u tom pogledu. Vama to
moţe biti svejedno ali mnogim ljudima nije. Zemljište je bilo iscrpljeno, tradicije su takoĊe bile
75
iscrpljene – i pored toga što su seljaci ponekad pomagali – i tako je brojne vinograde napala vaš
vinove loze, filoksera. Protiv filoksere su ljudi bili priliĉno bespomoćni. Mogao bih mnogo toga
da ispriĉam o redakciji jednih poljoprivrednih novina koje su osamdesetih godina (XIX veka)
izlazile u Beĉu, koju su ljudi sa svih strana saletali zahtevima da naĊe sredstvo protiv filoksere –
a ona je bila sasvim bespomoćna – u to vreme filoksera je zaista bila akutna. Te stvari ne mogu
delotvorno da se rešavaju postojećom naukom; one mogu da se razrade samo ako se zaista poĊe
putevima na koje smo ukazali.
Zamislite – nacrtaću vam to šematski (vidi crteţ): ovde je nivo zemlje, sve ono što deluje iz
kosmosa sa Venere, Merkura i Meseca i zraĉi natrag, tako da deluje odozdo naviše. I ovo što na
taj naĉin postaje delatno u zemlji – i ovo vam crtam šematski – to podstiĉe biljke na delovanje,
tako da one prvo proizvedu ono što raste u jednoj godini, a zatim obrazuju seme. Iz semena onda
niĉe nova biljka, treća biljka itd. Sve što na ovaj naĉin dolazi iz svemira ulazi u snage
reprodukcije, u generacijski niz.
Nasuprot tome, sve ono što dolazi drugim putem, koji je iznad nivoa zemlje, dolazi od drugih
snaga, od snaga udaljenih planeta. To šematski moţe ovako da se nacrta: ovo se u biljci ostvaruje
tako da se ona širi u prostoru, što je ĉini krupnom i soĉnom, što mi uzimamo kao hranu, jer jedna
neprekidna struja to stalno stvara. Sve ono što odgrizemo, na primer, od jabuke, od breskve, što
onda jedemo kao meso ploda, sve to potiĉe od dejstava tih od Zemlje udaljenih planeta. Upravo
iz tih uvida proizlazi kako treba postupati ako ĉovek hoće na bilo koji naĉin da utiĉe na rast
biljaka. Nikako drugaĉije ne moţe da se stekne uvid u to kako da se utiĉe na rast biljaka, nego
time da se u obzir uzmu upravo te razliĉite snage.
Na veliki broj biljaka, koje se u obiĉnom ţivotu ubrajaju u korov, a ove su ponekad
izvanredno lekovite biljke – upravo se meĊu korovom nalaze najlekovitije biljke – na te biljke
najveći uticaj ima ono što se moţe nazvati Meseĉevim delovanjem.
O Mesecu se u obiĉnom ţivotu zna da na njegovu površinu padaju Sunĉevi zraci i odbijaju se
ka Zemlji. Mi ih vidimo time što ih primamo oĉima – i Zemlja prima te Meseĉeve zrake – koji su
reflektovani zraci Sunca. Dakle, to su Sunĉevi zraci koji se reflektuju na taj naĉin, ali koji su
proţeti snagama Meseca, a na Zemlju stiţu kao Meseĉeve snage od kada se Mesec odvojio od
Zemlje. U kosmosu deluju te Meseĉeve snage pojaĉavajući sve zemaljsko. Kada je Mesec još bio
sjedinjen sa Zemljom, zemaljsko je bilo mnogo ţivlje, mnogo plodnije. Tako jaka mineralnost
kakvu imamo danas, nije postojala u ono doba kada je Mesec bio sjedinjen sa Zemljom.
MeĊutim, pošto se Mesec odvojio od Zemlje, on deluje tako da pojaĉava uobiĉajeno stanje
76
Zemlje – koje je dovoljno samo za podsticanje rasta ţivih bića – pojaĉava tako da rast moţe da
se uzdigne do reprodukcije.
Ako neko biće raste, ono postaje veće. U njemu je delatna ista snaga koja je delatna i kod
razmnoţavanja. Samo kod rasta to ne ide tako daleko da nastane biće iste vrste. Nastaje samo
ćelija za ćelijom, slabije je razmnoţavanje, koje ostaje u okviru istog bića. Ono što nazivamo
razmnoţavanjem to je jedan proces pojaĉanog rasta. Zemlja moţe da posreduje pri tom slabijem
razmnoţavanju, meĊutim, bez Meseca ona nije sposobna da preĊe na pojaĉan rast. Za to joj je
potrebno ono što na nju zraĉi u vidu kosmiĉkih snaga sa Meseca, a kod izvesnih biljaka i sa
Merkura i Venere, na Zemlju. Malopre sam rekao, ljudi zamišljaju da Mesec samo prima
Sunĉeve zrake i odbacuje ih na Zemlju, reflektuje ih na Zemlju. Prema tome, kod Meseĉevog
delovanja obraća se paţnja samo na Sunĉevu svetlost – ali to nije jedino što dolazi na Zemlju. Sa
Meseĉevim zracima na Zemlju dolazi i ceo reflektovani svemir. Sve što deluje na Mesec i dalje
se reflektuje. Na taj naĉin je i celo zvezdano nebo reflektovano od Meseca na Zemlju, što
današnjem ĉoveku ne moţe da se dokaţe. To je već jaka, organizaciono jaka kosmiĉka snaga,
koja zraĉi sa Meseca na biljku, tako da moţe da se potpomogne semenski proces biljke, da bi
time snaga rasta mogla da preraste u snagu razmnoţavanja.
Ali sve to vaţi za jednu oblast Zemlje i to samo onda ako je ta oblast pod dejstvom punog
Meseca. Kada je ta oblast pod dejstvom mladog Meseca, ona ne uţiva u blagodati uticaja
Meseca. Za vreme mladog Meseca u biljkama se zadrţava samo ono što su primile u vreme
punog Meseca. Već time bi ĉovek postigao mnogo kada bi prouĉavao kakav bi uĉinak bio kada
bi se, recimo već prilikom setve kod prvih naznaka klijanja useva u zemlji uzele u obzir
Meseĉeve mene, kao što su to Indusi ĉinili sve do XIX veka. Ali priroda nije tako svirepa da bi
ljude kaznila zbog nepaţnje i neuljudnosti koju oni pokazuju prema Mesecu prilikom setve,
prilikom ţetve. Dakle, pun Mesec imamo dvanaest puta u godini. To je dovoljno da se prikupi
onoliko koliko je potrebno uticaja punog Meseca, tj. snaga koje podstiĉu stvaranje ploda. Pa ako
se umesto prilikom punog Meseca nešto preduzme prilikom mladog Meseca, nešto što treba da
doprinese oploĊivanju, onda to u zemlji ĉeka do prvog punog Meseca, prelazi preko ljudskih
zabluda i upravlja se prema prirodi. To je sasvim dovoljno za korišćenje Meseca, iako ljudi o
tome nemaju pojma. Ali ni s tim se ne moţe dalje.
Jer, pri takvom postupku korov zahteva svoje pravo kao i povrće, a ĉovek sve to ispretura jer
on ništa ne zna o snagama koje regulišu rast. On mora da se postavi prema snagama koje regulišu
rast. Tu treba znati: potpuno razvijena snaga Meseca deluje na reprodukciju, na razmnoţavanje
svega biljno-ţivog. Deluje, dakle, na ono što iz korena izbija naviše sve do stvaranja semena.
MeĊutim, dobićemo najbolji korov ako ostavimo blagotvorni Mesec da na njega deluje, ako
njegovo dejstvo ne spreĉimo. Budući da ima kišnih godina, kada Meseĉeve snage bolje deluju
nego u sušnim, u tim godinama korov se bolje širi. Ako se, meĊutim, raĉuna sa tim kosmiĉkim
snagama, onda moţe da se kaţe sledeće:
Ako se spreĉi puno dejstvo Meseca na korov i ostavi da na njega deluje samo ono što deluje
spolja, što nije uticaj Meseca, što deluje neposredno, onda se korovu postavlja granica. Onda
korov ne moţe da se razmnoţava. Ali, radi se o tome da se zemljište tako obradi – pošto ne moţe
da se ukloni Mesec – da se zemlja uĉini nesklonom da primi delovanje Meseca, i ne samo da
zemlja postane nesklona primanju delovanja Meseca, nego i biljka, taj korov, da poĉne da oseća
izvestan otpor prema rastu u zemlji koja je na odreĊeni naĉin obraĊena. Ako to postignemo,
imamo ono što nam je potrebno.
Mi jedne godine primetimo kako se širi korov. Onda stvar moramo da uzmemo u svoje ruke,
što ne treba da nas plaši, nego moramo sebi reći da sada treba nešto da se preduzme. Sada treba
77
da prikupimo izvesnu koliĉinu semena tog korova; dakle ono u šta se snaga o kojoj sam govorio,
najzad povukla. Zapalimo vatru – najbolje je obiĉnu vatru od drveta – i spalimo seme. Onda sav
taj pepeo paţljivo prikupimo. Na taj naĉin dobijamo srazmerno malo tog pepela. Ali, kod biljke
koju smo obradili time što smo njeno seme sproveli kroz vatru, imamo doslovno u pepelu
koncentrisanu snagu suprotnu onoj što se razvija u privlaĉenju Meseĉevih snaga. Raspimo sada –
to ne mora da bude naroĉito paţljivo izvedeno budući da stvar deluje u širokom krugu – taj mali
preparat koji smo sastavili od razliĉitih korova, preko našeg polja. Iduće godine ćete videti
koliko će biti manje korova one vrste koju smo tako obradili. Budući da za mnoge stvari u
prirodi vaţi ciklus od ĉetiri godine, videćete da će posle ĉetiri godine na površini po kojoj je taj
pepeo rasut, dotiĉni korov prestati da raste.
Vidite, tu je stvarno postignuto plodonosno „delovanje najmanjih entiteta“ koje je sada i
nauĉno dokazano na našem Biološkom institutu. Na taj naĉin moţe zaista da se postigne izuzetno
mnogo. Ako se u svom radu posluţite tim stvarima, ako zaista uzmete u obzir delovanje onoga
što je danas potpuno zanemareno, imaćete dalekoseţne mogućnosti. Moţete zaista bilo gde da
zasejete maslaĉak – koji vam je potreban za ono što sam vam izloţio u prethodnom predavanju –
i upotrebite njegovo seme, izvršite s njim taj ogled sagorevanja, sakupite prah i njime pospete
njivu. Tako ćete maslaĉak imati tamo gde hoćete, a ona njiva koju ste tako sagorelim maslaĉkom
obradili, biće pošteĊena maslaĉka.
To su stvari – u to se danas ne veruje – koje su vaţile u staroj mudrosti agrokulture. Tada su
ljudi znali da na ograniĉenom prostoru zajedno zaseju sve što hoće, pošto su se u to vreme takve
stvari instinktivno radile. Za sve to bih mogao da vam pruţim obaveštenja iz kojih moţete videti
da mogu da budu polazna taĉka za pravu primenu tih stvari u praksi. Danas već postoji mišljenje
– neću da ga nazovem predrasuda – da sve treba naknadno potvrditi; pa dobro, pokušajmo te
stvari da potvrdimo. Videće se, ako se ogledi pravilno izvedu, da će se one sigurno potvrditi.
MeĊutim, da ja imam neko gazdinstvo, ne bih ĉekao potvrdu, nego bih stvar odmah zapoĉeo.
Sasvim sam siguran da je to tako. Za mene stvari stoje ovako: duhovnonauĉne istine su istine
same po sebi. Njima nije potrebno dokazivanje pomoću drugih okolnosti, spoljašnjim metodama.
Tu grešku su napravili svi naši nauĉnici, gledali su na spoljašnje metode, spoljašnjim metodama
su hteli da potvrde te istine. Oni su to radili u okviru Antroposofskog društva; meĊutim, trebalo
je da znaju da su te stvari istinite same po sebi. Ali da bi se danas nešto postiglo, to mora da se
proveri na spoljašnji naĉin, mora da se pristane na kompromis, nuţan je kompromis. To nije u
principu potrebno. Jer, kako ĉovek zna stvari? Zna ih iznutra. Zna ih suštinski, po njihovom
kvalitetu; one ĉvrsto stoje. Na primer, dajem nešto pedesetorici ljudi da proizvedu i kaţem, sada
ću proizvesti triput toliko, a za to ću upotrebiti sto pedeset ljudi. Onda moţe doći neki
pametnjaković i reći: ne verujem da će njih sto pedeset proizvesti triput toliko, to treba proveriti.
Pod odreĊenim okolnostima moţe i da se desi da iskustvo pobije naše pretpostavke ako se
stvarno pristupi ogledu. Recimo da se radi tako da se nešto preda jednom, dvojici, pa onda trojici
radnika – pa se onda statistiĉki utvrdi šta su trojica uradila. Pa, ako trojica mnogo brbljaju, onda
rade manje nego jedan. Pretpostavka od koje se pošlo je pogrešna. Ogled moţe da dokaţe
suprotno. Ali to u stvarnosti ništa ne dokazuje. Mora se, ako se postupa egzaktno, uzeti u obzir i
sasvim suprotna instanca. Tada će se ono što je bilo unutrašnje istinito, potvrditi i u spoljašnjem.
Moglo bi se, dakle, govoriti uopšteno o biljnim štetoĉinama na našim poljima. MeĊutim, ne
moţe se mnogo o tome govoriti uopšteno kada se radi o ţivotinjskim štetoĉinama. Zato ću prvo
da navedem jedan primer koji moţe da bude naroĉito karakteristiĉan prilikom sprovoĊenja
ogleda, da bi se videlo kako te stvari mogu da se potvrde u praksi.
78
Uzmimo stoga jednog naroĉito dobrog seljakovog prijatelja, poljskog miša. Šta se sve ne
preduzima da bi se suzbila najezda poljskih miševa. U poljoprivrednoj literaturi moţe da se
proĉita da je dobro upotrebiti razne fosforne preparate, pa neke druge stvari, preparate od
strihnina i saharina; pojavila su se i nešto radikalnija sredstva pomoću kojih se nastoji poljskog
miša zaraziti tifusom tako što se izvesni bacili, škodljivi za glodare, umešaju u pire od krompira,
koji se onda rasporedi kao mamac. I takve stvari su se radile, bar su se preporuĉivale. Dakle, na
svim mogućim podruĉjima traţila su se sredstva da se izaĊe na kraj sa tim ţivotinjicama
bezazlenog izgleda, merama koje ne izgledaju baš ĉoveĉne. Mislim da je tu i drţava ukljuĉena,
pošto, ako se miševi suzbijaju samo na jednoj njivi, to ništa ne vredi ako i susedi to ne rade. Oni
onda preĊu sa jedne njive na drugu. Stoga je morala drţava da se zove u pomoć da bi se svi
prinudili da na odgovarajući naĉin istrebe miševe. Drţava je sa svoje strane donosila propise, ne
ispitujući da li je neka metoda ispravna, glavno da svi moraju da je primene. Nije se pitalo da li
to odgovara ovom ili onom, to mora opšte da se primeni. Jednoobraznost je ideal drţave.
Sve je to nasumiĉno isprobavanje i spoljno upravljanje. Ĉovek uvek ima osećaj da se to na
razne naĉine proba, ali ništa se ne uradi, pošto miševi opet doĊu. Ono što je potrebno da se u
ovom sluĉaju uradi nije sasvim primenjivo samo na jedno imanje, mada do izvesne mere moţe i
tada da pomogne. To ne moţe sasvim da se sprovede, tu će morati da se radi sa opštim
razumevanjem tako da je potrebna izvesna uviĊavnost suseda. MeĊutim, tvrdim da će u
budućnosti morati više da se uzme u obzir uviĊavnost, nego policijske mere. To će tek biti pravi
napredak u našem društvenom ţivotu.
A sada, pretpostavimo da se uradi sledeće: uhvati se neki priliĉno mlad miš, odere mu se
koţa. Dakle, treba uzeti koţu priliĉno mladog miša. Toliko miševa uvek ima, ali to moraju biti
poljski miševi, ako hoćemo da izvedemo taj ogled – dakle, treba pribaviti koţu poljskog miša u
vreme kada je Venera u znaku Škorpiona. Vidite, oni ljudi iz starih vremena, sa svojim
instinktivnim znanjem, uopšte nisu bili tako glupi kao što se danas misli. Ovde, gde sa biljaka
prelazimo na ţivotinje, tu prelazimo na ţivotinjski krug, na Zodijak. Taj ţivotinjski krug nije
tako nazvan bez razloga.28
Ako hoćemo nešto da postignemo u svetu biljaka moţemo da stanemo
kod planetarnog sistema. Za ţivotinje to ne vaţi. Tu je potrebno uzeti u obzir okolne zvezde
nekretnice i to one zvezde nekretnice koje se nalaze u ţivotinjskom krugu, u Zodijaku.
Kod rasta biljaka skoro su sasvim dovoljna dejstva Meseca da bi se ostvarila reprodukcija. U
ţivotinjskom carstvu moraju delovanja Meseca da se podupru delovanjima Venere. Kod
ţivotinjskog carstva nije potrebno toliko uzimati u obzir delovanja Meseca, pošto ţivotinjsko
carstvo konzervira snage Meseca, zadrţava ih u sebi i time se oslobaĊa Meseca. U ţivotinjskom
carstvu su razvijene snage Meseca i onda kada nije pun Mesec. Ţivotinja nosi u sebi snagu
punog Meseca i time se oslobaĊa od vremenskog odreĊenja. Ali to ne vaţi za ono što ovde
moramo da sprovedemo, ne vaţi za ostale planetarne snage.
Radi se o tome da moramo sa koţom miša da izvedemo nešto sasvim odreĊeno. To radimo u
vreme kada je Venera u znaku Škorpiona. U to vreme treba spaliti koţu miša. Potom treba
paţljivo sakupiti pepeo i sve što je preostalo. Toga neće biti mnogo, ali biće dosta ako se spali
koţa više miševa. Tako se dobije pepeo od spaljene koţe miša u vreme kada je Venera u znaku
Škorpiona. I u onom što je vatra uništila ostaje negativna snaga, nasuprot snazi reprodukcije
poljskog miša. Ako na taj naĉin dobijenim prahom – na nekim podruĉjima i to će biti teško i tu
se te stvari mogu uĉiniti još više homeopatskim, ne treba nam pun duboki tanjir takvog praha –
ako time pospemo svoja polja, pa ako se to sagorelo u doba visoke konjukcije Venere i
Škorpiona, tu ćete imati sredstvo pomoću kojeg će miševi izbegavati to polje. No, to su drske
28
Nem. Tierkreis, ţivotinjski krug, zodijaĉki krug.
79
ţivotinje i opet će se pojaviti ako se neka mesta ne pospu pepelom. Tamo će se opet ugnjezditi.
Drugim reĉima, delovanje je dalekoseţno, ali se moţe dogoditi da stvar nije potpuno izvedena.
Ipak dejstvo će biti radikalno ako to urade i svi susedi. Verujem da kod takvih stvari moţe ĉak i
da se uţiva. Upotrebom takvih metoda moţe ljudima poljoprivreda tako prijati, kao što prijaju
neka jela kad se zaĉine.
Vidite, radi se o tome da se raĉuna na delovanje zvezda, a da se pri tom ne bude nimalo
praznoveran. Mnogo toga što je ranije bilo znanje pretvorilo se u puko praznoverje. Naravno da
ne treba podgrevati praznoverje. Mora se ponovo krenuti od znanja, ali to znanje se mora steći na
duhovni, a ne samo na fiziĉko-ĉulni naĉin. Tako se postupa sa zemljom kada se vodi borba protiv
svih onih poljskih štetoĉina koje spadaju u više ţivotinje. Miševi su glodari i spadaju u više
ţivotinje. Na ovaj naĉin ne moţemo da suzbijemo insekte. Insekti su pod sasvim drugim
kosmiĉkim uticajima. Sve niţe ţivotinje su pod drugim kosmiĉkim uticajima nego više ţivotinje.
A sada ću stati na tanak led i u vezi sa ovim što sam izloţio navešću kao primer repinu
nematodu, da bismo mogli da imamo nešto konkretno. Prvo uoĉavamo poznato zadebljanje
vlaknastog korena, a lišće je ujutro mlitavo. To je spoljašnji znak. Pri tome, mora biti jasno da taj
srednji deo (biljke), lišće, na kome se pojavljuju promene, prima iz vazduha kosmiĉka dejstva, a
korenje crpi snage koje se kroz zemlju vraćaju iz kosmosa. I šta se dešava kada se pojavi
nematoda? Kad se ona pojavi proces upijanja kosmiĉkih snaga, koji bi morao da bude u podruĉju
lišća, potiskuje se dole u podruĉje gde se nalazi korenje.
Tako se moţe reći – šematski nacrtano (vidi crteţ) – ako ovde imamo nivo zemlje, a ovde
biljku, onda te kosmiĉke snage, te koje bi trebalo da deluju gore, sada na tu nematodom
napadnutu biljku deluju ovde dole. O tome se ovde radi. OdreĊene kosmiĉke snage skliznu
preduboko. To utiĉe i na ceo spoljašnji izgled biljke. Ali time je ţivotinji data mogućnost da u
zemlji doĊe do kosmiĉkih snaga koje su joj potrebne za ţivot. Inaĉe bi morala da ţivi gore u
lišću – nematoda je ţiĉasti crv – ali ona ne moţe tu da ţivi, pošto je zemlja njena ţivotna sredina.
Izvesnim ţivim bićima, u stvari svim ţivim bićima, svojstveno je da mogu da ţive unutar
izvesnih granica postojanja. Pokušajte da ţivite u vazduhu koji je zagrejan do +70º C ili u
vazduhu ohlaĊenom do –70º C. Mi moramo da ţivimo u odreĊenim granicama temperature.
Iznad i ispod tih granica ne moţemo da ţivimo. To ne moţe ni nematoda. Ona ne moţe da ţivi
bez zemlje, niti moţe da ţivi ako u njoj istovremeno nema kosmiĉkih snaga. U protivnom ona
mora da izumre. Ţivim bićima su uvek potrebni odreĊeni uslovi. Ĉitav ljudski rod bi morao da
izumre kada ne bi imao odreĊene ţivotne uslove.
Upravo kod bića koja se razvijaju na ovaj naĉin, vaţno je da u zemlju ulaze kosmiĉke snage i
to one kosmiĉke snage koje inaĉe treba da se ostvaruju samo u okolini Zemlje. A ta delovanja se
pojavljuju svake ĉetiri godine. MeĊutim, kod nematode se radi o neĉemu izuzetno abnormalnom
što treba istraţivati, ako je nekome stalo do saznanja, tako što se posmatraju gundeljeve larve
koje se pojavljuju svake ĉetvrte godine. To su sasvim iste snage. To su iste one snage koje zemlji
80
daju sposobnost za razvoj klica krompira; sasvim iste snage dobija Zemlja za obrazovanje larvi
gundelja, koji se svake ĉetiri godine pojavljuju sa krompirom. To uvek nastupa u
ĉetvorogodišnjem ciklusu. Mada se to ne odnosi na samu nematodu, već na ono što se mora
uraditi da bismo se suprotstavili nematodi.
U tom sluĉaju ne treba uzeti neki deo insekta, kao kod miša, nego insekt treba da bude ceo.
Jer je takav insekt, koji priĉinjava štetu korenu, kao celina rezultat kosmiĉkog dejstva. Njemu je
potrebna zemlja samo za podlogu. Tu treba da se spali ceo insekt. Najbolje je spaliti ga celog.
Tako se najbrţe dolazi do rezultata. Moglo bi da se pusti da istrune. Ali teško je skupljati ostatke
truljenja – moţda bi to bilo temeljnije – ali i ovako se sasvim sigurno postiţe ono što se hoće,
dakle, spaljivanjem celog insekta. Ovde se radi o tome da se izvrši spaljivanje insekta – moţe se
ako je moguće i saĉuvati insekt, pa ga osušenog spaliti – ali to spaljivanje mora da se izvrši kada
je Sunce u znaku Bika, dakle, pri sasvim suprotnoj konstelaciji od one u kojoj Venera mora da
stoji prilikom pripreme praška od mišje koţe. Svet insekata je potpuno povezan sa snagama koje
se razvijaju kad Sunce prolazi kroz Vodoliju, Ribe, Ovna, Blizance do Raka; kod Raka su one
sasvim slabe, a i kod Vodolije su takoĊe slabe. Kada Sunce prolazi kroz to podruĉje, ono zraĉi
snage koje su povezane sa svetom insekata.
Ljudi ne znaju kakva je Sunce specijalizovana tvorevina. Sunce nije isto kada sija iz Bika na
Zemlju, tokom jedne godine ili jednog dana, ili iz Raka itd. Ono je uvek nešto drugo. Ĉak je
besmisleno – što moţe da se oprosti – govoriti uopšteno o Suncu. Trebalo bi govoriti o Suncu-
Ovnu, o Suncu-Biku, o Suncu-Raku, o Suncu-Lavu itd. To je uvek drugo biće i ishod uticaja
zavisi i od dnevnog toka i od godišnjeg toka Sunca, koji se odreĊuje prema poloţaju Sunca u
prolećnoj ravnodnevici. Vidite, kada to uradite i na taj naĉin pripremite prašak od insekta,
moţete da ga pospete preko polja zasejanog repom. Nematoda će postepeno slabiti. Posle ĉetvrte
godine će se to slabljenje pokazati sasvim delotvorno. Ona više ne moţe da ţivi, ona se prosto
plaši ţivota u zemlji koja je na taj naĉin zaprašena.
Time pred nas iskrsava – mogao bih reći – na sasvim poseban naĉin ono što se ranije
oznaĉavalo kao znanje o zvezdama. Znanje o zvezdama koje danas postoji, sluţi još samo kao
matematiĉka orijentacija. Za nešto drugo ne moţe više da se upotrebi. Ali nije uvek bilo tako sa
znanjem o zvezdama, nego se u zvezdama videlo nešto prema ĉemu su ljudi mogli da se
upravljaju u svom zemaljskom ţivotu, da postupaju i rade. Ta nauka je sasvim išĉezla.
Ali na taj naĉin, dakle, imamo sada takoĊe mogućnost da uklanjamo ţivotinjske štetoĉine.
Radi se o tome da se sa zemljom doĊe u jedan takav odnos, da ĉovek zna da je to sa jedne strane
pravilno da zemlja stekne sposobnost, posebno dejstvom Meseca i vode, da iz sebe stvara biljno.
Ali ono što je u biljci, što je u svakom biću, to nosi u sebi klicu sopstvenog uništenja. Kao što je
voda s jedne strane neophodna za plodnost, tako je vatra razaraĉ plodnosti. Ona izjeda plodnost.
Stoga ako vatrom na odgovarajući naĉin obradite ono što se inaĉe obraĊuje vodom u cilju
plodnosti – ono biljno – onda u domaćinstvu prirode izazivate uništenje. To treba uzeti u obzir.
Neko seme naveliko razvija plodnost kada ga natopi Mesecom proţeta voda, isto tako seme
naveliko razvija snagu razaranja kroz vatru proţetu Suncem i uopšte kroz vatru proţetu
kosmiĉkim, kao što smo videli u poslednjem primeru.
Vidite, uopšte nije neobiĉno što se raĉuna sa velikom snagom širenja, pri ĉemu treba posebno
napomenuti da u tome ima udela i vreme. To što poĉiva u semenu ima snagu širenja. Stoga i
snaga razaranja deluje široko. Snaga širenja leţi u semenu. Njegovo svojstvo je da ima
sposobnost širenja. Stoga ono što smo pripremili kao prašak svakako ima snagu širenja. To
nazivam praškom samo zbog njegovog izgleda. Te stvari najĉešće izgledaju kao prašak.
81
Na kraju ostaje da razmotrimo takozvane bolesti biljaka. Zapravo se ne moţe u pravom
smislu govoriti o bolesti biljaka. Zbivanja abnormalne prirode koja dolaze u obzir, nisu u istom
smislu bolesti kao kod ţivotinja. Kada budemo govorili o ţivotinjskom carstvu, još bolje ćemo
shvatiti tu razliku. Pre svega, tu se ne radi o takvim zbivanjima kakva su kod bolesnih ljudi. Jer
prava bolest nije moguća bez prisustva astralnog tela. Astralno telo je kod ţivotinje ili ljudskog
bića u vezi sa fiziĉkim telom preko eterskog tela. I tu postoji i izvesna normalnost. Tu sasvim
sigurno postoji odreĊena vrsta povezanosti koja je normalna. Ako je astralno telo intenzivnije
povezano sa fiziĉkim telom ili bilo kojim organom fiziĉkog tela nego što bi to normalno trebalo
da bude, dakle, ako etersko telo nije dovoljna obloga pa se astralno telo jaĉe uvuĉe u fiziĉko, tada
nastaje većina bolesti. Biljka nema u sebi pravo astralno telo. Usled toga kod biljaka nema
specifiĉnih oblika bolesti kakve nastaju kod ţivotinja i ljudi. Toga moramo da budemo svesni.
Sada se radi o tome da se stekne uvid šta moţe da izazove oboljenje biljke. Iz celog mog
izlaganja ćete videti da sva zemlja koja se nalazi u okolini biljke ţivi odreĊenim ţivotom i da su
sa tim ţivotom u zemlji – iako ne sa intenzitetom koji dolazi do izraza u oblicima biljke, ali ipak
sa izvesnim intenzitetom – sve moguće snage rasta i blago naznaĉene snage razmnoţavanja, a i
sve ono što na taj naĉin deluje u zemlji, pod uticajem snaga punog Meseca koje prenosi voda.
Vidite, iz toga proizlazi ĉitavo mnoštvo znaĉajnih veza. Imamo zemlju. Imamo zemlju
proţetu vodom. Imamo Mesec. Mesec ĉini zemlju do izvesnog stepena ţivom, tako što pušta da
u nju struje njegovi zraci, izaziva u njoj talasanje i preplitanje eterskog. Mesecu takvo dejstvo
olakšava ĉinjenica što je zemlja proţeta vodom. Teţe bi mu bilo da je ona suva. Iz tog razloga je
voda, zapravo, samo posrednik. Ono što mora da oţivi, to je sama zemlja, ono što je u njoj ĉvrsto
i mineralno. I voda je nešto mineralno. Tu nema oštrih granica. Dakle, u zemlji, u tlu moraju da
budu i dejstva Meseca.
Ali, dejstva Meseca u zemlji mogu da postanu prejaka. To moţe da se dogodi na sasvim
jednostavan naĉin. Zamislite jako vlaţnu zimu, a posle nje zaista vlaţno proleće. U tom sluĉaju,
u zemlju ulazi prejaka snaga Meseca. Zemlja će biti prejako oţivljena. U tom sluĉaju imamo
prejako oţivljavanje zemlje. Taĉkicama ću oznaĉiti zemlju koju je Mesec previše oţiveo (vidi
crteţ). Onda, kada ne bi bilo taĉkica, kada Mesec ne bi previše oţivljavao zemlju, onda bi na njoj
rasle biljke koje se normalno razvijaju sve do semena – recimo od zrna do semena, kada bi
Mesec dao zemlji pravilnu ţivotnost. Onda ta ţivotnost deluje naviše sve dok ne nastane seme.
Pretpostavimo, meĊutim, da je dejstvo Meseca prejako, da je zemlja previše oţivljena, onda
(oţivljenost) deluje prejako odozdo naviše i ono što je trebalo da nastupi tek u obrazovanju
semena, nastupa ranije. Ono ne dopire, ako je jako, do gore, nego svojim intenzitetom više deluje
82
dole. Dejstvo Meseca onda uzrokuje da za obrazovanje semena nema dovoljno snage. Seme će
tada dobiti nešto od odumirućeg ţivota u sebe i kroz taj odumirući ţivot obrazuje se iznad
zemljišta, iznad nivoa zemljišta, jedan drugi nivo. To, doduše nije zemljište, ali tu su ista dejstva,
tu su iznad. Posledica toga je da seme biljke, gornji deo biljke, postaje neka vrsta tla za druge
organizme. Pojavljuju se paraziti, gljivice. Pojavljuju se sve moguće gljiviĉne tvorevine.
Obrazuju se plamenjaĉa, gareţ i sliĉno. Tu se pod prejakim uticajem Meseca spreĉava da ono što
bi trebalo iz zemlje da deluje naviše dospe do potrebne visine. Uopšte, snaga plodnosti u
potpunosti zavisi od toga što je dejstvo Meseca normalno, a ne prejako. I sada je ĉudno, ali tako
je, da to nije uzrokovano slabljenjem Meseĉevih snaga, nego njihovim jaĉanjem. Umovanjem,
spekulisanjem, ne neposrednim posmatranjem, moţda bi ĉovek došao do suprotnih rezultata. Ali,
baš to je pogrešno. Neposredno posmatranje pokazuje stvari tako kako sam ih ovde izloţio.
O ĉemu se radi? Radi se o tome da se zemlja rastereti od suvišnih snaga Meseca koje su u
njoj. Ĉovek moţe da rastereti zemlju. Samo treba doći do onoga što u zemlji deluje tako da vodi
oduzima njenu posredniĉku ulogu i zemlji daje više zemljanog, kako ona ne bi primala povećano
dejstvo Meseca usled prisutne vode. To se postiţe time – spolja sve ostaje kako jeste – što se
koristi equisetum arvense, rastavić, koji se priprema kao neka vrsta ĉaja, priliĉno koncentrisanog
ĉaja, koji se posle razreĊuje i kao neka osoka koristi za ona polja kod kojih je to potrebno, kod
kojih hoće da se suzbije gareţ i sliĉne biljne bolesti. I tu je opet dovoljna mala koliĉina, opet su
dovoljne homeopatske doze.
Ovde je opet oblast gde se jasno vidi kako ţivotna polja treba da deluju jedno u drugom,
kako se proţimaju. Onaj ko shvata kakvo znaĉajno dejstvo na ĉovekov organizam ima equisetum
arvense zaobilazno preko bubreţnih funkcija, on u tome ima putokaz. Naravno, ne treba sa tim
spekulisati i izmišljati, ali je time dat putokaz za ispitivanje kako deluje equisetum, ako se on
preobrati u ono što sam nazvao nekom vrstom osoke, kojom se izvrši prskanje – za ovo nisu
potrebne nikakve sprave – on deluje na daljinu i kada se izvrši sasvim malo prskanje. Time
dolazimo do toga da je to sasvim dobar lek. To nije pravi lek, pošto biljka, u stvari, ne moţe da
se razboli. To nije pravi proces leĉenja, to je proces suprotan onome što sam opisao. Tako se
moţe, ako se zagleda u najrazliĉitije oblasti delovanja prirode, zaista ovladati rastom biljaka – a
kasnije ćemo videti i ţivotinjskim rastom, ţivotinjskim normalnostima i nenormalnostima. To je,
u stvari, prava nauka. Isprobavanje stvari, kako se to danas radi, nije nikakva nauka, to je samo
beleţenje pojedinih stvari, pojedinih ĉinjenica, to nije nikakva nauka. Prava nauka nastaje tek
onda kada se ovlada delotvornim snagama.
Ali ĉinjenica je da ţive biljke i ţivotinje ĉak i parazite na biljkama nije moguće shvatiti
polazeći od njih samih. Bilo je ispravno ono što sam vam rekao već na poĉetku, kada sam
govorio da je besmislica kada neko ko posmatra magnetnu iglu i uzrok ĉinjenice što ona uvek
pokazuje prema severu vidi u samoj magnetnoj igli. To se ne radi, nego se uzima u obzir cela
Zemlja, Zemlja ima jedan magnetni severni pol i jedan magnetni juţni pol i za objašnjenje mora
da se uzme u obzir cela Zemlja. Isto tako kao što za objašnjenje svojstva magnetne igle mora da
se uzme u obzir cela Zemlja, tako isto, kada se preĊe na biljke, ţivotinje, ljude, ne treba gledati
83
samo na njih, nego u pomoć treba uzeti ceo univerzum. Jer, iz celog univerzuma proizlazi sav taj
ţivot, a ne samo iz onoga što nam obezbeĊuje Zemlja. Priroda je nešto celovito – snage deluju sa
svih strana. Onaj ĉija su ĉula otvorena za oĉigledna delovanja njenih snaga, samo taj razume
prirodu. A šta danas radi nauka? Ona uzima tanjirić, na njega stavlja preparat, briţljivo
odstranjuje sve ostalo i pilji u to. Iskljuĉuje se sve što bi moglo da deluje sa strane. To se zove
mikroskop. To je upravo suprotnost onom što bi trebalo raditi da bi se steklo razumevanje i za
ono udaljeno. Ljudi više nisu zadovoljni time što se zatvaraju u sobe; oni se zatvaraju u te cevi i
odvajaju od ĉitavog divnog sveta. Tu ne sme biti ništa drugo osim onoga što ulazi u objektiv.
Postepeno se, manje ili više, prešlo na mikroskop. MeĊutim, ako naĊemo put do makrokosmosa,
onda ćemo opet razumeti nešto o prirodi i mnogim drugim stvarima.
84
Treća rasprava
ODGOVORI NA PITANJA
Kobervic, 14. jun 1924.
O vodenom korovu, kupusnoj kili, gljiviĉnim oboljenjima vinove loze, plamenjaĉi; pitanje
konstelacija; mineralno Ċubrivo
Pitanje: Moţe li se metoda navedena za nematode primeniti i na druge insekte? Mislim na
sve vrste gamadi? Da li je dozvoljeno tim metodama bez ustruĉavanja uništavati ţivotinjski i
biljni ţivot na velikim površinama? Iz toga bi mogla da proizaĊe velika nevolja. Tome bi negde
morale da se postave granice.
Odgovor: Na pitanje, da li je to dozvoljeno, moţemo da odgovorimo ovako: pretpostavimo
da zastupamo gledište – ovde sada neću da razmatram etiĉki, tj. okultno-etiĉki aspekt – da takve
stvari nisu dozvoljene. U tom sluĉaju bi moralo da se dogodi, to sam već više puta rekao, da
poljoprivreda u civilizovanim oblastima postane sve lošija i ne bi samo na nekim podruĉjima
nastao period gladi i skupoće, nego bi to bila opšta pojava. Takve prilike mogu da nastanu u ne
tako dalekoj budućnosti, tako da ne ostaje drugi izbor, ako hoćemo da civilizacija na Zemlji ne
propadne, nego da se potrudimo da stvari izvedemo tako da omogućimo novu plodnost (prirode).
Suoĉen sa tom nuţnošću, danas ĉovek ne moţe da bira i raspravlja o tome da li je to dozvoljeno
ili nije. MeĊutim, sa drugog gledišta, to pitanje ipak moţe da se postavi. Tu se radi o tome da bi
se zaista moralo misliti na to kako da se u postupak unese neka vrsta sigurnosnog ventila protiv
zloupotreba. Jer, ako stvari postanu opšte, nesumnjivo da moţe biti zloupotreba. To je sasvim
jasno. Treba skrenuti paţnju na to da je na Zemlji uvek bilo epoha kada su takve stvari bile
poznate i bile primenjivane u najširem smislu. Ipak bilo je moguće da neki ozbiljni ljudi meĊu
ĉoveĉanstvom stvari ograniĉe, tako da nije došlo do zloupotreba. Zloupotrebe su se zaista
dogaĊale u ona vremena kada su mnogo ozbiljnije zloupotrebe bile moguće, pošto su te snage
bile opšte rasprostranjene. To je bio sluĉaj u izvesnim kasnim periodima atlantskog razvoja, kada
je došlo do ozbiljnih zloupotreba, što je dovelo do velikih katastrofa. Uopšte, moţe se reći samo
ovo: sasvim je opravdano da se znanje o ovim stvarima zadrţi u uţem krugu i ne dopusti da bude
opšte. Ali u naše vreme to gotovo da već nije moguće. U naše vreme znanje o tome se ne moţe
zadrţati u uskom krugu. Ti uski krugovi teţe odmah da znanje izaĊe iz njih. Sve dok se nije
pojavilo štamparstvo, to je bilo lakše. Dok većina ljudi nije znala da piše, to je bilo još lakše.
Danas se pri svakom predavanju, koje se odrţava u sasvim uskom krugu, postavlja pitanje: kako
doći do stenografa. Nisam baš mnogo srećan zbog stenografa. No, to mora da se podnosi. Bilo bi
bolje da nije tu – mislim, stenograf, a ne osoba.
Ipak, zar ne treba raĉunati i sa drugom stranom, sa jednom drugom nuţnošću, sa potrebom
moralnog popravljanja celokupnog ljudskog ţivota? To bi bio lek protiv svih zloupotreba, mora-
lno poboljšanje ĉitavog ĉovekovog ţivota. Svakako, kada se danas posmatraju izvesne pojave,
ĉovek bi mogao da postane pomalo pesimista. U vezi sa moralnim popravljanjem ţivota, ne treba
nikada sve svoditi samo na posmatranje, nego uvek na razmišljanje koje je proţeto impulsima
volje; treba ipak misliti na to da treba uĉiniti nešto u korist moralnog popravljanja opšteg ljuds-
kog bića. I to bi moglo da proizaĊe iz antroposofije i ona ne bi ništa imala protiv kada bi se
obrazovao takav krug, koji bi mogao da bude neka vrsta leka protiv zloupotreba koje bi mogle da
se poĉine. U prirodi je tako da dobro moţe da postane štetno. Kada za ono dole ne bi bilo snaga
85
Meseca, onda ih ne bi bilo ni za ono gore. One moraju da postoje, moraju da deluju i bilo šta što
je u jednoj oblasti poţeljno u najvećem stepenu i nuţno, to je štetno u drugoj oblasti. Ono što je
na jednom nivou dobro, na drugom je skroz loše. To što je ahrimansko u zemaljskoj sferi, štetno
je samo zato što je u zemaljskoj sferi. Kada bi se to dešavalo samo malo više, ono bi delovalo
sasvim povoljno.
Što se tiĉe pitanja koje se odnosi na nematodu, taĉno je da ono što je navedeno za nju vaţi i
za svet insekata u celini, za sav ţivotinjski svet kod koga je karakteristiĉno da ima trbušnu (ne
kiĉmenu) moţdinu. Kod onih koji imaju kiĉmenu moţdinu, mora prvo da se odere koţa. Tamo
gde je trbušna moţdina mora da se spali cela ţivotinja.
Pitanje: Da li se radi o divljoj kamilici?
Odgovor: O onoj kamilici koja ima listove koji stoje nadole (vidi
crteţ). Kod nje latice nisu izvijene, nego su usmerene na dole. To je
kamilica koja raste na ivicama puteva, chamomilla officinalis.
Pitanje: Da li se kod koprive uzimaju i cvetovi?
Odgovor: Da, a moţe da se uzme i lišće i cela stabljika kada je u cvetu, ali bez korena.
Pitanje: Moţe li da se uzme i pasja kamilica (anthemis tinctoria) koje ima po poljima?
Odgovor: Ta vrsta je srodnija pravoj nego ona koja se ovde nalazi kao baštenska kamilica.
Ona je neupotrebljiva. Ali ona koja se takoĊe upotrebljava za ĉaj, ona je mnogo srodnija pravoj
nego ova ovde (baštenska). Ona već moţe da se koristi.
Pitanje: Ova kamilica koja se ovde nalazi pored ţelezniĉkih šina, ona bi sigurno mogla
prava?
Odgovor: Ta je prava.
Pitanje: Da li ono što je reĉeno u odnosu na uništenje korova vaţi i za vodeni korov, na
primer, za vodenu kugu?
Odgovor: To vaţi i za te stvari, one koje dolaze iz moĉvare, odnosno vode, pa i za vodeni
korov. Naravno, u tom sluĉaju treba obalu posuti praškom.
Pitanje: Mogu li istim sredstvom da se suzbiju i podzemni paraziti, na primer, kupusna kila
(plasmodiophora brassicae), kao i nadzemni paraziti?
Odgovor: Svakako.
Pitanje: Mogu li sredstva protiv biljnih bolesti da se koriste i kod vinove loze?
Odgovor: Iako nisam isprobao, iako u vezi s tim nije ni okultno baš mnogo uĉinjeno, mogu
da izrazim svoje uverenje da vinova loza moţe time da se zaštiti, ako se postupi na oznaĉeni
naĉin.
Pitanje: Kako je sa plamenjaĉom vinove loze (plasmopara viticola)?
Odgovor: Ona se suzbija kao i svaka plamenjaĉa.
Pitanje: Smemo li mi kao antroposofi da podiţemo vinograde?
86
Odgovor: Vidite, antroposofija za mnoge stvari moţe danas biti tu samo zbog toga da kaţe
šta jeste. Pitanje, šta bi trebalo, je za mnoge stvari još teško. Poznavao sam jednog dobrog
antroposofskog prijatelja koji je imao veliki vinograd. On je veliki deo, doduše ne preveliki,
onoga što je godišnje zaradio na vinogradu, koristio na dopisnice koje je slao na sve strane sveta
da bi zagovarao apstinenciju. S druge strane, imao sam prijatelja koji je bio strogi apstinent i koji
je do kraja ţivota bio široke ruke prema antroposofiji. MeĊutim, on je bio jedan od onih koji su
se svuda po tramvajima oglašavali plakatima na kojima je stajalo: „Sternbergerov kabinet“ (vrsta
vina). Tu praktiĉno pitanje postaje škakljivo. Danas ne moţe da se sprovede sve. Zato sam rekao:
izvesno su kravlji rogovi ti koje mi uzimamo od krava i zakopavamo u zemlju. Ali bikovski
rogovi koje bismo stavili na glavu kako bismo protiv svega ratovali bikovski, to bi moglo
antroposofiji da nanese velike štete.
Pitanje: Da li bi mehur od plemenite divljaĉi mogao da se zameni neĉim drugim?
Odgovor: Taĉno je da bi moţda bilo teško nabaviti mehur od plemenite divljaĉi. Ali, šta sve
nije teško u svetu! Trebalo bi isprobati da li moţe da se zameni neĉim drugim. Ne mogu to danas
da kaţem. Sasvim bi bilo moguće da postoje neke vrste ţivotinja poreklom iz nekog ograniĉenog
dela Australije. To bi moglo biti. MeĊu ţivotinjama koje su odomaćene u Evropi ne bih mogao
neku drugu da zamislim. Na nešto drugo osim na ţivotinjski mehur ne moţe se uopšte ni
pomisliti. Ne bi moglo da se preporuĉi posezanje za nekim surogatom.
Pitanje: Da li uvek mora da bude isti poloţaj zvezda pri suzbijanju insekata?
Odgovor: To je nešto što mora da se isproba. Kaţem da u obzir dolazi ĉitav niz, od Vodolije
do Raka. I tu je svakako vaţno variranje unutar konstelacije za razliĉite niţe ţivotinje. To treba
isprobati.
Pitanje: Da li se za suzbijanje poljskih miševa radi o astronomskoj Veneri?
Odgovor: Da, to je zvezda koju nazivamo Veĉernjaĉa ili Danica.
Pitanje: Konstelacija Venere sa Škorpionom?
Odgovor: Pod konstelacijom Venere sa Škorpionom podrazumeva se svaka ona konstelacija
sa Venerom kada se Venera vidi na nebu, a iza nje je sazveţĊe Škorpiona. Venera mora da se
nalazi iza Sunca.
Pitanje: Ima li spaljivanje zeljastog dela krompira uticaj na uspevanje krompira?
Odgovor: Uticaj je tako mali, da je zapravo zanemarljiv. Izvestan uticaj postoji, štaviše, uvek
postoji neki uticaj ako se sa nekim ostatkom od bilo ĉega organskog nešto preduzima, ne samo
na pojedine biljke, nego ĉak i na ĉitavoj njivi; ali to je tako neznatno, da praktiĉno ne dolazi u
obzir.
Pitanje: Šta se podrazumeva pod „goveĊom maramicom“?
Odgovor: Misli se na (goveĊu) trbušnu maramicu.
Pitanje: Da li je to isto što i škembić?
Odgovor: Ne, nije isto. Ovo je trbušna maramica.
Pitanje: Kako ćemo pepeo rasuti po polju?
87
Odgovor: Hteo sam da napomenem da se to moţe uĉiniti na naĉin na koji se posipa neki
zaĉin. Radijus dejstva je toliko veliki da je dovoljno ako se ide preko polja i posipa.
Pitanje: Da li ti preparati deluju na voćke?
Odgovor: Dejstvo je opšte. Sve što je reĉeno primenjivo je i na voćke. Neke pojedinosti koje
treba uzeti u obzir biće saopštene sutra.
Pitanje: U poljoprivredi je uobiĉajeno da se stajsko Ċubrivo daje i okopavinama. Da li se
preparirano Ċubrivo koristi i za ţitarice ili sa njima treba drugaĉije da se postupa?
Odgovor: Postojeće obiĉaje treba u prvo vreme zadrţati. Stvar je u tome da se samo doda ono
što sam rekao. Za ostale obiĉaje koje nisam dotakao, vaţi sledeće: ne treba odmah sve proglasiti
lošim i sve preurediti. Verujem da se sa stvarima koje su se potvrdile moţe dalje nastaviti i tome
pridodati ono što je navedeno. Moram samo da primetim da će se jako modifikovati ono što sam
naveo, ako se uzme Ċubrivo bogato svinjskom i ovĉjom balegom. Dejstvo neće biti toliko
izvesno kao onda kada bi se izbegla prekomerna upotreba ovĉije i svinjske balege.
Pitanje: Šta se dešava kada se koriste neorganska Ċubriva?
Odgovor: Pokazaće se: mineralno Ċubrivo je nešto sa ĉime mora vremenom da se prestane.
Svako mineralno Ċubrivo ima za posledicu da posle izvesnog vremena ono što se proizvede na
njivi, a što je njime Ċubreno, gubi hranljivu vrednost. To je opšti zakon. MeĊutim, ako se
postupa po onom što sam dao, omogućava se da se polje ne Ċubri ĉešće od svake treće godine.
Moţda će Ċubrenje biti potrebno tek posle svake ĉetvrte ili šeste godine. Veštaĉko Ċubrivo moći
će potpuno da se izbegne. Ako se budu primenjivale druge stvari, ljudi će odustati od njega prve-
nstveno zbog uštede. Veštaĉko Ċubrivo više neće biti potrebno, pa će nestati. Danas se o svemu
sudi na osnovu prekratkih vremenskih razmaka. Na primer, u jednoj raspravi o pĉelarstvu, jedan
današnji pĉelar se naroĉito zalaţe za industrijsko odgajanje matica, tako da se matice prodaju na
sve strane i da se više ne odgajaju samo u jednoj košnici. Ja moram na to da kaţem da on ima
pravo. Ali, moţda ne posle trideset ili ĉetrdeset godina, ali sigurno posle ĉetrdeset do pedeset
godina će se videti da će pĉelarstvo biti upropašćeno. Te stvari treba uzeti u obzir. Danas se sve
mehanizuje i mineralizuje, ali trebalo bi da mineralna sredstva deluju samo onako kako ona
deluju u prirodi. Ţivu zemlju ne treba proţimati neĉim neţivim, mineralnim bez povezivanja sa
neĉim drugim. Sutra to još neće ići, ali prekosutra će to ići samo od sebe.
Pitanje: Kako treba hvatati insekte? Mogu li oni da se upotrebe u stanju larve?
Odgovor: Mogu se isto upotrebiti krilati insekti, kao i insekti u stanju larve. Moţe se pokazati
da se konstelacija nešto menja. Malo će se pomeriti od Vodolije ka Raku, kada se ide od krilatih
insekata ka larvi. Prava konstelacija za insekte će biti nešto više prema Vodoliji.
88
SEDMO PREDAVANJE
Kobervic, 15. jun 1924.
Intimnija uzajamna delovanja u prirodi: odnos zemljoradnje, voćarstva i stoĉarstva
U ĉasovima koji su nam još ostali na raspolaganju, ţeleo bih da nastavim sa posmatranjima
koja smo preduzeli o gajenju ţivotinja, voćarstvu i povrtarstvu.
Naravno, nećemo imati mnogo vremena za to, ali ova podruĉja poljoprivrede se ne mogu
posmatrati sa jedne plodne polazišne taĉke, ako se i ovde ne uradi sve da bi se omogućilo
razumevanje osnovnih odnosa i uvid u njih. To ćemo da uĉinimo danas, da bismo sutra opet
prešli na neke praktiĉne smernice.
Zamoliću vas da danas pokušate da posmatrate sa mnom stvari koje su donekle, rekao bih,
napuštene, jer uprkos tome što su nekada, na osnovu više instinktivnog uvida u poljoprivredu,
bile dobro poznate, danas su potpuno terra incognita, nepoznata zemlja. Bića koja se nalaze u
prirodi, minerali, biljke i ţivotinje – sada nećemo uzeti u obzir ljude – sva ta bića koja postoje u
prirodi, danas se vrlo, vrlo ĉesto posmatraju kao da su tu sama za sebe. Ljudi su navikli da neku
biljku gledaju zasebno, a onda, polazeći od nje, da posmatraju tu biljnu vrstu zasebno, neku
drugu biljnu vrstu tu pored opet zasebno. Onda se to lepo poreĊa u kutije, u vrste i rodove, u ono
što o tim stvarima treba da se zna. Ali to nije tako u prirodi. U prirodi, u biću sveta uopšte, sve je
u uzajamnom delovanju, sve je meĊusobno povezano. Uvek jedno deluje na drugo. Danas, u
materijalistiĉko vreme, posmatraju se samo gruba delovanja jednog na drugo; kada jedno biva
pojedeno od drugog, svareno ili kada ţivotinjska balega stigne na njivu. To grubo uzajamno
delovanje se opet prati izdvojeno.
Izuzev tih grubih, postoje i stalna uzajamna delovanja finijih snaga, pa i finijih supstanci,
toplote, hemijsko-eterskih snaga koje neprekidno deluju u atmosferi, ţivotnog etera. Bez
uzimanja u obzir tih finijih uzajamnih delovanja, ne moţe da se napreduje u nekim odreĊenim
segmentima poljoprivredne proizvodnje. Upravo na ta, rekao bih, intimnija prirodna uzajamna
delovanja, moramo obratiti paţnju kada se radi o zajedniĉkom ţivotu ţivotinje i biljke u okviru
poljoprivrednog gazdinstva. I ne samo da moramo obratiti paţnju na one ţivotinje koje su nam
nesumnjivo bliske, kao što su goveda, konji, ovce itd., nego moramo sa razumevanjem da
posmatramo i, recimo, šaroliki svet insekata koji obleću biljni svet u odreĊeno doba godine.
Štaviše, moramo razumeti i proniknuti u svet ptica. Danas ĉoveĉanstvo nije dovoljno svesno
kakav uticaj na ţivot poljoprivrede i šumarstva ima uništenje izvesnih vrsta ptica u pojedinim
predelima, usled savremenih ţivotnih okolnosti. Te stvari se opet moraju osvetliti – moglo bi se
reći – makrokosmiĉkim posmatranjem, kakvim se bavi duhovna nauka. Sada moţemo da
primenimo nešto od onoga što smo dopustili da deluje na nas, da bismo došli do daljih saznanja.
Ako pogledamo neku voćku, stablo neke kruške ili jabuke ili šljive, ona je na prvi pogled
nešto sasvim drugo – spoljašnje sasvim drugo – nego neka zeljasta biljka ili ţitarica. Mi moramo
da nauĉimo u kom pogledu je drvo drugaĉije, inaĉe nikada nećemo shvatiti funkciju voća u
domaćinstvu prirode. Naravno, sada prvenstveno govorim o onom voću koje raste na drveću.
Pogledajmo neko drvo. Šta je ono u celokupnom domaćinstvu prirode? Ako ga pogledamo sa
razumevanjem, onda kod njega moţemo da uraĉunamo u pravo biljno samo ono što izrasta kao
tanke peteljke – zelene drške listova – cvetove, plodove. To izrasta iz drveta kao što zeljasta
biljka izrasta iz zemlje. Stablo je, zapravo, zemlja onome što raste na granama. Ono je zemlja,
89
koja je postala kvrgavija, samo nešto ţivlje uobliĉena zemlja, nego ona iz koje izrasta naše
zeljasto bilje i ţitarice.
Ako hoćemo da razumemo drvo, moramo reći: ovo je debelo stablo drveta, njemu na izvestan
naĉin pripadaju grane i ogranci, a iz ovoga raste prava biljka, listovi i cvetovi. To je biljka koja je
usaĊena u stablo i grane drveta, ukorenjena onako kako su zeljaste biljke i ţitarice ukorenjene u
zemlji. Tu se odmah postavlja pitanje: nije li stoga ta biljka – koja manje ili više raste na drvetu,
a koja bi se mogla manje-više nazvati parazitom – da li je ona i stvarno ukorenjena?
Pravi koren na drvetu ne moţemo da otkrijemo. I ako to hoćemo pravilno da razumemo,
moramo reći: ta biljka koja tu raste, koja tu gore razvija svoje cvetove i listove, svoje peteljke,
ona je izgubila svoje korenje time što se ustoliĉila na drvetu. Ali biljka nije cela ako nema koren.
Njoj je potreban koren. Stoga moramo da pitamo: gde je, zapravo, koren te biljke?
Koren postoji, samo nije vidljiv za grubo spoljašnje posmatranje. Koren ne treba u ovom
sluĉaju samo hteti videti, nego ga treba i razumeti. Šta to znaĉi – treba ga razumeti? Zamislite –
pokušajmo da to shvatimo jednim realnim poreĊenjem – da na nekom zemljištu posadim jednu
do druge same zeljaste biljke koje su svojim korenjem srasle tako da se jedan koren obavija oko
drugog i da sve to stvara jednu smešu od prepletenog korenja. Moţete pretpostaviti da ta smeša
od korenja ne bi dozvolila da postane tek nešto zapleteno, nego bi se organizovala u jedinstvo i
tu dole sokovi bi strujali jedan u drugog. Tu bi se smeša od korenja organizovala tako da bi bilo
nemoguće ustanoviti gde neko korenje poĉinje a gde prestaje. Kod ovih biljaka bi nastalo
zajedniĉko biće korena.
Ovakva stvar ne mora da postoji u stvarnosti, ali moţe da nam pomogne da razumemo
ponešto. Recimo: ovde je zemljište. Ovde su sve te biljke, a ovde dole je sraslo korenje. Sada se
obrazuje vodoravan sloj korenja. Ne zna se gde jedno prestaje, a drugo zapoĉinje. To što sam
vam ovde hipotetiĉki nacrtao, to se stvarno nalazi u drvetu. Biljka koja raste na drvetu, izgubila
je svoj koren, ona se ĉak relativno odvojila od njega i s njime je spojena, rekao bih, više eterski. I
to što sam vam hipotetiĉki unutra u drvetu nacrtao to je sloj kambijuma29
– kambijum, tako da
korenje ovih biljaka koje rastu iz drveta ne moţemo da gledamo drugaĉije nego kao da je
zamenjeno kambijumom.
Kambijum ne izgleda kao korenje. To je oblikotvorni sloj koji stalno stvara nove ćelije, iz
kojih se uvek iznova odvija rast, kao što iz korena izbija ţivot zeljaste biljke. Onda moţemo
sasvim dobro da vidimo drvo sa njegovim slojem kambijuma, koji je u stvari oblikotvorni,
izgraĊujući sloj i moţe da stvara ćelije biljke – jer drugi slojevi drveta ne bi mogli da stvaraju
nove ćelije. U drvetu sa njegovim kambijumom ili oblikotvornim slojem, zemljano se zapravo
ispupĉilo, izraslo gore u vazdušno podruĉje. I pošto se tako ispupĉilo u vazduh, iznutra mu je
29
Kambijum drveta – sloj ćelija izmeĊu kore i drvenog dela biljke ĉijim deobama delovi biljke (koren, stablo i
grane) debljaju.
90
potrebno mnogo više ţivotnosti nego što je zemlja inaĉe ima time što u sebi ima obiĉan koren.
Tako poĉinjemo da razumemo drvo. Prvo razumemo drvo kao neobiĉno biće, kao biće koje je tu
zbog toga da bi razdvojilo „biljke“ koje rastu na njemu – peteljke, lišće, cvetove, plod – od
njihovog korenja, da udalji jedne od drugih i spoji ih samo duhom, odnosno poveţe ih eterskim.
Trebalo bi da sa makrokosmiĉkim razumevanjem posmatramo rast. Ali to ide još mnogo
dalje. Šta se dešava time što nastaje drvo? Dešava se sledeće: ono što raste gore na drvetu, to je u
vazduhu, u spoljašnjoj toploti jedno drugo biljno nego što je ono koje raste u vazduhu i toploti
neposredno na tlu i obrazuje iz tog tla izraslu zeljastu biljku (vidi crteţ). To je jedan drugi biljni
svet, to je biljni svet koji ima prisniji odnos prema okolnoj astralnosti, koja je izluĉena u vazduhu
i toploti, tako da vazduh i toplota mogu da postanu mineralni, kako je to potrebno ĉoveku i
ţivotinji. I kada pogledamo biljku koja raste na tlu, nju okruţuje oblak astralnosti. MeĊutim,
ovde na drvetu je astralnost mnogo gušća. Tu je ona gušća, tako da je naše drveće nakupljena
astralna supstanca. Naša stabla su oĉito sakupljaĉi astralne supstance.
U ovoj oblasti je zapravo najlakše – rekao bih – doći do jednog višeg razvoja. Ako se ĉovek
u tom podruĉju potrudi, moţe najlakše da postane ezoteriĉan. Ĉovek ne moţe da postane baš
vidovit, ali moţe vrlo lako da postane „mirisovit“, moţe steći višu sposobnost mirisanja, posebno
ako stekne izvestan smisao da namiriše razliĉite arome koje potiĉu od biljka koje rastu iz zemlje i
onih koje potiĉu iz voćnjaka – ĉak i onda kada tek cvetaju – ĉak i iz šume. U tom sluĉaju, ĉovek
moţe da oseti razliku izmeĊu biljne atmosfere siromašnije astralnošću, kao što je sluĉaj kod
zeljastih biljaka koje rastu na zemlji, kako one mirišu, i izmeĊu sveta biljaka bogatih astralnošću,
kakav moţe da se oseti kada se namiriše ono što struji sa krošnji drveća. I ako naviknete da
specijalizujete ĉulo mirisa na taj naĉin, da razlikujete, individualizujete miris biljke na zemlji i
biljke na drvetu, onda ste u prvom sluĉaju stekli višu sposobnost mirisanja razreĊenije
astralnosti, a u drugom višu sposobnost mirisanja gušće astralnosti. Vidite, poljoprivrednik moţe
lako da stekne tu višu sposobnost. Tu sposobnost on u poslednje vreme nije koristio tako kako ju
je koristio u stara vremena instinktivne vidovitosti. Kao što rekoh, poljoprivrednik moţe da
razvije višu sposobnost mirisanja.
91
Ako sada pogledamo kuda to moţe da nas odvede, onda moramo još da se zapitamo: kako je
sa onim što je na izvestan naĉin dijametralno suprotno astralnosti koju biljka – koja parazitski
raste na drvetu – stvara u okolini drveta? Kakvo je delovanje kambijuma, šta on radi?
Vidite, drvo u velikom krugu oko sebe stvara astralnošću bogatu duhovnu atmosferu. Šta se
dešava kada zeljasto raste gore na drvetu? Drvo time stiĉe odreĊenu unutrašnju vitalnost,
eteriĉnost, izvestan jak ţivot. No, kambijum prigušuje taj ţivot i potiskuje ga nešto niţe, tako da
postaje sliĉniji mineralnom. Time, dakle, kambijum deluje ovako: dok gore oko drveta nastaje
bogata astralnost, zbog kambijuma je unutrašnjost eterski siromašnija nego inaĉe, u drvetu
nastaje siromaštvo eterskog. Ovde nastaje oskudica etera. To što kroz kambijum drvo
osiromašuje eterskim utiĉe opet i na koren. Koren u drvetu postaje mineralan, mineralniji nego
što je korenje zeljastih biljaka.
Time što postaje mineralniji, on oduzima od zemljišta – pazite, još uvek smo na podruĉju
ţivog – nešto od njegove eteriĉnosti. To nešto više umrtvljuje zemljište u okolini drveća, nego
što to ĉini u okolini zeljastih biljaka. To se mora sasvim jasno uoĉavati. Ali to što u prirodi
nastaje na taj naĉin, to će uvek za domaćinstvo prirode kao celine imati veliki znaĉaj. Stoga to
veliko znaĉenje koje bogatstvo astralnosti ima za prirodu, moramo da potraţimo u okolini drveta
a siromaštvo eterskog u podruĉju korena drveta.
Ako se osvrnemo oko sebe, otkrićemo šta se sada dalje dešava u domaćinstvu prirode.
Potpuno razvijeni insekt ţivi od onoga što kao bogatstvo astralnosti struji kroz krošnje. A ono što
tu dole u zemljištu postaje siromašnije eterom i što se kao siromaštvo eterom pruţa kroz celo
drvo – jer duhovno uvek deluje na celinu (kao što sam juĉe izloţio u odnosu na karmu ljudi) –
ono što deluje tu dole, to deluje preko larvi. Tako da kada zemlja ne bi imala drveće, na zemlji
uopšte ne bi bilo insekata. Jer drveće omogućava njihovo postojanje. Insekti koji obleću oko
nadzemnih delova drveća, dakle koji obleću oko cele šume, ţive zahvaljujući tome što postoji
šuma, a i njihove larve ţive zahvaljujući tome što postoji šuma.
To je još jedan pokazatelj unutrašnjeg odnosa celokupnog bića korena prema podzemnom
ţivotinjskom svetu. Ovo što sam sada izloţio moţemo najbolje da nauĉimo od drveta. Tu ovo
postaje jasno. Ali, znaĉajno je da ono što se na drvetu pokazuje oĉigledno i jasno, to na tanan
naĉin postoji u ĉitavom biljnom svetu, tako da u svakoj biljci ţivi nešto što bi htelo da postane
drvenasto. U svakoj biljci postoji teţnja korena i njegove okoline da otpušta eter, a ono što u
svakoj biljci raste naviše teţi da privuĉe gušće astralno. Svaka biljka hoće da postane drvo.
Odatle se kod svake biljke javlja srodnost sa svetom insekata, koju sam naroĉito opisao kod
drveta. Ali ta srodnost se proteţe na srodnost sa ĉitavim ţivotinjskim svetom. Larve insekata,
koje u poĉetku mogu da ţive na zemlji zahvaljujući samo postojanju korenja drveća, razvile su se
u druge vrste ţivotinja koje su im sliĉne, koje ceo svoj ţivot, manje ili više, provode u nekoj vrsti
stanja larve i koje se posle na odreĊen naĉin oslobaĊaju od „korenastog“ kod drveća, da bi se
prilagodile korenju zeljastih biljaka i zajedno sa njima ţivele.
Iz toga proizlazi neobiĉna ĉinjenica da podzemne ţivotinje – koje su svakako već vrlo daleko
od bića larve – imaju sposobnost regulisanja eterske ţivotnosti u zemljištu kada ona postane
prevelika. Kada zemljište postane takoreći previše ţivo i ţivotnost u njemu postane prebujna,
onda se te podzemne ţivotinje brinu da otpuste višak vitalnosti iz zemljišta. Time one postaju
ĉudesni ventili i regulatori vitalnosti koja se nalazi u zemlji. Te zlata vredne ţivotinje, koje za
zemljište imaju sasvim naroĉiti znaĉaj, su kišne gliste. Njih bi trebalo prouĉavati u njihovom
zajedniĉkom ţivotu sa zemljištem. Jer su te divne ţivotinje one koje zemlji ostavljaju toliko
eteriĉnosti koliko je potrebno biljkama za rast.
92
Tako pod zemljom imamo te kišne gliste i sliĉne ţivotinje koje tek podsećaju na larve. Kod
nekih zemljišta – moţe lako da se vidi koja – bi se trebalo posebno pobrinuti oko gajenja kišnih
glista. U tom sluĉaju bi se videla blagotvornost takvog ovladavanja tim svetom ţivotinja pod
zemljom i na vegetaciju, a time opet – o tome ćemo još govoriti – na ţivotinjski svet.
Postoji još jedna daleka sliĉnost izmeĊu izvesnih ţivotinja i sveta potpuno razvijenih, krilatih
insekata. To je svet ptica. Poznato je da se u razvoju Zemlje izmeĊu insekata i ptica dogodilo
nešto ĉudesno. Ono što se dogodilo opisaću što slikovitije mogu. Insekti su jednoga dana rekli:
ne osećamo se dovoljno jakim da pravilno obraĊujemo astralnost koja ţamori oko drveća. Stoga
iskoristimo ţelju ostalih biljaka da postanu drvenaste; mi ćemo oko njih obletati a vama pticama
ćemo prepusti astralnost koja okruţuje drveće. – Time je u prirodi nastala prava podela rada
izmeĊu bića ptica i bića leptira. Oba bića, na sasvim ĉudesan naĉin, zajedniĉki deluju, tako što ta
stvorenja koje lete, na pravilan naĉin šire astralnost svuda gde je ona potrebna na površini zemlje
ili u vazduhu. Ako se ta stvorenja koje lete uklone, onda astralnost propušta svoju normalnu
sluţbu i tada moţe da se vidi odreĊena vrsta zakrţljalosti vegetacije. Te leteće ţivotinje i ono što
izrasta iz zemlje u vazduh, pripadaju jedno drugom. U krajnjoj liniji jedno bez drugog uopšte ne
moţe da se zamisli. Stoga bi u poljoprivredi trebalo obratiti paţnju na to da se insektima i
pticama na pravi naĉin omogući obletanje imanja. Poljoprivrednik bi morao istovremeno da se
donekle razume i u gajenje insekata i u gajenje ptica. Jer u prirodi – to moram uvek da naglasim
– ipak sve, sve zavisi jedno od drugog.
Te okolnosti su izuzetno vaţne za uvid u stvari, stoga ćemo ih sasvim taĉno postaviti pred
nas. Moţemo reći: insekti koji lete utiĉu na pravu astralnost u vazduhu. Astralizacija vazduha
stoji u uzajamnom odnosu sa šumom, koja usmerava astralnost na pravilan naĉin, kao što u
našem telu odreĊene snage pravilno usmeravaju krv. To što šuma ĉini svom širem susedstvu – jer
stvari deluju na vrlo udaljene prostore – to mora da se uĉini na druge naĉine tamo gde nema
šume. I treba razumeti da rastinje u oblastima u kojima se smenjuje šume, polja i livade, podleţe
sasvim drugim zakonima nego u oblastima gde nadaleko nema šuma.
Postoje neki predeli na Zemlji kod kojih se odmah vidi da su bogato pošumljeni, u pogledu
ĉega ĉovek nije ništa uĉinio – jer u nekim stvarima priroda je još uvek pametnija od ĉoveka – i
moţe se pretpostaviti, ako je neki predeo na prirodan naĉin obrastao šumom, da je to od koristi
za celu okolnu poljoprivredu, za celu zeljastu i ţitnu vegetaciju. Stoga treba nastojati da se u tim
oblastima šuma ne iskorenjuje, već da se dobro neguje. A budući da se Zemlja zbog klimatskih i
kosmiĉkih uticaja pomalo menja, trebalo bi imati srca i kad se primeti da vegetacija krţljavi, ne
vršiti razne eksperimente na poljima i za polja, nego proširiti obliţnje šumske površine. A kada
se primeti da biljke bujaju i u njima nema dovoljno semenske snage, onda se svakako mora
pristupiti smanjenju šumskih površina. Regulacija šuma u pojedinim oblastima koje su već
odreĊene za pošumljavanje, spada u poljoprivredu i njen dalekoseţni znaĉaj se mora, u osnovi
uzevši, posmatrati sa duhovne strane.
Zatim moţemo reći, da se i svet glista i larvi nalazi u uzajamnom odnosu prema kreĉu u
zemlji, dakle, prema mineralnom, a svet insekata i ptica, sve ono što leprša i leti, to stoji u
uzajamnom odnosu prema astralnom. Ono što je ispod zemlje, svet glista i larvi, to stoji u odnosu
prema mineralnom u svetu, posebno prema biću kreĉa. Time se na pravilan naĉin odvodi etersko.
O tome sam vam sa jednog drugog gledišta govorio pre par dana. Ovo je zadatak kreĉa, ali ga on
obavlja u uzajamnom delovanju sa svetom larvi i insekata.
Vidite, ako se ovo što je ovde navedeno više specijalizuje, onda se dolazi do drugih stvari
koje su jednom, u doba instinktivne vidovitosti, osećajno bile sasvim ispravno primenjivane – ja
se ne bi sa takvom sigurnošću usudio da ih izvedem. Stari instinkt za to je izgubljen. Intelekt je
93
izgubio sve instinkte, intelekt je iskorenio sve instinkte. Materijalizam je kriv za to što su ljudi
postali toliko pametni, toliko intelektualni. U vreme kada su bili manje intelektualni, kad nisu
bili toliko pametni, bili su mnogo mudriji i po osećaju su znali da postupaju sa stvarima tako
kako mi s njima moramo opet svesno da postupamo, jer treba da nauĉimo kako da se pribliţimo
mudrosti koja je u svim stvarima. To ćemo da nauĉimo pomoću onoga što opet nije toliko
pametno – antroposofija nije pametna, ona više teţi mudrosti. Mi treba da budemo u stanju da se
pribliţimo mudrosti za ove stvari, a ne samo apstraktno da verglamo „ĉovek se sastoji iz fiziĉkog
tela, eterskog tela itd.“, što se moţe nauĉiti napamet kao knjiga kuvarskih recepata. A o tome se
ne radi, već o tome da se to saznanje zaista uvede u sve stvari, da se one svuda uvide, a tada će
ĉovek biti naveden – naroĉito ako na ovaj naĉin, kako sam vam izneo, postane zaista vidovit –
ĉovek će biti naveden da u prirodi zaista raspoznaje stvari kakve jesu.
I tada se uviĊa da svet ptica postaje štetan onda kada na svojoj strani nema ĉetinarsku šumu,
koja ono što rade ptice pretvara u korisno. Onda se opet pogled dalje izoštrava i iz toga proizlazi
jedna druga srodnost. Kada smo otkrili tu neobiĉnu srodnost ptica sa svetom ĉetinarskih šuma,
onda iz toga proizlazi jedno drugo srodstvo koje se jasno vidi, koje je u poĉetku jedno fino
srodstvo, toliko prefinjeno kao ono koje sam naveo, ali koje moţe da se pretvori u jedno grublje
srodstvo. Naime, sve ono što ne postaje drveće, ali ne ostaje ni mala biljka, ţbunje, šiblje, na
primer lešnikov grm, je unutrašnje srodno sa sisarima i bilo bi dobro, u cilju poboljšanja bića
sisara u poljoprivredi, na nekom zemljištu zasaditi ţbunasto rastinje. Ţbunasto rastinje samom
svojom prisutnošću vrši povoljan uticaj. Jer, u prirodi sve deluje jedno na drugo.
No, idemo dalje. Ţivotinje nisu tako glupe kao ljudi, one brzo primete da postoji ta srodnost.
Ljubav prema ţbunju im je uroĊena i one jedu ono što im je od toga potrebno, a to izuzetno
reguliše drugu hranu. Ako se prati ta intimna povezanost u prirodi, onda se odatle stiĉu uvidi u
ono što je štetno.
Kao što se ĉetinarska šuma nalazi u prisnom odnosu sa pticama, a ţbunje sa sisarima, tako se
opet sve gljiviĉasto nalazi u prisnom odnosu sa svetom niţih ţivotinja, sa bakterijama i sliĉnim
ţivotinjicama, naime sa štetnim parazitima. Štetni paraziti se drţe gljiviĉastog; oni nastaju tamo
gde se šire gljive. Oni izazivaju bolesti biljaka, a i grublje štete na biljkama. Ali, ako negde u
susedstvu gazdinstva nemamo samo šume, nego i nešto moĉvarnije zemljište, onda će to biti
naroĉito delotvorno za gazdinstvo, jer se u njemu nalazi dobra podloga za gljive. I trebalo bi
nastojati da na vlaţnim livadama ima gljiva. Tada se moţe doţiveti nešto znaĉajno. Tamo gde u
blizini gazdinstva postoji vlaţna livada – ne mora biti velika – onda će gljive, zbog svoje
srodnosti sa bakterijama i drugim parazitskim ţivotinjicama, ove drţati podalje od drugih biljaka.
Jer se gljive više drţe tih ţivotinjica nego druge biljke. Pored takvih stvari koje sam naveo u cilju
suzbijanja biljnih štetoĉina, uveliko postoji i mogućnost da se stvaranjem vlaţnih livada štetne
sitne ţivotinjice drţe podalje od gazdinstva.
U pravilnoj rasporeĊenosti šume, voćnjaka, grmlja, livada sa odreĊenim prirodnim razvojem
gljiva, sastoji se vrlo povoljna struktura poljoprivrede. Na taj će se naĉin postići više za
poljoprivredno gazdinstvo ĉak iako se zbog toga korisna površina obradivog zemljišta nešto
smanji. U svakom sluĉaju, ne dobija se ekonomiĉna poljoprivreda ako se površina zemljišta
iskorišćava tako da sa njega nestane sve o ĉemu sam govorio i spekuliše time da tako ostaje više
obradivog zemljišta. To što moţe više da se obraĊuje, u velikoj meri je lošije nego što se moţe
dobiti povećanjem površine u korist drugih zasada. U jednoj takvoj proizvodnji, koja je u tolikoj
meri prirodna kao što je to poljoprivredna proizvodnja, ne moţe se delovati ako se ne stekne uvid
u povezanost i uzajamna delovanja.
94
Sada je već vreme da uzmemo u obzir gledišta koja nam otkrivaju odnos biljnog prema
ţivotinjskom svetu i obrnuto, ţivotinjskog prema biljnom svetu. Šta je zapravo svet ţivotinja i
šta je zapravo svet biljaka?
Kod sveta biljaka mora se više govoriti o celokupnom biljnom svetu. Šta je zapravo neka
ţivotinja, šta je zapravo svet biljaka? Moramo da otkrijemo njihov odnos, jer ćemo samo tako
razumeti ishranu ţivotinja. Pravilna ishrana je samo onda moguća ako se odrţavaju ispravni
odnosi izmeĊu biljke i ţivotinje. Šta su ţivotinje?
Ljudi posmatraju ţivotinje, ĉak ih i seciraju, pa sklapaju njihove kosture da bi mogli da se
dive njihovim oblicima koji na taj naĉin mogu da se prouĉavaju. Prouĉavaju se i njihovi mišići,
pa nervi, ali ono što su ţivotinje u stvari, šta one znaĉe u celokupnom domaćinstvu prirode, ne
moţe da se dokuĉi. To moţe da se dokuĉi tek kada se pogleda ono ĉime ţivotinja stoji u jednom
sasvim neposredno intimnom uzajamnom delovanju u odnosu na svoju okolinu. Ţivotinja svojim
nervno-ĉulnim sistemom i delom svog sistema disanja neposredno iz svoje okoline preraĊuje sve
ono što prvo prolazi kroz vazduh i toplotu. Ţivotinja je u suštini, u svom sopstvenom biću, kroz
svoj nervno-ĉulni sistem, neposredni preraĊivaĉ vazduha i toplote.
Tako ţivotinju moţemo šematski ovako da predstavimo (vidi crteţ). U svemu što je na njenoj
periferiji, u njenoj okolini i delimiĉno u njenom sistemu disanja, ţivotinja je suštinski biće koje
neposredno ţivi u vazduhu i toploti. Prema vazduhu i toploti ima ţivotinja sasvim neposredan
odnos i zapravo je njen koštani sistem oblikovan iz toplote tako što su delovanja Meseca i Sunca
prenesena putem toplote. Sistem mišića je oblikovan iz vazduha u kome opet, zaobilazno preko
vazduha, deluju snage Sunca i Meseca.
Ali ţivotinja ne moţe neposredno da se odnosi prema zemaljskom i vodenom i ne moţe
neposredno da ih preraĊuje. Dakle, zemlju i vodu ţivotinja ne moţe neposredno da preraĊuje.
Zemlju i vodu mora da primi u sebe; mora, dakle, imati probavni kanal koji ide od spolja prema
unutra. Svim onim što je nastalo delovanjem toplote i vazduha onda preraĊuje vodu i zemlju u
sebi – putem svog sistema varenja i delom sistema disanja. Sistem disanja delimiĉno prelazi u
sistem varenja. Jednim delom sistema disanja i jednim delom svog sistema varenja ona preraĊuje
zemlju i vodu. Dakle, pre no što moţe da preradi zemlju i vodu, ţivotinja mora već da bude tu
95
usled vazduha i toplote. Tako ţivotinja ţivi na podruĉju zemlje i na podruĉju vode. Naravno, to
preraĊivanje se dešava, kako sam napomenuo, više u smislu snaga nego supstanci. Zapitajmo se
sada, šta je biljka?
Vidite, biljka ima neposredan odnos prema zemlji i vodi, kao što ga ima ţivotinja prema
vazduhu i toploti. Tako da biljka nekom vrstom disanja i neĉim što je izdaleka sliĉno sistemu
ĉula, neposredno prima u sebe sve ono – kao što ţivotinja neposredno prima vazduh i toplotu –
što je zemlja i voda. Dakle, biljka neposredno ţivi sa zemljom i vodom.
Sada ćete reći: pa da, sada moţemo pretpostaviti, pošto smo uvideli da biljka neposredno ţivi
sa zemljom i vodom, kao što ţivotinja neposredno ţivi sa vazduhom i toplotom, da biljka u
svojoj unutrašnjosti mora da preraĊuje vazduh i toplotu, kao što ţivotinja preraĊuje zemlju i
vodu.
Ali nije tako. Na temelju onoga što se već zna ne moţe se zakljuĉivati po analogiji ako ĉovek
hoće da se uzdigne do duhovnih istina. Stvar je u ovome: dok ţivotinja uzima zemljano i vodeno
i preraĊuje ih u sebi, biljka izluĉuje vazduh i toplotu, pošto ih doţivljava zajedno sa zemljištem.
Dakle, vazduh i toplota ne ulaze u biljku – ili bar ne ulaze duboko u nju – nego vazduh i toplota
izlaze iz nje i umesto da ih biljka upije, ona ih ispušta.
Upravo je taj proces ispuštanja ono o ĉemu se radi. Biljka je u odnosu na organski svet u
svakom pogledu suprotnost ţivotinji, prava suprotnost. Ono što kod ţivotinje znaĉi uzimanje
hrane, to je kod biljke ispuštanje vazduha i toplote, pa kao što ţivotinja ţivi od uzimanja hrane,
tako biljka u tom smislu ţivi od ispuštanja vazduha i toplote. To je ono – rekao bih – ĉedno kod
biljke: ona ne ţeli svojim bićem poţudno da uzme nešto, nego zapravo daje ono što ţivotinja
uzima iz sveta i zahvaljujući tome ţivi. Tako biljka daje i ţivi od davanja.
Ako razmotrite ovo davanje i uzimanje, onda ste opet saznali nešto što je u vezi sa tim igralo
veliku ulogu u instinktivnom saznanju. Reĉenica koju sam iz antroposofskog posmatranja ovde
izneo: „U domaćinstvu prirode biljka daje, a ţivotinja uzima“, nekada je bila nešto što se
podrazumevalo u instinktivnom vidovitom uvidu u prirodu. Doduše, ponešto je ostalo, naroĉito
za senzitivne ljude, za kasnija vremena. Upravo ćete kod Getea ĉesto naići na upotrebu ove
reĉenice: „U prirodi sve ţivi od davanja i uzimanja“. Ako prelistate Geteova dela sigurno ćete
naići na takvu vrstu reĉenice. On je više nije potpuno razumeo, ali ju je preuzeo iz starih
predanja. Osećao je da se tom reĉenicom oznaĉava nešto istinito u prirodi. Oni koji su došli posle
njega, nisu ništa od toga razumeli, a ne razumeju ni šta je Gete mislio kada je govorio o davanju i
uzimanju. On je i kod disanja, ukoliko se disanje nalazi u uzajamnom odnosu sa varenjem,
govorio o uzimanju i davanju. On je taj izraz koristio jasno-nejasno.
MeĊutim, videli ste da su šume, voćnjaci, ţbunje na izvestan naĉin regulatori na zemlji, da bi
se rast biljaka pravilno uobliĉio. A pod zemljom je sliĉan regulator ono što rade, u vezi sa
kreĉom, niţe ţivotinje – larve i crvolika stvorenja. Tako treba da sagledamo odnos izmeĊu
zemljoradnje, voćarstva i stoĉarstva u našoj poljoprivredi. U poslednjem satu, koji nam je još
ostao na raspolaganju, pokušaćemo da ukaţemo na praktiĉnu primenu, da bi te stvari naš dobri
Ogledni krug mogao dalje da razradi.
96
OSMO PREDAVANJE
Kobervic, 16. jun 1924.
Suština ishrane
U ovom poslednjem predavanju koje će, s obzirom na vaše potrebe, moţda moći da bude
dopunjeno sa još poneĉim u sledećoj raspravi, hteo bih, ukoliko je to moguće za ovako kratko
vreme, nešto da dodam kao i da dam neka praktiĉna uputstva. Danas će se raditi o praktiĉnom
radu koji je izuzetno teško dati u opštim formulama i tome sliĉnom, jer on u velikoj meri podleţe
individualnom, liĉnom postupanju. Upravo iz tog razloga biće neophodno da se na tom podruĉju
steknu posebni duhovnonauĉni uvidi, koji će potom na razuman naĉin moći da vode ka
individualizovanju postupaka.
Pomislite samo koliko je danas malo uvida upravo u jednom od najvaţnijih podruĉja: u
podruĉje ishrane naših poljoprivrednih ţivotinja. To ne moţe da se popravi i pored veoma
iscrpnih saveta u tom pravcu. Kako treba hraniti? To bi se, prema mom uverenju, moglo vrlo
bitno popraviti ako bi se poljoprivredna nastava sve više usmeravala ka sticanju uvida u ono što
je zaista suština ishrane. Danas bih hteo tome nešto da doprinesem.
Već sam naglašavao da se ono što hrana znaĉi za ţivotinju i ĉoveka pogrešno sagledava. Ne
radi se o tome da se dešava nešto grubo, da se hranljive materije uzimaju spolja i da se potom –
kako se to ipak manje-više uvek zamišlja, iako se pri tom uzimaju u obzir brojni preobraţaji –
odlaţu u organizmu. Grubo reĉeno, ljudi smatraju, dakle, tu unutra su namirnice; ţivotinja ih
uzima, uskladištava u sebi ono što joj je potrebno, izbacuje ono što ne moţe da iskoristi. Pri tom
treba da se pazi na razno, na primer, da se ţivotinja ne prejede, da unosi koliko je moguće
hranljivih materija, tako da moţe da iskoristi mnogo toga što se nalazi u namirnicama. I jasno se
uoĉava razlika – materijalisti takoĊe mnogo vole da prave takve razlike – izmeĊu pravih ţivotnih
namirnica i materija koje u organizmu – kako se to kaţe – unapreĊuju procese sagorevanja. Na
tome se grade svakakve teorije, koje se onda i praktiĉno primenjuju, pri ĉemu se naravno mora
uvek zakljuĉiti da nešto valja, a nešto baš i ne valja ili ne valja posle nekog vremena ili da se
usled ovog ili onog menja. I kako onda oĉekivati da bude drugaĉije!
Jer vidite: govori se o procesima sagorevanja u organizmu. Naravno da u organizmu ne
postoji nikakvo sagorevanje. Spajanje neke materije sa kiseonikom u organizmu znaĉi nešto
sasvim drugo nego proces sagorevanja. Sagorevanje je proces u mineralnoj, neţivoj prirodi.
Osim toga, kao što organizam nije kristal kvarca nego nešto drugo, tako je i ono što se naziva
procesom sagorevanja u organizmu nešto drugo. To nije mrtvi proces sagorevanja koji se odvija
u spoljašnjem, nego nešto ţivo, štaviše, nešto osećajuće.
Upravo zbog toga što se ĉovek tako izraţava i pri tom usmerava misli u odreĊenom pravcu,
upravo je usled toga stvorena najveća zbrka. Jer kada neko govori o procesu sagorevanja u
organizmu, izraţava se nemarno. Ali ako pri tome ima u vidu ono što je taĉno, onda takvo
nemarno izraţavanje ne škodi, pod uslovom da stvari bar pribliţno radi ispravno prema instinktu
ili tradiciji. MeĊutim, ako vremenom taj nemarni govor zahvati psychopathia professoralis – taj
sam izraz već više puta koristio – ako ga zahvati psychopathia professoralis, onda od onoga što
je samo nemarno izgovoreno postaju umne – mislim zaista – umne teorije. A onda kada ljudi
rade prema tim teorijama, tada rade sasvim pogrešno. Ono o ĉemu se govori je sasvim nešto
drugo nego što se dešava u biljkama i ţivotinjama. To je danas karakteristiĉna pojava: radi se
97
nešto sasvim drugo od onoga što odgovara dešavanjima u prirodi. Stoga je potrebno pogledati
ono o ĉemu se zapravo radi u ovoj oblasti.
Posmatrajmo sada stvari na koje su se odnosila naša juĉerašnja razmatranja. Biljka ima
fiziĉko i etersko telo, a u gornjem delu, manje ili više, oko nje lebdi astralno. Biljka ne dostiţe do
astralnog, ali oko nje lebdi astralno. Ako stupi u odreĊenu vezu sa astralnim, kao što je sluĉaj pri
obrazovanju voća, onda se upravo proizvodi nešto za hranu, što onda u ţivotinjskom i ljudskom
organizmu podupire astralno. Ako se pogleda u sam proces onda će se kod neke biljke ili neĉeg
drugog, odmah videti da li ona u ţivotinjskom organizmu treba ili ne treba nešto da podupire.
Ali, mislim da bi trebalo razumeti i suprotan pol. Tu se pojavljuje nešto izuzetno vaţno. To sam
već dotakao, ali ovde gde treba stvoriti osnovu za procese ishrane, to se mora još jednom
posebno izloţiti.
Pošto se radi o ishrani, poĊimo od ţivotinje. Kod ţivotinje nemamo onako oštru troĉlanost
organizma kao kod ĉoveka. Kod ţivotinje imamo izraziti nervno-ĉulni organizam i organizam
varenja (razmene materija) i udova. Ovi su oštro odvojeni jedan od drugog, ali je srednji, ritmiĉki
organizam kod mnogih ţivotinja rasplinut. U ritmiĉki organizam ulazi nešto što potiĉe iz ĉulnog
organizma i ponešto što potiĉe iz organizma razmene materija, tako da se kod ţivotinja o tome
mora govoriti drugaĉije nego kod ĉoveka. Kod ĉoveka se govori sasvim egzaktno o toj
troĉlanosti organizma. Kod ţivotinje bi trebalo govoriti o nervno-ĉulnoj organizaciji prvenstveno
smeštenoj u glavi i organizaciji razmene materija i udova organizovanoj u zadnjem delu tela i
udovima, ali koja opet proţima ceo organizam. A u sredini biva razmena materija ritmiĉkija nego
kod ĉoveka a i nervno-ĉulna organizacija je više ritmiĉka i obe se pretapaju jedna u drugu, tako
da ritmiĉko nije kod ţivotinje toliko samostalno kao kod ĉoveka. Tu se dešava jedno nejasno
sazvuĉje dvaju krajnjih polova (vidi crteţ). Kod ţivotinja bi trebalo, dakle, govoriti o dvoĉlanosti
organizma, ali tako da se oba ĉlana u sredini meĊusobno mešaju i kroz to nastaje ţivotinjska
organizacija.
Dakle, sve ono što je kao supstanca u organizaciji glave – to je tako i kod ĉoveka, ali
ostanimo kod ţivotinja – to je od zemaljske materije. Ono što je materija u glavi, to je zemaljska
materija. Već na embrionalnom stepenu je zemaljska materija uvedena u organizaciju glave.
Organizacija embriona mora da bude tako ureĊena da glava svoje materije dobija od zemlje.
Dakle, u njoj imamo nešto zemaljsko-materijalno. Naprotiv, sve što od materijalnosti imamo u
organizaciji varenja i udova, sve ono što proţima naša creva, naše udove, naše mišiće, naše kosti
itd., to ne potiĉe od zemlje, nego od onoga što dolazi iz vazduha i iz toplote iznad zemlje. To je
kosmiĉka materijalnost. Vaţno je da ne mislite kako se kandţa ili kopito obrazuje preko fiziĉke
materije koju ţivotinja jede i koja dolazi do kopita i tu se odlaţe. To nije istina; istina je da se
kosmiĉka materija prima preko ĉula i disanja.
A ono što ţivotinja jede sluţi samo za to da razvije snage kretanja, kako bi se kosmiĉko
sprovelo sve do sistema varenja i udova, dakle do kopita ili kandţi. Tu je svuda kosmiĉka
materijalnost. Sa snagama je, naprotiv, obrnuto. Tu u glavi, upravo stoga što su prvenstveno tu
98
smeštena ĉula, a ĉula opaţaju iz kosmosa, imamo posla sa kosmiĉkim snagama. U organizaciji
varenja i udova – razmislite samo, kada ĉovek hoda, on se stalno ukljuĉuje u zemljinu teţu, pa je
tako sve što radi udovima vezano za zemaljsko – imamo posla sa zemaljskim snagama, dakle, sa
kosmiĉkim materijama i zemaljskim snagama.
Zaista nije svejedno da li se krava sa svojim udovima, koji su joj potrebni prilikom rada, i
koja treba da bude radna ţivotinja, ili ako vo, ako treba da bude radna ţivotinja, hrani tako da u
sebe unosi mnogo kosmiĉke materijalnosti i da hrana koja prolazi kroz ţeludac bude
pripremljena tako da razvije mnogo snage kako bi se ta kosmiĉka materijalnost sprovela u udove,
mišiće i kosti. Isto tako se mora znati da se ono što moţe biti potrebno od supstanci u glavi, mora
crpsti iz hrane i da ova mora biti sprovedena u glavu posle prerade u ţelucu. Glava je u tom
smislu upravo upućena na ţeludac, a ne noţni palac. Treba da nam je jasno da glava tu hranu
koja dolazi iz tela moţe da preradi samo ako je na odgovarajući naĉin u stanju da crpi snage iz
kosmosa. Prema tome, ţivotinje ne bi trebalo da zatvaramo u zagušljive štale, gde ne mogu da im
pritiĉu kosmiĉke snage, nego bi trebalo da ih izvodimo na pašnjake i uopšte treba im pruţiti
priliku da stupe i u ĉulno-opaţajni odnos prema kosmosu. U tom smislu treba uzeti u obzir
sledeći primer:
Zamislite samo neku ţivotinju koja u zagušljivoj, mraĉnoj štali stoji pred valovom i prima
ono što joj je odmerila i u taj valov stavila ĉovekova mudrost. Ako ta ţivotinja nema u tome
promene – a to moţe biti samo u slobodnom prostoru – ona se izuzetno razlikuje od druge
ţivotinje koja se sluţi svojim ĉulima, na primer organom njuha, koja napolju na slobodnom sama
traţi svoju hranu, koja sledi svoje ĉulo mirisa, koja upravljajući se tim ĉulom sledi kosmiĉke
snage, traţi sebi hranu i sama je bira i celu svoju delatnost ulaţe u to nalaţenje i uzimanje hrane.
Ţivotinja koja se postavi pred valov – te se stvari nasleĊuju – neće odmah pokazati da u sebi
nema kosmiĉkih snaga; još ima onih nasleĊenih, ali postepeno stvara potomstvo kome kosmiĉke
snage više nisu na taj naĉin uroĊene, koje ih više nemaju. I ta ţivotinja slabi poĉev od glave, što
znaĉi da ne moţe više da hrani telo, pošto ne moţe da prima kosmiĉke snage koje treba da ulaze
u telo. To nam već pokazuje da se ne moţe prosto uopšteno reći: „U ovom sluĉaju hranite sa
ovim, a onom sluĉaju sa onim“, nego da treba stvoriti predstavu o tome kakvu vrednost odreĊeni
metod ishrane ima za celokupno biće ţivotinjske organizacije.
PoĊimo dalje. Šta zapravo sadrţi glava? Zemaljsku materijalnost. Dakle, ako se odreţe
najplemenitiji organ ţivotinje, mozak, u njemu će se naći zemaljska materijalnost. U ĉoveku je
mozak zemaljska materijalnost, samo su snage kosmiĉke. Materijalnost je zemaljska. Ĉemu sluţi
mozak? On je podloga za Ja. Ţivotinja nema Ja. Uoĉimo to taĉno. Mozak je podloga za Ja;
ţivotinja još nema Ja. Njen je mozak tek na putu obrazovanja Ja. Kod ĉoveka obrazovanje Ja ide
sve dalje. Ţivotinja, dakle, ima mozak; kako je on nastao?
Uzmimo u obzir ĉitav organski proces. Sve ono što se tu dešava, ono što se u mozgu
pojavljuje kao zemaljsko-materijalno jednostavno biva izluĉeno, to je izluĉevina iz organskog
procesa. Tu se izluĉuje zemaljska materija kako bi posluţila kao podloga za Ja. Sada, na osnovu
ovog procesa u sistemu varenja i udova – poĉevši sa unošenjem hrane i prolazeći kroz ĉitavu
probavnu raspodelu – odreĊena koliĉina zemaljske materije je sposobna da bude sprovedena u
glavu i mozak. Izvesna koliĉina zemaljske materije prolazi tim putem i biva odloţena u mozgu.
Ali ta hranljiva materija se ne odlaţe samo u mozgu, nego već na putu u crevima. To što ne moţe
dalje da se preradi, odlaţe se u crevima i tu se opaţa srodnost koju ćete smatrati vrlo
paradoksalnom, ali koja ne bi smela da se previdi ako hoćemo da razumemo ţivotinjsku, pa i
ljudsku organizaciju. Šta je moţdana masa? Moţdana masa je jednostavno do kraja dovedena
99
crevna masa. Nedovršena moţdana izluĉevina prolazi kroz creva. Sadrţaj creva, s obzirom na
procese u njemu, potpuno je srodan sadrţaju mozga.
Kada bih govorio groteskno, mogao bih reći da je u mozgu raširena uznapredovana gomila
Ċubriva! To je objektivno potpuno taĉno. To je Ċubrivo koje je vlastitim organskim procesom u
mozgu pretvoreno u plemenitu moţdanu masu i tu postaje osnova za razvoj Ja. Kod ĉoveka se
trbušno Ċubrivo, u najvećoj mogućoj meri, pretvara u moţdano Ċubrivo jer ĉovek svoje Ja nosi
na Zemlji. Kod ţivotinje je toga manje. Usled toga ostaje više trbušnog Ċubriva koje se onda
koristi kao pravo Ċubrivo. Tu Ja ostaje više u zaĉetku. Budući da ţivotinja ne doseţe do Ja, u njoj
Ja ostaje više kao klica. Stoga su ţivotinjski i ljudski izmet dve sasvim razliĉite stvari.
Ţivotinjski izmet sadrţi tek zametak Ja. I, kada Ċubrimo onda nanosimo Ċubrivo spolja uz koren,
što će reći dovodimo Ja do korena biljke. Ako nacrtamo celu biljku (vidi crteţ), pa ovde dole
imamo koren, gore razvijene listove i cvetove, i tu se kroz odnos sa vazduhom razvija astralno, a
ovde dole se u meĊusobnom odnosu sa Ċubrivom razvija Ja-zametak biljke.
Poljoprivredno dobro je zaista jedan organizam. Tu se gore razvija njegovo astralno, a
voćnjaci i šume samim svojim prisustvom razvijaju to astralno. Ako to što je iznad zemlje
ţivotinje pravilno jedu, onda razvijaju, u onom što od njih dolazi kao Ċubrivo, prave Ja-snage,
koje opet polazeći od korena pravilno podstiĉu rast biljaka u smeru zemljine teţe. To je predivno
uzajamno delovanje. Ali to uzajamno delovanje mora prethodno da se razume.
Time što je to tako, poljoprivredno dobro je jedna vrsta individualnosti. I već usled toga se
stiĉe uvid da ţivotinje treba manje ili više da se odrţavaju u tom uzajamnom delovanju i da i
biljke, manje ili više, treba da budu zadrţane u uzajamnom delovanju. Stoga je veća šteta za
prirodu ako se Ċubrivo ne dobija od ţivotinja koje pripadaju istom gazdinstvu, nego se te
ţivotinje uklanjaju, a Ċubrivo nabavlja iz Ĉilea. Jer se tu zanemaruje ĉinjenica da je gazdinstvo
jedan u sebi zatvoren kruţni tok, nešto što treba samo sebe da odrţava. Podrazumeva se da stvar
treba da se uredi tako da ono moţe da odrţava samo sebe. U gazdinstvu jednostavno mora biti
toliko ţivotinja da u njemu bude dovoljno pravog Ċubriva. S druge strane, treba nastojati da se
seje ono što ţivotinje, koje vlasnik ţeli da ima, svojim instinktom traţe i hoće da jedu.
Prirodno je da to komplikuje probe, pošto će one biti individualnog karaktera. Ali radi se o
tome da se odrede smernice po kojima bi trebalo postaviti oglede. I tu će se mnogo toga probati.
Iz toga će proizaći pravila, ali sva ta pravila treba da proizaĊu iz principa da gazdinstvo mora
koliko je god moguće da bude zaokruţeno, da moţe da nosi samo sebe. Ali svakako ne do kraja.
Zašto? Zato što posmatranje stvarnosti u duhovnonauĉnom smislu ne stvara fanatike. U
100
savremenom privrednom ureĊenju to ne moţe potpuno da se postigne, ali onoliko koliko je
moguće treba to pokušati.
Sada se mogu u konkretnim sluĉajevima pronaći odnosi ţivotinjskog organizma prema
biljnom organizmu, tj. prema organizmu stoĉne hrane. Pogledajmo to prvo u glavnim crtama, u
opštem smislu.
Pogledajmo koren, koji se po pravilu razvija u zemlji. Tu ga proţima Ċubrivo, kao što smo
videli, sa nastajućom snagom Ja – snagom Ja u procesu nastajanja. Svojim celokupnim naĉinom
na koji je u zemlji, koren upija ovu nastajuću snagu Ja i pomognut je u upijanju te snage kada
moţe da naĊe pravilnu koliĉinu soli u zemlji.
Dakle, pretpostavimo da imamo taj koren. Iz onoga što smo već iz prethodnih posmatranja
postavili pred nas, mi moramo da oznaĉimo koren kao onu ţivotnu namirnicu koja, kad uĊe u
ljudski organizam, najlakše nalazi put prema glavi kroz probavu. Stoga ćemo obezbediti
korenastu hranu kada moramo da pretpostavimo da je glavi potrebna supstanca, materijalna tvar,
da bi kosmiĉke snage preko glave našle potrebnu materiju koju bi oblikovale. Zamislite da neko
zastupa tezu: ţivotinji moram da dam korenastu hranu kada je potrebno da se supstanca sprovede
prema glavi, kako bi ona stupila u ţivlji ĉulni odnos, tj. kosmiĉki odnos sa svojom kosmiĉkom
okolinom. Zar pri tom odmah ne pomislite na tele i šargarepu? Jer, kada tele jede šargarepu, tada
je ceo proces ispunjen. U trenutku kada kaţete tako nešto i znate kako u praksi stvari izgledaju i
kakve su, usmeravate svoj pogled na to što treba da se desi. Potrebno je samo da znate da je taj
proces razmene tu.
PoĊimo dalje. Sada mora, ako je zaista ta supstanca sprovedena u glavu – kada smo teletu
dali šargarepu – da nastane obrnut proces, to znaĉi da glava moţe da radi, voljno, i time mogu da
se proizvedu u organizmu snage tako da se te snage dalje ugraĊuju u organizam. Ne samo da
otpad od šargarepe ne sme da se taloţi u glavi, nego mora od onoga što se tu taloţi, to znaĉi što
je zahvaćeno razgradnjom, u organizam da uĊu snage zraĉenja. Prema tome to znaĉi da nam je
potrebna druga namirnica koja – pošto je posluţila jednom delu tela, u ovom sluĉaju glavi – ovaj
deo tela opet dovodi u stanje da na pravilan naĉin radi na ostatku organizma.
Sada pogledajte: dao sam šargarepu. Ţelim da sada pravilno proţmem telo snagama koje
mogu da se razviju iz glave. Tu mi je potrebno nešto što u prirodi ima zrakast oblik ili taj zrakast
oblik pravilno sabira u – recimo – u koncentrisani oblik. Šta je tu potrebno? Tu je uz šargarepu
potrebna neka druga hrana, nešto što u biljci prelazi u zrakasto i tu zrakastu snagu ponovo
saţima. Pogled je onda upućen na laneno seme i sliĉno. I ako prihranjujete
mladu stoku šargarepom i lanenim semenom ili neĉim što se na neki drugi
naĉin slaţe s tim, kao – recimo – sveţe seno sa šargarepom, onda dobijate
nešto što će ovladati celom ţivotinjom, što je jednostavno izvodi na put za
koji je predodreĊena. Tako ćete morati da pokušate mladoj stoci da date takvu
hranu koja na jednoj strani podstiĉe Ja-snage, a sa druge, ono što ide odozgo
nadole, podstiĉući astralna zraĉenja potrebna da se popuni telo. To je naroĉito
sluĉaj kod svega što ima dugu stabljiku (vidi crteţ) i što je kao takvo prepušteno vlastitom
razvoju. Seno ima takvu dugu stabljiku i sve ono što postaje seno. Ovde se tako gleda na stvar, a
tako treba gledati na celu poljoprivredu, da se zna o svakoj stvari šta se sa njom dešava kada
prelazi od ţivotinje u zemljište ili od biljke u ţivotinju.
Nastavimo dalje sa ovim. Uzmimo ţivotinju koja upravo u svom srednjem delu treba da bude
jaka, gde se organizacija glave, nervno-ĉulna organizacija, razvija više prema disanju i kod koje
se opet organizacija razmene materija više razvija prema ritmiĉkom (delu tela), gde se to onda
prepliće. Koje su to ţivotinje koje tu treba da budu jake? To su upravo ţivotinje koje daju mleko.
101
One treba da budu jake. U proizvodnji mleka je jednostavno ispunjen zahtev da ţivotinje budu
jake na tom podruĉju. Na šta tu treba da obratimo paţnju? Treba da obratimo paţnju na to da u
struji koja ide od glave prema pozadini, koja je prvenstveno struja snaga, i u struji koja od
pozadine ide ka prednjoj strani, koja je prvenstveno struja materije, odvija pravilno uzajamno
delovanje. Ako se to pravilno uzajamno delovanje odvija tako da ono što struji iz pozadine
prema prednjoj strani bude koliko je moguće proraĊeno snagama koje struje od napred prema
pozadini, u tom sluĉaju nastaje dobro i obilno mleko. Jer dobro mleko sadrţi ono što je u
razmeni materija posebno razvijeno. Ono sadrţi tako preparirane materije koje su postale – iako
nisu prošle kroz polni sistem – koliko je to moguće sliĉne polnom probavnom procesu. Mleko je
jednostavno preobraţeni sekret polnih ţlezda, supstanca koja je na putu da postane polna
izluĉevina, koju presreću snage glave i deluju na nju preobraţavajući je. Proces koji se tu odvija
moţe se sasvim videti, potpuno se moţe videti.
Za sve procese koji treba da se odvijaju na taj naĉin, moramo da potraţimo takve ţivotne
namirnice koje manje deluju na glavu, kao što je to sluĉaj kod korena koji je u sebe primio snagu
Ja. Ali, takoĊe ne smemo da uzmemo ni mnogo astralnog, pošto polna snaga treba da se
preobrazi; ne smemo uzeti previše toga što teţi cvetu i plodu. To znaĉi, ako se radi o proizvodnji
mleka, da moramo gledati na ono što se nalazi izmeĊu cveta i korena, na zeleno i lisnato i na sve
ono što se razvija u listu i zeljastom delu (vidi crteţ). Ako u nekom sluĉaju hoćemo da povećamo
prinos mleka, ako smatramo kod neke ţivotinje da se taj prinos moţe uvećati, treba da uradimo
sledeće.
Pretpostavimo, jer postoje takvi uslovi, da kravu muzaru hranim zeljastom, lisnatom hranom.
Hoću da povećam proizvodnju mleka. Pretpostavljam da je to moguće. Šta onda radim? Onda
koristim biljke koje uvlaĉe proces sazrevanja – to što se dešava u cvetanju i oploĊivanju – u
proces stvaranja lišća i zelja. To se odnosi, na primer, na mahunarke a pogotovo na neke vrste
detelina. U supstanci deteline razvija se mnogo toga što je plod, isto kao i kod zelja. Kada kravu
tako hranimo, na njoj se neće još bogzna šta videti; ali ako krava ostane steona – tome što se
preobraţava ishranom obiĉno treba jedna generacija – njen potomak postaje krava koja obilno
daje mleko. Ali pri tome treba naroĉito paziti na jednu stvar.
Iako su tradicije instinktivne mudrosti u ovoj oblasti uglavnom išĉezle, ipak se nešto
zadrţalo, kao što su lekari neke lekove zadrţali, iako više ne znaju zašto; ali oni su ih zadrţali
zato što su uvek pomagali. Tako se ponešto zna iz starih tradicija, doduše ne zna se zašto se to
primenjuje, a i proba se, beleţe se koliĉine koje se daju stoci za tov, za mleko itd. Pri tom se
ĉesto dogaĊa ono što se kod ljudskog isprobavanja uopšte dešava, naroĉito kada je to
isprobavanje prepušteno sluĉaju. Pomislite šta se nekom dešava ako ga negde, gde je puno ljudi,
zaboli grlo. Svako kome je drag daće mu po nešto. Za pola sata skupiće ĉitavu apoteku. Ako
bolesnik sada to upotrebi, onda će jedno poništiti drugo i bolesnik će pošteno pokvariti ţeludac,
102
ali grlo neće izleĉiti. To će prosto ono najjednostavnije što treba da se preduzme pretvoriti u
nešto sasvim komplikovano.
Nešto sliĉno se dešava ako ĉovek eksperimentiše sa hranom. Primeni se nešto što vaţi u
izvesnom smislu, a u drugom ne vaţi. Onda se primeni nešto drugo, to pridoda onome i tako iz
toga proizaĊe izvestan broj sredstava za prehranu od kojih svako ima odreĊeno znaĉenje za telad
ili tovne ţivotinje; ali je sve to tako komplikovano, da je sada uopšte nemoguće steći pregled,
pošto više ne mogu da se nadgledaju odnosi snaga. Ili će se njihov naĉin delovanja uzajamno
poništavati. To se ĉesto dešava, posebno kod onih koji hoće da vode gazdinstvo sa nešto
steĉenog akademskog znanja. Oni onda pregledaju knjige ili se prisećaju onoga što su uĉili:
„Podmladak mora da se hrani ovako, tovljenici onako“. To se proĉita. Ali time ne moţe mnogo
da se postigne, jer ono što se proĉita u knjigama, moţe da protivreĉi onom što postoji i bez toga.
To moţe da bude racionalno samo ako se poĊe od naĉina mišljenja kakvo sam naznaĉio i ako se
poĊe od takvog mišljenja koje ishranu stoke toliko pojednostavi da se dobije preglednost.
Recimo, moţe jasno da se sagleda: ţuta repa ili šargarepa i laneno seme, to deluje na ovaj
naĉin. To moţe da se vidi. Ne meša se jedno s drugim bez reda. Ĉovek nadgleda naĉin delovanja
onoga što daje. Zamislite samo kakav je poloţaj ĉoveka u poljoprivredi, ako sve radi sasvim
svesno, sasvim promišljeno. U tom sluĉaju saznanja se ne komplikuju, nego uprošćavaju, dobija
se naĉin kako treba hraniti stoku. Mnogo toga je vrlo taĉno što je dobijeno probanjem; ali sve
zajedno je bez sistema i neegzaktno. Upravo ta vrsta egzaktnosti je u stvari neegzaktna, pošto su
te stvari pomešane, a ne pregledne, dok se ono što sam izloţio u svojoj jednostavnosti i svojim
jednostavnim naĉinom delovanja jednog na drugo moţe jasno pratiti sve do ţivotinjskog
organizma. Uzmimo nešto drugo.
Uzmimo stvar tako da više gledamo na cvetno, na ono što u cvetu deluje na proces
plodonošenja. Ali tu moramo ići još dalje. Tu moramo gledati na ono što je proces plodonošenja
u ostalom delu biljke. Biljka ima nešto što se Geteu naroĉito dopalo. Ona u celom svom telu ima
zaĉetke onoga što je inaĉe specijalizovano. Kod drugih biljaka u zemlju stavljamo ono što se u
cvetu pojavljuje kao zametak ploda, da bi se primila nova biljka. Kod krompira ne radimo tako.
Tu koristimo okca krtole. Kod mnogih biljaka je tako: tendencija plodonošenja nije prisutna
samo u cvetu. Proces plodonošenja, koji u prirodi nije došao do svog kraja – u prirodi se neće
doterati sve do kraja – uvek moţemo da pojaĉamo procesima koji su na ovaj ili onaj naĉin sliĉni
spoljašnjim procesima sagorevanja.
Dakle, delotvornost onoga što od biljke dobijamo u vidu suvih otpadaka, povećava se ako se
oni rašire i ostave na suncu da se malo sparuše. Tu će proces koji je latentan u njima krenuti
nešto dalje prema fruktifikaciji. U osnovi toga poĉiva ĉudesan instinkt. Ako se sve posmatra sa
razumevanjem, onda se postavlja pitanje: zašto su ljudi prešli na kuvanje ţivotnih namirnica? To
je pravo pitanje. Postoji još jedno pitanje. Ljudi obiĉno ne postavljaju pitanja o onome što je
svakodnevno oko njih. Zašto su ljudi prešli na kuvanje hrane? Zato što su postepeno našli da u
svemu onom što deluje u pravcu plodonošenja igraju ulogu procesi koji postoje u kuvanju, koji
se nalaze u procesu sagorevanja, procesu sušenja, procesu parenja, jer svi ti procesi – pre svega
cvetni i semenski, a onda posredno i ostali delovi biljke, pogotovo oni gornji – izuzetno jako
razvijaju snage koje kod ţivotinja treba da se razviju u sistemu razmene materija i udova. Već
ako uzmemo cvet ili seme – onda cvetovi i semenski delovi biljke deluju na sistem razmene
materija. Oni u tom sistemu prvenstveno deluju kroz razvijanje snaga, a ne kroz njihovu
materijalnost. Jer su zemaljske snage potrebne sistemu razmene materija i udovima. I u istoj meri
u kojoj su im potrebne, toliko moraju i da dobiju.
103
Uzmite ţivotinje koje pasu po Alpima. Njima nije isto kao onima koje se nalaze u ravnici,
pošto se one kreću pod teškim uslovima. Prilike su oteţane već time što zemljište nije ravno.
Sasvim je drugaĉije ako se kreću po ravnici nego po nagnutom tlu. Usled toga, takve ţivotinje
moraju dobijati ono što u predelu udova razvija snage koje upreţe volja. Inaĉe ne mogu da
postanu ni radne, ni tovne ţivotinje, niti mogu davati dovoljno mleka. Moramo da se pobrinemo
da dobijaju dovoljno hrane koja potiĉe od aromatiĉnog alpskog bilja, gde je Sunce procesom
kuvanja, pa i samom prirodom, usmereno na cvetove, preradilo ono plodovito, cvatuće. Ali snaga
se moţe dovesti u udove i veštaĉkom obradom, pogotovo ako se ova vrši kuvanjem, vrenjem itd.
Najbolje je uzeti ono što potiĉe od plodovitog, cvatućeg, a pogotovo je dobro obraĊivati one
biljke koje su od samog poĉetka sklone cvetanju i plodonošenju, koje razvijaju malo zeljastog i
lisnatog, nego one koje odmah prelaze na cvetanje i raĊanje ploda. Sve ono što ne mari da
postane zeljasto, već što buja u cvetanje i raĊanje, to moramo da kuvamo.
Ljudima bi bilo dobro kad bi ponekad obratili paţnju na tako nešto. Onda ne bi proizašle
stvari koje nastaju kod ljudi koji su na nizbrdnom putu ka tromosti, dakle skloni lenjosti. Jer
tome se moţe biti sklon, pa ĉovek moţe da kaţe: ako ĉitav dan rintam okolo, ne mogu da
postanem pravi mistiĉar. Pravi mistiĉar mogu da postanem samo ako sam sasvim smiren, ako me
moja okolina, a i ja sam, ne primorava da stalno nešto radim. Kada postanem takav da mogu
svojoj okolini reći: nemam snage za sav taj posao koji radim; onda ću postati pravi mistiĉar.
Dakle, pokušaću da uredim i svoju ishranu tako da postanem mistiĉar. Onda ĉovek poĉinje da
jede sirovu hranu, više ništa ne kuva, postaje pravi uţivalac sirove hrane. Te sve stvari se lako
zamaskiraju, ne pokazuju se na pravi naĉin. Jer, naravno, opet je tako da onaj koji jede samo
sirovu hranu, kada na taj naĉin poĉinje da biva sklon mistici – a ako je od ranije fiziĉki slaba
priroda – tada će on već napredovati, praviće velike korake, postaće sve tromiji i tromiji, tj. sve
mistiĉniji. To što se dešava sa ĉovekom, moţemo da primenimo na ţivotinju, pa ćemo, prema
tome, znati kako da ţivotinju uĉinimo ţivljom.
Kod ĉoveka moţe da nastupi i drugi sluĉaj. On moţe da bude snaţna fiziĉka priroda, koja tek
kasnije moţe da se „izvitoperi“, da postane mistiĉar. On u sebi moţe da ima jake fiziĉke snage.
Tada će se u njemu razvijati procesi, a uz to i snage koje onu sirovu hranu koju je pojeo dalje
preraĊuju. U tom sluĉaju to mu neće mnogo škoditi. I ako on onda prizove snage koje inaĉe
ostaju dole i proizvode reumatizam i giht, ako ih on prizove i dalje preradi, onda će postati još
snaţniji.
Sve te stvari imaju dve strane, kao što vaga ima dva tasa. Stoga ĉovek treba da razume kako
se one individualizuju. Ne mogu se dati opšti principi. Prednost vegetarijanskog naĉina ţivota je
to što on ĉoveka iz osnova jaĉa, pošto snage, koje ostaju inaĉe neiskorišćene u organizmu, a to su
upravo one snage koje izazivaju giht, reumatizam, dijabetes, itd., izbacuje iz organizma. Ako
ĉovek jede samo biljnu hranu, onda su prizvane snage koje podiţu biljke do ljudske prirode. Ali
ako, s druge strane, jedemo i ţivotinje, onda se te snage u organizmu taloţe, ostaju neiskorišćene
i same sebe stavljaju u pogon time što odlaţu proizvode varenja na raznim mestima ili iz organa
isteruju stvari koje su ĉoveku neophodne da bi ih koristile za sebe, kao, na primer, kod dijabetesa
itd. Te stvari se razumeju samo ako ih dublje prouĉimo.
Zatim će se raditi o tome da se na pitanje: kako treba toviti ţivotinje, pruţi sledeći odgovor:
treba raditi tako kao da se u neku vreću unosi što više kosmiĉkih supstanci. Ah, svinje, debele
svinje – kakve su to samo nebeske ţivotinje! One u svom debelom telu, ako se izuzme nervno-
ĉulni sistem, imaju iskljuĉivo kosmiĉku supstancu, ne zemaljsku. Njima je upravo potrebno to
ĉime se hrane samo zato da bi to obilje kosmiĉke supstance, koju moraju da prime, ponovo
raspodelile u telu. Svinja mora da jede da bi supstanca, koja mora da se crpi iz kosmosa, mogla
104
da se raspodeli. Ona u sebi mora da ima snage da to moţe da raspodeli. Isto vaţi za druge tovne
ţivotinje. Stoga se moţete uveriti da ţivotinje koje se tove, debljaju ako im dajete hranu – po
mogućnosti obraĊenu kuvanjem ili parenjem – kod koje je proces plodonošenja pojaĉan. Na
primer, repu koja je već povećana jednom vrstom procesa koji ide dalje nego što je onaj koji ona
ima izvorno, repu koja je kultivisanjem postala veća nego što je bila ranije u divljem stanju.
Na taj naĉin moţe opet da se postavi pitanje: šta je, primera radi, potrebno dati nekoj tovnoj
ţivotinji? Nešto što u najmanju ruku doprinosi raspodeli kosmiĉke supstance, dakle ono u ĉemu
se kao prvo nalazi to što je sklono plodonošenju i što je osim toga obraĊeno na pravi naĉin. Taj
uslov je u naĉelu ispunjen kod izvesnih pogaĉa od komine masline i tome sliĉnog. Ali pri tome
ne treba da se zaboravi na glavu takve ţivotinje, da pored kure tovljenja, ipak nešto zemaljskih
supstanci dopre i do glave. Onom što je prethodno reĉeno, moramo nešto staviti nasuprot, što
moramo dati u malim koliĉinama, jer glavi toga nije potrebno toliko. Dakle, to moramo dati u
maloj koliĉini. Stoga moramo stoci koju tovimo, iako u malim dozama, u hrani dodati nešto
korenasto.
Vidite, postoji vrsta materije – ĉiste materije – koja nema nikakav poseban zadatak.
Uopšteno moţe da se kaţe: korenasto sa svojom supstancijalnošću ima zadatak da deluje u
ljudskom organizmu na glavu, cvetno na sistem razmene materija i udove, a lisnato i zeljasto na
ritmiĉki sistem. Ono ĉime mora da se pomogne onom što se odnosi na sve ĉlanove ţivotinjskog
organizma, to je so. I budući da hrana sadrţi najmanje soli, kako kod ljudi, tako i kod ţivotinja,
onda treba nastojati da se doda so, koje ne mora biti mnogo, ali trebalo bi da bude dobrog
kvaliteta. Dakle, radi se o tome da i male koliĉine, ako je kvalitet kako treba, ispune svoj cilj.
Ovome treba dodati još nešto posebno vaţno. Kod ovoga, molio bih da se vrše egzaktne
probe koje mogu da se prošire na posmatranje ĉoveka, ako je sklon odreĊenoj ţivotnoj namirnici.
Poznato vam je da je u novije vreme, tj. pre relativno kratkog vremena, u ishranu uveden
paradajz. On je kod nekih vrlo omiljen. MeĊutim, on je izvanredno vaţan za prouĉavanje. Iz
proizvodnje paradajza i njegove potrošnje, moţe izvanredno mnogo da se nauĉi. Ljudi – a takvih
ima danas – koji o tome razmišljaju, s pravom nalaze da potrošnja paradajza ima veliki znaĉaj za
ljude – a to moţe da se proširi i na ţivotinje i one se mogu navići na paradajz. U stvari, on je od
velikog znaĉaja za sve ono u organizmu što teţi da se iz njega izdvoji, za sve što u okviru
organizma poprima sopstvenu organizaciju. Vidite, iz toga proizlaze dve stvari: Amerikanci su
utvrdili da prema odreĊenim okolnostima, upotreba paradajza kao prehrambenog sredstva,
povoljno deluje na sklonost oboljenju ljudske jetre, pošto je jetra organ koji najsamostalnije
deluje u ljudskom organizmu; stoga se oboljenja jetre – ona koja su više oboljenja ţivotinjske
jetre – u principu mogu suzbijati pomoću paradajza.
Vidite, tu se pre svega gleda na vezu izmeĊu biljke i ţivotinje. Trebalo bi stoga – to govorim
usput – onome ko boluje od karcinoma, od bolesti koja od poĉetka neko podruĉje u ljudskom i
ţivotinjskom organizmu ĉini samostalnim, trebalo bi ĉoveku koji pati od karcinoma odmah
zabraniti da jede paradajz. Ali, pitamo se: kako dolazi do toga, sa ĉim je to u vezi da paradajz
naroĉito deluje u organizmu samostalno, što se u organizmu izdvaja iz celine.
To je u vezi sa onim što paradajz hoće i što mu je potrebno da bi nastao. Paradajz se za
vreme svog nastajanja oseća najbolje ako po mogućnosti ima takvo Ċubrivo koje je još u svom
prvobitnom stanju, onako kako je izluĉeno iz ţivotinje ili nekog drugog organizma. Ako se
Ċubrivo u prirodi ne preraĊuje, ako ostane sasvim sirovo, ako je bilo kako skupljeno u bilo kakvu
gomilu Ċubreta ili komposta u kojoj je što više onog onakvog kakvo jeste, koje nije preraĊeno,
ako na to zasadite paradajz, videćete kakav će se paradajz obrazovati. Pa ako upotrebite gomilu
komposta koja je nastala od zeljastog dela paradajza i, dakle, ako paradajz gajite na njegovim
105
sopstvenim otpacima, razvijaće se sjajno. Paradajz uopšte neće da izaĊe iz sebe, iz jakog
ţivotnog. On hoće da u njemu ostane. Paradajz je najnedruţeljubivija biljka u carstvu biljaka. On
neće ništa tuĊe. On odbija od sebe ono što je prošlo kroz neki proces prerade kakav se dešava
kod Ċubriva, on to neće. A s tim je u vezi to što on opet moţe da deluje na samostalnu
organizaciju u ĉovekovom ili ţivotinjskom organizmu.
Srodan sa paradajzom je u izvesnoj vezi, u naznaĉenom pravcu, krompir. I on deluje
samostalno, svakako tako samostalno da prvenstveno lako prolazi kroz ceo proces probave, a
onda prodire u mozak i osamostaljuje ga, ĉak ga osamostaljuje od delovanja ostalih ljudskih
organa. I meĊu onim stvarima koje su od ljudi i ţivotinja napravile materijaliste, od uvoĊenja
gajenja krompira u Evropi, upravo je i preterano uţivanje krompira. Treba jesti samo onoliko
krompira koliko je potrebno da se u nama podstakne moţdano, umno, ono što je glava. Sa
potrošnjom krompira se ne sme preterivati. Sve su to stvari ĉijom se spoznajom uviĊa da je
poljoprivreda duboko povezana sa društvenim ţivotom. Neizmerno je vaţno to da je
poljoprivreda u vezi sa celim društvenim ţivotom.
*
Naravno, mogao sam o tim stvarima dati samo neke smernice, koje bi u ovoj oblasti dugo
mogle da budu osnova za razliĉite oglede. Iz toga će proizaći izvanredni rezultati, ako se sada to
podvrgne odgovarajućim isprobavanjima. To moţe da bude i putokaz kako treba postupati sa
onim što je dato u ovom kursu. Potpuno se slaţem sa zakljuĉcima poljoprivrednika, koji su
prisustvovali ovom kursu, da se ono što je ovde izloţeno, u prvo vreme zadrţi strogo u ovom
krugu, da ih ono podstakne na oglede, pa da onda krug poljoprivrednika odredi trenutak kada se
po njihovom uverenju sa ogledima otišlo dovoljno daleko, da stvari mogu da budu objavljene.
Treba odati priznanje toleranciji koja je dopustila da ovom kursu prisustvuje izvestan broj
zainteresovanih, koji nisu poljoprivrednici. Oni će se setiti poznate opere30
u kojoj se stavlja
katanac na usta i neće podleći opštoj antroposofskoj grešci da se o ovim stvarima priĉa svuda gde
se stigne. Upravo nam je zbog takvih priĉa ĉesto bila nanesena šteta. Takvi ljudi ne govore iz
onoga što nose u srcu, ne govore iz odgovarajućih pobuda, već jednostavno ponavljaju šta su
ĉuli.
Velika je razlika da li o tim stvarima govori poljoprivrednik ili neko kome je poljoprivreda
nešto sasvim strano. To je velika razlika i to nije teško uvideti. Ali šta bi iz toga ispalo ako bi sve
ovo jednostavno dalje raznosili, kao interesantno antroposofsko štivo, neantroposofi? Iz toga bi
proizašlo ono što je iz raznih nizova predavanja i proizašlo, da bi jednostavno ljudi, pa i
poljoprivrednici stvari saznali sa neke druge strane. Ako poljoprivrednik nešto ĉuje od
poljoprivrednika, moţda bi rekao: šteta što je onaj (koji je to rekao) poludeo. Ali to bi moţda
rekao prvi i drugi put. Ali kad poljoprivrednik nešto vidi, onda mu nije toliko stalo da stvar
odbije od sebe. Ali ako on to ĉuje od strane koja za to nije pozvana, onda prirodno da je stvar
upropašćena. Ona ne moţe dalje da deluje pošto je diskreditovana. Potrebno je da oni prijatelji
koje je ovamo dovela samo znatiţelja i koji su izvan kruga poljoprivrednika, da se uzdrţavaju i
da stvar ĉuvaju za sebe i ne raznose je okolo, kako to antroposofi rado ĉine. To je odluka kruga
poljoprivrednika koju mi je saopštio vrlo poštovani gospodin grof Kajzerlink i ja se sa tim u
punom smislu reĉi slaţem.
Uostalom, budući da smo došli do kraja ovih predavanja, izuzev rasprave koja će uslediti,
izrazio bih svoje zadovoljstvo što ste došli ovamo i što ste uĉestvovali u svemu što je bilo
30
Mocartova opera „Ĉarobna frula“ u kojoj se prikazuje put posvećenja.
106
moguće ovde reći i što ćete uĉestvovati u onome što iz ovoga treba da proizaĊe i što treba dalje
da se razvije. S druge strane, naglasio bih da se sa svima vama slaţem kada kaţem da ono što se
ovde odigralo treba pretoĉiti u koristan rad i kao takvo ima intenzivnu unutrašnju vrednost. Ali,
zamislite samo dve stvari. Dakle, samo dve stvari. Koliko je bilo potrebno energije da bi grof
Kajzerlink, grofica Kajzerlink i ĉlanovi kuće Kajzerlink pripremili sve što je bilo potrebno za
ovaj kurs. Za to je bila potrebna energija, svest o cilju, antroposofski smisao za stvarnost, biti u
središtu stvari antroposofije, poţrtvovanost i sve moguće. A to je pridonelo tome da se sve ono
što je verovatno za sve vas bilo veliki posao, posao koji ĉak stremi prema velikim, plodnim
ciljevima za celo ĉoveĉanstvo, što se tokom našeg boravka stvari ovde smeste u okvir – da tako
kaţemo – pravog praznika. I sve drugo što se nanizalo na to, pogotovo izvanredno srdaĉna
ljubaznost svih domaćih, sve je to ovom poslu dalo ton divnog praznika i mi smo sa našim
poljoprivrednim zasedanjem ovde proslavili pravi poljoprivredni praznik. Stoga grofu i grofici
Kajzerlink i ĉitavoj kući Kajzerlink izraţavamo duboku zahvalnost za sve ono što su u ovih deset
dana uĉinili u sluţbi ove stvari i za prijateljsku i ljubaznu brigu o svima nama.
107
Ĉetvrta rasprava
ODGOVORI NA PITANJA
Kobervic, 16. jun 1924.
Đubrivo i osoka; pitanje zvezdanih konstelacija; uloga elektriciteta u prirodi; kiseljenje
stoĉne hrane; zelenišno Ċubrenje; upotreba ljudskog Ċubriva; moralnost i uverenje
Pitanje: Da li osoka ima istu organizacijsku Ja-snagu kakvu ima Ċubrivo?
Odgovor: U suštini pitanje se svodi na to da se osoka i Ċubrivo upotrebe u odgovarajućoj
mešavini; dakle, oni se upotrebljavaju tako da deluju na organizacijsku snagu zemljišta. Veza sa
Ja potpuno vaţi za Ċubrivo, mada, uopšteno uzevši, ne vaţi za osoku. Jer svako takvo Ja, pa i u
zametku, kao što je kod Ċubriva, mora da deluje u vezi sa neĉim astralnim. Đubrivo ne bi imalo
astralnosti bez prisustva osoke. Osoka ga podupire. Ona ima jaĉe astralne snage. Samo Ċubrivo
ima jaĉu snagu Ja. Đubrivo je više kao mozak, a osoka je više kao moţdana izluĉevina, astralna
snaga, više to što je kod mozga teĉno, moţdana voda.
Pitanje: Mogu li da se dobiju podaci o konstelacijama zvezda za izradu preparata koji se
dobijaju spaljivanjem?
Odgovor: (dr Vrede) Ovog ĉasa se ne mogu dati taĉni podaci. Za to su potrebni proraĉuni
koji ne mogu da se obave trenutno. Uopšteno, za spaljivanja insekata dolazi u obzir vreme od
poĉetka februara do sredine avgusta. Za uništavanje poljskih miševa bi ove godine (1924.) –
periodi se menjaju iz godine u godinu – bilo pogodno vreme od druge polovine novembra do
prve polovine decembra.
Dr Štajner: Principi antroposofskog kalendara, koji je za ove stvari zacrtan, moraju taĉnije da
se postave, onda bi moglo taĉno da se podešava prema tom kalendaru.
Pitanje: Ako se govori o punom i mladom mesecu, da li se misli samo na dan punog ili
mladog meseca ili na vreme kratko pre i posle toga?
Odgovor: Mlad mesec se raĉuna od trenutka kada nastupi otprilike ova slika. Ta slika se
pojavi i opet nestane. Pun Mesec se raĉuna od vremena kada se pojavljuje ova slika (vidi crteţ).
Kada je Mesec samo kao uzan srp i potom nestane. Uvek otprilike dvanaest do ĉetrnaest dana
kod svakog sluĉaja.
Pitanje: Mogu li se insekti, do kojih se ne moţe doći u vreme odreĊene konstelacije, saĉuvati
do vremena spaljivanja?
Odgovor: Utvrdićemo još ćemo taĉnije kada bi trebalo spravljati preparate. Pojedini insekti
se mogu saĉuvati.
108
Pitanje: Mora li se spaljivanje semena korova obaviti leti ili to moţe biti u bilo koje vreme?
Odgovor: Ne predugo posle prikupljanja.
Pitanje: Kako je sa rasipanjem tog praška od insekata koji potiĉe od onih insekata koji ne
dolaze u dodir sa zemljom?
Odgovor: Ipak ga treba rasuti po zemlji. Kod insekata se uopšte ne radi o fiziĉkom dodiru,
nego o svojstvima koja se prenose u takvim homeopatskim dozama. Insekt ima sasvim drugaĉiju
vrstu senzibiliteta; on beţi od onoga što nastaje kad se prašak prospe po zemlji. Uopšte ne smeta
ako insekt ne doĊe u dodir sa zemljom.
Pitanje: Kako se ponašati sa štetom od mraza u poljoprivredi, naroĉito kod paradajza? U
kakvoj kosmiĉkoj vezi treba razumeti mraz?
Odgovor: Ako paradajzi treba da budu lepi i veliki, treba ih drţati na toplom. Oni mnogo pate
od mraza. Što se tiĉe mraza uopšte, treba da vam je jasno šta to kod mraza dolazi do izraţaja.
Delovanja mraza su uvek velika pojaĉanja kosmiĉkih uticaja koji su aktivni u zemlji. Ti
kosmiĉki uticaji imaju jednu normalnu sredinu, kada nastaju odreĊeni stepeni temperature.
Izvesni stepeni temperaturnih uticaja su upravo takvi kakvi su potrebni biljci. Ako imamo trajno
ili intenzivno zamrzavanje koje prodire suviše duboko, onda je delovanje neba na zemlju
prejako, tako da tada kod biljaka imamo tendenciju da se razgranaju u raznim smerovima, da
obrazuju vlaknasto rastinje, dakle da se u tankom sloju šire. To će, naravno, prema prilikama,
pošto je tanko, zahvatiti postojeći mraz i uništiti ga. Pošto mraz deluje previše, imamo pojavu
izuzetno štetnu za rast biljaka, jer u zemljište ulazi previše neba.
Pitanje: Treba li sa ostacima spaljenog obada obraditi malo i telo ţivotinje ili ih samo rasuti
po pašnjacima ili livadama?
Odgovor: Tamo gde ţivotinja jede. Te ostatke treba rasuti po poljima. Svi su oni zamišljeni
kao dodaci Ċubrivu.
Pitanje: Kako se najbolje suzbija pirevina? Teško je doći do njenog semena?
Odgovor: Tim naĉinom razmnoţavanja pirevine, na koju vi mislite – time što se ne moţe
doći do semena – ona se na kraju sama uništi. Ako se ne dobije seme, onda biljke, u stvari, nema.
Ako se ona ukopa pa se širi, onda imate sredstvo za njeno suzbijanje, jer onoliko semena koliko
je potrebno već moţe da se naĊe, pošto ga treba vrlo malo. NaĊe se i detelina sa ĉetiri lista.
Pitanje: Da li je dozvoljeno konzervirati smešu stoĉne hrane elektriĉnom strujom?
Odgovor: Šta biste time dobili? Treba sagledati ĉitavu ulogu elektriciteta u prirodi. Ipak je,
rekao bih, utešno da iz Amerike – gde je uglavnom bolji dar opaţanja nego u Evropi – dolaze
vesti koje govore da ljudi ne mogu na isti naĉin dalje da se razvijaju u atmosferi koja je sa svih
strana proţeta elektriĉnim strujanjima i zraĉenjima. To ima dejstvo na celokupan razvoj ljudi.
Duševni ţivot će biti drugaĉiji ako se stvari budu terale tako daleko kako je zamišljeno.
Sigurno je razlika ako na nekom podruĉju imate parne mašine ili ako je ţeleznica
elektrifikovana. Para deluje mnogo svesnije, a elektricitet strahovito nesvesno i ljudi uopšte ne
znaju odakle dolaze neke stvari. Razvoj nesumnjivo ide u sledećem smeru. Razmotrite kako se
elektricitet danas koristi iznad zemlje u vidu elektriciteta koji zraĉi i sprovedenog elektriciteta, da
bi se koliko je moguće brţe prenela vest od jednog mesta do drugog. Takav ţivot, pogotovo kod
elektriciteta koji zraĉi, će uticati na ljude tako da neće moći da shvate vesti koje će tako brzo
109
stizati. Gasiće se moć shvatanja. To se već danas primećuje. Već se moţe primetiti da ljudi teško
shvataju stvari koje im dolaze, teţe nego pre nekoliko decenija. Utešno je što se bar iz Amerike o
tom stvarima šire takva shvatanja.
No, kad se pojavi nešto novo to u prvi mah deluje kao lek. MeĊutim, posle stvar u svoje ruke
uzmu proroci. Neobiĉno je, kada se pojavi nešto novo, da vidovite stvari bivaju spuštene na
ljudski nivo. NaĊe se neko ko ljudima besno propoveda o lekovitoj snazi elektriciteta, dok mu
ranije to ne bi ni palo na pamet. I tako stvari ulaze u modu. Leĉenje elektricitetom ljudi nisu
mogli ni da zamisle dok ga nije bilo. A sada odjednom, ne samo iz razloga što je on tu, nego i
stoga što je ušao u modu, postaje lek. Elektricitet u vidu zraĉenja ponekad nije ništa veći lek od
tanke igle kojom se ĉovek ubode. Nije elektricitet taj koji leĉi, nego je dejstvo šoka to što deluje
ozdravljujuće.
Ali, ne sme se zaboraviti da elektricitet uvek naroĉito jako utiĉe na višu organizaciju, na
organizaciju glave ĉoveka i ţivotinje i, tome primereno, na koren biljaka. Dakle, ako se
elektricitet koristi na taj naĉin, da se njime naelektrišu ţivotne namirnice, onda se proizvodi
takva hrana koja postepeno mora dovesti do toga da ţivotinja koja ovo jede postane sklerotiĉna.
To je postepen proces – to se ne primećuje odmah – prvo što se primećuje je to da ţivotinje
nekako ugibaju pre nego što bi trebalo. Uzrok tome se ne pripisuje elektricitetu, nego svemu
drugom.
Elektricitet nije nešto što bi trebalo da zadire u ţivo i što bi trebalo da naroĉito podstakne
ţivo, jer on to ne moţe. Treba znati da je elektricitet za jedan nivo niţi od ţivota i da sve što je
ţivo nastoji, to više što je na višem stepenu, da odbaci elektricitet – to je odbijanje – a ako ĉovek
ono što je ţivo navede na to da primeni odbrambena sredstva iako nema od ĉega da se brani,
onda ţivo postaje nervozno, nemirno, a s vremenom i sklerotiĉno.
Pitanje: Šta uopšte kaţe duhovna nauka za konzerviranje stoĉne hrane postupkom kiseljenja?
Odgovor: Ako se u taj proces unese slano u širem smislu, bilo da se so dodaje na kraju pri
neposrednom uzimanju hrane ili da se so dodaje stoĉnoj hrani, tu nema neke velike razlike. Ako
postoji stoĉna hrana u kojoj je premalo soli, da bi na neki naĉin bila upućena na mesta u
organizmu gde treba da deluje, onda je kiseljenje te hrane sasvim ispravno.
Recimo, u nekoj oblasti imamo repu. Rekli smo da je ona naroĉito pogodna da na pravilan
naĉin deluje na organizaciju glave. Ona je, dakle, za neke ţivotinje, na primer za mladu stoku,
izvanredno sredstvo. Naprotiv, ako se u nekoj oblasti primeti da se ţivotinja prerano i previše
linja, gubi dlaku, onda stoĉna hrana treba da se soli, pošto se zna da se ona nedovoljno odlaţe na
mestima na koja treba da stigne. Ona ne dopire tako daleko. So je uopšte sredstvo koje snaţno
deluje na to da u organizmu hrana stigne na mesto gde treba da deluje.
Pitanje: Kako se postavlja duhovna nauka prema postupku kiseljenja listova repe i druge
zelene stoĉne hrane?
Odgovor: U tom sluĉaju treba paziti da se dobije optimum koji ne treba prekoraĉiti u odnosu
na sredstva za kiseljenje. Kiseljenje uopšte neće delovati štetno ako se ne priprema sa prevelikim
koliĉinama dodataka, pošto slani sastojci najĉešće u ţivom organizmu ostaju takvi kakvi jesu.
Uopšte, organizam je sklon, i ţivotinjski a ljudski još više, da sve što primi promeni na
najrazliĉitije naĉine. Predrasuda je ako se veruje, na primer, da je nešto od belanĉevine, koja se
unese u ţeludac, još uvek upotrebljivo onakvo kakvo je uneto. Ta belanĉevina prvo mora
potpuno da se preobrazi u mrtvu supstancu, a potom ĉovekovo etersko telo mora ponovo da je
preobrazi u belanĉevinu, koja je sada specifiĉno ljudska, odnosno ţivotinjska belanĉevina.
110
Uopšte sve što uĊe u organizam, mora da se promeni. To što sada kaţem, vaţi ĉak i za
obiĉnu toplotu. Ako treba šematski da nacrtam (vidi crteţ), ovde imate neki organizam i ovde u
okolini imate toplotu. Pretpostavite da ovde imate komad drveta koji, doduše, potiĉe od
organskog, ali je već mrtav; a ovde opet, toplotu u njegovoj okolini. Ako je ovo organizam, onda
toplota ne prodire jednostavno pomalo u organizam i ne proţima ga, nego ĉim toplota dolazi u
domašaj organizma, odmah se u organizmu preraĊuje, preobraţava se u sopstvenu preraĊenu
toplotu – drugaĉije ne sme da bude. U mrtvo drvo toplota jednostavno prodire i u njemu je ista
kao i napolju u mineralnom zemaljskom svetu.
U trenutku kad toplota neizmenjena prodre u nas, kao što prodire u komad drveta, u tom
trenutku smo nazebli. To što spolja prodre u organizam, ne sme ostati takvo kakvo jeste, nego
odmah mora da se preobrazi. Ovaj proces se najmanje dešava kod soli. Stoga se soljenjem – koje
se naravno primenjuje tako kako ste naveli za ukiseljavanje stoĉne hrane – ne moţe mnogo
pogrešiti ako je ĉovek imalo pametan i ne soli previše. Na to će ukazati već sam ukus. Ako je to
potrebno za konzerviranje, onda je to znak da je to do izvesnog stepena ispravan proces.
Pitanje: Da li je preporuĉljivo ukiseljavanje stoĉne hrane bez soljenja?
Odgovor: To je proces koji je otišao predaleko. To je, rekao bih, nadorganski proces. On
moţe pod izvesnim okolnostima da bude, ako se u njemu ode predaleko, uţasno štetan.
Pitanje: Da li je upotreba stoĉne krede, koja se koristi za ublaţavanje dejstva kiseline, štetna
za ţivotinje?
Odgovor: Neke ţivotinje uopšte ne podnose stoĉnu kredu. One se od nje odmah razbole.
Neke je podnose, ali u ovom trenutku ne mogu taĉno reći koje su to ţivotinje. Ali uopšte uzevši,
ţivotinje od nje neće imati velike koristi, već će se od nje razboleti.
Pitanje: Mislim da stoĉna kreda neutrališe ţeludaĉni sok?
Odgovor: Da, njom ţeludaĉni sok postaje neupotrebljiv.
Pitanje: Hteo bih da pitam, zar nije od velikog znaĉaja sa kakvim uverenjima ĉovek pristupa
nekoj stvari. Velika je razlika da li se ţito seje ili se rasipa preparat koji dovodi do uništavanja.
Stav se mora uzeti u obzir. Kada se takvim sredstvima, kao što su ovde navedena, deluje protiv
insekata, zar to nema veliko znaĉenje na karmu, za razliku od toga kad se ţivotinje u odreĊenim
sluĉajevima odstranjuju mehaniĉkim oruĊem?
Odgovor: E, sad, kod uverenja se u suštini ipak radi o tome da li je to neko loše ili dobro
uverenje. I kako to mislite „uništava“? Uzmite naĉin na koji se mora razmišljati o tim stvarima.
Vidite, ako razmislite o današnjem predavanju, i razmislite, na primer, na šta sam skrenuo
paţnju: ĉovek nešto zna o nekoj stvari i vidi je i spoljašnje, vidi laneno seme i šargarepu, kakvim
procesom prolaze u ţivotinji. To je jedna takva objektivizacija koja se tu odigrava da zaista nije
zamislivo da se ĉovek ne proţme izvesnom poboţnošću. I vi ćete postići da to radite u sluţbi
111
ĉoveĉanstva, u sluţbi univerzuma. Radiće se samo o tome da li će štetnost, koja bi mogla da
nastane zbog uverenja, proizaći iz zlih namera. U tom sluĉaju ĉovek mora imati zle namere. Ja
ne mogu ni da zamislim – ako se istovremeno uopšte podstiĉe moralnost – da to na bilo koji
naĉin moţe da deluje loše. I vi, dakle, mislite da bi bilo manje zlo da prosto ulovite ţivotinju i
ubijete je.
Pitanje: Mislio sam na naĉin uništavanja, da li postoji razlika ako se to radi ljudskim
sredstvima ili koristimo kosmiĉka dejstva?
Odgovor: Tu u obzir dolaze vrlo komplikovane stvari, a da li će se one razumeti to opet
zavisi od toga da li se posmatraju polazeći od većih povezanosti. Zamislite da ste iz mora izvukli
ribu i ubili je. Tu ste nešto ubili, izvršili ste ĉin koji se dešava na odreĊenom nivou. Ali uzmite
sledeće: zbog nekog razloga zahvatili ste zajedno sa morskom vodom pun sud riblje ikre, ĉime je
odmah uništena ĉitava jedna vojska ţivota. Time ste ipak uĉinili nešto drugo nego kada ste ubili
ribu. Tu ste uĉinili nešto na jednom sasvim drugom nivou.
I sada, ako je nešto što postoji u prirodi postalo formirana riba, onda je to prešlo jedan put.
Ako vi to sada vratite na poĉetak, onda ste narušili red. A ako proces koji nije završen ili nije
zašao u slepu ulicu gotovog organizma, zadrţim na njegovom poĉetku, onda nisam uradio isto,
zar ne, što sam uradio na završenom organizmu. Tako moram pitanje koje postavljate, svesti na
sledeće: kakva je nepravda koju ĉinim kada napravim prašak? Jer ono što uništavam praškom
više ne dolazi u obzir. To se kreće u jednoj drugoj zoni. Radiće se samo o tome šta mi je
potrebno da bih došao do praška. Tu će se u većini sluĉajeva pokazati da uništavam mnogo
manje ţivotinja, nego da moram sve te ţivotinje da skupim i nekako ubijem. Verujem, ako o
ovom pitanju praktiĉno razmislite, a ne apstraktno, da vam ono neće izgledati tako strašno.
Pitanje: Da li mogu da se koriste ljudske fekalije i kakvom postupku moraju da se podvrgnu
da bi mogle da se koriste?
Odgovor: Naravno, što je manje moguće. One imaju izrazito malu delotvornost u smislu
Ċubrenja. Štetnije su nego bilo kakvo drugo Ċubrivo. Ali, ako neko hoće da ih upotrebi, onda je
dovoljno ono što se samo nameće u vidu Ċubreta na jednom obiĉnom imanju. Treba imati meru
šta tu nije štetno, ako se zna toliko i toliko ljudi je na jednom poljoprivrednom dobru, pa onda
sve ono Ċubre koje dolazi od ţivotinja, pa se to izmeša sa onim što dolazi od ljudi, tako se dobija
mešavina koja se moţe upotrebiti. Velika je greška kada se u blizini velikih gradova koristi
ljudsko Ċubre, pošto u velikim gradovima nastaje toliko tog Ċubreta da bi bilo dovoljno za
imanje ogromnih razmera. Ipak ne treba upasti u tako ludu ideju da u blizini velikih gradova
treba na jednoj maloj teritoriji upotrebljavati ljudsko Ċubre, recimo, celog Berlina. Dovoljno bi
bilo samo da probate biljke koje tu rastu. Uĉinite to samo sa šparglom ili neĉim drugim što ostaje
priliĉno pošteno i ĉestito, pa ćete videti šta će iz toga ispasti. Pri tom morate imati na umu, ako
koristite to Ċubre za Ċubrenje onoga što jedu ţivotinje, u tom sluĉaju je ono što iz toga proizlazi
naroĉito škodljivo. Jer kod ţivotinja mnogo toga ostaje na istom stepenu. Prilikom prolaza kroz
organizam, zaostaje mnogo na onom stepenu na kojem se nalazi špargla kad prolazi kroz ljudski
organizam. U tom pogledu imamo najveće neznanje koje nanosi uţasnu štetu na tom podruĉju.
Pitanje: Kako se leĉi crveni vetar (erysipelas) kod svinja?
Odgovor: To pitanje je za veterinara i nisam ga razmotrio – pošto me u vezi s tim niko nije
pitao za savet – ali mislim da bi se sa uspehom moglo postupati ako se utrlja u koţu sivi
antimonit, stibnit. To spada u oblast veterine, pošto se radi o pravoj bolesti.
112
Pitanje: Da li bi mogla divlja rotkva (raphanus raphanistrum), koja je melez, da se suzbije
onim praškom?
Odgovor: Taj prašak o kome sam govorio, posebno je delotvoran za one vrste biljaka od
kojih je uzet. Prema tome, biljke kod kojih je izvršeno ukrštanje sa drugim vrstama, ne mogu se
suzbijati tim sredstvom. Na simbioze to ne deluje.
Pitanje: Šta ima da se kaţe o zelenišnom Ċubrenju?
Odgovor: I ovo ima svoje dobre strane, pogotovo ako se upotrebi za vrste voćnih kultura. Te
se stvari ne mogu sprovesti generalno. Za neke stvari moţe zelenišno Ċubrenje biti korisno. Ono
mora da se primeni kod onih biljaka kod kojih ţeli da se podstakne jako stvaranje zelenila. Ako
to ţeli da se postigne, onda bi moglo drugom Ċubrivu da se doda malo zelenišnog Ċubriva.
113
POGOVOR
Napomena švajcarskog izdavaĉa
Praktiĉna primena smernica datih u poljoprivrednom kursu
Za vreme Štajnerovog kursa u Kobervicu, osnovan je Ogledni krug antroposofskih
poljoprivrednika. Njegovi ĉlanovi su odmah pristupili ostvarivanju uvida i smernica izloţenih na
kursu. Proizvedeni su preparati i prema uputstvima primenjivani kod spravljanja Ċubriva i
komposta, kod obrade njiva i kultivisanih biljaka. Prva pozitivna posmatranja su pokazala
poboljšanje kvaliteta povrća, ali i njihovog ukusa, kao i hranljivosti stoĉne hrane. Uskoro se
pokazalo njihovo povoljno dejstvo na zdravlje domaćih ţivotinja. Tako su rasla pozitivna
iskustva od jednog posmatranja do drugog. Ubrzo se pokazalo da je za preureĊenje imanja,
prema smernicama datim u Kobervicu, potrebno da se preduzmu sve one mere koje bi bile
pogodne za unapreĊenje razvoja ţivota zemljišta i izgradnju celokupnog organizma gazdinstva.
Na imanjima na kojima se o tome vodilo raĉuna već više generacija, takvo preureĊenje je teklo
bez ikakvih teškoća. Ali tamo gde je zemlja bila nedovoljno razvijena ili gde se radilo o
imanjima sa naroĉito nepovoljnim zemljištem i nepovoljnim klimatskim uslovima, morala se
naroĉita paţnja posvetiti stvaranju humusa, zemljištu.
Znaĉajna pomoć pri tome je bilo to što se sa uvidima, koje je Rudolf Štajner izneo u svojim
predavanjima, ponovo mogao razumeti duboki smisao mnogih mera koje su ţivele u
poljoprivredno-povrtarskoj tradiciji i iskustvu. Sudbina je htela da su mnoge mere, kao što je
priprema komposta, podizanje ţivica, ishrana lisnatim senom, zaĉinskim biljem itd., iz generacije
u generaciju bile napuštene i zaboravljene. Novije generacije, koje su već prihvatile naĉin
mišljenja agrikulturne hemije, ĉesto više nisu bile u stanju da shvate taj naĉin rada. Biološko-
dinamiĉki naĉin privreĊivanja, kako je sada nazvan, došao je na više naĉina u dodir sa
poljoprivredno-povrtarskom tradicijom time što su se već od 1930. godine seljaci i veliki
zemljoposednici, u potrazi za putevima ozdravljenja njihovih gazdinstava, u velikoj meri
zainteresovali za rad Oglednog kruga i ovom prikljuĉili. Ti ljudi su još u svojoj mladosti na
selima i velikim gazdinstvima mnogo toga usvojili. To je sada iz njihovih sećanja i iskustva, na
preobraţen naĉin plodonosno uticalo na ovaj novi poljoprivredni pokret.
Po smernicama datim u Kobervicu teţište postavljenih ciljeva bilo je usmereno na razvoj
ţivota zemljišta, kako na odrţavanje stalne plodnosti zemljišta tako i na izgradnju skladne
konstitucije organizma gazdinstva, pa se, prema tome, moralo na intenzivan naĉin uhvatiti u
koštac sa svim merama koje su mogle ovom da budu od koristi. Tako je biološko-dinamiĉki
pokret ubrzo postao poznat kao prvi pobornik vrednovanja tih ciljeva i svih tih podsticajnih
mera. To se postizalo, primera radi, obradom zemljišta, paţljivom pripremom organskih Ċubriva,
negovanjem livada kompostom, raznovrsnom primenom mahunarki (i na teškom zemljištu), kao
glavnog useva i meĊukulture, zelenišnim Ċubrenjem, mešanjem lekovitog bilja u travu i sejanjem
deteline, jaĉanjem zdravlja domaćih ţivotinja prihranjivanjem zeljastom i lisnatom hranom,
ozdravljenjem okoline podizanjem ţivica i podsticanjem razvoja šuma po uzoru na prirodu i
mnogo ĉime drugim. Jer sve je to trebalo uzeti u obzir prilikom ostvarivanja ciljeva postavljenih
u Kobervicu, što je trebalo da doprinese ozdravljenju poljoprivrede i proizvodnji namirnica
najboljeg mogućeg kvaliteta.
U Kobervicu prisutni ratari i povrtari su postavljali pitanja Rudolfu Štajneru, podstaknuti
saznanjima iz antroposofske duhovne nauke i ĉesto se, zahvaljujući tim saznanjima, dolazilo do
114
iznenaĊujuće novih puteva za rešenja vaţnih problema u razliĉitim oblastima ţivota, kao što je
veština leĉenja i umetnost vaspitanja. Za ova rešenja postojalo je jedno geteanistiĉko-
antroposofsko proširenje prirodnonauĉnog puta, od koga se oĉekivalo produbljenje razumevanja
zadataka i njihovih rešenja u oblasti poljoprivrede. Rudolf Štajner je tim ratarima i povrtarima,
kao pretpostavke za razumevanje predavanja poljoprivrednog kursa, preporuĉio da prethodno
prouĉe osnovna dela antroposofske duhovne nauke: „Teosofiju“ i „Tajnu nauku u osnovama“.
Mnogi od onih koji su kasnije došli, ţeleli su da naĊu prave puteve za leĉenje šteta u svojoj
proizvodnji neposrednim posmatranjem naĉina rada i njegovih rezultata na gazdinstvima koja su
već radila prema novim smernicama ili na seminarima koje je prireĊivao „Ogledni krug“ na
kojima su se prvenstveno podnosili izveštaji o sopstvenim iskustvima. Seljaĉko-povrtarski fini
osećaj takoĊe je omogućio da se na ovom putu prodre do razumevanja misli vodilja biološko-
dinamiĉkog rada i naĉina njihovog ostvarenje.
Sve veći broj ratara i povrtara udruţio se u mesne radne grupe, a ove u veće radne zajednice
u okviru drţave ili pokrajine. Pošto obaveštenja koja su bila potrebna novopridošlima
rukovodioci biološko-dinamiĉkih gazdinstava, opterećeni odgovornošću za rad svojih imanja,
nisu uvek imali vremena da daju, osnivani su u raznim zemljama i pokrajinama obaveštajni
centri kao savetodavna sedišta. Ovako organizovani rad mogao je da pruţi bitnu pomoć većim
gazdinstvima i njihovim rukovodiocima zainteresovanim za napredak poljoprivrede. Ta
nastojanja su bitno unapreĊena stvaranjem organizacije koja omogućava da gazdinstva svoje
visokovredne proizvode dopreme do zainteresovanih potrošaĉkih krugova. Za te proizvode
odabran je zaštitni naziv „Demeter“. Nosilac ove delatnosti je „Privredni savez Demeter“
(Demeter-Wirschafstbund). Osim u Nemaĉkoj takve Demeter-organizacije postoje i u više
drugih zemalja.
Zadatak ovih organizacija je:
1. Preuzimanje ţivotnih namirnica proizvedenih u gazdinstvima koja rade po biološko-
dinamiĉkim metodama i njihova distribucija.
2. Zakljuĉivanje ugovora o proizvodnji sa gazdinstvima-proizvoĊaĉima.
3. Dostavljanje preduzećima koja te namirnice dalje preraĊuju.
4. Zaštita kvaliteta na osnovu zakljuĉivanja ugovora o kontroli sa proizvoĊaĉima kao i
preraĊivaĉkim preduzećima.
5. Dostavljanje robe prodavcima koji rade u plasmanu.
Dakle, zadatak je, pre svega, usluţne vrste.
Već nekoliko godina posle kobervickog kursa, poĉeo je biološko-dinamiĉki pokret da se širi
izvan Nemaĉke, u Švajcarsku, Holandiju, Englesku, skandinavske zemlje, Francusku i SAD.
Pojedinaĉnih poduhvata ove vrste ima i u Juţnoj Americi, Juţnoj Africi, Australiji i Novom
Zelandu. I u tim zemljama su obrazovani ogledni krugovi i ratarsko-povrtarski savezi. U mnogim
mestima na svetu odrţavaju se skupovi, letnji obilasci gazdinstava, vikend-seminari i zimski
uvodni kursevi na kojima dolazi do ţive razmene iskustava. U Holandiji je došlo do osnivanja
povrtarsko-dinamiĉke poljoprivredne škole u trajanju od tri godine, u kojoj je negovan biološko-
dinamiĉki rad. A već više od tri decenije svake zime se redovno sreću ratari i povrtari, koji se
bave biološko-dinamiĉkom delatnošću, u Slobodnoj visokoj školi u Geteanumu u Dornahu, u
cilju produbljivanja razumevanja izlaganja koje je Rudolf Štajner 1924. godine izneo u
poljoprivrednom kursu.
Širenjem pokreta na razliĉite zemlje i delove sveta, bilo je nuţno da se rad gazdinstava
prilagodi tamošnjim klimatskim, socijalnim i privrednim uslovima. Ovaj proces stalnih
preobraţaja morao se izvršiti i u toku promena privredne strukture i u korak s vremenom. Godine
115
1924., prvenstveno u istoĉnim pokrajinama Nemaĉke, iskusna poljoprivredna radna snaga bila je
skoro neograniĉeno na raspolaganju, uz ekonomsko podnošljivu nadnicu. U poslednjih nekoliko
decenija, koje karakteriše povećani ţivotni standard, za savlaĊivanje poljoprivrednih radova
morale su se sve više primenjivati mašine. U mnogim zemljama biološko-dinamiĉka obrada nije
moguća bez raspršivaĉa Ċubriva i komposta, bez dizalica za Ċubrivo i njegovo tovarenje, bez
prskalice za preparate; upotreba traktora, prikljuĉnih mašina za setvu i ţetvu postalo je nešto što
se podrazumeva. U voćarstvu je uz to potrebna cirkularna kosaĉica i kopaĉica, a u baštovanstvu
mašine za saĊenje i druge. Tek takve svrsishodne mašine, omogućuju i u izmenjenim privrednim
prilikama da se mere za razvoj ţivota zemljišta sprovedu u pravo vreme i u punom obimu.
Tako se prilagoĊavanje mesnim i vremenskim prilikama pokazalo kao pretpostavka za
uspešan rad u smislu smernica datih u Kobervicu. To je u saglasnosti sa napomenom Rudolfa
Štajnera: „Poljoprivredno dobro je jedna individualnost i nikada jedno nije isto kao drugo.
Klima, osobine zemljišta, to je osnova nekog poljoprivrednog dobra. Jedno dobro u Šleskoj nije
isto kao u Tiringiji ili juţnoj Nemaĉkoj. To su prave individualnosti. Upravo prema
antroposofskim gledištima, uopštavanja, apstrakcije, nemaju nikakvu vrednost, a najmanju
vrednost imaju onda kad hoće da zahvate u praksu.“
Pošto je Rudolf Štajner umro 30. marta 1925. godine (devet meseci posle kobervickog
kursa), dalji razvoj biološko-dinamiĉkog rada, s obzirom na konstituciju gazdinstava i njihove
individualne teritorijalne uslove, bez njegovog nadgledanja nije bio lak posao. Vaţnu pomoć je
pruţilo posmatranje dejstva preduzetih mera na zdravlje i plodnost domaćih ţivotinja kao i na
kultivisane biljke na imanjima. Ĉim se kod zaštite biljaka prestalo sa upotrebom otrova i
sredstava za trenutno otklanjanja šteta kod domaćih ţivotinja, reakcija ozdravljenja i otpornosti i
sposobnosti razmnoţavanja postala je vidni pokazatelj za donošenje suda o pravilnosti
preduzetih mera. Te metode su seljacima i povrtarima pruţile dublje uvide u prilike u njihovom
gazdinstvu, nego što to mogu analitiĉka istraţivanja školske nauke.
U toku razvoja biološko-dinamiĉkog rada, pored biološko-hemijske laboratorije pri
Geteanumu u Dornahu, koja je postojala već 1924. godine, osnovani su i drugi istraţivaĉki
instituti u vezi sa biološko-dinamiĉkom delatnošću u SAD, Švedskoj i Nemaĉkoj. Vaţne usluge
za utvrĊivanje naroĉitog kvaliteta biodinamiĉkih proizvoda, pruţila je metoda osetljive
kristalizacije koju je, na osnovu Štajnerovih uputstava, razvio dr Pfajfer.31
Instituti su tesno
saraĊivali sa gazdinstvima i odgovarali na njihova pitanja o plodnosti zemljišta, o stvaranju i
ispitivanju kvaliteta i proveravanju zdravlja biljaka i njihove odbrane od gljivica i napada
insekata; pa i na probleme uzgajanja biljaka i ţivotinja i njihove ishrane.
U toj saradnji imanja u razvoju i istraţivaĉke delatnosti u institutima, potvrĊena je ispravnost
mnogih smernica koje je dao Rudolf Štajner. Pre svega, primenom uputstava o Ċubrenju i nezi
usmerenim na razvoj zemljišta i celokupni ţivot biljaka u poljoprivredi, a takoĊe i u intenzivnom
bavljenju voćarstvom i povrtarstvom, stvorena je osnova za zdrav rast biljaka i proizvodnju
biljnih namirnica najvišeg zdravstvenog kvaliteta. Znaĉaj ovog zadatka je, posle odrţavanja ovog
kursa, iz decenije u deceniju sve više rastao.
Saznanja za unapreĊenje ţivota biljaka i ţivotinja su proširena paţljivim praćenjem
kosmiĉkih ritmova. Ta saznanja se sada objavljuju u godišnjem kalendaru o kretanju i poloţaju
zvezda i u vezi sa njima o vremenu setve i saĊenja.
Onima koji se interesuju za praktiĉno ostvarenje u Kobervicu datih smernica ili ţele da svoja
gazdinstva vode prema biološko-dinamiĉkom naĉinu privreĊivanja, moţe se savetovati, na
osnovu iskustva, da se prethodno poveţu sa gazdinstvima i organizacijama koje u mnogim
31
Ehrenfried Pfeiffer, 1899-1961.
116
zemljama zastupaju biološko-dinamiĉki rad i od njih nabavljaju ĉasopise, po mogućnosti
dobijaju savete i prisustvuju njihovim kursevima.
Spisak centara i organizacija u razliĉitim zemljama, kao i obaveštenja, pa i uvodna literatura,
mogu se dobiti kod (srpskog) izdavaĉa ove knjige.
Knjige Rudolfa Štajnera koje mogu naroĉito doprineti razumevanju poljoprivrednog kursa
su:
Osnovne smernice jedne teorije saznanja Geteovog pogleda na svet
Geteovi prirodno nauĉni spisi
Teosofija, uvod u natĉulno saznanje sveta i odreĊenje ĉoveka
Tajna nauka u osnovama
Pored ovih treba skrenuti paţnju na sledeće radove:
Gerbert Grohman: Biljke, I i II deo (Gerbert Grohmann: Die Pflanze, vol. I und II)
Erenfrid Pfajfer: Plodnost zemlje (Ehrenfried Pfeiffer: Die Fruchtbarheit der Erde)
Herbert Koepf, Bo D. Peterson, Volfgang Šauman: Uvod u biološko-dinamiĉku poljoprivre-
du (Herbert H. Koepf, Bo D. Pettersson, Wolfgang Schaumann: Bilogisch-Dinamische
Landwirschaft, Eine Einführing)